Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 3 Povrv-313/2021-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika D. I. d.o.o., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik K. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika-protutužitelja U. j.d.o.o., OIB: …, P., kojeg zastupa punomoćnik N. J., radnica tuženika- protutužitelja, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 1. lipnja 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja– protutuženika S. F., odvjetnica u OD Š. i partneri j.t.d. u S. i u prisutnosti punomoćnice tuženika- protutužitelja, 12. srpnja 2022.

p r e s u d i o  je

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-1686/2020 koje je 19. listopada 2020. donio A. Z., javni bilježnik u S. u dijelu kojim je naloženo tuženiku-protutužitelju U. j.d.o.o. u roku od osam dana platiti tužitelju-protutuženiku D. I. d.o.o. 425,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. travnja 2020. do isplate po stopi koja u razdoblju od 29. travnja 2020. do 30. lipnja 2020. iznosi 8,11% godišnje, u razdoblju od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. iznosi 7,89% godišnje, u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. iznosi 7,75% godišnje, u razdoblju od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. iznosi 7,61% godišnje, u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. iznosi 7,49 %, u razdoblju od 1. srpnja 2022. do isplate iznosi 7,31 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena te u dijelu kojim je naloženo tuženiku U. j.d.o.o. u roku od osam dana naknaditi tužitelju-protutuženiku D. I. d.o.o. troškove ovršnog postupka u iznosu od 262,50 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. listopada 2020. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-1686/2020 koje je 19. listopada 2020. donio A. Z. javni bilježnik u S. u dijelu kojim je naloženo tuženiku-protutužitelju U. j.d.o.o. u roku od osam dana naknaditi tužitelju-protutuženiku D. I. d.o.o. troškove ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. listopada 2020. do isplate, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku U. j.d.o.o. platiti tužitelju- protutuženiku D. I. d.o.o. zatezne kamate na troškove ovršnog postupka u iznosu od 262,50 kuna po stopi koja prelazi iznos stope zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

III Nalaže se tuženiku-protutužitelju U. j.d.o.o. u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju-protutuženiku D. I. d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.350,00 kuna, a odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika D. I. d.o.o. da mu tuženik- protutužitelj U. j.d.o.o. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 110,00 kuna.

Obrazloženje

1. Tužitelj-protutuženik, tada kao ovrhovoditelj, podnio je 12. lipnja 2020. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga, izvoda otvorenih stavaka od 1. lipnja 2020., kojim je tražio da javni bilježnik donese rješenje o ovrsi kojim će naložiti tuženiku- protutužitelju, tada ovršeniku, da mu u roku od osam dana namiri tražbinu u iznosu od 425,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. travnja 2020. do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje na iznos troškova ovršnog postupka teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate te da odredi ovrhu općenito na imovini ovršenika. Uz prijedlog za ovrhu dostavio je izvod otvorenih stavaka od 1. lipnja 2020.

2. Javni bilježnik u S., A. Z., donio je 19. listopada 2020. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-1686/2020 kojim je naloženo tuženiku- protutužitelju, tada ovršeniku namiriti tužitelju- protutuženiku kao ovrhovoditelju tražbinu te naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 337,50 kuna.

3. Protiv tog rješenja o ovrsi tuženik- protutužitelj, tada kao ovršenik, podnio je prigovor u kojem je izjavio da pobija rješenje o ovrsi u cijelosti navodeći da je osporio račun tužitelju- protutuženiku jer nije izvršio ugovorenu uslugu dostave robe tuženiku- protutužitelju, niti je imao ovlasti za uslugu koju u ovom postupku želi naplatiti. Izjavio je da je tužitelj-protutuženik imao obvezu izvršiti prijevoz robe tuženika- protutužitelja prema paritetu DPU, odnosno do S., što nije učinio, pa da je tuženik- protutužitelj bio prinuđen angažirati drugog prijevoznika kojemu je platio prijevoz od Z. do S.

4. Dostavio je tuženik- protutužitelj uz prigovor protiv rješenja o ovrsi ispisane poruke poslane elektroničkom poštom 14. svibnja 2020. i 19. svibnja 2020.

