Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 4 Gž Ovr-718/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Željki Rožić Kaleb, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. A. odvjetnik u Z., protiv ovršenika I. I. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: … kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. & P. d.o.o. u O., radi ovrhe, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Ovr-2481/2015-127 od 25. veljače 2022., dana 12. srpnja 2022.,

r i j e š i o je

I Odbija se žalba ovrhovoditelja A. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Ovr-2481/2015-127 od 25. veljače 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

II Odbija se žalba ovršenika I. I. d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Ovr-2481/2015-127 od 25. veljače 2022 u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

III Odbija se ovrhovoditelj A. d.o.o. sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke naloženo ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak ovrhe u svoti od 370.285,75 kn u roku od 8 dana dok je pod točkom II izreke ovrhovoditelj odbijen za iznos troška od 1.326.589,25 kn.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja u dijelu pod točkom II. izreke žali se ovrhovoditelj zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prihvatiti njegovu žalbu i preinačiti pobijani dio prvostupanjske odluke, uz naknadu troškova žalbe.

3. Ovršenik se u odgovoru na ovu žalbu protivi navodima ovrhovoditelja i njegovu žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu.

4. Ovršenik se žali protiv prvostupanjskog rješenja u dijelu pod točkom I. izreke ne navodeći određeno žalbene razloge s prijedlogom, uvažiti njegovu žalbu i ukinuti prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu.

5. Ovrhovoditelj se u odgovoru na žalbu protivi navodima ovršenika i njegovu žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

6. Žalbe su neosnovane.

7. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja kao i postupak koji mu je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11.,13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, u svezi odredbe čl. 381. ZPP.

8. Suprotno navodima žalbe ovrhovoditelja prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju naveo sve razloge o odlučnim činjenicama u kojima ne postoji proturječnost između tih razloga i sadržaja spisa s time, da je za svaki dio sadržan u izreci, jasno naveo razlog zbog kojih zahtjev za pojedine troškove ovršnog postupka prihvaća a koje ne, i zašto.

9. Tako je prvostupanjski sud donoseći odluku o troškovima ovrhe postupio pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 14. st. 4. Ovršni zakon ("Narodne novine" broj: 112/12, 26/13, 93/14, 55/16, 73/17. i 131/20.-dalje u tekstu OZ) prema kojoj odredbi je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove, ali samo one koji su bili potrebni za ovrhu.

10. Sukladno odredbi čl. 14. st. 1. OZ troškove postupka u svezi s određivanjem i provedbom ovrhe prethodno snosi ovrhovoditelj a pri tome nije propisano da ovršenik snosi troškove ovrhe tek ako je ovrhovoditelj uspio s provedbom ovrhe već ovršenik ima obvezu snašanja troškova koji su bili potrebni radi provedbe ovrhe bez obzira na činjenicu je li ovrha uspješno provedena ili ne.

11. Zbog toga su neosnovani žalbeni navodi ovrhovoditelja kojima upućuje na primjenu odredbe čl. 154. i 156. ZPP jer se u smislu odredbe čl. 21. st. 1. OZ, odredbe ZPP primjenjuju u ovršnom postupku samo ako odredbama OZ nije drukčije određeno. Kako je odredbama OZ izrijekom propisano koje troškove je ovršenik dužan naknaditi ovrhovoditelju - samo one koji su bili potrebni za ovrhu i to bez obzira na uspjeh ovrhovoditelja radi se o drugačijim mjerilima za obređivanje troškova ovrhe pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava a niti bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

12. Tome upravo govori u prilog govori i navod žalbe gdje ovrhovoditelj analogno citira situaciju kada primjerice ovrhovoditelj povuče prijedlog za ovrhu i ovršenik ima pravo na naknadu troškova jer je upravo odredbom čl. 14. st. 5. OZ propisano da je ovrhovoditelj dužan naknaditi troškove ovršeniku ali samo one koje je neosnovano prouzročio dok takvo neosnovano prouzročenje nije propisano u odnosu na dužnost ovršenika.

13. Slijedom iznijetog je prvostupanjski sud odluku donio upravo sukladno označenom materijalnom pravu i time nije povrijedio niti načelo legitimnog očekivanja jer se ne radi o stečenim pravima na temelju ranijih propisa ili nadležnog tijela pa takva stečena prava ovrhovoditelj nije mogao imati, a niti načelo zakonitosti u postupanju suda jer je rješenje donijeto sukladno odredbama OZ, bez obzira što ovrhovoditelj ističe kako su neke radnje bile uzrokovane postupcima ovršenika usmjerenih na zlouporabu procesnih prava i u cilju odugovlačenja ovršnog postupka.

14. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava prijedloga za donošenje rješenja o ovrsi, sastava žalbe od 1. listopada 2015. te podneska od 16. rujna 2019. a glede troškova ročišta radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine od 27. studenog 2018. i 14. svibnja 2019. je odlučio pravilnom primjenom odredbe Tbr. 12.toč. 1. u svezi Tbr. 9. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 142/12. i 107/15.i 37/22 - dalje Tarifa) jer se radilo o ročištima na kojima se nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi kada bi tek bila moguća primjena Tbr. 9. toč. 1. Tarife..

