Poslovni broj: 3 UsI-3650/21-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Ivani Barać zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja R. D. iz B., Republika Srbija, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za

mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, A. Mihanovića 3, radi nepripadne isplate mirovine, odlučujući o tužbi tužitelja od 20. studenog 2021., izvanraspravno 11. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, KLASA:140-02/21- 03/03126960082, URBROJ:341-99-06/2-21-8021 od 10. studenog 2021., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 140-02/21-03/03126960082, URBROJ:341-99-

06/2-21-8021 od 10. studenog 2021., odbijena je žalba R. D., ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I-140-02/21-03/03126960082, URBROJ: 341- 18-06/2-21-24125 od 10. svibnja 2021., kao neosnovana.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I-140-02/21-03/03126960082, URBROJ: 341-18-06/2-21-24125 od 10. svibnja 2021., u točci I. izreke riješeno je da se R. D., rođenom ... utvrđuje nepripadna isplata razmjernog dijela prijevremene starosne

- 2-

mirovine za razdoblje od 04.03.2013. god. do 03.01.2014. god. u svoti od 1.720,01 kn te za razdoblje od 03.03.2014. god. do 30.09.2015. god. u svoti od 3.268,04 kn što čini ukupan iznos od 4.988,05 kn.

3. Točkom II. izreke riješeno je da je R. D. obvezan navedenu

svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka ovog rješenja, u korist žiro računa Državnog proračuna navedenog u Uputi za plaćanje nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja u prilogu ovog rješenja.

4. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu iskazujući nezadovoljstvo načinom na koji je predmetna upravna stvar riješena, u bitnom navodeći da se osporavano rješenje temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju što da je imalo za posljedicu pogrešnu primjenu materijalnog prava na štetu tužitelja. Tužitelj u tužbi navodi da za utvrđenje činjenice o visini navodnog duga nema nikakvih razloga te da osporavano rješenje ne sadrži obrazloženje kako je prvostupanjsko tijelo utvrdilo iznos duga, da se u obrazloženju osporavanog rješenja navodi period u kojem se tvrdi da je tužitelj bio dijelom u radnom odnosu i da je tako u periodu od 4.4.2013. do 03.01.2014. godine radio te bio zaposlen, iako da se ne navodi kod kojeg poslodavca je tužitelj bio zaposlen, a kako bi se isti navodi mogli provjeriti i ispitati. Dakle, da osporavano rješenje ne sadrži obrazloženje na temelju čega te kojih izvedenih dokaza je utvrđeno sporno razdoblje, a kada rješenje nema svojih razloga i obrazloženja, da se ono ne može ispitati, a što da čini bitnu povredu postupka, a posebno kada se ima u vidu činjenica da je tužitelju u postupku pred istom Područnom službom Rješenjem od 11.12.2019. utvrđeno obustavljanje isplate prijevremene starosne mirovine te konstatirano da je tužitelj stupio u radni odnos kod poslodavca dana 3.3.2014. godine, a ne 2013. godine, pa da se postavlja pitanje na šta se onda odnosi razdoblje iz ožalbenog rješenja za dan 4.03.2013 g. kao dan s kojim tužitelju ne pripada pravo na prijevremenu starosnu mirovinu.

5. Tužitelj negira da postoji upis u radnoj knjižici te da je radio, odnosno bio zaposlen u spornom periodu te ustraje u tvrdnji da osporavano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da je nerazumljivo, da nije obrazloženo, da nije ispunjen ni jedan od razloga propisanih ZOMO-om da bi mu bila utvrđena nepripadna isplata mirovine, da se u konkretnom slučaju ne radi o stjecanju bez osnove, niti da je bilo kakvo pravo protivno ZOMO-u ostvareno, da je dodatni rad dozvoljen, da se u osporavanom rješenju navodi da umirovljenik ima pravo na mirovinu u punom iznosu bez odbitaka ako je provodio na radu do polovine radnog vremena, a koju činjenicu da upravna tijela nisu utvrdila na siguran i pouzdan način budući da nisu pribavili izvještaj o tome je li tužitelj, kada i kod kojeg poslodavca bio zaposlen kao umirovljenik i s kojim radnim vremenom. Stoga da je u konkretnom slučaju povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, radi čega je predložio da Sud poništi osporavano rješenje tuženog tijela.

6. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 14. siječnja 2022. je navelo da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i u skladu sa zakonskim propisima te je u cijelosti ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja. Tuženo tijelo je citiralo odredbu čl. 164. te odredbu čl. 166. ZOMO-a navodeći da prema ovom članku Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove te je navelo da budući da je tužitelj prema raspoloživim dokazima u predmetu (tiskanica SRB/HR 205 od 27.5.2019.) bio obvezno osiguran (vrijeme u kojem postoji svojstvo osiguranika, u slučaju država s kojima se primjenjuje ugovor o socijalnom osiguranju, činjenice koje utječu na pravo u jednoj državi imaju iste pravne posljedice i u drugoj državi ugovornici, u skladu s njezinim zakonodavstvom o mirovinskom osiguranju) u Republici Srbiji u razdoblju od

- 3-

4.3.2013. do 30.1.2014. i od 3.3.2014. do 30.9.2015. te istovremeno primao mirovinu priznatu u Republici Hrvatskoj, pa da mu je prema obračunu isplaćenih i pripadajućih svota mirovinskih primanja utvrđena nepripadna isplata mirovine za navedeno razdoblje u svoti 4.988,05 kn. Stoga tuženo tijelo smatra da je osporavano rješenje pravilno i u skladu s odredbama članka 164. i 166. ZOMO-a. Stoga je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Kako tužitelj u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu izričito nisu zahtijevali održavanje rasprave, Sud je vođen načelom učinkovitosti postupka predmetni spor odlučio riješiti bez rasprave, a sve na temelju odredbe čl. 36. ZUS-a.

8. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i svih isprava koje su istome priložene.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljia neosnovan.

10. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja HZMO-a, Središnje službe Zagreb, KLASA:140-02/21-03/03126960082, URBROJ:341-99-06/2- 21-8021 od 10. studenog 2021.

11. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem HZMO-a, Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I-140-02/21- 03/03126960082, URBROJ: 341-18-06/2-21-24125 od 10. svibnja 2021., tužitelju utvrđena nepripadna isplata razmjernog dijela prijevremene starosne mirovine za razdoblje od 04.03.2013. god. do 03.01.2014. god. u svoti od 1.720,01 kn te za razdoblje od 03.03.2014. god. do 30.09.2015. god. u svoti od 3.268,04 kn, odnosno ukupan iznos od 4.988,05 kn.

12. Među strankama je sporno je li u ponovljenom postupku, u izvršenju rješenja HZMO-a, Središnje službe Zagreb, KLASA: UP/II-140-02/20-03/03126960082, URBROJ: 341-99-06/2-20-9562 od 16. ožujka 2021. postupljeno po pravnom shvaćanju i primjedbama sadržanim u citiranom rješenju.

13. Odredbom čl. 166. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, dalje ZOMO-a) propisano je da je osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, dužna vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove.

Stavkom 2., istog članaka, je propisano da obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove (u daljnjem tekstu: nepripadna isplata) postoji: 1. kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovome Zakonu, 2. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće, 3. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema ovome članku.

Stavkom 4., istog članka, je propisano da Zavod može potraživanje s osnove nepripadne isplate iz stavaka 1. i 2. ovoga članka namiriti prijebojem iz mirovinskih primanja korisnika.

14. Odredbom čl. 167. ZOMO-a je propisano da je nepripadno isplaćenu mirovinu ili drugo primanje dužan Zavodu vratiti poslodavac ako je osiguranik ostvario neko pravo iz mirovinskog osiguranja, a poslodavac nije dao ili je dao neistinite ili netočne podatke o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili gubitak prava.

- 4-

15. Stavkom 2. istog članka je propisano da obveza iz stavka 1. ovoga članka postoji i za osiguranika koji je obvezan sam podnositi prijave ili davati podatke za svoje osiguranje.

16. Odredbom čl. 170. ZOMO-a je propisano da se na naknadu štete i nepripadne isplate, odnosno stjecanja bez osnove, primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, ako nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.

17. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari, suprotno navodima tužitelja, nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

18. Nije osnovan tužbeni navod tužitelja da činjenično stanje nije pravilno ni potpuno utvrđeno, obzirom da je iz spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, razvidno i kao nesporno utvrđeno da je osporavano rješenje doneseno u ponovljenom postupku, u izvršenju rješenja KLASA: UP/II-140-02/20- 03/03126960082, URBROJ: 341-99-06/2-20-9562 od 16. ožujka 2021. te da je u ponovljenom postupku u cijelosti postupljeno po pravnom shvaćanju i primjedbama sadržanim u citiranom rješenju.

19. Razvidno je i kao nesporno utvrđeno da je u izvršenju rješenja od 16. ožujka 2021., u ponovno provedenom postupku, prvostupanjsko upravno tijelo svojim rješenjem KLASA: UP/I-140-02/21-03/03126960082, URBROJ: 341-18-06/2-21- 24125 od 10. svibnja 2021. ispravno utvrdilo:

- da je rješenjem Područne službe u Splitu broj 252702 od 29.05.2013. god. tužitelju priznato pravo na razmjerni dio starosne mirovine na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja prema odredbama Ugovora o socijalnom osiguranju sa SR Jugoslavijom počevši od 24.12.2012. god. u mjesečnoj svoti od 168,86 kn;

- da je spisu tijela priložena medudržavna tiskanica SRB/HR 205 od 27.05.2019. kojom je potvrđen mirovinski staž tužitelja u razdobljima od 19.11.1975. do 19.02.1976., od 05.04.1976. do 23.12.2012., od 04.03.2013. do 03.01.2014., od 03.03.2014. do 31.12.2014. i od 30.09.2015. u ukupnom trajanju od 39 godina, 04 mjeseca i 19 dana, iz čega nespornim proizlazi da je tužitelj nakon ostvarivanja prava na prijevremenu starosnu mirovinu iz hrvatskog mirovinskog osiguranja bio u radnom odnosu u Republici Srbiji u razdoblju od 04.03.2013. do 03.01.2014. i u razdoblju od 03.03.2014. do 30.09.2015. na puno radno vrijeme;

- da je slijedom naprijed navedenih utvrđenja proveden postupak po službenoj dužnosti te da je rješenjem Područne službe u Splitu broj 252702 od 09. prosinca 2.2019. god. tužitelju obustavljena isplata navedene mirovine s danom 03. ožujka 2013. god. budući se tužitelj zaposlio na puno radno vrijeme dana 04. travnja 2013. god;

- da je rješenjem Područne službe u Splitu broj 252702 od 10. prosinca 2019. god. tužitelju uspostavljena isplata mirovine s danom 04. siječnja 2014. god. u mjesečnoj svoti od 172,67 kn jer je tužitelju dana 03. siječnja 2014. god. prestalo zaposlenje na puno radno vrijeme;

- da je rješenjem Područne službe u Splitu broj 252702 od 11. prosinca 2019. tužitelju obustavljena isplata razmjernog dijela starosne mirovine s danom 02. ožujka 2014. god. budući se tužitelj dana 03. ožujka 2014. god. zaposlio na puno radno vrijeme;

- da je rješenjem Područne službe u Splitu broj 252702 od 12.12.2019. god. uspostavljenja isplata navedene mirovine počevši od 01. listopada 2015. god. u

- 5-

mjesečnoj svoti od 173,18 kn budući je tužitelju dana 30. rujna 2015. god. prestalo zaposlenje na puno radno vrijeme;

- da je sukladno Obračunu mirovinskih primanja prema rješenju o promjeni ili prestanku prava i obustavi od mirovinskih primanja Odjela ekonomsko-financijskih poslova utvrđeno da tužitelju za razdoblje 01.- 06. mj. u 2013. god. pripada gore navedena mirovina u iznosu od 359,04 kn, a da mu je isplaćen iznos od 2.061,78 kn, prema čemu je tužitelju nepripadno isplaćen iznos mirovine od 1.702,74, te da mu za razdoblje 01.- 06. mj. u 2014. god. pripada iznos mirovine od 0,00 kn, a da mu je isplaćen je iznos od 17,27 kn, prema čemu je nepripadno isplaćeni iznos mirovine za to razdoblje od 17,27 kn te da stoga ukupno nepripadno isplaćeni iznos mirovine za razdoblje 04.03.2013. god. do 03.01.2014. god. iznosi 1.720,01 kn;

