Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Gž-608/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, OIB: …, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Krešimira Biljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. G. iz N., OIB: …, zastupana po punomoćniku S. H., odvjetniku iz O., protiv tuženika Banka, Z., OIB: …, zastupan po OD K. & P. d.o.o. iz Z., radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama broj: P-360/2019. od 29. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 11. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama broj: P-360/2019. od 29. lipnja 2021. potvrđuje.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama broj: P- 360/2019. od 29. lipnja 2021. utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 4. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 8. veljače 2006. ovjeren kod javnog bilježnika dana 21. veljače 2006., a koji glasi: "sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru," te je naloženo tuženiku da tužiteljici na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 5.638,11 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci.
FORMTEXT
Istom presudom utvrđen je ništetnim i dio odredbe sadržan u članku 2. predmetnog Ugovora o kreditu, koji glasi: "od 31.000,00 CHF odnosno u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize Banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita" zatim dio odredbe sadržan u članku 3. točke 2. koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 31.000,00 CHF," te u članku 3. točke 3. koji glasi: "u kunama obračunatim po srednjem tečaju Banke O. za devize na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja", i dio odredbe sadržan u članku 3. točke 4. Ugovora koji glasi "kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Banke O. na dan plaćanja", te je naloženo tuženiku da tužiteljici zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 33.232,61 kunu sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci.
Tuženiku je naloženo istom presudom da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 10.639,00 kuna.
2. Protiv navedene presude žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti dijela odredbi članka 2., 3. i 4. Ugovora o kreditu koji je sklopljen 8. veljače 2006., a posljedično tome i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa od 33.232,61 kunu koji se odnosi na valutnu klauzulu, te iznosa od 5.638,11 kuna koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a sve po pravilima o stjecanju bez osnove jer da je te iznose tuženik stekao bez osnove budući je u utuženom razdoblju ove iznose naplatio od tužiteljice temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
7. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na pravnim shvaćanjima izraženim u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
Kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj: P-1401/12. vođen je naime postupak povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj pa tako i prednika tuženika, a predmet koje kolektivne tužbe je između ostaloga bilo utvrđenje ništetnosti ugovaranja redovne kamate kako je ugovoreno u kojem je dana 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj: Pž-7129/13. od 13. lipnja 2014. u kojem dijelu je utvrđeno da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i prednik tuženika, sklapale s potrošačima nisu bile uočljive niti jasne kao niti razumljive zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, te se radilo o nepoštenoj odredbi koja je ništetna, dok je u odnosu na zahtjev Udruge potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i prednika tuženika u dijelu kojim su zahtijevali utvrđenje da su
FORMTEXT banke u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditu nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, navedena presuda djelomično preinačena i taj je zahtjev odbijen.
Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14. od 9. travnja 2015. odbijene su revizije stranaka odnosno Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i banaka, a između kojih i prednika tuženika.
Odredbom članka 64. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/09.) dodan je članak 138a. koji propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, protivno žalbenim navodima, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
U smislu odredbe članka 502c. Zakona o parničnom postupku fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim postupcima za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati.
8. U postupku je utvrđeno da je između tužiteljice i prednika tuženika dana 8. veljače 2006. sklopljen Ugovora o kreditu temeljem kojeg je tuženik kao kreditor stavio na raspolaganje tužiteljici iznos od 31.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita s rokom vraćanja od 120 mjeseci, te da je navedenim Ugovorom o kreditu ugovoreno da se zaračunavaju kamate od 5,25% a kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima i to u kunama obračunatim po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja i da je ugovorena promjenjiva kamata vezana za valutu CHF sukladno s Odlukom o kamatnim stopama Banke.
Pravilno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima, utvrdio da osnovanost zahtjeva tužiteljice proizlazi iz navedenih pravnih shvaćanja izraženih u citiranim pravomoćnim presudama donesenim u postupcima radi zaštite kolektivnih prava potrošača i da sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-3142/18. od 19. ožujka 2019. nije bio dužan provoditi više nikakve dokaze za utvrđenje ništetnim navedenih ugovornih odredbi jer sukladno tom pravnom shvaćanju sud nije dužan ponovo utvrđivati povrede propisa zaštite potrošača nastalih kao posljedice nepoštenosti ugovornih odredaba koje su kao takve utvrđene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
Tužiteljici stoga pripada pravo na zahtijevanu isplatu, protivno žalbenim navodima, po pravilima o stjecanju bez osnove i to razlike koju je tuženiku isplatila na temelju ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, a sve sukladno odredbama članka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.).
9. Protivno žalbenim navodima pravilno je sud odbio istaknuti prigovor zastare.
Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtijeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora,
FORMTEXT
počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
10. Visina konačno postavljenog tužbenog zahtjeva utvrđena je knjigovodstveno financijskim vještačenjem, a iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tuženik temeljem ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi naplatio upravo iznos koji se tužbom potražuje.
Vještačenje je provedeno sukladno odredbama članka 258. do 260. Zakona o parničnom postupku, a protivno žalbenim navodima vještak je svojim očitovanjima otklonio sve iznesene primjedbe tuženika, pa je stoga prvostupanjski sud pravilno postupio kada je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručne i obrazložene.
11. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
12. Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika valjalo je odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.
Vukovar, 11. srpnja 2022.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Željko Marin,v.r.