15. U odnosu na troškove sastava podnesaka od 9. prosinca 2019. (list 3489 spisa) i 3. prosinca 2020. ( list 3646 spisa), je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kako se ne radi o troškovima potrebnim za ovrhu jer se njima ovrhovoditelj očitovao na navode ovršenika odnosno, tražio zakazivanje ročišta za namirenje.

16. Sudjelovanje na elektroničkoj javnoj dražbi pak ne predstavlja ročište koje je predviđeno odredbama Tarife niti predstavlja sudjelovanje u provedbi ovrhe u smislu odredbe Tbr. 12. toč. 2. te je ove troškove prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbi Tarife ocijenio neosnovanima što se pak odnosi i na sastav prigovora uz dostavu dokaza i pojašnjenja u elektroničkoj dražbi jer se ne radi o pravnom lijeku koji je predviđen odredbama Tarife niti se radilo o uplati predujma za pokriće troškova prodaje elektroničkom javnom dražbom..

17. Odredba čl. 65. st. 2. OZ propisuje kako će odluku o prijedlogu za odgodu sud donijeti nakon što ovrhovoditelju omogući očitovanje ako okolnosti slučaja ne zahtijevaju da se postupi drukčije te dakle, očitovanje ovrhovoditelja na prijedlog za odgodu predstavlja samo mogućnost a ne i dužnost ovrhovoditelja pa se također ne radi o trošku potrebnom za ovrhu a glede odbijanja troška sastava očitovanja na prijedlog za odgodu ovrhe od 11. veljače 2020.

18. Trošak sastava odgovora na žalbu nakon proteka roka i ovršenikove žalbe, od 3. lipnja 2020. te 23. prosinca 2020. i 28. prosinca 2020. je prvostupanjski sud valjano ocijenio nepotrebnim za provedbu ovrhe s tim više, što je ovršenik sve svoje žalbe i prijedlog povukao pa ovi troškovi nisu bili potrebni za ovrhu kao niti sastav prigovora na prijedlog za protuovrhu.

19. Neovisno o tome je li pojedina radnja odvjetnika bila potrebna radi ovrhe, sud stranci koju je zastupao odvjetnik može kao trošak nagrade odvjetniku priznati samo onu odvjetničku radnju za koju je odredbama Tarife propisano da odvjetniku pripada nagrada. Stoga odvjetnik nema pravo na trošak bilo kojeg obrazloženog podneska u ovršnom postupku jer prema Tbr. 11. do 13. Tarife u ovršnom postupku ta naknada nije propisana, za razliku od obrazloženog podneska u parničnom postupku po Tbr.

8. toč. 1. Tarife.

20. I konačno, prvostupanjski sud je ročište za diobu kupovnine od 26. listopada 2021. ovrhovoditelju priznao po Tbr. 12. toč. 1. Tarife u svezi Tbr. 9. toč. 2. Tarife jer se radi i samo o ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima.

21. Slijedom svega iznijetog a imajući u vidu troškove koje predviđa Tarifa pod Tbr. 11. do 13. glede ovršnog postupka kao i odredbu čl. 14. st. 4. OZ na primjenu koje nije odlučna duljina trajanja postupka i postupanja ovršenika, nisu ostvareni žalbeni razlozi ovrhovoditelja.

22. Ovršenik u žalbi drži nezakonitim prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkom I. izreke jer je ovrhovoditelj bio razlučni vjerovnik u postupku predstečajne nagodbe nad ovršenikom pa kako nije prijavio određeni iznos tražbine kao vjerovnik u tom postupku, niti se odrekao odvojenog namirenja u određenoj svoti, ovrhovoditelj nema pravnu osnovu za potraživanje naknade troškova ovrhe preko svote namirene prodajom nekretnine koja je bila predmet založnog prava.

23. Ovi žalbeni razlozi ovršenika nisu osnovani budući da je odredbom čl. 71. st. 1. tada važećeg Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" broj 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 121/13, 78/15 i 71/15.- dalje ZFPPN) propisano da pravne posljedice otvaranja postupka predstečajne nagodbe nastaju za sve tražbine vjerovnika prema dužniku koje su nastale do otvaranja postupka.

24. Ovdje se radi o troškovima ovrhe koja je pokrenuta prijedlogom ovrhovoditelja od 1. srpnja 2015. dok je rješenje o otvaranju predstečajne nagodbe nad ovršenikom donijeto po Financijskoj agenciji 10. lipnja 2013. Kako je prema odredbi čl. 69. ZFPPN određeno da u razdoblju od otvaranja postupka predstečajne nagodbe do kraja tog postupka dužnik ne smije plaćati obveze koje su nastale i dospjele prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe što ovdje nije slučaj, a troškovi ovršnog postupka su kao tražbina nastali nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe, nisu ostvareni niti žalbeni razlozi ovršenika.

25. Slijedom svega iznijetog je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

26. Trošak odgovora na žalbu ovrhovoditelju nije priznat jer odgovor nije radnja potrebna radi provedbe ovrhe (čl. 14. st. 4. OZ u svezi odredbe čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 12. srpnja 2022.

Sudac:

Željka Rožić Kaleb, v.r.