Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 13 Gž-2313/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Sabini Dugonjić, u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. T., odvjetniku iz Z., protiv tuženika R. K. iz L., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. V., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2140/2018-21 od 29. travnja 2021., dana 12. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2140/2018-21 od 29. travnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. kao i pod točkom III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 16.024, 52 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II./ Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, P-2140/2018-21 od 29. travnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke kojom je tužitelju dosuđen parnični trošak preko iznosa od 16.024,52 kn do iznosa od 20.402,50 kn (za iznos od 4.687,50 kn) i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.687,50 kn.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovrv- 16263/02 od 18. studeni 2011., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 24.958,47 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. prosinca 1998. pa do isplate, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje od 24. prosinca 1998. do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima. Pod točkom II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovrv-16263/02 od 18. studeni 2011. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.230,00 kn dok je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 20.402,50 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2021. do isplate.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. i III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak odnosno podredno preinači sukladno žalbenim navodima.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana samo u pogledu odluke o parničnom trošku.

4. Predmet ovog spora jest zahtjev tužitelja (izvođača radova) za isplatu iznosa od 24.958,47 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, s osnova izvedenih radova grijanja, vodovoda, kanalizacije i sanitarnih uređaja na stambenom prostoru tuženika (naručitelja radova). Tužitelj također potražuje troškove ovršnog i parničnog postupka, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

5. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti one koje žalitelj ističe. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a, koji ističe tuženik.

6. Isto tako, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost i na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je sud prvog stupnja ocijenio dokaze koji su bili potrebni za utvrđivanje pravno relevantnih činjenica za presuđenje, te je o odlučnim činjenicama naveo jasne i razumljive razloge, tako da su žalbeni navodi tuženika u tom smislu neosnovani.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je:

- da su stranke sklopile Ugovor o građenju (list 42 spisa) kojim se tužitelj kao izvođač radova obvezao za račun tuženika kao naručitelja radova izvesti radove grijanja, vodovoda, kanalizacije i sanitarnih uređaja na kući tuženika te je ugovorena cijena radova bila iznos od 85.164,00 kn, a navedeno proizlazi i iz Ponude od 7. travnja 1998. Nadalje, nije sporno niti da su svi radovi završeni, a sam tuženik iskazuje kako na predmetne radove nije imao primjedbi (zapisnik, list 59 spisa);

- da tužitelj svoje potraživanje temelji na predračunu br. … od 22. prosinca 1998. koji glasi na iznos od 51.273,01 kuna, pri čemu je tuženik po tom predračunu platio iznos od 26.314,54 kuna, slijedom čega je u obvezi plaćanja preostalog iznosa od 24.958,47 kuna, a i sam tuženik je naveo da je predračun odnio u Z. b. kod referentice te su oni direktno tužitelju plaćali po predračunu (zapisnik list 59 spisa);

- da iz predračuna I. B. od 22.12.1998. proizlazi da je kupcu R. K. izdan predračun za instalaciju centralnog grijanja obiteljske kuće u L., u ukupnom iznosu od 42.027,06 kn + PDV od 22 % od 9.245,95 kn, ili ukupno 51.273,01 kn, a iz računa I. B. br. … od 24.12.1998. proizlazi da je tužitelj ispostavio tuženiku račun za isplaćeni avans za radove centralnog grijanja prema ugovoru o izvođenju radova i predračunu od 22.12.1998. u iznosu od 21.569,29 kn + PDV od 22 % od 4.745,25 kn, ili ukupno 26.314,54 kn;

- da iz preslike knjige izdanih (izlaznih) računa za godinu 1998. poreznog obveznika I. B. (list 71-72 spisa) proizlazi da je pod rednim brojem 35., broj računa … od 31.12.1998. na ime R. K. naznačena svota od 26.314,54 kn, dok je iz analitičke kartice (list 73 spisa) utvrđeno da je za bilancu za 1998. za taj iznos evidentirana osoba S. K. iz Z.;

- da iz obavijesti o dugovanju od 11.9.2000. proizlazi da direktor I. B., B. B. obavještava tuženika o dugu po predračunu br. … od 22.12.1998. u iznosu od 24.958,47 kn;

- da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Z. R. proizlazi da Predračun br. … od 22.12.1998. se odnosi na obavljene radove instalacije centralnog grijanja obiteljske kuće, a vrijednost radova zaračunata je u iznosu od 42.027,06 kn bez PDV-a, odnosno 51.273,01 kn s PDV-om. Na temelju ovog predračuna na žiro račun obrta "I. B." dana 24.12.1998. izvršeno je plaćanje po predračunu u iznosu od 26.314,54 kn, a nakon izvršenog plaćanja tužitelj je izdao račun br. … na iznos od 26.314,54 kn s PDV-om (21.569,29 kn bez PDV-a) i navedeni račun evidentiran je u knjizi izlaznih računa za … godinu na rednom broju 35, te u analitičkim evidencijama na kontu potraživanja od kupca … - K. S., Z., kao i podmirenje potraživanja po računu izvršenom uplatom na žiro račun obrta "I. B." dana 24.12.1998. Isto tako, iz nalaza i mišljenja proizlazi da što se tiče zatvaranja potraživanja između tužitelja i tuženika nije dostupna druga dokumentacija o načinu zatvaranja potraživanja, osim uplate tuženika na žiro račun obrta "I. B." u iznosu od 26.314,54 kn dana 24.12.1998. te je zaključno mišljenje vještaka da visina preostalog potraživanja tužitelja na temelju ugovora o građenju iz 1998. i predračuna br. … od 22.12.1998. iznosi 24.958,47 kn s PDV-om (20.457,77 kn bez PDV-a), a potraživanje tužitelja prema tuženiku na temelju navedenog ugovora i predračuna djelomično su podmirena uplatom na žiro račun obrta tužitelja;

- da iz dopunskog usmenog očitovanja vještaka Z. R. proizlazi da iznosi navedeni na knjigovodstvenoj kartici, kao i datumi odgovaraju iznosima koji se u knjizi izlaznih računa vode na ime tuženika odnosno iznosima koji su iskazani po predmetnom ispostavljenom računu, a kako je račun izdan nakon uplate upravo u iznosu uplaćenih sredstava vještak je zaključka i da je tužitelj obveznik plaćanja PDV-a po naplaćenoj fakturi, te da pod pretpostavkom da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelom iznosu dio koji se odnosi na PDV tužitelj treba prijaviti i uplatiti u državni proračun.

8. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da visina preostalog potraživanja tužitelja na temelju ugovora o građenju iz 1998. i predračuna br. … od 22.12.1998. iznosi 24.958,47 kn s PDV-om (20.457,77 kn bez PDV-a), kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka Z. R. koji je argumentirano otklonio sve prigovore tuženika na nalaz i mišljenje dok s druge strane nije prihvatio iskaz tuženika u dijelu u kojem je naveo, a u vezi plaćanja radova, da je nekoliko puta dao novac na ruke tužitelju i njegovom radniku, tim više što o navedenom ne postoji nikakav pisani trag, a i nelogično i neuvjerljivo je da bi netko iz "puke slučajnosti" i bez valjanog razloga dobio pisanu obavijest o postojanju dugu od cca 20.000,00 kn. 9. Stoga, kako je odredbom čl. 645. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/99 - dalje ZOO) propisano da je naručitelj ili drugi stjecalac dužan o nedostacima obavijestiti izvođača radova i projektanta u roku od 6 mjeseci od kad je nedostatak ustanovio, inače gubi pravo da se pozove na njega, a budući je u postupku nesporno utvrđeno da tuženik, kao naručitelj radova na izvedene radove nije imao primjedbi, to je tuženik naručene radove dužan i platiti, slijedom čega je prvostupanjski sud obvezao tuženika kao naručitelja radova, da isplati tužitelju, kao izvođaču radova sukladno odredbi čl. 630. st. 1. ZOO-a utuženi iznos od 24.958,47 kn, pa je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, prvostupanjski sud odlučio kao u točki I. pobijane odluke.

10. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje koje tuženik niti u prvostupanjskom, a niti u žalbenom postupku nije uspio dovesti u sumnju, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 645. st. 1. ZOO te odredbe čl. 630. st. 1. ZOO. Naime, pravilno je sud prvog stupnja na temelju utvrđenja da su stranke sklopile ugovor o građenju 1998. prema kojem naručitelj ustupa, a izvoditelj se obvezuje za račun naručitelja izvesti radove grijanja, vodovoda, kanalizacije i sanitarnih uređaja na stambenom prostoru naručitelja, zaključio da je tužitelj izdao predračun br. … od 22.12.1998. koji se odnosi na obavljene radove instalacije centralnog grijanja obiteljske kuće, a vrijednost radova zaračunata je na dan 22. prosinca 1998. u iznosu od 42.027,06 kn bez PDV-a, odnosno 51.273,01 kn s PDV-om te je na temelju tog predračuna na žiro račun obrta "I. B." dana 24.12.1998. izvršeno djelomično plaćanje po predračunu u iznosu od 26.314,54 kn, dok visina preostalog potraživanja tužitelja na temelju ugovora o građenju iz 1998. i predračuna br. … od 22.12.1998. iznosi 24.958,47 kn s PDV-om (20.457,77 kn bez PDV-a).