5. Odlučujući o prigovoru tuženika-protutužitelja protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovaj sud je rješenjem poslovnog broja Povrv-313/2021- 6 od 25. veljače 2022. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-1686/2020 kojeg je 19. listopada 2020. donio A. Z., javni bilježnik u S., u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te odlučeno postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. Tužitelj- protutuženik je objašnjavajući osnovu svog potraživanja izjavio da je tuženik- protutužitelj dao nalog za provoz, a što je zabilježeno u zahtjevu za provozom robe odredišnoj carinarnici od 18. travnja 2020. No da tužitelj- protutuženik nije primio kompletnu dokumentaciju za carinjenje robe, pa da je po nalogu tuženika- protutužitelja pošiljka prenapućena špediciji C. p. d.o.o. koja je robu preuzela i ocarinila. Dakle da je tuženik- protutužitelj pošiljku predao špediteru koji je pošiljku preuzeo, pa da tuženik- protutužitelj kao uvoznik sam preuzima odgovornost za prijevoz pošiljke. Stoga da su navodi tuženika- protutužitelja irelevantni jer da je predmet ovog postupka naknada za uslugu provoza prema nalogu tuženika- protutužitelja od 18. travnja 2020. Naknada da je ugovorena u iznosu od 340,00 kuna uvećano za PDV.

7. Izjavio je da je uslugu provoza, predaje robe špediteru izvršio i zbog toga izdao račun 8621-11-410 od 21. travnja 2020. na iznos od 425,00 kuna.

8. Predložio je izvesti dokaze čitanjem računa 8621-11-410 od 21. travnja 2020., zahtjeva za provozom robe odredišnoj carinarnici od 18. travnja 2020., carinske provozne deklaracije, potvrde o preuzimanju pošiljke od 21. travnja 2020. Predložio je da sud pozove tuženika-protutužitelja da dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li tuženik-protutužitelj koristio pravo na odbitak pretporeza po računu 8621-11-410 od 21. travnja 2020. te predložio zatražiti od Ministarstva financija, Porezne uprave podatak o tome je li tuženik-protutužitelj koristio pravo na odbitak pretporeza po računu 8621-11-410 od 21. travnja 2020.

9. Tuženik- protutužitelj je izjavio da je od tužitelja- protutuženika tražio da pošiljku preusmjeri drugom špediteru zato što nije pristupio carinjenju robe osam dana, što je tuženika- protutužitelja dovelo u nezavidan položaj te je zbog toga i mijenjao špeditera. Pored toga da je o svom trošku morao prebaciti pošiljku drugom špediteru koji je robu ocarinio u roku od jedan dan. Cijenu prijevoza u Z. od tužitelja- protutuženika, tuženik- protutužitelj da je platio 312,50 kuna.

10. Nakon što je roba ocarinjena tužitelj- protutuženik da je odbio robu prevesti iz Z. u S., pa da je tuženik- protutužitelj bio primoran organizirati prijevoz i platiti prijevoz iz Z. u S. dva puta. Izjavio je da je predmetni račun vratio tužitelju- protutuženiku uz obrazloženje zašto odbija platiti račun.

11. Izjavio je tuženik- protutužitelj da je pretrpio štetu jer tužitelj-protutuženik nije izvršio uslugu za koju je plaćana vozarina. Izjavio je da je tužitelj- protutuženik od strane dobavljača robe S. M. P. M. co. Ltd angažiran da obavi uslugu prijevoza robe iz S. K. do S. Dobavljač robe da je ugovorio s tužiteljem-protutuženikom prijevoz na paritetu CIF S. za cijenu od 257,50 USD. Tu vozarinu da je on, kao kupac platio dobavljaču, koji je vozarinu platio tužitelju- protutuženiku. Tužitelj- protutuženik međutim da nije izvršio uslugu u cijelosti jer je robu prevezao samo do Z. do svoje ispostave u U. gdje se nalazi otpremna carinarnica.

12. Izjavio je da udio vozarine od Z. do S. iznosi trećinu plaćene vozarine, odnosno 85,83 USD ili 590,84 kune. To da je onda i iznos štete nastale tuženiku- protutužitelju nastale neizvršenjem obveze tužitelja- protutuženika prema dobavljaču robe. Naime da je u računu dobavljača prema kupcu, odnosno tuženiku- protutužitelju naznačeno da je dobavljač platio prijevozniku prijevoz od Š. do S. koji će kupac refundirati po ispostavljenom računu. U računu broj DX103261 da je naveden paritet CIF S. prema kojem je prijevoznik trebao robu preuzeti u tvornici i prevesti robu do kupca na naznačenu adresu u S., kao što je i u jedinstvenoj deklaraciji označen paritet CIF S. Dakle tužitelj- protutuženik da je tek djelomično izvršio uslugu prijevoza za koju je bio plaćen jer je robu prevezao do Z., a ne do S.

