Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: 14 Gž – 184/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda mr. sc. Dražanu Penjaku, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila sudska savjetnica Ivana Jukić, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o., OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. L., odvjetniku iz Z., protiv tuženice S. M. iz Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini broj Povrv-180/2019-11 od 22. listopada 2021., dana 12. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini broj Povrv-180/2019-11 od 22. listopada 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z., . broj Ovrv-32950/2015 od 16. prosinca 2015. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj od tuženice potraživao isplatu iznosa od 4.976,17 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan.

2. Protiv citirane prvostupanjske presude žali se tužitelj, pobijajući istu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.; dalje: ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe članka 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj: 70/19.), predlažući drugostupanjskom sudu pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.976,17 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznima kamatama na ime mjesečne naknade temeljem sklopljenog ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa od 5. prosinca 2014. i naknade za prijevremeni raskid ugovora.

5. S obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, radi čega se prvostupanjska presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

5.1. Ovaj sud utvrđuje kako tijekom prvostupanjskog postupka nisu ostvarene povrede odredbi parničnog postupka iz odredbi članka 354. st. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP- a na koje ovaj sud u postupku u sporovima male vrijednosti pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a), niti nalazi ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Iznesenim žalbenim navodima tužitelj u cijelosti osporava utvrđeno činjenično stanje u odnosu na činjenicu raskida ugovora od strane tuženice, koje je u prvostupanjskom postupku sud utvrdio i koje nije ovlašten ispitivati ovaj sud, budući da se radi o sporu male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP).

7. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom ukinuo platni nalog sadržan u uvodno citiranom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i odbio tužbeni zahtjev, nakon što je utvrdio da je tuženica dana 5. prosinca 2014. u Zagrebu sklopila sa tužiteljem pretplatnički odnos za korištenje usluge Bez granice L, te da je uz tarifu preuzela mobilni telefon Samsung Galaxy S4 mini La Fleur uz minimalno trajanje ugovorne obveze 24 mjeseca te kupnju uređaja uz obročnu otplatu; da je tuženica tijekom postupka tvrdila da uređaj nije nikada bio u njezinom posjedu niti tarifa aktivirana; da tužitelj nije izvršio svoju obvezu davanja na korištenje telekomunikacijskih usluga tuženici, budući da tuženici nije dao ispravnu SIM karticu kao niti ispravan uređaj i da joj nikada nije pružao telekomunikacijske usluge, te da je tuženica tražila raskid ugovora i donijela ispunjen obrazac koji prodavač na prodajnom mjestu nije htio preuzeti.

8. Pri tome se taj sud pozvao na odredbe članka 9. i članka 65. st. 1. ZOO-a, članka 18. st. 3. Općih uvjeta tužitelja te članaka 49. st. 1. i st. 2. i članka 55. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19.; dalje: ZZP), smatrajući u bitnome da je odredba članka 18. st. 3. Općih uvjeta tužitelja, nepoštena, a samim tim i ništava.

9. Odredbom članka 18. st. 3. Općih uvjeta tužitelja propisano je kako u slučaju da prije isteka ugovorenog razdoblja trajanja ugovora (obveznog trajanja ugovora) pretplatnik zatraži prestanak pretplatničkog odnosa sklopljenog na razdoblje obveznog trajanja ugovora ili krivnjom Pretplatnika dođe do prestanka pretplatničkog odnosa sklopljenog na određeno razdoblje obveznog trajanja Ugovora, operater ima pravo naplatiti ili mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je pretplatnik ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, bez obzira na razlog prestanka pretplatničkog odnosa.

10. Sud prvog stupnja smatrao je da se citirana odredba, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom, jer da uzrokuje značajnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed bila formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a posljedica nepoštene odredbe da je ništetnost, sukladno članku 55. st. 1. ZZP-a.

10.1. Nadalje je taj sud smatrao da tužitelj u ovoj parnici ne potražuje naknadu štete radi raskida ugovora već da potražuje ispunjenje ugovorne obveze u vidu naknade za prijevremeni raskid ugovora, a da je to potraživanje nepravično za tuženicu, jer se obvezuje da plati telekomunikacijsku uslugu koju tužitelj nije nikada pružao.

11. Izneseni pravni pristup suda prvog stupnja kao pravilan i zakonit prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a tužitelj ga žalbenim navodima nije doveo u pitanje.

12. Da bi neka odredba u potrošačkim ugovorima bila nepoštena (koji ugovor je i ugovor sklopljen između tužitelja i tuženice), potrebno je da se kumulativno ispune pretpostavke iz odredbe članka 49. ZZP-a. Dakle, odredba treba biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo (koja pretpostavka je u konkretnom predmetu ispunjena) te istom suprotno načelu savjesnosti i poštenja, treba biti uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Pravna posljedica takve nepoštene odredbe je njena ništetnost.

13. Sukladno odredbi članka 49. stavak 1. ZZP-a, u svezi članka 50. istog Zakona, koji reguliraju nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (stavak 2.) Sukladno odredbi stavka 3. ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe toga ugovora ocijene nepoštenima, dok je stavkom 4. propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

14. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog postupka pravilno utvrdio kako sporna odredba članka 18. st. 3. Općih uvjeta tužitelja predstavlja nepoštenu ugovorne odredbe u smislu citiranih zakonskih odredba, jer kao odredba unaprijed formuliranog ugovora trgovca, odnosno tužitelja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Stoga ovaj sud, s obzirom na činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kojima je u sporovima male vrijednosti vezan, a iz kojih ne bi proizlazilo kako se o odredbi članka 18. st. 3. Općih uvjeta tužitelja pojedinačno pregovaralo, kao i da istom nije uzrokovana neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, zaključuje kako je citirana odredba nepoštena, samim time i ništetna.

16. Kako iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da uređaj nije bio u posjedu tuženice niti da je tarifa aktivirana, odnosno da uređaj nije ostao u njezinom posjedu raskida ugovora, to tuženica nije dužna platiti ni naknadu u visini popusta na uređaj koji je ostvarila prilikom zasnivanja pretplatničkog odnosa sa tužiteljem.

17. Nadalje, glede dijela potraživanja koje se odnosi na mjesečne naknade, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da isto nije osnovano, obzirom da iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da tužitelj tuženici nije niti pružao telekomunikacijske usluge, a što je bila njegova obveza temeljem zaključenog Ugovora.

18. S obzirom na citirana utvrđenja, čiju pravilnost i potpunost ovaj sud nije ovlašten provjeravati, budući se radi o sporu male vrijednosti, valjalo je, temeljem članka 368. st. 1. ZPP-a, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

19. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo glede odluke o parničnom trošku, obzirom da tužiteljev zahtjev za naknadom troškova postupka nije osnovan jer nije uspio u ovom parničnom postupku.

20. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 12. srpnja 2022.

Sudac:

mr. sc. Dražan Penjak, v. r.