Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 71 Gž Ob-627/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Vlaste Feuš sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice B. A., OIB …, iz V. G., koju zastupa punomoćnica K. E., odvjetnica u Z., 2. tužiteljice mlt. V. I., OIB …, iz K., koju zastupa posebna skrbnica M. V., 3. tužitelja mlt. V. D.1 , OIB … i 4. tužitelja mlt. B. I., OIB …, obojica iz V. G., svi zastupani po posebnoj skrbnici M. V., protiv tuženika V. D.2 , OIB …, iz K., kojeg zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje Centra za socijalnu skrb K., radi spora o roditeljskoj skrbi i plaćanju uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P Ob-172/21-14 od 18. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P Ob-172/21-14 od 18. ožujka 2022. u dijelu pod točkama I., II., III., IV. i u dijelu pod točkom V. izreke kojim je odlučeno da tuženik snosi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Maloljetna djeca, V. I., rođena … 2015. u K., V. D.1 , rođen … 2016. u K. i B. I., rođen … 2019. u K. će stanovati s majkom B. A. na adresi S. Š.

II. Majka djece B. A. će samostalno ostvarivati roditeljsku skrb nad mlt. V. I., mlt. V. D.1 i mlt. B. I. i zastupat će ih u svim bitnim osobnim pravima bez suglasnosti drugog roditelja, oca djece V. D.2 .

III. Osobni odnosi mlt. V. I., mlt. V. D.1 i mlt. B. I. s ocem V. D. će se odvijati na sljedeći način:

-svaki drugi vikend od subote u 10:00 sati do nedjelje do 19:00 sati na način da otac jedan vikend dolazi po djecu i vraća ih majci, a majka sljedeći vikend dovede djecu ocu i dolazi po njih, a preuzimanje djece će se obavljati na javnom prostoru, u V. G. ispred restorana Mc'Donalds, a u K. također ispred restorana Mc'Donalds.

IV. Nalaže se tuženiku V. D.2 da doprinosi za uzdržavanje mlt. V. I., mlt. V. D. 1 i mlt. B. I. po 600,00 kn mjesečno za svako dijete, odnosno ukupno 1.800,00 kn mjesečno za svih troje djece, najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na tekući račun majke djece B. A. kod Z. b. d.d., broj računa: HR …, a na dospjele iznose je dužan platiti zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća pa do isplate svakog mjesečnog iznosa po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

V. Svaka stranka snosi svoje troškove."

2. Sukladno odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud će uzeti da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu.

3. Obzirom da tuženik u žalbi nije jasno odredio u kojem dijelu pobija navedenu presudu, ovaj sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. ZPP, uzima da tuženik pobija presudu u dijelu pod točkama I., II., III., IV. i u dijelu pod točkom V. izreke kojim je odlučeno da tuženik snosi svoje troškove parničnog postupka, jer u navedenom dijelu tuženik nije uspio u sporu.

4. Protiv te presude žali se tuženik iz razloga bitne povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud drugog stupnja ukine pobijanu presudu te predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je neosnovana.

7. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za donošenje odluke o roditeljskoj skrbi o mlt. djeci stranaka te njihovu uzdržavanju.

8. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje u tekstu: ZPP), a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

9. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom premetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

10. Nadalje, prema motrištu ovoga suda, prvostupanjski postupak je proveden i pobijana presuda sastavljena je u skladu s odredbama ZPP, a pogotovo nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP time što nije proveden dokaz saslušanjem svih svjedoka predloženih po tuženiku, kao i dokaz multidisciplinarnim vještačenjem. Navedeno stoga, što iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud dao jasne razloge zašto nije proveo dokaz saslušanjem istih, upravo obrazlažući da je provedenim dokazima u dovoljnoj mjeri razjasnio sve relevantne činjenice i okolnosti u kojima su se odvijale pojedine radnje da bi sud sa sigurnošću donio odluku o tužbenom zahtjevu. O tome koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica rješava sud (čl. 220. st. 2. ZPP), a saslušanje navedenih svjedoka, a niti provođenje multidisciplinarnog vještačenja nije niti bilo potrebno, jer su odlučne činjenice u prvostupanjskom postupku utvrđene i bez provođenja tih dokaza.

11. Sukladno odredbi čl. 127. st. 1. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj: 157/13, 152/14) po službenoj dužnosti mlt. djeci imenovan je posebni skrbnik, koji također nije predlagao provođenje vještačenja.

12. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvoga stupnja ispravno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

-da iz mišljenja Centar za socijalnu skrb K. proizlazi da će majka B. A., posjeduje roditeljske kapacitete za odgovarajuću skrb o djeci za razliku od oca koji uopće ne posjeduje kapacitete za pružanje adekvatne svakodnevne skrbi o djeci te ne pokazuje razumijevanje temeljnih potreba djece, razvojnih zahtjeva i odgoja,

-da roditelji tuženika ugrožavaju pravilan psihosocijalni razvoj djeteta, mlt. I. koja je trenutno kod oca te nastoje majku djece u potpunosti isključiti iz života djece što svakako ne doprinosi pravilnom i zdravom razvoju maloljetne djece stranaka,

-da su dosadašnji postupci tuženika pokazali da on nema kapaciteta za pružanje svakodnevne adekvatne skrbi o mlt. I. koja je trenutno kod njega, a kamoli da bi adekvatno mogao skrbiti o čak troje maloljetne djece, a niti ima ideje kako se posvetiti djeci, da je sadržaj druženja djece s ocem siromašan, ne zna koje aktivnosti poduzeti da bi se ispunilo vrijeme s djecom, a svojim roditeljima dopušta neprihvatljivo ponašanje prema majci djece i prema samoj djeci, pa su njegovi roditelji izuzetno nametljivog i štetnog ponašanja i verbalno su neugodni ne samo u odnosu na majku djece već i prema voditelju mjere,

-da majka živi u adekvatnih stambenim i materijalnim prilikama, da su u njenoj obitelji skladni odnosi i bez patologije ili asocijalnih prava, da majka primjereno skrbi o djeci, pa nema prepreka da svo troje djece stanuje s majkom,

-da su neosnovane optužbe za navodno zlostavljanje i zanemarivanje mlt. djece od stane majke, da je majka iskrena i odgovorna osoba za razliku od oca koji je prilikom razgovora u Centru za socijalnu skrb K. iskazivao lažno,

-da iako je rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj R1 Ob-8/21-4 od 02. lipnja 2021. riješeno da će se osobni odnosi djece s roditeljima odvijati bez prisutnosti bake i djeda po ocu ili bake i djeda po majci, otac djece se toga ne drži i nije u stanju kontrolirati ponašanje svojih roditelja, niti doživljava to potrebnim upravo zato što nema roditeljskih kapaciteta i ne razumije razvojne potrebe svoje mlt. djece, pa se upravo njegovi roditelji pojavljuju prilikom susreta i druženja majke s mlt. djecom i ugrožavaju pravilan psihosocijalni razvoj svojih maloljetnih unuka, I., D. i I. i nastoje majku djece u potpunosti isključiti iz njihovih života, da se tuženikovi roditelji ponašaju izrazito nametljivo i neprihvatljivo, čime štete pravilnom razvoju djece nanoseći im štetu,

-da je psihološkom obradom utvrđeno da su kod tuženika prisutne teškoće intelektualnog funkcioniranja ispod okvira graničnih vrijednosti, a kroz razgovor je izostao sadržaj koji bi upućivao na kvalitetu i samo postojanje roditeljske skrbi i kapaciteta za roditeljsku skrb,

-da tuženik nema uvida u razvojne i emocionalne potrebe djece, nema roditeljskog autoriteta, niti primjerenih adekvatnih odgojnih postupaka u odnosu na djecu,

-da nije sporno da plaća 1. tužiteljice iznosi oko 4.900,00 kn mjesečno, a 1. tužiteljica nije osporavala tuženikove prihode od 600,00 kn mjesečno i njegov rad na OPG-u s ocem,

-da su djeca stranaka zdrava, da je mlt. I. je u dobi od 6 godina, mlt. D. u dobi od 5 godina, a mlt. I. u dobi od 3 godine,

-da tuženik nije vlasnik vrijednih nekretnina, niti pokretnina i nema ušteđevine, da prima naknadu od 600,00 kn mjesečno i pomaže u poljoprivrednim radovima ocu na OPG-u.

