REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž Ob-133/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Kristine Pavičić-Sirotić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. B. (OIB:…) iz Z., zastupane po Odvjetničkom društvu K., V. i partneri d.o.o. u Z., protiv tuženika: 1. S. J. (OIB:…) iz Z., zastupane po punomoćniku I. R., odvjetniku u Z., 2. L. J. M. (OIB:…) iz Z., zastupane po punomoćnici T. G., odvjetnici u Z., 3. M. J. M. (OIB:…) iz Pule, 4. A.-I. J. (OIB:…) iz Z., 3. i 4. tužena zastupane po punomoćnici K. Š., odvjetnici u Z., radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbama 1., 2., 3. i 4. tužene protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P Ob-159/2019 od 31. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba 1. tužene S. J., 2. tužene L. J. M., 3. tužene M. J. M. i 4. tužene A.-I. J. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P Ob-159/2019 od 31. ožujka 2022.

II. Odbija se zahtjev 3. i 4. tužene i tužiteljice za naknadom troška žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je postojala izvanbračna zajednica između tužiteljice K. B. i pok. I. J. pok. J. koja je izvanbračna zajednica trajala od 2005. godine do dana 26. srpnja 2018. u 16,15 sati, kada je ta izvanbračna zajednica prestala iznenadnom smrću I. J. pok. J. (toč. I.). Tuženicama je naloženo solidarno naknaditi tužiteljici prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 10.846,87 kuna uz zakonske zatezne kamate od dana objave presude u roku od 15 dana (toč. II.).

2. Protiv te presude žalbu podnose 1. tužena S. J. (dalje 1. tužena) putem ovlaštenog punomoćnika, 3. tužena M. J. M. (dalje 3. tužena) i 4. tužena A.-I. J. (dalje 4. tužena) po ovlaštenoj punomoćnici i 2. tužena L. J. M. (dalje 2. tužena) putem punomoćnice.

2.1. Prvotužena žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i troškova postupka. Žalbom, u bitnome, smatra da je sa stavom prvostupanjskog suda iz kojeg proizlazi da tužena strana nije dokazala faktični prestanak izvanbračne zajednice, došlo do bitne povrede parničnog postupka u odnosu na čl. 8. Zakona o parničnom postupku i time bitne povrede kao i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i time pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da se iz iskaza nekih svjedoka može zaključiti da je izvanbračna zajednica prestala i da nije trajala u kontinuitetu, odnosno bliskost tužiteljice i pok. I. J., te je taj odnos do smrti I. J. predstavljao ugovorni odnos s uzajamnim obvezama a ne životnu zajednicu. Svjedoci su svojim iskazima potvrdili da je izvanbračna zajednica prestala, iako su pok. I. J. i tužiteljica boravili u zajedničkoj kući, odnosno pok. I. J. u prizemlju a tužiteljica na katu. I. svjedoka se i navodi da je javna tajna bila da je tužiteljica kroz duži period bila i izvršavala preljubnički odnos koji je pok. I. J. bolno doživio i to je bio jedan od temeljnih razloga da isti deposedira tužiteljicu iz zajedničkog života, te izvrši odvajanje i razdvajanje od stola i postelje. N. prvostupanjskog suda da činjenica da pok. J. i tužiteljica nisu spavali u istoj sobi u kući u kojoj su živjeli po sebi ne može govoriti u prilog zaključku da je zajednica prestala, pobijano je upravo iskazom svjedokinje M. J. koja je bila u dobrim odnosima sa tužiteljicom, te nema interesa za davanjem neistinitog iskaza i pravnog interesa za postizanje uspjeha u ovom sporu. Nadalje, da prvostupanjski sud nije analizirao iskaz svjedoka H. R. koji dobro poznaje stranke i nezainteresiran je za ishod sudskog postupka, te ima neposrednih saznanja o predmetu prijepora, pa i iz istog iskaza nedvojbeno proizlazi da izvanbračna zajednica između tužiteljice i pok. I. J. nije postojala, dok svjedok N. B., također ima saznanja o odnosima stranaka i decidirano tvrdi da su I. J. i K. B. živjeli u istoj kući sve do njegove smrti ali njihova veza nije bila ni "V" od veze a ni približno idilična a koji potvrđuje tezu tužene da kuća u K. je upisana na tužiteljičinu tetu, te ima razloga da se ne može rastati od tužiteljice dok ne sredi složene imovinsko-pravne odnose sa nekretninama. Da svi svjedoci govore istinu o prekidu izvanbračne zajednice pok. I. J. i tužiteljice svjedoči i svjedokinja D. K., dok sama tužiteljica osim načelnih i općenitih primjedbi na iskaze svjedoka, ničim nije mogla osporiti istinitost tih svjedoka, te istaknutih bitnih činjenica.

Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe i preinačenje odluke uz odbijanje tužbenog zahtjeva i dosudu parničnog troška uz istovremeno odbijanje tužiteljice sa parničnim troškom.

2.2. Žalbu 3. i 4. tužena podnose zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene odredaba materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima. Navode da je u dijelu utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice u vremenu od 2005. godine pogrešno primijenjen zakon, obzirom da je do prosinca 2005., kada je presuda u odnosu na razvod pok. I. J. sa M. J., on se nalazio u braku a presuda je postala tada pravomoćna, takva izvanbračna zajednica do prosinca 2005. nije mogla postojati pa je tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, dok po prijedlogu žaliteljice na pripremnom ročištu za pribavu te presude P-2586/2005 kojom je razveden brak prvostupanjski sud nije postupio a time je počinjena bitna povreda odredaba postupka. Obrazloženjem prvostupanjske presude nisu izneseni uvjerljivi ni iscrpni razlozi kojima bi bila dana brižljiva i savjesna ocjena svakog dokaza, sve u skladu sa čl. 8. ZPP-a jer upravo iz iskaza svjedoka M. J., H. R., N. B., M. Š. F., D. K., kao i materijalnih dokaza koji prileže spisu, može se zaključiti da je izvanbračna zajednica prestala prije smrti pok. I. J. a to što su oni zajedno boravili u kući a pok. I. J. na katu a tužiteljica u gostinjskoj sobi ili boravili u zajedničkom društvu, ne dokazuje izvanbračnu zajednice tužiteljice sa pok. I. J. u trenutku smrti. Oni su boravili i spavali u različitim sobama, što je do toga i doveo preljubnički odnos tužiteljice koji je pok. I. J. bolno doživio i nije želio niti preko toga mogao prijeći o čemu su i iskazivali svjedoci, pa time i da se pok. I. J. i tužiteljica nalazili u vezi sa drugim osobama, pok. I. J. sa M. J., što potvrđuje iskaz te svjedokinje a tužiteljica sa V. S., s kojim je i danas u vezi, a da je izvanbračna zajednica prestala potvrđuje i otkaz punomoći i podjela novčanih sredstava i prebačaj iznosa od 300.000,00 eura na račun I. J., što je propušteno od strane prvostupanjskog suda vrednovati, kao ni činjenica da je I. J. u prisustvu tužiteljice, tako i 3. i 4. tužene obavijestio ih da nakon ukidanja punomoći 26. listopada 2017., on i tužiteljica nisu više zajedno. U odnosu na nekretninu u K., za koju je pokojni smatrao njegovim "remek djelom" tada je i vrijedila nešto manje od 2.000.000,00 eura i glasila vlasnički na tetu i tetka tužiteljice a bila stvarno njegovo vlasništvo, onda je logično da tužiteljicu ne može samo tako iseliti iz te nekretnine i pored toga je morao i oprezno prema istoj postupati, a potvrdu o stjecanju punopravnog vlasništva na nekretninama od 19. srpnja 2018. i uknjižba prava vlasništva tek 23. srpnja 2018. i predstavlja činjenicu da se predmetna nekretnina nalazila na imenu S. P. i M. P., tete tužiteljice pa sebi nije mogao dopustiti nikakav spor.

