REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 9 Kžzd-39/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež Jasne Smiljanić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Gordane Mihele Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Kornelije Mandić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. K., zbog kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi oštećenice kao tužiteljice podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd- 181/2020-8. od 14. prosinca 2021., u sjednici vijeća, održanoj 12. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Žalba oštećenice kao tužiteljice maloljetne P. K. odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd-181/2020-8. od 14. prosinca 2021., na temelju članka 452. točka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženom M. K. odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. KZ/11., činjenično opisano u izreci pobijane presude.

2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelju pali su na teret proračunskih sredstava.

3. Žalbu protiv presude pravodobno je podnijela oštećena kao tužitelj maloljetna P. K., zastupana po majci M. V. K., obje zastupane po punomoćniku I. J., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik proglasi krivim radi počinjenja kaznenog djela iz članka 173. stavka 1. KZ/11. i osudi po zakonu ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)

6. Žalba nije osnovana.

7. Žalitelj bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., vidi u tome „što presuda sadrži kontradiktorna utvrđenja suda“, ističući da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da optuženo kazneno djelo po svom činjeničnom opisu sadrži obilježja kaznenog djela iz članka 174. stavka 1. i 2 KZ/11., a ne obilježja iz članka 173. stavka 1. KZ/11. U nastavku žalbe ustraju u tvrdnji da djelo kako mu je stavljeno na teret činjeničnim opisom, sadrži upravo obilježja inkriminiranog (potonjeg) kaznenog djela, a sudeći po smislu tih žalbenih navoda u njihovoj ukupnosti proizlazi da se žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Nije u pravu oštećena kao tužitelj kad se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Naime, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, rješenjem na temelju članka 206. stavka 1. točke 4. ZKP/08., odbacilo kaznenu prijavu maloljetne P. K., zastupana po majci i zakonskoj zastupnici M. V. K., podnesene protiv optuženog M. K., zbog kaznenih djela iz članka 173. stavka 1. KZ/11. i članka 179. a KZ/11., a pod točkom dva istog rješenja, na temelju članka 206 c ZKP/08., odbacilo kaznenu prijavu, zbog kaznenog djela iz članka 174. stavka 1. i 2. KZ/11. s uputama da u smislu članka 55. ZKP/08. odnosno u smislu članka 206. c stavka 2. ZKP/08., da u svojstvu oštećena kao tužitelj može preuzeti kazneni progon zbog istih kaznenih djela odnosno dostavit će pouku da u roku od osam dana može podnijeti pritužbu višem državnom odvjetniku ako smatra da rješenje nije osnovano, nakon čega je oštećena kao tužitelj podigla optužnicu, stavljajući na teret optuženiku navedena kaznena djela.

10. Nedvojbeno iz stanja spisa proizlazi da je oštećena kao tužitelj na raspravi održanoj 23. travnja 2021. izmijenila pravnu kvalifikaciju djela na način da je optuženiku stavljeno na teret samo kazneno djelo neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. KZ/11., a koje djelo čini onaj tko ne provodi, spriječi ili onemogućava provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koja je određena od strane suda, centra za socijalnu skrb ili državnog tijela, a radi se o svjesnom i namjernom sprječavanju odnosno onemogućavanju provođenja odluka državnih tijela koje skrbe o zaštiti interesa djeteta kroz svoje odluke i za koje počinitelj zna da su donijete radi pravilnog psihofizičkog razvoja maloljetnog djeteta.

11. Radi se i o potrebi djeteta da u njegovu podizanju, skrbi i o odgoju radi zdravog psihofizičkog razvoja, koje se realizira kroz primjerena druženja i susrete bude omogućeno sudjelovanje oba roditelja, pri čemu je dužnost roditelja da takve susrete omogući u djetetovu najboljem interesu.

12. Budući da prvostupanjski sud nije vezan zakonskim opisom i pravnom kvalifikacijom kaznenog djela, kako je to označeno u optužnom aktu (u konkretnom slučaju djelo je označeno po članku 173. stavka 1. KZ/11.), već isključivo činjeničnim opisom djela, iz kojeg (između ostalog) proizlazi da se optuženik tereti, da „…24. travnja 2016. majci i zakonskoj zastupnici M. V. K. nije vratio njihovo zajedničko dijete P. K.…“, nakon što je završen termin susreta i druženja s ocem, po intervenciji policije, „onemogućio“ da „…uđu u dvorište i kuću te uzmu maloljetnu oštećenu i predaju je majci…“., iz čega nesporno proizlazi da je činjenični opis djela (u izmijenjenoj optužbi) postavljen tako, da se nikako ne može raditi o navedenom kaznenom djelu, niti sadrži njegova obilježja.

13. Stoga, prvostupanjski sud je bio dužen cijeniti je li inkriminirane radnje (koje se optuženiku stavljaju na teret), sadrže obilježja nekog drugog kaznenog djela, da bi se zatim ispravno upustio u činjeničnu analizu (supstrata) optužnog akta, nakon čega je pravilno zaključio da se činjenično opisane radnje u izreci pobijane presude, trebaju podvesti pod zakonski opis kaznenog djela oduzimanje djeteta iz članka 174. stavka 1. i 2. KZ/11., za koje djelo nije predviđena mogućnost nastavka kaznenog postupka s obzirom na odredbu članka 206. c ZKP/08.

14. Upravo iz tih razloga, oštećena P. K. zastupana po majci i zakonskoj zastupnici M. V. K., nije bila ovlaštena nastaviti kazneni progon podnošenjem optužnice Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, Odjel za mladež, protiv optuženika, uslijed čega je prvostupanjski sud opravdano donio odbijajuću presudu, na temelju članka 452. stavka 1. točke 2. ZKP/08.

15. Kod takvog stanja stvari, suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio potonju odredbu članka ZKP/08., donoseći odbijajuću presudu, jer je postupak vođen bez zahtjeva ovlaštenog tužitelja.

16. Kako nisu utvrđene povrede kaznenog zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., valjalo je žalbu oštećenog kao tužitelja na temelju članka 482. ZKP/08., odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 12. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Jasna Smiljanić, v.r.