14. Na temelju navedenih utvrđenja sud prvoga stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev te je odlučio da će mlt. djeca stanovati s majkom, da će majka samostalno ostvarivati roditeljsku skrb i zastupati ih u svim bitnim osobnim pravima bez suglasnosti drugog roditelja i to oca djece, da će se osobni odnosi oca i djece odvijati svaki drugi vikend od subote u 10:00 sati do nedjelje do 19:00 sati na način da otac jedan vikend dolazi po djecu i vraća ih majci, a majka sljedeći vikend dovede djecu ocu i dolazi po njih, a preuzimanje djece će se obavljati na javnom prostoru, u V. G. ispred restorana Mc'Donalds, a u K. također ispred restorana Mc'Donalds te da tuženik za svako mlt. dijete doprinosi iznos od 600,00m kn mjesečno, a kako je to predložio u svom mišljenju i prijedlogu Centar za socijalnu skrb.

15. U ovom drugostupanjskom postupku po žalbi tuženika, iako pobija presudu u cijelosti, sporna je odluka o stanovanju mlt. djece sa majkom, samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi majke, određenim osobnim odnosima djece s ocem i visini uzdržavanja.

16. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo.

17. Odredbom čl. 96. st. 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj:103/15, 98/19- dalje: ObZ) propisano je da su roditelji dužni sporazumno odrediti mjesto djetetova stanovanja, a ako roditelji ne stanuju zajedno, dijete može imati mjesto stanovanja samo kod jednog roditelja. Stavkom 3. ObZ propisano je pravo roditelja da određuju djetetovo mjesto stanovanja može biti ograničeno odlukom suda ili potrebom pribavljanja suglasnosti centra za socijalnu skrb. Dijete ne može stanovati kod roditelja koji ne ostvaruje roditeljsku skrb o osobnim pravima djeteta ili je lišen prava na roditeljsku skrb (stavak 4. ObZ).

17.1. Slijedom svega navedenoga kod donošenja odluke prvostupanjski sud je u smislu odredbe čl. 416. st. 1. toč. 3. ObZ pribavio mišljenje Centra za socijalnu skrb. 17.2. Suprotno žalbenim navodima odlučujući o mjestu stanovanja mlt. djece, obrazloženje pobijane presude opravdava zaključak suda prvoga stupnja kojim je odlučeno da mlt. djeca stranaka stanuju s majkom. Imajući u vidu nesporno utvrđenu narušenost roditeljske komunikacije, kao i upliv roditelja tuženika na ponašanje mlt. djece, pravilno je sud prvoga stupnja ocijenio da je za dobrobit djece da nastave živjeti s majkom. Dinamika njihovog međusobnog odnosa ključna je za ponašanje i dobrobit djece. Naime, majka B. A., posjeduje roditeljske kapacitete za odgovarajuću skrb o djeci za razliku od oca koji uopće ne posjeduje kapacitete za pružanje adekvatne svakodnevne skrbi o djeci te ne pokazuje razumijevanje temeljnih potreba djece, razvojnih zahtjeva i odgoja, a sa čime je suglasan i ovaj sud drugog stupnja, a imajući u vidu da majka živi u adekvatnih stambenim i materijalnim prilikama te da su u njezinoj obitelji skladni odnosi i bez patologije ili asocijalnih prava. Psihologijska obrada je nadalje pokazala da otac djece ne posjeduje kapacitete za pružanje adekvatne svakodnevne skrbi o djeci, a ne pokazuje niti razumijevanje temeljnih potreba djece, razvojnih zahtjeva i odgoja, dok je psihologijskom obradom majke utvrđeno da posjeduje dobre roditeljske kompetencije primjerene za skrb o djeci. Slijedom navedenoga žalbeni navodi ne mogu se prihvatiti kao osnovani.

17.3. Naime, sve utvrđene činjenice ukazuju da je odluka kojom je odlučeno da će djeca stanovati s majkom na temelju odredbe čl. 408. st. 1., 413. st. 1. toč. 1., u vezi s čl. 416. ObZ pravilna jer je sud prvoga stupnja upravo vodio računa o dobrobiti djece.

18. Budući iz cjelokupnog postupka proizlazi da roditelji nisu u mogućnosti postići sporazum o svim bitnim pitanjima koji bi imao učinak postizanja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi prema čl. 106. st. 2. ObZ, pravilno je sud prvoga stupnja odlučio, a budući će zajednička djeca stanovati s majkom, da će majka u skladu s odredbom čl. 105. st. 5. ObZ samostalno ostvarivati roditeljsku skrb.

