REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 6 Kžzd-103/2022-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Restović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv Ž. J. zbog kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 6. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11 i 144/12 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, broj Kzd-25/2019-151 od 1. veljače 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj u nazočnosti optuženika osobno i branitelja optuženika, odvjetnika J. P., dana 12. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e
Prihvaćaju se žalbe optuženog Ž. J. i državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu, broj Kzd-25/2019-151 od 1. veljače 2022., optuženi Ž. J. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina, opisana u članku 158. stavak 6. u svezi sa stavkom 2. KZ/11, kažnjiva po članku 158. stavak 6. KZ/11, sve kažnjivo uz primjenu članka 51. KZ/11, činjenično opisano kao u izreci pobijane presude pa su mu na temelju članka 158. stavak 6. KZ/11 za kaznena djela pod točkama 1), 2) i 3) utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 1 godinu za svako kazneno djelo, a na temelju članka 158. stavak 6. KZ/11 uz primjenu članka 51. KZ/11 osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci te mu se na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. travnja 2014. do 30. svibnja 2014.
2. Na temelju članka 71. KZ/11 optuženiku se izriče sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti ili djelatnosti nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture koja traje 2 godine dulje od izrečene jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen ovom presudom, a izvršenje sigurnosne mjere započinje s izvršnošću presude.
3. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik se oslobađa obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članak 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08, odnosno paušalnu svotu i troškove provedenog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja, dok mu se temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08 nalaže da podmiri trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08, odnosno nužne izdatke djeteta žrtve A. M. koji se sastoje od nagrade njena opunomoćenika u iznosu od 16.875,00 kuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe.
4. Protiv pobijane presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženiku izrekne kazne zatvora u duljem trajanju, kao i sigurnosne mjere u duljem vremenskom trajanju.
5. Žalbu protiv presude podnio je i optuženi Ž. J. po braniteljima B. B. i J. P., odvjetnicima iz Č. i to zbog povrede kaznenog zakona, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, ali pred izmijenjenim vijećem.
6. Protiv presude žalbu je podnio i optuženi Ž. J., osobno i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi od odgovornosti.
7. Odgovore na žalbu državnog odvjetnika podnijeli su branitelj optuženika J. P. i optuženi Ž. J. osobno s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu državnog odvjetnika odbije kao neosnovanu.
8. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
9. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08 održana je javna sjednica na koju nije pristupio uredno pozvani Županijski državni odvjetnik, dok su pristupili optuženik i branitelj optuženika, odvjetnik J. P. i u cijelosti ostali kod navoda žalbe.
10. Žalbe optuženog Ž. J. i državnog odvjetnika su osnovane.
11. Iako je državni odvjetnik istaknuo žalbene prigovore zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri, sadržajno iz žalbe državnog odvjetnika proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08-22 navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio o odlučnoj činjenici, a to je oblik krivnje - subjektivno obilježje kaznenog djela jer je temeljem provedenih dokaza iz činjeničnog opisa kaznenih djela ispustio tekst „u nakani zadovoljenja svog spolnog nagona“. Državni odvjetnik ističe da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo kako se iz postupanja optuženika vidi da se njegovi dodiri po tijelu učenica ne mogu smatrati slučajnim i nevoljnim, a što pak je vidljivo iz činjenice da je isti na nastavi tjelesnog odgoja učenicu N. V. najprije zagrlio i potom joj klizio po leđima prema dolje, stavio svoju ruku na njenu stražnjicu i potom kružio po njoj. D. F. hvatao je rukama za stražnjicu, stiskao je i gurao prema gore ili lupkao po stražnjici što je bilo protivno standardnoj pedagoškoj proceduri pomaganja koje se moraju pridržavati svi nastavnici tjelesnog odgoja, D. M. je jednom rukom uhvatio za stražnjicu, jednom za spolovilo, iako ona to kao gimnastičarka nesporno je mogla izvesti vježbu bez njegove pomoći i asistencije, a takvim svojim postupcima bio je svjestan da povrjeđuje spolni integritet osjećaj spolne slobode i spolnog dostojanstva znajući da se radi o osobama mlađima od 15 godina, svjesno je htijući počinio bludnu radnju pri čemu je sve opisane radnje kojima se tereti nedvojbeno je isključivo činio u cilju svog spolnog nagona, a ne u slučajnom pomaganju odnosno asistenciji u izvođenju vježbi kako to nastoji optuženik prikazati u svojoj obrani.
12. Suglasno navedenom proizlazi iz žalbe optuženog Ž. J. koju je podnio osobno i po branitelju optuženika, a koje žalbe će se razmatrati kao jedinstvena žalba.
13. Naime, identično pobija prvostupanjsku presudu i optuženik u pogledu bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodeći da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude, a u pogledu namjere optuženika odnosno da prvostupanjski sud nije utvrdio odlučne činjenice u pogledu cilja zadovoljenja spolnog nagona, a što je bitno obilježje kaznenog djela iz članka 158. KZ/11 koje je inkriminirano optuženiku.