13. Izjavio je da je tužitelj- protutuženik bez prethodne suglasnosti dovezao robu na carinski terminal gdje ima sjedište s namjerom da preda robu u postupak carinjenja u kojem bi on bio carinski posrednik. Međutim da je tuženik- protutužitelj poučen prethodnim lošim iskustvom s tužiteljem- protutuženikom i zbog odugovlačenja tužitelja- protutuženika te prigode odlučio angažirati drugog carinskog posrednika. Nakon što je tuženik- protutužitelj obavijestio tužitelja- protutuženika o tome da će posredovanje za njega obaviti C. p. d.o.o., čije je sjedište na drugom carinskom terminalu, tužitelj- protutuženik da je zahtijevao da tuženik- protutužitelj potpiše zahtjev za provozom robe odredišnoj carinarnici za koji je i izdao predmetni račun. No, s obzirom na to da tuženik- protutužitelj nije s tužiteljem- protutuženikom ugovorio uslugu carinskog posredovanja da je odluka o dovoženju robe na carinski terminal tužitelja- protutuženika bila bez suglasnosti tuženika- protutužitelja. Pored toga odluku o prebacivanju robe na drugi carinski terminal da je tuženik- protutužitelj donio stoga što je tužitelj- protutuženik nepotrebno zadržavao robu. Stoga da ne postoji obveza tuženika- protutužitelja platiti tužitelju- protutuženiku troškove fizičkog prebacivanja robe na drugi carinski terminal. Tužitelj- protutuženik da je odbio prevesti robu do odredišne carinarnice zbog čega da je tuženik- protutužitelj bio prinuđen angažirati drugog prijevoznika i platiti 312,50 kuna uslugu prijevoza robe do odredišne carinarnice na J.

14. Tuženik- protutužitelj je stoga istaknuo protutužbu kojom je tražio da mu tuženik-protutužitelj plati 903,34 kune sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 590,84 kune od 26. ožujka 2020. do isplate te na iznos od 312,50 kuna od 21. travnja 2020. do isplate i ta radi naknade štete koju je pretrpio jer je platio prijevoz robe između carinarnica u iznosu od 312,50 kuna te 590,84 kune koje je dobavljač robe platio tužitelju- protutuženiku za uslugu prijevoza robe od Z. do S.

15. Predložio je izvesti dokaze čitanjem isprava carinske deklaracije, računa broj 6946-ZAG-1 od 23. travnja 2020., računa (invoice) broj DXJ03261 S. M. P. M. Co., Ltd., računa broj 6946-ZAG-1, ispisanih poruka elektroničke pošte s tužiteljevim- protutuženikovim brokerom od 18. travnja 2020. te s tužiteljem-protutuženikom od 21. svibnja 2020. i 21. svibnja 2020. Predložio je da sud od tužitelja-protutuženika traži da dostavi tarifarnik usluge.

16. Tužitelj- protutuženik je izjavio da su uvjeti kupnje i isporuke robe koje su ugovorili prodavatelj robe i tuženik- protutužitelj kao kupac nebitni za stranački odnos, već da je bitno to da je tužitelj- protutuženik temeljem zahtjeva za provozom robe imao ovlaštenje i da je dostavio pošiljku špediteru C. p. d.o.o. koju mu je dao tuženik- protutužitelj.

17. Istaknuo je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženika- protutužitelja tražiti od tužitelja- protutuženika naknadu štete iz poslovnog odnosa tužitelja- protutuženik i prodavatelja robe S. M. P. M. Co., Ltd. Osim toga izjavio je da nije bio dužan prevesti robu u S., već da je temeljem naloga tuženika- protutužitelja robu predao špediciji C. p. d.o.o. te da je od trenutka predaje robe špediteru tuženik- protutužitelj kao uvoznik robe odgovoran za daljnje raspolaganje i prijevoz robe.

