Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 54 Gž-1714/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga Vandi Senta kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice R. M., Z., OIB:…, zastupana po punomoćnici A. F., odvjetnici u Z., protiv tuženika E. N. T., d.d., Z., OIB:…, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-821/21-59 od 22. ožujka 2022., dana 11. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-821/21-59 od 22. ožujka 2022.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
I Nalaže se tuženiku E. N. T., d.d., Z., OIB:…, isplatiti tužiteljici R. M., Z., OIB:…, iznos od 29.018,98 kn (slovima: dvadesetdevettisućaosamnaestkunaidevedest osamlipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:
- na iznos od 3.304,98 kn počevši od 17. veljače 2015. godine do isplate,
- na iznos od 250,00 kn počevši od 12. svibnja 2015. godine do isplate,
- na iznos od 3.225,00 kn počevši od 23. travnja 2015. godine do isplate,
- na iznos od 12.649,50 kn počevši od 28. travnja 2015. godine do isplate,
- na iznos od 9.589,50 kn počevši od 22. svibnja 2015. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana. II Nalaže se tuženiku E. N. T., d.d., Z., OIB:…, naknaditi tužiteljici R. M., Z., OIB:…, troškove parničnog postupka u iznosu od 14.405,00 kn, u roku od 15 dana.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti odnosno ukinuti.
3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu tuženika, u kojem poriče navode žalbe i predlaže istu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete uslijed oštećenja stana nastalog najmom. Kod toga, nije sporno da su stranke dana 17. veljače 2014. g. sklopile Ugovor o najmu stana (dalje: Ugovor), kojim tužiteljica svoj stan daje u najam tuženiku za potrebe korištenja od strane zaposlenika tuženika i njegove obitelji, te da je isti Ugovor raskinut s danom 15. listopada 2014.
6. Nije sporno ni da je za vrijeme korištenja stana od strane zaposlenika tuženika i njegove obitelji došlo do oštećenja na zidovima i parketima stana, sporno je da li navedena oštećenja prelaze okvire redovite uporabe.
7. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prilikom donošenja iste prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP na koju ukazuje žalitelj, jer presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema takvih nedostataka i proturječnosti zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Time što se navodi da je šteta dosuđena temeljem čl. 1045 st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO, prema kojem se šteta prosuđuje po kriteriju krivnje), a s druge strane navodi da tuženik odgovara po kriteriju objektivne odgovornosti, nije prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer se radi o pogrešnom tumačenju materijalnog prava tj. odredbe čl. 1045 st. 1 ZOO, te se unatoč tome pobijana presuda može ispitati.
8. Također nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. 2 ZPP).
9. U provedenom postupku prvostupanjski sud utvrdio je sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu na temelju brižljive i savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8 ZPP, pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 355 ZPP.
10. Prvostupanjski sud pravilno je ocijenio sve dokaze (čl. 8 ZPP) i dao razloge za svoju odluku o ocjeni dokaza. Pravilno je prihvaćen iskaz svjedoka A. M. glede nastalih oštećenja od strane djelatnika tuženika i njegove obitelji, te je obrazloženo da je navedeni iskaz u skladu priloženom dokumentacijom u spisu, Inventurnom listom od 15. listopada 2014. koju tuženik nije argumentirano osporio a čiji sadržaj je potvrdila i svjedokinja A. M. B..
11. Što se tiče iskaza svjedokinja D. B. i pisane izjave N. D., zaposlenica tuženice, te iskaza svjedokinje A. M. B., isti pravilno u pogledu opsega i uzroka oštećenja nisu prihvaćeni jer su suprotni prihvaćenom iskazu svjedoka A. M., te činjenicama utvrđenim provedenim osiguranjem dokaza i građevinskom vještačenju.
12. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je stan dan u najam u urednom (neoštećenom) stanju, te da su za vrijeme najma stana od strane zaposlenika tuženika i njegove obitelji na stanu nastala oštećenja koja prelaze okvire redovite uporabe stana. Oštećenja su nastala na zidovima (crteži, vijci, rupe, oljuštena boja) i na parketu (struganja, mrlja u hodniku), a što proizlazi iz predmeta osiguranja dokaza R1-90/15 te nalaza i mišljenja građevinskog vještaka.
13. Prvostupanjski sud pravilno je prihvatio nalaz i mišljenje s usmenim očitovanjem vještaka, iz kojeg proizlazi da nije bilo potrebno bušenje i crtanje po zidovima, te da je do štete na parketu došlo najvećim dijelom zbog neadekvatnog korištenja namještaja, a šteta u vidu mrlje nastala je najvjerojatnije izlijevanjem kemijske supstance, vjerojatno boje.
