Poslovni broj: Gž-2585/2020-8

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja D. S. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku S. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika L. D. S. H., OIB ..., zastupanog po punomoćniku N. S., odvjetniku iz R., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika A. O. d.d., Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. & P. d.o.o., Z., P. R., radi naknade štete, rješavajući žalbe tuženika i umješača podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-213/2018-35 od 18. ožujka 2020., 12. srpnja 2022..,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tuženika i umješača, kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-213/2018-35 od 18. ožujka 2020. u točkama 1. i 3. izreke te u dosuđujuće dijelu odluke o troškovima postupka iz točke 4. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, u točki 1. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 42.738,95 kn sa zateznim kamatama od 18. ožujka 2020. pa do isplate, dok je točkom 2. izreke odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 7. kolovoza 2017. do 17. ožujka 2020. Točkom 3. izreke utvrđeno je da ne postoji tražbina tuženika u iznosu od 2.865,00 kn. Točkom 4. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 16.869,00 kn, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužitelj odbijen.

2. Protiv točke 1., 3. i 4. izreke navedene presude žalbe su podnijeli tuženik i umješač, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč.1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje:ZPP). Tuženik predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, odnosno podredno u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva da se usvoji tuženikov prigovor radi prijeboja, dok umješač predlaže da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbe nije podnesen.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Umješač ne konkretizira u čemu bi se sastojala bitna povreda odredaba parničnog postupka, već se samo poziva na taj žalbeni razlog, dok se tuženik neosnovano poziva na bitnu procesnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da, presuda sadrži jasne, razumljive i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, između ostalog, suprotno žalbenim navodima, i glede odgovornosti tužitelja za naknadu štete na divljači.

7.1. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. toč. 2., 4,. 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na vozilu u iznosu od 42.738,95 kn s pripadajućim zateznim kamatama, nastale naletom divljači na javnoj cesti, s time da je tuženik tijekom postupka istaknuo prigovor radi prijeboja, ističući postojanje svoje tražbine prema tužitelju u iznosu od 2.865,00 kn s osnove naknade štete na divljači

9. Među strankama nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika. Sporna je odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju te postojanje tuženikove tražbine prema tužitelju.

10. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, posebice prihvaćajući nalaz i mišljenje prometnog vještaka, utvrđuje da je do štetnog događaja došlo oko 23,00 sata, na način da se tužitelj kretao svojim vozilom marke BMW 520d, reg. oznake ZG ... državnom cestom, kada mu je iznad naselja Š. s desne strane padinom kroz raslinje, na bankinu izašao srndać pa je došlo do naleta prednjeg, više desnog dijela vozila na srndaća koji je odbačen uz desni rub kolnika. Nadalje, utvrđuje da na predmetnoj dionici ceste postoji znak divljač na cesti s dopunskom tablom 800 m i nema posebnog znaka ograničenja brzine, odnosno da je dozvoljena brzina izvan naselja od 90 km/h, s time da je brzina kretanja vozila tužitelja prije i u trenutku naleta bila ne manja od 60 km/h, dok se nesreća ne bi dogodila da se tužitelj kretao brzinom od 27 km/h jer bi tada srndać pretrčao ispred vozila. Također, utvrđuje da se divljač vremenski pojavila u razini bankine oko 0,4 sekunde prije naleta, što je ispod vremena reagiranja prosječnog vozača kočenjem od 0,8 sekundi kada se konkretna opasnost ne može predvidjeti. Stoga, prvostupanjski sud, posebice imajući u vidu da se nesreća dogodila u noćnim uvjetima kada je vidljivost ograničena na područje svjetlosnog snopa vozila, kao i da je divljač naišla sa raslinjem obrasle padine i da je bila uočljiva tužitelju ispod vremena reagiranja prosječnog vozača kočenjem, ujedno cijeneći brzinu kretanja vozila tužitelja od 60 km/h tj. unutar dopuštene brzine od 90 km/h, dok bi se nesreća mogla izbjeći pravodobnim kočenjem samo pri brzinama manjim od 27 km/h, a koju brzinu kretanja prema ocijeni prvostupanjskog suda na konkretnoj dionici nije za očekivati, zaključuje da unatoč postavljenom znaku upozorenja divljač na cesti tužitelj nije bio u mogućnosti izbjeći nesreću, slijedom čega zauzima stav da ne postoji odgovornost tužitelja za nastanak nesreće.

11. U odnosu na mjerodavno materijalno pravo, prvostupanjski sud zauzima stav da se u konkretnom slučaju, suprotno stavu tuženika, ne primjenjuje odredba čl. 50. st.1. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., dalje:ZC) kojom je propisana odgovornost za štetu trećima nastalu naletom divljači po osnovi krivnje, već odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) kojima je propisana odgovornost za štetu od opasne stvari, budući da divljač koja se kreće javnom cestom predstavlja opasnu stvar.

11.1. Stoga, prvostupanjski sud, imajući u vidu prethodno utvrđene okolnosti nastanka nesreće, pozivom na čl. 1045., 1063., 1064. i 1066. ZOO-a i čl. 75., 77. I 83. st. 1. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" br. 140/05., 75/09., 153/09., 14/14., 21/16., 41/16., 67/16., 62/17., dalje:ZL) ujedno cijeneći da tuženik nije dokazao postojanje ekskulpacijskih razloga iz čl. 1067. ZOO-a, zauzima stav da je tuženik kao osoba koja gospodari lovištem, odgovoran za naknadu štete tužitelju u cijelosti.