11. U odnosu na žalbene navode tuženika da nikada nije zaprimio predračun za instalaciju centralnog grijanja od 22. prosinca 1998. na iznos od 51.273,01 kn, valja reći da je i sam tuženik u svom iskazu na ročištu 10. prosinca 2015. naveo da je tužitelj njemu dao predračun koji je odnio u Z. b. i da su plaćali tužitelju po predračunu. Prema tome, kako tužitelj svoje potraživanje temelji na predračunu br. … od 22. prosinca 1998. koji glasi na iznos od 51.273,01 kuna, pri tome navodeći da je tuženik po tom predračunu platio iznos od 26.314,54 kuna, to je tuženik u obvezi plaćanja preostalog iznosa od 24.958,47 kuna, slijedom čega su žalbeni navodi tuženika neosnovani.

12. Osim toga, navedeno potvrđuje i nalaz vještaka Z. R. koji je utvrdio da se Predračun br. … od 22.12.1998. odnosi na obavljene radove instalacije centralnog grijanja obiteljske kuće, a vrijednost radova zaračunata je u iznosu od 42.027,06 kn bez PDV-a, odnosno 51.273,01 kn s PDV-om. Na temelju ovog predračuna na žiro račun obrta "I. B." dana 24.12.1998. izvršeno je plaćanje po predračunu u iznosu od 26.314,54 kn, a nakon izvršenog plaćanja tužitelj je izdao račun br. … na iznos od 26.314,54 kn s PDV-om (21.569,29 kn bez PDV-a) i navedeni račun evidentiran je u knjizi izlaznih računa za 98' godinu na rednom broju 35, te u analitičkim evidencijama na kontu potraživanja od kupca … – K. S., Z., kao i podmirenje potraživanja po računu izvršenom uplatom na žiro račun obrta "I. B." dana 24.12.1998. Isto tako, iz nalaza i mišljenja proizlazi da što se tiče zatvaranja potraživanja između tužitelja i tuženika nije dostupna druga dokumentacija o načinu zatvaranja potraživanja, osim uplate tuženika na žiro račun obrta "I. B." u iznosu od 26.314,54 kn dana 24.12.1998.

13. U odnosu na žalbene navode tuženika u kojima preocjenjuje iskaze saslušanih stranaka i ostalih izvedenih dokaza, valja reći da na isto nije ovlašten, jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Naime, tuženik žalbenim navodima iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja pri čemu valja reći da činjenica da je u analitičkim evidencijama na kontu potraživanja od kupca … - navedeno K. S., a ne R. K., nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke budući da iz dopunskog očitovanja vještaka na ročištu 15. siječnja 2020. proizlazi da bez obzira što se radi o razlici u imenu tuženika i onoga što pište u poslovnim knjigama, iznosi navedeni na toj knjigovodstvenoj kartici kao i datumi odgovaraju iznosima koji se u knjizi izlaznih računa vode na ime tuženika odnosno iznosima koji su iskazani na predmetnom ispostavljenom računu.

14. Isto tako, u odnosu na žalbene navode tuženika da je sud zanemario da je tužitelj primio od tuženika iznos od 5.000,00 DEM što je veći iznos od preostalog iznosa koji je ostao nepodmiren po ispostavljenom Predračunu, valja reći da je cjelokupna ugovorena visina radova iznosila ukupno 85.164,00 kn te bi iz iskaza tužitelja proizlazilo da je njemu 1998. tuženik pozajmio iznos od 5.000,00 DEM vjerojatno na ime predujma za radove i da mu nije izdao račun na iznos od 85.164,00 kn nego na manji iznos, slijedom čega tužitelj sada i temelji svoje potraživanje na predračunu br. … od 22. prosinca 1998. koji glasi na iznos od 51.273,01 kuna, pri tome navodeći da je tuženik po tom predračunu platio iznos od 26.314,54 kuna, dok tužitelj nije teretio tuženika za cjelokupni ugovoreni iznos radova u visini od 85.164.00 kn. Navedeno, potvrđuje i vještak u svom iskazu navodeći da pozajmnica od 5.000,00 DEM nije uvedena u poslovne knjige tužiteljevog obrta.

