Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 7 P Ob-220/21-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Ana-Mariji Murić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja mlt. M. T., OIB:.., B. i mlt. H. T., OIB:..., B., oboje zastupani po ocu i z.z. I. T., a isti po punomoćnicima OD P. i Š. iz V., protiv tuženice I. Ž., OIB:..., V., zastupane po punomoćnici Ž. M., odvjetnici iz V., radi povišenja uzdržavanja, nakon zaključene glavne rasprave 2. lipnja 2022. u prisutnosti punomoćnice stranaka te z.z. mlt. tužitelja, te objave 12. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženici I. Ž., OIB:..., V, da za uzdržavanje mlt. M. T., OIB:..., umjesto iznosa od 700,00 kn mjesečno, a na čije je plaćanje se obvezala Sudskom nagodbom sklopljenom kod Općinskog suda u Varaždinu br. P Ob-120/16-9 od 28. prosinca 2016. doprinosi iznosom od 900,00 kn (devetsto kuna) mjesečno, a za uzdržavanje mlt. H. T., OIB:..., umjesto iznosa od 650,00 kn mjesečno, a na čije je plaćanje se obvezala Sudskom nagodbom sklopljenom kod Općinskog suda u Varaždinu br. P Ob-120/16-9 od 28. prosinca 2016., doprinosi iznosom od 800,00 kn (osamsto kuna) mjesečno, počevši od 6. listopada 2021., kao dana podnošenja tužbe pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da je dospjele, a neplaćene iznose dužna platiti odjednom, po pravomoćnosti presude, u roku od 15 dana, a dospijevajuće do 20-tog u mjesecu za tekući mjesec sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na tekući račun oca i zakonskog zastupnika I. T. kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb, broj IBAN HR9823600003240932730.
II. Nalaže se tuženici da naknadi trošak ovog parničnog postupka mlt. tužiteljima u iznosu od 2.500,00 kn (dvijetisućepetsto kuna), u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Mlt. tužitelji su 5. listopada 2021. podnijeli tužbu protiv tuženice radi povišenja uzdržavanja. Navode da je nagodbom zaključenom kod ovog suda br. P Ob-120/16 od 28. 12. 2016. tuženica obvezana na plaćanje doprinosa za uzdržavanje mlt. M. od 700,00 kn mjesečno, a za mlt. H. iznosom od 650,00 kn mjesečno počevši od 15. 1. 2017. Navode kako su se od dana sklapanja te nagodbe okolnosti promijenile i to na način da mlt. M. sada ima 17 godina i polaznik je Medicinske škole u Varaždinu što je znatno povećalo njegove troškove (udžbenici, medicinska oprema, zbog intenzivnog rasta nova odjeća i obuća, dioptrijske naočale, novo računalo, mjesečna karta, užina, džeparac). Isto tako mlt. H. sada ima 13 godina te je istoj potrebno svake godine kupiti nove udžbenike, radne bilježnice i školski pribor, tablet, printer, odjeću, obuću, školsku torbu, higijenske potrepštine, treba joj džeparac i bonovi za mobitel. Slijedom navedenog za uzdržavanje mlt. M. je mjesečno potrebno najmanje 2.800,00 kn, a za mlt. H. iznos od najmanje 2.400,00 kn.
2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi kako su točno navodi tužitelja glede povišenja iznosa uzdržavanja kao i potreba djece, no smatra kako se sve te potrebe mogu zadovoljiti i manjim iznosima budući da sve te stvari imaju određeni raspon cijene od jeftinijih do skupljih, odnosno kod nabavke stvari potrebno je voditi računa i o cijeni istih. Stoga smatra kako bi za uzdržavanje mlt. M. bio dostatan iznos od 2.000,00 kn, a za uzdržavanje mlt. H. iznos od 1.800,00 kn mjesečno. No, obzirom da tuženica ima još dvoje djece na uzdržavanju, da je u obvezi plaćati kredit kojeg je podigla kako bi platila zaostale obveze uzdržavanja, da je njena plaća oko 3.900,00 kn dok oko 1.100,00 kn dobiva za topli obrok i prijevoz, nije u mogućnosti plaćati za mlt. M. više od 800,00 kn mjesečno, a za mlt. H. iznos od 750,00 kn mjesečno.
3. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju na strani 6-7 spisa, dopis PU Varaždinske strana 22 spisa, uvjerenje strana 23-24 spisa, podatke KTC d.d. na strani 30 spisa, predmet ovog suda broj P Ob-120/16 te je saslušao oca i z.z. mlt. tužitelja kao i tuženicu u svrhu dokazivanja.
4. Prema čl.285. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19 dalje ObZ), osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.
5. Sudskom nagodbom br. P Ob-120/16-9 od 28. 12. 2016. tuženica se obvezala za uzdržavanje mlt. M. doprinositi 700,00 kn mjesečno, a za mlt. H. iznosom od 650,00 kn mjesečno. Navedeni iznos doprinosa za uzdržavanje određen sporazumno, no iz sadržaja predmeta P Ob-120/16 proizlazi kako je u vrijeme donošenja te odluke mlt. M. završio peti razred osnovne škole, a mlt. H. prvi razred, pri čemu da djeca imaju troškove nabavke knjiga, bilježnica, sportske opreme i pribora, školske kuhinje, izleta, džeparca, bonova za mobitel i proslave rođendana, odjeće, obuće te prehrane (s time da osim paušalnog navođenja dječjih potreba nije utvrđivana visina istih). Nadalje, iz sadržaja navedenog spisa proizlazi da je otac i z.z. mlt. tužitelja imao prihode od oko 15.000,00 kn mjesečno, a tuženica oko 3.500,00 kn mjesečno, pri čemu je ista i u to vrijeme imala još dvoje mlt. djece na uzdržavanju.
6. O promijeni okolnosti od donošenja ranije odluke o uzdržavanju na strani mlt. tužitelja u iskazu otac navodi da M. pohađa 3. razred srednje škole, a H. 7. razred osnovne škole. Da stanuju u kući zajedno s njegovim roditeljima, pri čemu da su u toj kući stanovali i 2016. Za režije mjesečno izdvajaju oko 1.500,00 kuna, za hranu za djecu mjesečno izdvaja oko 4.500,00 kuna, H. odlazi na jahanje za što tjedno izdvaja 280,00 kn, a jahanjem se bavi unatrag 2. godine. M. za prijevoz do škole mora davati 100,00 kn za mjesečnu kartu, a za užinu 200,00 kn tjedno. Za njegove školske knjige izdvojio je 1.500,00 kn, dok za ostale školske potrepštine je izdvojio još 300,00 kn godišnje. Za H. je platio 100,00 kn za radne bilježnice te 300,00 kn za ostale školske potrepštine. Ujedno za H. mjesečno izdvaja za školsku kuhinju između 70,00 do 100,00 kn. Za odjeću i obuću sina M. godišnje izdvaja oko 3.000,00 kn a za kćer oko 2.000,00 kn. Za higijenske potrepštine za djecu za svakoga mjesečno izdvaja po 200,00 kn. Ujedno djeca odlaze na rođendane svojim prijateljima za što po svakom rođendanu daje minimalno po 100,00 kn, a godišnje odlaze na najmanje 5 do 6 rođendana. Ujedno navodi kako sin mora nositi naočale za koje je izdvojio 1.500,00 kn. Također sinu daje đeparac obzirom da izlazi vikendima, svaki vikend po 100,00 kn. Helena ove godine ide na maturalno putovanje za što je izdvojio 1.350,00 kn. Također prije dva mjeseca sa školom je išla na izlet u Karlovac što je koštalo 250,00 kn.
7. Analizirajući iskaz oca mlt. tužitelja sud je utvrdio da su se od donošenja ranije odluke o tuženičinom doprinosu za uzdržavanje promijenile okolnosti na strani mlt. tužitelja obzirom na njihovu dob i činjenicu da je M. krenuo u srednju školu, a H. u 7. razred, postojanje kojih povećanih potreba, u tom dijelu, nije niti tuženica osporila. Obzirom da su prikazani troškovi života mlt. djece od strane oca djelomično realno prikazani (u dijelu mjesečnih troškova hrane i troškova užine za mlt. M. sud ocjenjuje kako su ti troškovi iskazani neprimjereno visoko), sud je ukupne mjesečne potrebe mlt. M. utvrdio u iznosu od 2.800,00 kn mjesečno, a za mlt. H. iznosom od 2.400,00 kn mjesečno, temeljem čl. 311. ObZ.
8. Što se tiče socioimovinskih prilika tuženice, o istima je ista iskazivala u svom iskazu pa je tako navela kako u periodu od sklapanja nagodbe pa do danas kod nje nema skoro nikakvih promjena. Radi na istom radnom mjestu, plaća joj je oko 5.200,00 kn sa prijevozom i toplim obrokom (odnosno bez prijevoza i toplog obroka da joj plaća iznosi od 3.900,00 kn), takva da joj je bila negdje 2016. i tada je uz tužitelje imala još dvoje mlt. djece na uzdržavanju koje ima i danas, za režije, hranu i ostale potrepštine izdvaja manje više isto, a isto tako i tada je imala kredit, za kojeg ratu plaća 850,00 kn. Istaknula je kako njen suprug mora plaćati još dva kredita i to stambeni i gotovinski, te mu nakon plaćanja istih od plaće ostaje 4.500,00 kn, od čega plaća režije koje su im mjesečno oko 2.500,00 kn.
9. Analizirajući navode tuženice, sud je utvrdio da se od 2016. na strani tuženice nisu zbile nikakve značajnije promjene osim neznatnog povećanja plaće od nekih 500,00 kn.
10. Kako se mjesečne potrebe djeteta mogu jedino kretati u okviru materijalnih mogućnosti roditelja kao obveznika uzdržavanja i dijete sukladno čl. 311. OBZ-a, a isto proizlazi i iz čl. 27. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 12/1993) ima pravo na životni standard u skladu sa svojim potrebama, ali i mogućnostima osoba koje su ga dužne uzdržavati, to upravo vodeći računa o materijalnim mogućnostima tuženice te oca mlt. tužitelja, a imajući u vidu općepoznatu činjenicu cijena te troškova vezanih uz potrebe djece životne dobi tužitelja, a koje potrebe se sastoje od troškova hrane, odjeće, obuće, higijenskih potrepština, školskog pribora, režija i sl., to sud ocjenjuje da su se od vremena sklapanja Plana doista promijenile okolnosti u vidu povećanih mjesečnih troškova uzdržavanja tužitelja, te da iznos utvrđen ranijom odlukom više nije dovoljan da se podmire uobičajeni troškovi njihovog uzdržavanja, tim više što je sud utvrdio te potrebe u iznosu od oko 2.400,00 kn mjesečno za H. te oko 2.800,00 kn za M.
11. Prilikom određivanja visine obveze tuženice za uzdržavanje tužitelja, sud je u skladu s odredbom čl. 313. OBZ-a bio dužan uzeti u obzir i njezine mogućnosti uzdržavanja, što znači uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.
12. Iz navoda tuženice, ali i dostavljenih podataka poslodavca tuženice (strana 30 spisa) sud nedvojbeno utvrđuje da tuženica ostvaruje prosječnu plaću od oko 4.800,00 kn mjesečno (a koji iznos sud uzima kao mjerodavan kod utvrđivanja obveze uzdržavanja) te da uz tužitelje ima još dvoje djece na uzdržavanju pri čemu ista tvrdi da su mjesečni troškovi života njene obitelji (supruga i dvoje djece) identični kao i 2016. Ocjenjujući ukupne mogućnosti tuženice kao obveznice uzdržavanja, a sukladno članku 313. ObZ-a sud je uzeo u obzir njezine ukupne prihode dok je visinu uzdržavanja odredio vodeći računa o odluci o Tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta (NN 30/21 i 37/22) u kojima su određeni iznosi uzdržavanja prema prosječnim potrebama mlt. djeteta u skladu s njegovom dobi, prihodima roditelja koji je obveznik uzdržavanja, prema platnim razredima i prosječnim troškovima života.
13. Prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta od 1. 4. 2020. (NN br. 30/21, dalje Odluka) minimalni novčani iznos koji je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom iznosi za dijete od 13 do 18 godina 1.487,86 kn, a prema Odluci od 23. 3. 2022. (NN br. 37/22) minimalni novčani iznos je 1.568,38 kn.
14. Mogućnost da se minimalni iznos uzdržavanja umanji odnosi se samo na slučaj kada roditelj mora uzdržavati više mlt. djece i kad dijete ima vlastite prihode (čl. 314. st. 3. ObZ), time da se minimalni novčani iznos može umanjiti do ½ zakonskog minimuma.
15. Odlukom o Tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine broj 30/21, dalje Odluka) za platni razred prihoda obveznika uzdržavanja od 4.501,00 kn do 5.500,00 kn propisan je mjesečni iznos uzdržavanja prema dobi djeteta od 13- 18 godina u iznosu od 1.565,00 kn uz zajamčeni preostali dio prihoda u iznosu od 1.700,00 kn (identično je prema Odluci od 23. 3. 2022. (NN br. 37/22)).
16. Cijeneći iskaz tuženice o njezinim materijalnim mogućnostima kao i podatke poslodavca, zatim uzimajući u obzir činjenicu da ista ima još dvoje djece na uzdržavanju te potrebe mlt. tužitelja, sud zaključuje da je tuženica u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. M. iznos od 900,00 kn mjesečno, a za mlt. H. iznos od 800,00 kn mjesečno.
17. Naime, sud smatra da je navedene iznose dužna podmirivati upravo tuženica budući da obvezu uzdržavanja djece ispunjava zadovoljenjem materijalnih potreba djece u obliku novčanog uzdržavanja, dok roditelj s kojim djeca stanuju svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djeci sukladno čl. 310. st. 1. ObZ-a. Iz st. 2. istog članka proizlazi da se svakodnevna skrb o djeci smatra jednakovrijednom zadovoljenju materijalnih potreba djece u obliku novčanog uzdržavanja, tim više što tuženica, prema navodu tužitelja (koje navode nije osporila) niti ne sudjeluje u drugim aspektima života djece obzirom da s djecom ne kontaktira niti održavaju osobne odnose.
18. Sud je posebno cijenio činjenicu da je tuženica radno sposoban roditelj, bez zdravstvenih problema (na iste ne upućuje) te da ista može ostvarivati i dodatne prihode, ali isto tako sud je uzeo u obzir da tuženica stanuje sa izvanbračnim suprugom koji ostvaruje plaću te koji sukladno tome doprinosi za uzdržavanje svoje dvoje djece koje ima s tuženicom. Obvezu plaćanja uzdržavanja sud je odredio od 5. listopada 2021., a kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom, sukladno odredbi čl. 306. ObZ.
19. Sud je obvezao tuženicu na isplatu zatezne kamate od dospijeća svakog mjesečnog iznosa temeljem odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO), dok je stopa zakonske zatezne kamate određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
20. Odluka o troškovima temelji se na čl. 366. ObZ prema kojem u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud će o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Imajući u vidu okolnosti slučaja i ishod postupka (tužitelji su uspjeli u cijelosti u osnovi svog zahtjeva i u pretežitom dijelu s visinom zahtjeva), to je valjalo obvezati tuženicu na plaćanje troškova postupka.
21. Tužitelji su zatražili trošak na ime jednokratne nagrade prema tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa) u iznosu od 2.000,00 kn, te PDV u iznosu od 500,00 kn, odnosno ukupno 2.500,00 kn, a koji iznos im je dužna naknaditi tuženica.
22. Temeljem navedenoga presuđeno je kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 12. srpnja 2022.
Sutkinja
Ana-Marija Murić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
Dostaviti:
1. OD P. i Š. d.o.o. iz V.
2. Ž. M., odvjetnica iz V.