12. Imajući u vidu vještačenjem utvrđenu visinu štete na vozilu tužitelja u iznosu od 42.738,95 kn s uključenim PDV-om, prvostupanjski sud obvezuje tuženika na isplatu navedenog iznosa tužitelju, sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a.

13. Vezano za tuženikov prigovor radi prijeboja, prvostupanjski sud, cijeneći okolnosti nastanka nesreće, zaključuje da na strani tužitelja nema doprinosa nastanku štetnog događaja, pa zauzima stav da tuženik nije dokazao postojanje pretpostavki iz čl. 1045. ZOO-a za naknadu štete na divljači, slijedom čega utvrđuje da tražbina tuženika ne postoji.

14. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 3. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa).

15. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

16. Suprotno žalbenim navodima, u konkretnom slučaju ne dolazi u primjenu odredba čl. 50. ZC-a, budući da odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima i načela na kojima se ta odgovornost zasniva nisu predmetom uređenja ZC- a, a niti je odredbom čl. 50. st. 1. tog Zakona, a kojom je propisana odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara za štetu nastalu trećima na javnoj cesti zbog naleta na divljač po principu krivnje, drogirana odgovornost osobe koja gospodari lovištem sukladno odredbama ZL-a i ZOO-a. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da se na odgovornost tuženika za naknadu štete primjenjuju odredbe ZOO-a o naknadi štete od opasne stvari, dakle po načelu objektivne odgovornosti, s obzirom da divljač koje se kreće javnom cestom predstavlja opasnu stvar. Kako dakle tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti, žalbeni navodi kojima upire na propuste u održavanju ceste na strani osobe koja upravlja predmetnom javnom cestom, kao niti žalbeni navodi tuženika i umješača o nepostojanju štetne radnje ili propusta tuženika u poduzimanju mjera radi sprječavanja štete od divljači,nisu od odlučnog značaja.

17. Žalbeni navodi kojima se tuženik i umješač pozivaju na sraz dvije opasne stvari (motornog vozila i divljači), slijedom čega da nema odgovornosti vlasnika jedne opasne stvari prema vlasniku druge opasne stvari, odnosno da dolazi u primjenu odredba čl. 1072. ZOO-a, nisu osnovani. To iz razloga jer je odredbom čl. 1072. ZOO-a regulirana odgovornost za naknadu štete nastale isključivo pogonom dvaju ili više vozila, što u ovom predmetu nije slučaj s obzirom da se ne radi o srazu vozila, već je tuženik kao lovoovlaštenik lovišta na području kojeg se dogodila predmetna nesreća sukladno čl. 83. st. 1. ZL-a odgovoran za naknadu štete tužitelju i to po načelu objektivne odgovornosti na temelju čl. 1063. i 1066. st. 1. ZOO-a, s time da se može potpuno ili djelomično osloboditi svoje odgovornosti samo pod pretpostavkama iz čl. 1067. st. 1., 2. i 3. ZOO-a, što međutim u ovom postupku nije s uspjehom učinio.

17.1. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da na strani tužitelja nema doprinosa nastanku štete. To iz razloga jer imajući u vidu okolnosti nastanka nesreće i to brzinu kretanja vozila tužitelja od 60 km/h tj. znatno nižu od dopuštenih 90 km/h, nemogućnost uočavanja divljači u vremenu potrebnom za reagiranje prosječnog vozača odnosno mogućnost izbjegavanja naleta na divljač samo pri brzinama manjim od 27 km/h u trenutku naleta, tužitelj nije postupio protivno čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., dalje:ZSPC) (u žalbi pogrešno navedeno čl. 51. st. 1. ZOO- a), budući da je suprotno žalbenim navodima, krećući se brzinom od 60 km/h na dionici ceste na kojoj je inače dozvoljena brzina od 90 km/h, istu prilagodio postavljenom prometnom znaku upozorenja divljač na cesti, pri čemu nije razumno niti životno za očekivati da bi prosječni vozač u konkretnoj prometnoj situaciji smanjio brzinu kretanja do svega 27 km/h pri kojoj bi predmetnu nesreću mogao izbjeći.

18. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na naknadu štete tužitelju u utuženom iznosu, sa pripadajućim zateznim kamatama,visina kojeg iznosa žalbama nije dovedena u pitanje.

19. Također, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, primijenio materijalno pravo kada je zaključio da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju s osnove naknade štete na divljači. Naime, pri utvrđenju da na strani tužitelja nema krivnje za nastanak nesreće, pravilan je stav prvostupanjskog suda da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 1045. ZOO-a za naknadu štete tuženiku nastale uginućem divljači u predmetnoj prometnoj nesreći.

20. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka, budući da tužitelj nije uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, pa mu pripada pravo na naknadu troškova u cijelosti, pri čemu se prvostupanjski sud očito omaškom pogrešno pozvao na ranije važeću odredbu čl. 154. st. 3. ZPP-a umjesto ispravno na sada važeću odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a.

21. Iz navedenih razloga, valjalo je na temelju čl.368. ZPP-a, odbiti žalbe tuženika i umješača, kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki 1. i 3. izreke, te u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka iz točke 4. izreke.

22. Prvostupanjska presuda u točki 2. izreke te u odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka iz točke 4. izreke, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 12. srpnja 2022.

Sutkinja

Ingrid Bučković, v.r.