18. Izjavio je da je tuženik-protutužitelj dao nalog za provoz, te da je po nalogu tuženika-protutužitelja pošiljka predana špediciji C. p. d.o.o. koja je robu preuzela i ocarinila jer tužitelj- protutuženik nije primio kompletnu dokumentaciji za carinjenje robe.

19. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li zakonit i pravilan platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi, pa slijedom toga odlučiti i o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva da mu tuženik-protutužitelj plati 425,00 kuna naknade za uslugu provoza.

20. Osim toga trebalo je odlučiti i o osnovanosti protutužbenog zahtjeva kojim je tuženik- protutužitelj tražio naknadu štete u iznosu od 903,34 kune.

21. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem isprava sadržanih u spisu.

22. Sud nije tražio od tuženika-protutužitelja dostavu isprava na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza jer je tuženik-protutužitelj izjavio da je predmetni račun vratio tužitelju-protutuženiku, dakle da ga nije evidentirao u svojim poslovnim knjigama.

23. Sud nije tražio niti podatak o tome je li tuženik-protutužitelj koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbinu iz predmetnog računa, jer sukladno članku 221. b stavku 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP) sud može po službenoj dužnosti tražiti od Ministarstva financija, Porezne uprave podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbine iz vjerodostojne isprave samo ako one po pojedinačnom računu prelaze vrijednost od 10.000,00 kuna.

24. Nakon analize i ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je tužiteljev- protutuženikov zahtjev osnovan, pa slijedom toga da je i platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi zakonit i pravilan te da protutužbeni zahtjev nije osnovan. 25. Nije bilo spora među strankama o tome da je tuženik- protutužitelj kupio od S. M. P. M. Co., Ltd. robu koja je dovezena u Republiku Hrvatsku i da je ta roba bila predmetom carinskog postupka.

26. Nije bilo spora niti o tome da je tužitelj- protutuženik robu koju je tuženik- protutužitelj kupio od stranog prodavatelja prevezao u Republiku Hrvatsku i to na temelju posebnog odnosa tužitelja- protutuženika i stranog prodavatelja.

27.Nije bilo spora niti o tome da je tuženik- protutužitelj potpisao ispravu zahtjev za provozom robe odredišnoj carinarnici, kao i da je cijena usluge provoza robe odredišnoj carinarnici određena u iznosu od 340,00 kuna uvećana za PDV, odnosno u iznosu od 425,00 kuna.

28. Dakle upravo tu naknadu, naknadu za uslugu provoza robe odredišnoj carinarnici tužitelj- protutuženik traži od tuženika- protutužitelja da plati.

29. Tužitelj- protutuženik je, o tome nema spora, robu tuženika- protutužitelja predao otpremniku C. p. d.o.o. prema nalogu tuženika- protutužitelja.

30. Tuženik- protutužitelj nije sporio da je potpisao zahtjev za provozom robe odredišnoj carinarnici, odnosno da je tražio od tužitelja- protutuženika da robu preda otpremniku C. p. Tužitelj- protutuženik je robu predao otpremniku i za to je tražio plaćanje naknade u iznosu od 425,00 kuna. Podnošenjem zahtjeva za provozom robe tuženik- protutužitelj je pristao na cijenu usluge od 425,00 kuna.

Iz navedenog zaključiti je da je davanjem zahtjeva za provozom robe odredišnoj carinarnici koji je tužitelj- protutuženik prihvatio, među strankama sklopljen ugovor o djelu.

31. Taj ugovor određen je člankom 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) kojim je propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

32. Dakle tužitelj-protutuženik se obvezao robu tuženika- protutužitelja provesti otpremniku C. p. d.o.o. u odredišnoj carinarnici J. Tuženik- protutužitelj je smatrao da ne postoji njegova obveza platiti tu naknadu jer je odluku o tome da se roba dostavi otpremniku C. p. d.o.o. donio zbog toga što da je tužitelj- protutuženik nepotrebno zadržavao robu. Ovu okolnost tuženik- protutužitelj nije dokazao, štoviše nije sukladno članku 219. ZPP-a niti ponudio adekvatna dokazna sredstva iz sadržaja kojih bi se ova činjenica mogla utvrditi, pa tu tvrdnju treba uzeti kao nedokazanu. No svakako okolnost koja je eventualno motivirala tuženika- protutužitelja da traži da se roba dostavi drugome otpremniku, pa i ako je proizašla iz ponašanja tužitelja- protutuženika, nije od utjecaja na postojanje obveze tuženika- protutužitelja da plati naknadu za uslugu koju je tražio, ugovorio i koja mu je pružena i to u ugovorenom iznosu od 425,00 kuna, a temeljem članka 590. ZOO-a.