14. Neosnovano tuženik smatra da je šteta na zidovima nastala redovnom uporabom stvari jer se radi o uobičajenim oštećenjima. Suprotno takvom stavu, pravilno je utvrđeno da ova šteta prelazi okvir redovne uporabe iz čl. 6 Ugovora, s obzirom da bušenje zidova i crtanje po istima ne predstavlja redovitu uporabu odnosno premašuje okvir redovne uporabe stvari. Isto se odnosi i na stav tuženika da se zidovi periodički moraju farbati, koji stav nije osnovan u konkretnom slučaju, s obzirom da se radi o najmu stana kroz period od nepunih osam mjeseci, budući je notorna činjenica da se stanovi uobičajeno ne farbaju svakih osam mjeseci.
15. Također neosnovano tuženik smatra da je mrlja na parketu u hodniku nastala curenjem vode iz klima uređaja tj. krivnjom tužiteljice, s obzirom da tuženik nije dokazao sporno postojanje klima uređaja u hodniku, niti je dokazao da je upozorio tužiteljicu na postojanje takvog kvara kako bi ona kvar mogla otkloniti u slučaju da se tamo zaista nalazio klima uređaj, a iz mišljenja vještaka proizlazi da je ta mrlja nastala najvjerojatnije izlijevanjem kemijske supstance, vjerojatno boje. U odnosu na oštećenja parketa nastala struganjem, najvjerojatnije pomicanjem namještaja, valja reći da je pravilno prihvaćeno mišljenje vještaka da, iako korištenjem stolica na kotače dolazi do oštećenja parketa, u konkretnom slučaju do takve štete na parketu došlo je najvećim dijelom zbog neadekvatnog korištenja namještaja. Naime, najam je trajao nepunih osam mjeseci, pa je i ovaj drugostupanjski sud mišljenja da u tako kratkom vremenskom periodu nije moglo doći do značajnije štete od uobičajenog korištenja namještaja, već uslijed njegovog neadekvatnog korištenja.
16. Prema odredbi čl. 14. st. 1. Zakona o najmu stanova (Narodne novine br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20 – dalje: ZNS) najmoprimac je dužan koristiti se stanom na način da ga čuva od oštećenja, dok st. 3. istog članka propisuje da je najmoprimac dužan obavijestiti najmodavca o nužnim popravcima u stanu i na zajedničkim dijelovima zgrade, koje je dužan snositi najmodavac.
17. Nadalje, odredbom čl. 15. st. 1. ZNS propisano je da najmoprimac odgovara po općim propisima za štetu koju on ili korisnici stana prouzroče u stanu i na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade.
18. Čl. 17. ZNS propisuje da je najmoprimac dužan nakon prestanka najma predati stan najmodavcu u stanju u kojem ga je zaprimio uzimajući u obzir promjene do kojih je došlo redovitim korištenjem stanom, osim ako su stranke drukčije ugovorile.
19. Na temelju gornjih utvrđenja i navedenih propisa, prvostupanjski sud pravilno smatra da je tuženik u obvezi nadoknaditi tužiteljici nastalu štetu koja prelazi okvir redovne uporabe stvari, s obzirom da utvrđena šteta nije nastala redovitim korištenjem stanom.
20. Pravilno je odlučeno da je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici štetu temeljem odredbe čl. 1045 st. 1 ZOO, iako sud pogrešno navodi da se radi o objektivnoj odgovornosti. Zaposlenik i njegova obitelj odgovorni su po osnovi krivnje, sukladno odredbi čl. 15 st. 1 ZNS, jer odgovaraju za štetu prema općim propisima za štetu tj. po kriteriju krivnje, dok se bez obzira na krivnju tj. temeljem objektivne odgovornosti odgovara samo kad je to propisano zakonom (čl. 1045 st. 3 i 4 ZOO). Kod toga, neosnovano tuženik smatra da se radi barem o podijeljenoj odgovornosti, jer je utvrđeno da je tuženik u cijelosti odgovoran za nastanak štete.
21. Visina štete koju je pretrpjela tužiteljica utvrđena je pravilno, na temelju računa za popravak štete u iznosu od 25.464,00 kn, te s osnove naknade za troškove u iznosu od 3.554,98 nastale u predmetu osiguranja dokaza (ukupno 29.018,98 kn), specificirano kao u izreci prvostupanjske presude.
22. Kod toga, neosnovano tuženik smatra da nije bilo potrebe za trošak lakiranja ispod ugradbenih ormara s demontažom, transportom i ponovnom montažom namještaja, jer je na temelju prihvaćenog mišljenja vještaka pravilno utvrđeno da je taj trošak bio potreban, s obzirom da bi se izbjegla neujednačenost u izgledu parketa, koji čini jednu cjelinu.
23. Odluka o kamati pravilno je utemeljena na odredbama čl. 1086. i čl. 29. st. 2 ZOO.
24. O troškovima parničnog postupka odlučeno je pravilnom primjenom odredbe čl. 154 st. 1 ZPP i sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
25. Zbog izloženog, na temelju odredbe čl. 368 st. 1 ZPP odlučeno je kao u toč. I izreke ove drugostupanjske presude.
26. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan i riješiti kao pod toč. II izreke ove drugostupanjske presude jer taj trošak nije bio potreban (čl. 155 st. 1 ZPP).
U Zagrebu, 11. srpnja 2022.
S u d a c:
Vanda Senta, v.r.
