Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 79 Gž Ovr-905/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mileni Frankić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja R. L. e. sa sjedištem u Republici A., L., OIB: …, zastupanom po punomoćniku M. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. & partneri d.o.o. u Z., protiv I. ovršenika D. A. iz Z., OIB: … i II. ovršenika M. A. iz Z., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku M. L., odvjetniku u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-793/2018-43 od 23. prosinca 2021., dana 12. srpnja 2022.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovrhovoditelja R. L. e., kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-793/2018-43 od 23. prosinca 2021.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odgođena je ovrha do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu vodi pod poslovnim brojem P-830/2017.
2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP), a koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 –dalje OZ), uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Žalba ovrhovoditelja je neosnovana.
4. U postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ.
5. Sud prvog stupnja, polazeći od utvrđenja da je rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-793/18 od 1. veljače 2021. određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika temeljem ovršne isprave i to Ugovora o davanju kredita broj računa … od 30. svibnja 2008. s Ispravom o zalogu od 30. svibnja 2008. solemnizirane od stane javnog bilježnika Z. R.-K. iz V. dana 6. lipnja 2008. pod poslovnim brojem OV-8290/08, koja je postala ovršna 15. kolovoza 2017., da se vodi postupak radi utvrđenje ništetnosti ovršne isprave pod poslovnim brojem P-830/17, da o uspjehu te parnice koju su pokrenuli ovršenici ovisit će obveza odnosno visina iste koja proizlazi iz ovršene isprave u odnosu na koju se vodi postupak utemeljen na tvrdnji o ništetnosti same ovršne isprave, pozivajući se na presudu suda Europske unije u presudi C-407/18 od 26. lipnja 2019., kojom je analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), ocjenjuje da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 65. st. 1. OZ za odgodu ovrhe.
6. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
7. Naime, iz sadržaja obrazloženja pobijanog rješenja razvidno je da je sud o osnovanosti prijedloga za odgodu ovrhe odlučivao pravilnom primjenom odredbe čl. 65. st. 1. OZ, koju je i citirao u obrazloženju rješenja (toč. 6. obrazloženja), pa okolnost da je u pod toč. 9. obrazloženja, očitom greškom naveo odredbu čl. 61. st. 1. OZ ne dovodi u pitanje zakonitost pobijanog rješenja.
8. U konkretnom slučaju radi se o potrošačkom ugovoru, sukladno 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07), a koji zakon je važio u vrijeme sklapanja jedne ovršne isprave (Ugovora o davanju kredita broj računa 10.467.744 od 30. svibnja 2008. s Ispravom o zalogu od 30. svibnja 2008.)
9. Praksom Suda Europske unije uspostavljeno je načelo nadređenosti prava Unije, kojim se osigurava da se pravo Unije ne može ukinuti ili izmijeniti nacionalnim pravom i da u slučaju sukoba ima prednost pred nacionalnim pravom (Costa v. broj C-6/64), te načelo izravne primjenjivosti prava Europske unije, zbog čega ENEL
su njegove odredbe potpuno i ujednačeno primjenjive u svim državama članicama (Van Gen en Loos broj C-26/62).
10. Naime, Sud Europske unije u presudi C-407/18 od 26. lipnja 2019., kojom je analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ najprije je obrazložio kako sukladno slovenskom nacionalnom pravu (koje se u tom postupku analizira) odgoda ovrhe do donošenja pravomoćne odluke o meritumu dopuštena samo iznimno i podliježe strogim zakonskim uvjetima u pogledu dokazivanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, koji isključuje štetu povezanu sa samom ovrhom, čime ta odgoda u praksi postaje gotovo nemoguća.
11. Takvo ovršno-pravno uređenje, prema kojem je sukladno ocjeni Europskog suda odgoda ovrhe u praksi gotovo nemoguća, sadrži i hrvatsko pravo, konkretno odredba čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ kojom je propisano da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti.
12. Ovrha je strogo formalni postupak, pa tako odredbe Ovršnog zakona ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o kreditu sklopljenog u obliku javnobilježničkog akta, i po toj osnovi odgodi ovrhu. Iz navedenog proizlazi da je nacionalna odredba OZ-a čini nemogućom odnosno pretjerano teškom primjenu prava Europske unije.
13. Sud Europske unije je u navedenoj presudi, a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je, dakle, gotovo istovjetna odredbi čl. 65. st. 1. OZ) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (Direktivu Vijeća 93/13/EEZ). Pritom je Sud odlučio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.
14. Presude Suda Europske unije predstavljaju izvor prava Europske unije te su obvezujuće za sve države članice, njihova državna tijela i nacionalne sudove, u okvirima njihove nadležnosti, pri čemu presuda koja se odnosi na jednu državu članicu obvezuje i sve druge države članice.
15. Stoga, kako navedena presuda Suda Europske unije, dakle, obvezuje i sud Republike Hrvatske, a s obzirom na to da se u ovom predmetu i u predmetu u odnosu na koji je Sud Europske unije donio navedenu presudu, radi o istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji (ovrhovoditelj banka inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta koji ovršenici smatraju (djelomično) ništetnim jer sadrži nepoštene ugovorne odredbe na štetu potrošača), to su i prema ocjeni ovog suda ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe temeljem čl. 65. st. 1. OZ to, suprotno žalbenim navodima, neovisno o ispunjenju pretpostavke o teško nadoknadivoj ili nenadoknadivoj šteti, a sukladno navedenoj presudi Suda Europske unije.
16. Za dodati je ovdje još da je dana 11. ožujka 2022. na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske održan sastanak predstavnika Građanskih odjela županijskih sudova radi razmatranja spornih pravnih pitanja koja se odnose na drugostupanjsko sudovanje. Jedno od spornih pitanja koje je razmatrano, odnosilo se na obvezu ovršnog suda da u postupku ovrhe na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu, po službenoj dužnosti provjeri nepoštenost ugovornih odredbi. U vezi navedenog pitanja na sastanku je donesen slijedeći zaključak:
"U ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.) a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe."
17. U odnosu na žalbene navode ovrhovoditelja vezane uz različitost pravnog uređenja odgode ovrhe u Sloveniji i Hrvatskoj treba istaknuti da te razlike pravno nisu odlučne s obzirom na razloge zbog kojih je u ovom ovršnom predmetu ovrha odgođena, a primjenom mjerodavnog prava vezanog uz zaštitu potrošača.
18. Slijedom svega navedenoga, primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
19. Ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom pa mu ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ).
U Zagrebu 12. srpnja 2022.
Sutkinja:
Milena Frankić, v.r.