15. U odnosu na žalbene navode tuženika da je obveza izdavanja računa propisana odredbama Općeg poreznog zakona i posebnim poreznim propisima i da je tužitelj trebao izdati račun, valja reći da iz usmenog očitovanja vještaka Z. R. na ročištu 15. siječnja 2020. proizlazi da je tužitelj, u skladu s odredbama zakona o PDV-u račun ispostavio nakon što je tuženik platio dio iznosa koji tužitelj potražuje, a nije sporno da je tuženik određen iznos koji je naveo u nalazu platio, pogotovo što isto proizlazi iz prometa po žiro računu tužitelja. Isto tako, u odnosu na navode da u knjizi izlaznih računa tužitelja za 1998. godinu predmetni račun broj … nije zaveden u iznosu s uključenim PDV-om, vještak je decidirano naveo da navedeno nije točno jer je pod rednim brojem 35 predmetni račun evidentiran u ukupnom iznosu od 26.314,54 kn što je iznos koji odgovara uplati tuženika na tužiteljev račun i to je iznos s PDV-om, koji je u nastavnom dijelu knjige izlaznih računa razrađen na iznos bez PDV-a od 21.569,29 kn i iznos PDV-a od 4.745,25 kn - list 72 spisa, a isto tako u pogledu prigovora visini iskazanog preostalog potraživanja tužitelja po predračunu broj 6/12/98 u iznosu od 24.958,47 kn s PDV-om da nema dokaza da je tužitelj taj PDV platio, vještak je decidirano i jasno utvrdio da je tužitelj kao obrtnik poslovao u sustavu PDV-a na način da mu je obveza PDV-a nastajala po naplati, i u tom smislu je i za naplaćeni iznos izdan račun, dok za nenaplaćeni iznos po predračunu nije niti mogao biti izdan račun do trenutka plaćanja te pod pretpostavkom da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelom iznosu dio koji se odnosi na PDV bila bi obveza tužitelja prijaviti i uplatiti u državni proračun, slijedom čega su žalbeni navodi neosnovani.

16. U odnosu na dosuđene zatezne kamate na iznos od 24.958,47 kn, valja reći da je prvostupanjski sud pravilno dosudio zakonske zatezne kamate od dana računa br. …

– 24.12.1998. pa do isplate, jer je tuženik s tim danom bio u zakašnjenju s plaćanjem. Naime, Predračun br. … od 22.12.1998. odnosi se na obavljene radove instalacije centralnog grijanja obiteljske kuće, a vrijednost radova zaračunata je u iznosu od 42.027,06 kn bez PDV-a, odnosno 51.273,01 kn s PDV-om. Na temelju ovog predračuna na žiro račun obrta "I. B." dana 24.12.1998. izvršeno je plaćanje po predračunu u iznosu od 26.314,54 kn, slijedom čega je već tada tuženiku bio poznat opseg preostale obveze, dok žalbeni navodi da je navedeno u kontradiktornosti sa obavijesti o dugovanju od 11. rujna 2000. nisu od utjecaja budući da je tuženik sa danom 24. prosinca 1998. pao u zakašnjenje. Stoga niti u tom dijelu nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP, a niti je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

17. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku pod točkom I. izreke.

18. Međutim, osnovano tuženik u odnosu na pobijani dio odluke o troškovima postupka upiru na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 155. ZPP u vezi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje Tarifa). Naime, djelomično pogrešno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 155. ZPP-a i odvjetničku Tarifu, kad je tužitelju priznao podneske od 17. siječnja 2012., 5. rujna 2019., 26. rujna 2019., 21. srpnja 2016., 4. listopada 2016. te trošak sastava podneska od 25. siječnja 2019. budući da navedeni podnesci po stavu ovog suda nisu bili potrebni radi vođenja parnice, a u njima tužitelj ponavlja već istaknute navode tijekom postupka.

19. Kako je tužitelju prvostupanjskom odlukom u točki III. izreke dosuđen parnični trošak u iznosu od 20.712,02 kn to je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, valjalo preinačiti pobijanu odluku pod točkom III. izreke te odbiti tužitelja za iznos od 4.687,50 kn kako je to odlučeno pod točkom II. izreke ove odluke, dok je u preostalom dijelu žalba tuženika u dijelu kojim je dosuđen parnični trošak do iznosa od 16.024,52 kn neosnovana.

U Zagrebu 12. srpnja 2022.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić, v.r.