18.1. Odredbom čl. 416. ObZ propisano je da će sud u postupku posebno cijeniti: 1. spremnost svakog od roditelja na suradnju u postupku obveznog savjetovanja ili spremnost na sudjelovanje u obiteljskoj medijaciji i

2. spremnost svakog od roditelja na poticanje ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

18.2. Odredbom čl. 100. st. 1. ObZ propisano je da zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta odnose se na:

1. promjenu djetetova osobnog imena

2. promjenu prebivališta, odnosno boravišta djeteta i

3. izbor ili promjenu vjerske pripadnosti.

Stavkom 2. propisano je da zastupanje u vezi s djetetovim pravima iz st. 1. toga članka valjano je ako roditelj koji zastupa dijete ima pisanu suglasnost drugog roditelja koji ima pravo zastupati dijete.

18.3. Odredbom čl. 91. ObZ propisano je da roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima.

18.4. Odredbom čl. 92. st. 1. ObZ propisan je sadržaj roditeljske skrbi u koji ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na:

1. zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu

2. odgoj i obrazovanje

3. ostvarivanje osobnih odnosa i

4. određivanje mjesta stanovanja.

(2) U sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost upravljanja djetetovom imovinom. (3) U sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost zastupanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i interesa.

19. Budući iz mišljenja Centra za socijalnu skrb proizlazi da predlažu da majka djece samostalno ostvaruje roditeljsku skrb nad svo troje maloljetne djece s obzirom da otac djece ne posjeduje kapacitete za pružanje adekvatne svakodnevne skrbi o djeci i ne pokazuje razumijevanje temeljnih potreba djece, njihovih razvojnih zahtjeva i odgoja za razliku od majke kod koje je utvrđeno da posjeduje dobre roditeljske kapacitete primjerene za skrb o djeci te obzirom da između stranaka gotovo da nema nikakvog dogovora, niti o kojem sadržaju roditeljske skrbi, što uvelike onemogućava normalan život i djeci i roditeljima, posebno onome koji stanuje s djecom, pravilno je sud prvoga stupnja, a suprotno žalbenim navodima utvrdio da je u dobrobiti djece da majka odlučuje o osobnim pravima djece. Nadalje, valja istaknuti da svakodnevna skrb o mlt. I. koja stanuje kod oca je prepuštena njegovim roditeljima I. A. i V. M., koji ugrožavaju pravilan psihosocijalni razvoj djeteta u nastojanju da majku djeteta u potpunosti isključe iz života djeteta, pa se žalbeni navodi ne mogu prihvatiti kao osnovani.

20. Stoga, nije ostvaren niti žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe žalitelj jer s obzirom na sve odlučne utvrđene činjenice, nije ostvaren razlog zbog kojega bi bilo nužno da se provodi multidisciplinarno vještačenje, a imajući pri tome u vidu prijedlog Centar za socijalnu skrb.

21. U odnosu na žalbene navode glede određenih osobnih odnosa djece i oca, valja odgovoriti slijedeće.

21.1. Osnovno načelo kod odlučivanja o realizaciji osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje je da sud mora imati u vidu interes djeteta. Svrha je susreta da dijete sačuva osjećaj povezanosti, prihvaćenosti i pripadnosti s roditeljem s kojim ne stanuje i da i taj roditelj s kojim ne stanuje može utjecati na njihov razvoj.

21.2. Odluka o ostvarivanju osobnih odnosa mlt. djece i tuženika donesena je sukladno odredbama čl. 95. i čl. 119. st. 1. i 2. i čl. 121. ObZ, kao i odredbi čl. 3. Konvencije, rukovodeći se načelom najboljeg interesa djeteta, a imajući u vidu da u smislu odredbe čl. 4. Konvencije o kontaktima s djecom od 15. svibnja 2003. ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj: 7/08) dijete i njegovi roditelji imaju pravo na ostvarenje i održavanje redovitih međusobnih kontakata. Odlučujući o osobnim odnosima oca i djece prvostupanjski sud je pravilno, odredio iste u skladu sa prijedlogom i mišljenjem Centra, a upravo imajući u vidu i izvješće voditelja nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa roditelja i djece iz kojeg je razvidno da je sadržaj druženja djece i oca siromašan, a otac nema kapaciteta niti ideja za aktivnosti kojima bi se ispunilo vrijeme. Uočeno je da je mlt. I. na susretima razuzdana, bez postavljenih granica u ponašanju, često verbalno neugodna prema majci, a koristi se riječima za koje se sa sigurnošću može utvrditi da nisu konstrukcija djeteta njene dobi, već ponavljanje riječi članova obitelji s kojima živi, dok se majka djece pokazuje suradljivom prilikom ostvarivanja osobnih odnosa s djecom, a strpljiva je i u odnosu na ponašanje mlt. kćeri. slijedom navedenoga barem za sada pravilno je sud prvoga stupnja odredio obim odvijanja osobnih odnosa oca i djece, a imajući pri tome u vidu i da roditelji tuženika ugrožavaju pravilan psihosocijalni razvoj djeteta, mlt. I. koja je trenutno kod oca te nastoje majku djece u potpunosti isključiti iz života djece što svakako ne doprinosi pravilnom i zdravom razvoju maloljetne djece stranaka.