14. S pravom ističu žalitelji da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer u prvostupanjskoj presudi doista nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a osim toga izreka pobijane presude proturječna je i razlozima te iste presude.
15. Prije svega, prvostupanjski sud je potpuno pogrešno iz činjeničnog supstrata ispustio tekst „u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona“, a potom u razlozima presude obrazlažući ovakvu intervenciju u činjenični supstrat naveo: „jer se tom jezičnom sintagmom ne opisuje subjektivni element kaznenih djela, već motiv počinjenja koji nije sastavni dio bića djela, pa stoga ni nužna sastavnica činjeničnog opisa. Naime, subjektivni element terećenih kaznenih djela sastoji se u svijesti i htijenju počinitelja da se nad djetetom mlađim od 15 godina zlouporabom odnosa zavisnosti djeteta o njemu izvrši radnja kojom se u spolnom pogledu povrjeđuje integritet djeteta preko uvriježenih i društveno prihvaćenih granica spolnog ponašanja, odnosno bludna radnja“ (točka 2. pobijane presude).
16. Ovakve konstatacije prvostupanjskog suda za sada su nerazumljive jer je prvostupanjski sud bio dužan (radi se o namjernom deliktu) dati razloge o kojem obliku krivnje se radi, obrazložiti intelektualnu i voljnu komponentu krivnje u smislu subjektivnog odnosa počinitelja prema kaznenom djelu.
17. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje: „...time što je na nastavi tjelesnog odgoja svoju učenicu N. V. najprije zagrlio i potom joj rukama klizio po leđima prema dolje, stavio je na njenu stražnjicu i kružio po njoj, svoju učenicu D. F. hvatao rukama za stražnjicu, stiskao je i gurao prema gore i lupkao po njoj, a svoju učenicu A. M. jednom rukom uhvatio za stražnjicu, jednom za spolovilo, iako je na temelju svojih osobnih svojstava (visokoobrazovani muškarac, suprug, otac) sasvim sigurno bio svjestan da svojim postupanjem povrjeđuje njihov spolni integritet i njihov osjećaj spolne slobode i spolnog dostojanstva.... svjesno je htijući počinio bludnu radnju zlorabeći odnos zavisnosti učenika o učitelju. Budući da je pritom imao predodžbu o tome što radi, da je svoje ponašanje mogao usmjeriti u željenom pravcu i da je sasvim sigurno znao da je to što čini protivno zakonu, nema sumnje da je u odnosu na svaku žrtvu ostvario objektivni i subjektivni sadržaj terećenih kaznenih djela...“ (točka 56.4., stranica 26. presude).
18. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda su prije svega proturječni izreci, te jednim dijelom i razlozima presude navedenim u točki 2. pobijane presude jer se iz navedenog ne može za sada nedvojbeno zaključiti da li prvostupanjski sud drži da je optuženik Ž. J. ostvario subjektivno obilježje kaznenog djela iz članka 158. KZ/11 jer razlozi koje je prvostupanjski sud naveo za sada ne samo da su proturječni, već i nedostatni jer je ostalo nejasno opredjeljenje prvostupanjskog suda za jezičnu sintagmu - „motiv“ - u odnosu na oblik krivnje koji je ispustio iz činjeničnog supstrata optužbe.
19. Stoga, kako nisu zadovoljeni svi zakonski uvjeti u odnosu na sastojak krivnje iz članka 23. KZ/11 valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu, a uslijed ove odluke drugostupanjski sud se nije upuštao u razloge odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri.
20. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će prije svega otkloniti povrede na koje mu je ukazano u ovom rješenju, te će potom izvesti sve potrebne dokaze, te savjesno i valjano analizirati i kritički i logički ocijeniti svaki dokaz posebno i u njegovoj međusobnoj povezanosti. Pri tome će s posebnom pažnjom cijeniti postupanje optuženika i subjektivna obilježja kaznenog djela te će utvrditi da li je optuženik poduzeo opisane radnje zadirući duboko u dječju intimu, u sferu njihove seksualnosti, te da li je povrijedio njihov osjećaj srama i neugode, i da li je svjestan navedenog u cilju zadovoljenja svojih potreba u sferi spolnosti, a nakon toga će na temelju provedenog dokaznog postupka, donijeti zakonitu i valjano obrazloženu odluku sukladno članku 459. točka 5. ZKP/08.
21. Slijedom navedenog i na temelju članka 483. ZKP/08-22 valjalo je odlučiti kao u izreci i na temelju članka 484. stavak 1. ZKP/08-22 nova rasprava bit će održana pred potpuno izmijenjenim vijećem.
U Zagrebu, 12. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Gordana Mihela Grahovac, v.r.