33. Pored tog glavnog dijela duga, sukladno članku 29. stavku 1. i 2. ZOO-a tuženik-protutužitelj duguje tužitelju-protutuženiku i zatezne kamate i to od u razdoblju od prvog dana nakon dospijeća plaćanja označenom u računu pa do isplate, odnosno u razdoblju dok se nalazi u zakašnjenju s ispunjenjem novčane obveze. U računu broj 8621-11-410 koji je izdan 21. travnja 2020. rok plaćanja je određen na 2 dana. Tužitelj- protutuženik je tražio plaćanje zateznih kamata u razdoblju od 29. travnja 2020. do isplate. Stoga je temeljem članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a te članka 2. ZPP-a prihvaćen njegov zahtjev za plaćanje kamata u razdoblju od 29. travnja 2020. do isplate, iako se tuženik nalazi u zakašnjenju s ispunjenjem novčane obveze od 24. travnja 2020.

34. U platnom nalogu iz pobijanog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sadržan je i nalog za plaćanje troškova ovršnog postupka, pa je i o tom dijelu pobijanog rješenja o ovrsi valjalo odlučiti.

35. Propisano je člankom 14. stavkom 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje: OZ) da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

36. Propisano je člankom 30. stavkom 3. OZ-a da će sud na prijedlog ovrhovoditelja odrediti naplatu zateznih kamata na troškove ovršnog postupka po propisanoj stopi od dana kada su ti troškovi učinjeni, odnosno plaćeni, do dana naplate.

37. Odluka o troškovima ovršnog postupka donesena je na temelju prethodno citiranih članaka OZ-a te članaka 4. i 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", broj 8/11. i 142/12., dalje Pravilnik), kao i Tbr. 11. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa). Sud je prihvatio kao osnovan zahtjev tužitelja- protutuženika da mu tuženik- protutužitelj naknadi trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 75,00 kuna, kao i trošak sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 187,50 kuna, dakle u ukupnom iznosu od 262,50 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. listopada 2020. kao dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima, a ne po stopi koja se primjenjuje u odnosima iz trgovačkih ugovora kako je to zahtijevao tužitelj- protutuženik. Utoliko je valjalo odbiti dio zahtjeva za naknadu troškova ovršnog postupka i to u dijelu kojim je tužitelj-protutuženik tražio isplatu zateznih kamata po stopi većoj od dosuđene. Sud je odbio i zahtjev tužitelja-protutuženika da mu tuženik- protutužitelj naknadi više traženi trošak ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kuna paušalnih troškova javnog bilježnika sa zateznim kamatama, stoga što su ti troškovi obuhvaćeni radnjama opisanim člankom 6. Pravilnika i dio su javnobilježničke nagrade. Sud je odbio i zahtjev tužitelja-protutuženika da mu tuženik-protutužitelj nakadi paušalne troškove u iznosu od 37,50 kuna jer tužitelj nije prezentirao koji su to troškovi i da su nastali te da su bili potrebni za vođenje postupka.

38. Slijedom navedenog, a sukladno članku 451. stavku 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I i II.

39. Trebalo je odlučiti i o zahtjevu protutužbe kojim je tuženik- protutužitelj tražio naknadu štete u ukupnom iznosu od 903,34 kune.

40. Dakle tuženik- protutužitelj je tvrdio da mu je nastala šteta jer je platio prijevoz robe između carinarnica u iznosu od 312,50 kuna te 590,84 kune za uslugu prijevoza robe od Z. do S., a da je tužitelj- protutuženik odgovoran za tu štetu.

41. Stoga je sud u ovoj parnici trebao utvrditi je li među strankama nastao odnos odgovornosti za štetu na temelju onih činjenica koje je tužitelj-protutuženik prezentirao u tužbi i tijekom prethodnog postupka. Pri tome treba naglasiti da je tuženik-protutužitelj sukladno članku 219. stavku 1. ZPP-a te članku 342. i 1045. ZOO-a imao dužnost dokazati postojanje svih konstitutivnih elemenata odnosa odgovornosti za štetu, odnosno štetnu radnju koja je protupravna i koja je u (neprekinutoj) uzročno posljedičnoj vezi s nastalom štetom, kao i postojanje ugovora.