Žalbeni je prijedlog preinačenje pobijane presude u korist 3. i 4. tužene uz dosudu popisanog parničnog postupka i troška sastava žalbe a podredno vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.3. Žalbom 2. tužena pobija presudu zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. i čl. 221.a ZPP-a te čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Bitne povrede su počinjene time da prvostupanjski sud nije cijenio bitan dio izvedenih dokaza, kao što i teret dokaza nije bio na tuženicama nego upravo na tužiteljici da dokaže trajanje izvanbračne zajednice u cijelom periodu a dok presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Iako prvostupanjski sud polazi da bi izvanbračna zajednica postojala u višegodišnjem periodu, ostavitelj nikada nije dopustio tužiteljici da prijavi stanovanje na istoj adresi sa njim, tako da je u vrijeme smrti i dalje bila prijavljena na podstanarskom stanu u kojem je stanovala u vrijeme započete veze sa ostaviteljem, dok i činjenica da su posljednju godinu života dijelili isti prostor za stanovanje i prema vani održavali "fasadu" ranijih odnosa, ne može se smatrati izvanbračnom zajednicom jer nije predstavljala niti faktičnu zajednicu života a niti je bilo bitnog subjektivnog elementa – volje na strani ostavitelja da sa tužiteljicom živi i ostane u trajnoj zajednici, što je bitna odrednica izvanbračne zajednice, pozivom i na sudsku praksu odluke u kaznenom postupku. Propušteno je da se činjenično valorizira okolnost da je ostavitelj u listopadu 2017. poništio tužiteljici punomoć za raspolaganje gotovinskim sredstvima sa površnim pristupom u odnosu na navedeno, dok je odbijen dokazni prijedlog istaknut tijekom prethodnog postupka a i naglašen na posljednjem ročištu za glavnu raspravu pribavom podataka o novčanim transakcijama od banke koji je ostavitelj učinio uz opoziv punomoći jer da je prihvaćen taj dokazni prijedlog moglo se kvalitetno cijeniti potpuno neuvjerljivo i nelogično objašnjenje dano od strane tužiteljice u iskazu zbog čega je sa njenog računa na svoj račun ostavitelj prebacio 300.000,00 eura i time je ocjena i tužiteljičinog iskaza potpuno izostala. Dokazni postupak pokazuje koliko je ostavitelju i tužiteljici bila važna njegova financijska moć, kroz ostaviteljevo postupanje koji se odnosi na imovinu može se zaključivati o njihovom međusobnom odnosu, a pri tome u odnosu na zaključak da je izvanbračna zajednica postojala obzirom da je s tužiteljicom odlazio na proslavu i putovanja i to sa istim društvom s kojim su godinama putovali, zanemarena je nesporna okolnost da je ostavitelju bilo najviše stalo kako ga to društvo financijski moćnih prijatelja doživljava, kao i da sa istim društvo zapravo uopće nije bio blizak i ne samo da se nikom nije povjeravao nego nije spominjao svoje osobne i obiteljske odnose. Ostavitelj je i bio dva puta oženjen, te je svoje odnose sa bivšim suprugama razriješio tiho, nastojeći im ugoditi izbjegavajući svađe pogotovo sudske postupke, pa je u tom kontekstu logično da je pogotovo sa tužiteljicom, koja je po naravi bila sklona ekscesima, nastojao odnose razriješiti na način da to ne utječe na sliku o njemu koji ima društvo o čemu i govore svjedoci H. R. i N. B. kao i 2. tužena, dok u odnosu na podatak da je upravo 2. tužena prilikom davanja podataka za sastav smrtovnice tužiteljicu označila kao izvanbračnu suprugu, nije se na tu okolnost zatražilo izjašnjenje u stranačkom iskazu. Navodi da je prvostupanjski sud propustio analizirati sve dokaze koji jasno govore o nepostojanju zajednice ostavitelja i tužiteljice kroz posljednjih godinu dana njegova života. Zanemaren je i iskaz 3. i 4. tužene da je njihov otac – ostavitelj zajedno sa tužiteljicom došao u P. kod 3. tužene u tom obiteljskom krugu i pred tužiteljicom objavio da on i tužiteljica prekidaju svoju vezu i više ne žive zajedno. Prvostupanjski sud da je potpuno nedostatnu pozornost pridao pravnoj sudbini najvrednijeg ostavine ostavitelja – kući u K. (tzv. V. Z.), koja je pravna sudbina presudne važnosti zbog toga što su i svjedoci R., B., J. i sve tužene navodile kako je u posljednjoj godini života njegov odnos s tužiteljicom bio loš i bez namjere da se održi a vanjski izgled održavao se isključivo dok se ne uskladi stvarno vlasničko stanje te vrijedne nekretnine sa zemljišnoknjižnim stanjem upisa vlasništva. Zaključak prvostupanjskog suda u odnosu na Sporazum koji je pok. I. J. zaključio sa M. i S. P. je pogrešan, obzirom su zanemareni iskazi svjedoka B. i stranački iskazi 2. i 3. tuženica, kada je upravo u tom periodu tužiteljica prijetila samoubojstvom, negirala trovanje tabletama i prijetila ostavitelju da će njena teta povući punomoć. Prvostupanjski sud nije uočio izvidom iz ostavinskog postupka kako su M. i S. P. prijavili navodno potraživanje prema ostavitelju uz prijedlog tužiteljice da svoju tetu isplati iz 390.000,00 eura a na to ime zadrži pored ostalog i kuću u K., pa time i stranački iskaz tužiteljice sud nije analizirao u kontekstu pisanih i priloženih dokaza, niti kontradiktornosti unutar stranačkog iskaza tužiteljice, obzirom da se izvanbračnu zajednicu ne može valjano prosuđivati što je održana vanjska fasada luksuznih druženja u istom društvu sa kojima se ostavitelj družio godinama, već cijeniti okolnost da odnos ostavitelja i tog društva zapravo nisu bili ni otvoreni ni iskreni. Nezakonita je odluka o naknadi parničnog troška obzirom je i neobrazložena o solidarnoj naknadi bez razloga.

Žalbeni je prijedlog preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno raspravljanje.

3. Sa žalbama 1., 2., 3. i 4. tuženica postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP).

4. Tužiteljica je odgovorom na žalbu 1., 3. i 4. tužene iste osporila smatrajući da je prvostupanjski sud činjenično stanje kao i provedene dokaze pravilno utvrdio navodeći da je svojim navodima pokušavaju prikazati kao preljubnicu zbog čega je prestala izvanbračna zajednica ne ukazujući na nikakve pravno relevantne činjenice kojima se dokazuje prestanak te izvanbračne zajednice, smatrajući i da navodi da nije mogla biti zasnovana 2005. godine obzirom na brakorazvodnu parnicu nije bitna kada je bitno da je ista trajala barem tri godine dok tužene nisu dokazale da bi došlo do faktičnog prestanka izvanbračne zajednice.

Žalbeni je prijedlog odbijanje žalbi kao neosnovane uz zahtjev trošak sastava odgovora na žalbu.

4.1. U nastavku je dostavljen i odgovor na žalbu 2. tužene također smatrajući u potpunosti je neosnovanu, obrazlažući navode kao i da ta tužena kao ni ostale tužene ne spore način na koji je pokojni preminuo, tko je bio uz njega, kao i ostale činjenice postojanja posjeta, zabava.

Žalbeni je prijedlog odbijanje žalbe kao neosnovane.

5. Žalbe 1., 2., 3. i 4. tužene nisu osnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljica, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP-a), ocjena je ovog suda da je pobijana presuda pravilna. U odnosu na bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a prvostupanjski sud nije počinio tu bitnu povredu odredaba obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni ipak dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, dok obrazloženje presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim tijekom postupka, zbog čega nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. U ovom postupku ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi postojanje izvanbračne zajednice između nje i sada pok. I. J. pok. J. od 2005. godine pa do 26. srpnja 2018. kada je prestala iznenadnom smrću I. J.. U ovom postupku nije sporno da se kod prvostupanjskog suda iza smrti pok. I. J. vodi ostavinski postupak i da je u tom postupku rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj O-1484/18 od 18. prosinca 2018., temeljem odredbe čl. 222. st. 2. toč. 1. i čl. 225. st. 1. Zakona o nasljeđivanju određen prekid postupka, a tužiteljica upućena na parnicu radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice nje i ostavitelja, koja je trajala do njegove smrti odnosno do 26. srpnja 2018. Prema svim žalbenim navodima tuženica, ostalo je sporno da li je između tužiteljice i pok. I. J. postojala izvanbračna zajednica u vrijeme njegove smrti, obzirom da nije sporno postojanje te izvanbračne zajednice ali tužene navode da je prekinuta negdje u drugoj polovini 2017. godine.

8. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, uz zaključak da je u postupku provedenim dokazima saslušanja svjedoka i tuženica, kao i pisane dokumentacije priložene spisu u odnosu na zajednička putovanja, spavanja u istoj hotelskoj sobi, zajedničke proslave sve do par dana prije smrti Ivana Jokića, cijeneći i iskaze tuženica, prema kojima postoje nerazjašnjeni imovinski odnosi sa tužiteljičinim srodnicima a odnose se kao jedini razlog iz kojega da njihov pok. otac nije potjerao tužiteljicu, vezano za pitanje vlasništva kuće u K. koja je bila upisana na ime S. i M. P., vlasništvo je te kuće I. J. upisao na sebe par dana prije smrti, dok da je sada pok. I. J. bio ucijenjen ili onemogućen prekinuti svoju izvanbračnu zajednicu sa tužiteljicom zbog nerazjašnjenih imovinskih odnosa u pogledu predmetne nekretnine, cijeni da je te odnose mogao razriješiti i prije 19. srpnja 2018. kada je javni bilježnik na pisani zahtjev I. J. sačinio Potvrdu o stjecanju punopravnog vlasništva na tim nekretninama osnovom koje je 23. srpnja 2018. upisan u zemljišne knjige, a sve i vezano za potvrdu o stjecanju punopravnog vlasništva na tim nekretninama od 29. studenog 2017., kojem je i izvršeno priopćenje u skladu sa odredbom čl. 322. OZ-a te da protivnici nisu osporili visinu, dospijeće i prijenos ove tražbine. Obzirom i na činjenice da je sada pok. I. J. zajedno sa tužiteljicom otišao na skijanje u A., što slijedi iz potvrde hotela u kojem su boravili, a to nije morao činiti niti bi to činio da to nije predstavljalo izraz njegove slobodne volje, te je u tom periodu zajedno sa tužiteljicom i putovao u svoj rodni kraj, posjetiti grobove svojih predaka, proslaviti uspjeh hrvatskih nogometaša, što nije bilo nužno da učini sa osobom sa kojom se prekida dugogodišnja zajednica, slijedi neosnovanost navoda tuženica da je ostao njihov otac samo živjeti sa tužiteljicom jer je to morao učiniti.

9. Činjenica koju ističu tužene, da pok. J. i tužiteljica nisu spavali u istoj sobi, ukoliko bi i bila utvrđena kao istinita, smatra da ne može govoriti u prilog zaključku da je zajednica s obilježjima koje joj daje pravni učinak bračne zajednice prestala jer su bili slobodni odabrati mjesto za spavanje koje im najviše odgovara a iako navodi tužene da pok. I. J. nije bio zadovoljan tužiteljičinim načinom života, nisu dokazale, eventualno nezadovoljstvo koje jedan bračni drug osjeća u odnosu na ponašanje drugog a iz tih razloga ne poduzme radikalnije poteze, nezadovoljstvo ostaje u domeni teme za razgovor sa prijateljima ili odraslim kćerkama bez učinka na prestanak izvanbračne zajednice, iako je izvanbračna zajednica zbog načina nastanka i prestanka nesigurnija od bračne zajednice koja ima formalni način nastanka i prestanka, ne može značiti da je prestanak izvanbračne zajednice podložan sudu osoba koje nisu članovi te zajednice ili njihovom razmišljanju o kvaliteti tog odnosa do mjere da se prestanak takve zajednice može utvrditi i bez ikakvog očitovanja volje jednog od izvanbračnih drugova, koje je očitovanje u konkretnom slučaju izostalo. U odnosu na ukidanje punomoći tužiteljici koji čin se od strane tuženica označava kao potvrdu prestanka izvanbračne zajednice, navodi da je i pok. I. J. nakon toga čina nastavio sa tužiteljicom živjeti i družiti na način kako je to činio do tada, putujući, proslavljajući važni događaj u njihovim životima i sl. a što i proizlazi iz priloženih fotografija, te iskaza saslušanih svjedoka, a isto tako ni navodi svjedoka R. i B. koji se odnose na reakciju tužiteljice ukidanjem punomoći i ostalih činjenica ne govore u prilog tvrdnjama tuženice da je zajednica tužiteljice i njihovog oca prestala. Isto tako, činjenice istaknute od tuženica kao i saslušane svjedokinje M. J., bivše supruge pok. I. J., da je često ručao i družio se sa bivšom suprugom nije od značaja za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kao ni navodne izjave sada pok. J. o mogućem obnavljanju njihove veze sa istom obzirom da do toga nije došlo. 10. Iz provedenih dokaza prvostupanjski sud je i valjanom ocjenom istih i to utvrđenim činjenicama, da je tužiteljica živjela u istoj kući sa sada pok. I. J. sve do njegove smrti 26. srpnja 2018., te da je ista prijavila smrt I. J. što slijedi iz potvrde o smrti, da u periodu koji je i označen kao prestanak izvanbračne zajednice od strane tuženica u drugoj polovici 2017. te u 2018. godini su tužiteljica i I. J. zajedno putovali, provodili slobodno vrijeme sa prijateljima, u hotelima spavali u istoj sobi, što proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka Z. Z. i K. G., kao i hotelskih računa hotela A. i to za period od 30. listopada 2017., -31. listopada 2017., 25. prosinca 2017., -26. prosinca 2017., 02. veljače 2018., 03. veljače 2018., 06. srpnja 2018., 07. srpnja 2018., hotela M. u O. gdje su zajedno sa ostalim prijateljima dočekali Novu Godinu (2018.), kao i priložene potvrde hotela iz A. kojim je potvrđeno da su tužiteljica i I. J. od 06. siječnja 2018. do 13. siječnja 2018. boravili kao gosti u tom hotelu, nadalje i činjenice da su zajedno i bili na svadbi kćerke svjedoka Z. Z., koja je bila 15. lipnja 2018., kao i da su zajedno sa prijateljima dočekali nogometaše 17. ili 18. srpnja 2018. u L., te su također i otišli na doček D. u L. 24. srpnja 2017. Nakon toga 25. srpnja u D., I. rodno mjesto, prespavali u mjestu U., kao i da su osim toga i sa prijateljima slavili rođendane, krizme, imendane i svadbe djece, te da je i takvo zajedničko druženje bilo i nakon onog vremena u odnosu na koje tužene navode da je izvanbračna zajednica prestala.

11. Na temelju odredbe čl. 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 5/15 – dalje ObZ), koji je bio na snazi u vrijeme kada je izvanbračna zajednica započela, a istovjetne odredbe čl. 11. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/15, 98/19 – dalje ObZ) učinci izvabračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Kada se iskazi danih svjedoka uz činjenicu da su zajednički do 2014. godine živjeli u D. a od 2014. godine pa do 2018. godine u K., kada su se preselili u kuću koja je građena i nastavili zajednički život do smrti I. J., ukoliko je i postojalo nekad međusobno neslaganje, isto se ne može na taj način povezati sa prestankom njihove zajednice. U kontekstu navoda svjedoka na koje se tužene pozivaju, H. R. koji navodi, da se I. J. žalio na tužiteljicu jer ju je uhvatio sa drugim muškarcem što je bilo 2017. godine, da bi i kada su nastavili živjeti dolaskom u kuću, tužiteljica bila odsutna i češće bila na katu, uz iskaz svjedoka N. B., izvanbračnog supruga 2. tužene, da bi kada je bila prisutna tužiteljica dolazilo do svađe ali su unatoč tome nastavili živjeti zajedno u istoj kući, a vezano za njegove navode da ima situaciju sa kućom koja je upisana na tužiteljičinu tetu ili tetka što je bilo početkom ljeta 2017., kao i da mu se potužio da ga tužiteljica vara, ne proizlazi suprotan zaključak postojanja izvanbračne zajednice do smrti sada pok. I. J., obzirom iz navedenih iskaza proizlazi zajednički život a iz ostalih dokaza i zajednička putovanja i druženja sa prijateljima. Izričito to i navode svjedoci Z. Z., B. M. koji je sa svojom suprugom i bio susjed sa njima do preseljenja u K., te su se i nakon toga nastavili družiti i posjećivati ih kao najbolji prijatelji, kao i svjedokinja K. G., koji nisu zainteresirani za ishod postupka. Činjenice postojanja i međusobne svađe, eventualnog odvojenog spavanju ne može se povezivati sa prestankom zajednice obzirom proizlazi da je postojala uzajamna briga i pomaganje uz trajniju zajednicu do smrti I. J..

12. Žalbeni navodi tuženica da nije cijenjen iskaz svjedokinje M. J. ne može se prihvatiti kao osnovan, obzirom se žalbom navodi da se radi o nepristranom svjedoku, što i ne proizlazi iz postupka, obzirom se radi o majci 3. i 4. tužene, dok je i ta svjedokinja u okviru ostavinskog postupka i postavila zahtjev kao potraživanje vjerovnika i izdvajanje iz ostavine sada pok. I. J. temeljem Ugovora o diobi bračne stečevine od 09. studenog 2005. Stoga se i ne može raditi da se odnosi na nepristranog svjedoka, kao i eventualnog svjedoka N. B., izvanbračnog supruga 2. tužene. Iz dokaza proizlazi da je tužiteljica zajedno sa I. J. znala doći na ručak kod M. J., bivše supruge pok. I. J., kao i da je M. J. dolazila na ručak kod njih u prisutnosti djece. Ispravno se žalbom 2. tužene navodi da prvostupanjski sud nije posebno cijenio dolazak njezinog oca i tužiteljice u P., o čemu je iskazala 3. tužena kao razlog da oni nisu više zajedno, ali se ne podudara sa daljnjim iskazom da oni to ljeto 2018. godine bili razdvojeni. Navodi o nepostojanju izvanbračne zajednice stoga ne proizlaze iz cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, s time, ono što prvostupanjski sud cijeni u odnosu na navode da je ostao živjeti zajedno sa tužiteljicom vezano za vlasništvo nekretnine, također proizlazi da je i tu nekretninu i stekao još potvrdom o stjecanju punopravnog vlasništva na tim nekretninama od 29. studenog 2017., pa stoga, ukoliko je i smatrao to jedinom zaprekom vezano za zajednički život, ista je i tada prestala. Činjenica da je pok. I. J. povukao punomoć tužiteljici sa računa može se povezati u odnosu na iskaz tužiteljice da je imao planove kupnje nekretnine, kao i stan 1. tuženoj obzirom da je i vodio brigu o djeci, vezano i na zaključeni Ugovor o darovanju za slučaj smrti sa 3. i 4. tuženom od 08. srpnja 2015., koji prileži ostavinskom predmetu.

13. U odnosu na žalbene navode da izvanbračna zajednica nije mogla početi od 2005. godine, obzirom da je i tada bio u braku sa drugom suprugom M. J., može se prihvatiti ali obzirom i na tu činjenicu ukoliko je njihov brak i trajao negdje do 10. studenog 2005., što proizlazi iz priložene presude kojom je i prihvaćen tužbeni zahtjev za suglasnim razvodom, pravomoćne početkom prosinca 2005., a negdje djelom od 2005. godine je i počela zajednica tužiteljice i I. J., pa se od pravomoćnosti te presude može cijeniti početak ali isto i nije posebno bitno kada je utvrđeno da je postojala izvanbračna zajednica sve do smrti sada pok. I. J. te da je u vrijeme trajanja do 26. srpnja 2018. kada je preminuo, i trajala u razdoblju i duljem od 10 godina, te da oboje nisu bili u bračnim odnosima sa drugim osobama.

14. Pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima da tužiteljica na adresi pok. I. J., gdje su zajedno živjeli, nije imala prijavljeno prebivalište, obzirom iz iskaza svih svjedoka tako i tuženica proizlazi da su tužiteljica i pok. I. J. živjeli i godinama zajedno a za utvrđivanje postojanje izvanbračne zajednice valja utvrditi da li se radi o životnoj, ekonomskoj i emocionalnoj zajednici, a nije nužno da članovi te zajednice budu i formalno prijavljeni na istoj adresi. Iz činjenice da su tužiteljica i pok. I. J. cijelo vrijeme zajednički putovali, družili se sa ostalim osobama iz navedenih žalbenih navoda ne može se izvesti zaključak da između njih nije postojala emocionalna povezanost kakva je potrebna i uobičajena kod bračne i izvanbračne zajednice, a za koji zaključak je prvostupanjski sud dao jasne i prihvatljive razloge koji se ne mogu suprotno tumačiti samo obzirom na činjenicu da tužene u odnosu na iste izvode drugačije za njih povoljnije zaključke. Obzirom i na zajednički život, te međusobna druženja što i proizlazi iz priloženih fotografija, ne proizlaze žalbeni navodi tuženica da i pok. I. J. nije imao volje niti želje biti u zajednici sa tužiteljicom, radi čega je žalbu žaliteljica valjalo cijeniti neosnovanom.

15. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a pravilno odlučio o troškovima postupka.

16. Stoga je, slijedom navedenog, valjalo kao neosnovane odbiti žalbe tuženica i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a presuditi kao u izreci ove presude. Posebni trošak žalbe 3. i 4. tužene nije priznat obzirom da iste nisu uspjele u postupku a sukladno čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a, dok trošak odgovora na žalbu tužiteljice također nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka, te je odlučeno prema odredbi čl. 155. u vezi sa odredbom čl. 166. ZPP-a.

U Puli - Pola 11. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća

Nataša Babić, v.r.