- da je da je sukladno Obračunu mirovinskih primanja prema rješenju o promjeni ili prestanku prava i obustavi od mirovinskih primanja Odjela ekonomsko-financijskih poslova utvrđeno da tužitelju u 2014. god. za razdoblje 01.- 06. mj. pripada svota mirovine od 322,44 kn, za razdoblje od 07.-12. pripada svota mirovine od 339,77 kn te da mu je isplaćen iznos od 2.054,71 kn prema čemu je nepripadno isplaćeni iznos mirovine od 1.714,94 kn. Nadalje je utvrđeno da tužitelju u 2015. god. za razdoblje 07.- 12. mj. pripada svota mirovine od 521,88 kn te da mu je isplaćen iznos od 2.074,98 kn prema čemu je nepripadno isplaćeni iznos mirovine od 1.553,10 kn. Stoga, ukupno nepripadno isplaćeni iznos mirovine za razdoblje 03.03.2014. god. do 30.09.2015. god. iznosi 3.268,04 kn.

20. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja u ponovljenom postupku, pravilno je tužitelju utvrđena nepripadna isplata prijevremene starosne mirovine za razdoblje od 04.03.2013. do 03.01.2014. u svoti od 1,720,01 kn te za razdoblje od 03.03.2014. do 30.09.2015. u svoti od 3.268,04 kn, što čini ukupan iznos od 4.988,05 kn, budući da je spisu tuženog tijela priložena medudržavna tiskanica SRB/HR 205 od 27.05.2019. kojom je potvrđen mirovinski staž tužitelja u razdobljima od 19.11.1975. do 19.02.1976., od 05.04.1976. do 23.12.2012., od 04.03.2013. do 03.01.2014., od 03.03.2014. do 31.12.2014. i od 30.09.2015. u ukupnom trajanju od 39 godina, 04 mjeseca i 19 dana, iz čega nespornim proizlazi da je tužitelj nakon ostvarivanja prava na prijevremenu starosnu mirovinu iz hrvatskog mirovinskog osiguranja bio u radnom odnosu u Republici Srbiji u razdoblju od 04.03.2013. do 03.01.2014. i u razdoblju od 03.03.2014. do 30.09.2015. na puno radno vrijeme.

21. Slijedom naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda pravilno je postupilo prvostupanjsko upravno tijelo kada je točkom II. izreke prvostupanjskog rješenja tužitelja obvezalo da svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplati na devizni račun Zavoda kako je to precizirano tom točkom izreke prvostupanjskog akta.

22. Ovo stoga što iz odredaba članaka 164. i 165. ZOMO-a nesporno proizlazi pravo tuženika da rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava prema navedenim odredbama ZOMO-a, a navedena točka II. prvostupanjskog akta predstavlja ovršnu ispravu u smislu odredaba Ovršnog zakona i omogućava prisilnu naplatu potraživanja. Međutim, tek u slučaju neizvršenja navedene obveze od strane osiguranika (ovdje tužitelja) Zavod podnosi tužbu kojom pokreće postupak kod nadležnog redovnog suda, a koje pravno shvaćanje je izraženo u Presudi Visokog upravnog suda RH poslovni broj Usž- 2183/15-2 od 2183/15-2 od 25. veljače 2016.

23. Slijedom svega naprijed navedenog, prigovori ni tužbeni navodi tužitelja nisu osnovani, niti su od utjecaja na donošenje drukčije odluke u predmetnoj upravnoj stvari, radi čega se osporavano rješenje, koje je doneseno na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i u skladu s mjerodavnim propisima iz mirovinskog

- 6-

osiguranja, ne može ocijeniti nezakonitim, radi čega je valjalo na temelju odredbe članka 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Splitu 11. srpnja 2022.

S U D A C

Leandra Mojtić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

- tužitelju po opunom. za prijem pismena ( list 10 spisa)

- tužitelj je oslobođen od plaćanja pristojbe po čl. 11. Zakona o sudskim pristojbama - tuženiku

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti - u

spis

- kal. do 1.09.2022.