21.3. Žalitelju valja ukazati da ponašanje mlt. I. ukazuju na nužnost suradnje roditelja, ali i ograničenje uloge roditelja tuženika koji svojim ponašanjem ne doprinose dobrobiti djece, jer na ovaj način ostvaruju i poremećene partnerske odnosa roditelja, a morali bi shvatiti stanje tuženika i njegove mogućnosti jer oni nisu roditelje mlt. djece stranaka. Stoga, ukazuje se tuženiku da bi trebali uspostaviti dobru međusobnu komunikaciju i ne otežavati ulogu majke djece, jer će samo na takav način postići da djeca izrastu u zdrave osobe kako bi se mogli nositi i sa razdvojenošću svojih roditelja. Tek tada će oba roditelja izvršavati svoju roditeljsku ulogu na primjeren način kako bi postigli harmoniju svojih dužnosti, obaveza i uloga, kao roditelja svoje zajedničke djece, a ne u borbi rješavanja svojih partnerskih odnosa i uloga.

22. Ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju valja odrediti uzdržavanje prema odredbi čl. 314. st. 2 toč. 1 i st. 3 toč. 1 ObZ-a jer je tuženik nezaposlen i ima određenih poteškoća sa zdravljem, no unatoč tome radi s ocem na OPG-u pa je u mogućnosti i dužan je doprinositi za uzdržavanje svoje troje djece po 600,00 kn mjesečno za svako dijete počevši od dana donošenja prvostupanjske presude, pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Ako je obveznih uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece minimalan iznos određen zakonom se može smanjiti, pa kako je 1. tužiteljica za uzdržavanje svakog djeteta zatražila iznos od po 600,00 kn mjesečno, pravilno je sud prihvatio tužbeni zahtjev u navedenom iznosi jer je taj iznos u konkretnom slučaju primjeren.

22.2. U odnosu na žalbene navode valja odgovoriti da je tuženik doživio nesreću rušeći drva u šumi, pa nije sposoban tražiti neki redovan posao, ali to ga ne sprječava da i dalje pomaže ocu na OPG-u, pa da na taj način ostvaruje prihode i doprinosi uzdržavanju svoje maloljetne djece, jer ne može sav teret uzdržavanja biti na majci, a imajući pri tome u vidu i odredbu čl. 310. ObZ kojom je propisano da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Stavkom 2. propisno je da svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

22.3. Suprotno žalbenim navodima tuženik nije radno nesposoban. Iz iskaza proizlazi da isti radi u OPG-u svojih roditelja, pa sasvim sigurno može zaraditi kako bi doprinosio uzdržavanju svoje mlt. djece, a što je prioritetna obveza i po cijenu vlastite egzistencije. Stoga se žalbeni navodi ne mogu prihvatiti niti u navedenom dijelu, jer je i dosuđeni iznos i ispod minimalnog iznosa određenog Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta donesenog sukladno čl. 314. st. 1. ObZ od strane ministra rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

23. Stoga se žalbeni razlozi tuženika, a koji se svode na vlastitu ocjenu provedenih dokaza u dijelu odluke s kime će mlt. djeca stanovati, roditeljskoj skrbi, o bitnim osobnim pravima te osobnim odnosima oca i djece, u cijelosti ukazuju neosnovani, jer je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge glede njihove ocjene, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje i davanja vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud. 24. Iako tuženik u žalbi ničim konkretnim ne pobija odluku prvostupanjskog suda o naknadi troškova postupka za ukazati je da ta odluka prema kojoj svaka strana snosi svoj trošak nije na štetu tuženika obzirom da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja (čl. 366. ObZ.

25. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, to je valjalo po osnovu čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima.

U Zagrebu 12. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl-Tomašević, v.r.