42. Neizvršenje obveze prijevoza robe iz Š. do S., ukoliko je takva obveza i postojala između prodavatelja robe i tužitelja- protutuženika, nije okolnost na temelju koje bi nastao odnos odgovornosti za štetu među strankama, pa utoliko ne postoji ovlaštenje tuženika- protutužitelja tražiti od tužitelja- protutuženika naknadu štete u iznosu od 590,84 kune. Naime, baš je tuženik- protutužitelj izjavio da se prodavatelj robe obvezao njemu kao kupcu robu dostaviti u S. S obzirom na to da je roba dostavljena u Z., to tuženik- protutužitelj jedino može od onoga tko mu se obvezao dostaviti robu u S., tražiti naknadu štete zbog povrede obveze da se roba doveze u S., odnosno od prodavatelja. Tuženik- protutužitelj naime nije niti tvrdio da je s tužiteljem-protutuženikom bio u ugovornom odnosu na temelju ugovora o prijevozu. Dapače tvrdio je da je tužitelj- protutuženik bio u tom odnosu s prodavateljem robe. S obzirom na to među strankama nije postojao ugovorni odnos temeljem kojeg bi nastala obveza tužitelja- protutuženika prevesti za tuženika- protutužitelja robu u S., to tuženik- protutužitelj ne može od tužitelja- protutuženika tražiti naknadu štete zbog neispunjenja obveze, pa je protutužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 590,84 kune sa zateznim kamatama trebalo odbiti.

43. Sud je odbio i zahtjev za naknadu štete u iznosu od 312,50 kuna koje je tuženik- protutužitelj platio prijevozniku za prijevoz robe do odredišne carinarnice na J. u iznosu od 312,50 kuna. Tuženik- protutužitelj ne može osnovano tražiti naknadu štete u iznosu koji odgovara troškovima prijevoza koje je platio. To stoga što je prema nalogu tuženika- protutužitelja roba predana otpremniku kojega je tuženik- protutužitelj odredio, a nije postojala obveza tužitelja- protutuženika tuženiku- protutužitelju pružiti uslugu prijevoza. Postojala je samo obveza prema zahtjevu o provozu, dakle obveza pružanja usluge u provoznom postupku. Stoga tuženik- protutužitelj nije dokazao ispunjenje pretpostavki odnosa odgovornosti za štetu, dakle povredu ugovorne obveze ili kakvu drugu protupravnu radnju tužitelja- protutuženika koja bi bila u uzročnoposljedičnoj vezi s time što je tuženik- protutužitelj platio naknadu za prijevoz svoje robe odabranom otpremniku, pa je trebalo odbiti i zahtjev protutužbe kojim je tuženik- protutužitelj tražio naknadu štete u iznosu od 312,50 kuna sa zateznim kamatama.

44. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora po tužbi u iznosu od 425,00 kuna te po protutužbi u iznosu od 903,34 kune te okolnost da je tužitelj – protutuženik uspio u cijelosti i u zahtjevu tužbe i u zahtjevu protutužbe.

45. Sukladno naprijed navedenim odredbama i Tbr. 7.8. Tarife sud je prihvatio kao osnovan zahtjev tužitelja- protutuženika da mu tuženik- protutužitelj naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.250,00 kuna koji čine jednokratna nagrada za zastupanje u raspravljanju po tužbi u iznosu od 625,00 kuna te jednokratna nagrada za zastupanje u raspravljanju po protutužbi u iznosu od 625,00 kuna. Sud je prihvatio i zahtjev tužitelja-protutuženika da mu tuženik- protutužitelj naknadi trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 100,00 kuna, temeljem Tbr. 2.1. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/19. i 92/21., dalje: Uredba). Temeljem Tbr. 7.8. sud je odbio više traženi trošak zastupanja u raspravljanju po protutužbi u iznosu od 110,00 kuna, uzimajući u obzir da je vrijednost predmeta spora po protutužbi 903,34 kuna.

46. Slijedom navedenog o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao u izreci pod točkom III.

U Splitu 12. srpnja 2022.

Sudac

Ana Misir Šarić,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa odluke, putem ovog suda, u pisanom obliku u tri primjerka. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Sukladno članku 467.a ZPP-a žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu.