REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 11 Pž-122/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza K. d.o.o. u stečaju, OIB ..., V., protiv tuženika S. A. K. d.o.o., OIB ..., Z., radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-120/16-9 od 9. prosinca 2016., u sjednici vijeća održanoj 11. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-120/16-9 od 9. prosinca 2016.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-120/16-9 od 9. prosinca 2016. u točki 1. izreke utvrđeno je da je osnovano osporavanje i da ne postoji tražbina tuženika kao tražbina drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 1.379.998,61 kn. U točki 2. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kn.

2. Iz obrazloženja presude, koja je donesena u odnosu na tuženika C. U. d.o.o., proizlazi da je tuženik prijavio tražbinu u stečajnom postupku nad tužiteljem, da je tuženikova tražbina osporena jer je društvo C. d.o.o. prijavio istu tražbinu temeljem ovršne isprave, ugovora o zakupu, a koja tražbina je utvrđena rješenjem suda. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Nakon donošenja prvostupanjske presude tužitelj, društvo K. d.o.o. u stečaju brisano je iz sudskog registra, u kojem je upisna stečajna masa, slijedom čega je rješenjem prvostupanjskog suda od 16. srpnja 2019. utvrđen prekid postupka te nastavljen u odnosu na Stečajnu masu iz K. d.o.o. u stečaju rješenje suda od 14. siječnja 2020., sve sukladno odredbi čl. 212. st. 1. t. 4. i čl. 215. st. 1. ZPP-a. S obzirom na to da je tuženik brisan iz sudskog registra, rješenjem prvostupanjskog suda od 29. rujna 2021. utvrđeno je da je postupak prekinut, te je rješenjem od 13. prosinca 2021. postupak nastavljen u odnosu na pravnog sljednika, društvo S. argo K. d.o.o., sukladno odredbi čl. 212. st. 1. t. 4. i čl. 215. st. 1. ZPP-a.

4. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi navodi da je pogrešna ocjena suda da izjava stečajnog upravitelja, kojom je priznao tražbinu tuženika, ne obvezuje tužitelja jer takva izjava predstavlja jednostrano očitovanje volje tužitelja, kojeg sukladno odredbi čl. 24. Stečajnog zakona, zastupa stečajni upravitelj. Predlaže odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno, preinačiti ju. Traži naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 35.875,00 kn.

5. U odgovoru na žalbu tužitelj ističe da se tražbine vjerovnika, sukladno odredbi čl. 175. SZ-a, ispituju na ispitnom ročištu, te da stečajni upravitelj ne može tražbinu priznati izvan tog ročišta. Smatra da je pobijana odluka pravilna i zakonita.

6. Žalba nije osnovana.

7. Presuda je ispitana na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Prema ocjeni ovog suda pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, no koristeći ovlasti iz odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP-a, trebalo je prvostupanjsku odluku potvrditi.

8. Predmet spora je utvrđenje osnovanosti osporavanja tuženikove tražbine u iznosu od 1.379.998,61 kn, prijavljene u stečajnom postupku nad tuženikom.

9. Iz spisa proizlazi da je tražbinu, koja proizlazi iz Ugovora o zakupu, ovjerenog od strane javnog bilježnika L. D. pod brojem ovjere OV-1139/08, sklopljenog između tužitelja i tuženika 10. srpnja 2008., te Aneksa tog Ugovora od 26. veljače 2010., na ispitnom ročištu održanom 3. prosinca 2016. osporila stečajna upraviteljica tužitelja. U rješenju o utvrđenim i osporenim tražbinama poslovni broj St- 289/2012-271 od 19. veljače 2016. kao razlog osporavanja navedeno je da je po istoj osnovi prijavljena tražbina društva C. d.o.o. u iznosu od 1.920.571,16 kn, koja se zasniva na istom Ugovoru o zakupu, a tu tražbinu priznao je stečajni upravitelj u iznosu od 1.832.248,49 kn.

10. Tuženikova tražbina prijavljena u stečajnom postupku obuhvaća tražbinu s osnove naknade za isporučenu električnu energiju i potrošnju vode, zakupninu za veljaču, ožujka, travanj 2012. i ugovorne kazne iz čl. 19. 4. i 20.2. ugovora o zakupu.

11. Iz Ugovora o zakupu proizlazi da se tužitelj obvezao tuženiku platiti zakupninu (čl. 6. ugovora), režijske troškove (čl. 14. ugovora) i ugovorne kazne (čl. 19.4. i 20.2. ugovora).

12. Ugovorom o poslovnoj suradnju koji su 13. travnja 2011. sklopili tuženik i društvo C. d.o.o., društvo C. d.o.o. obvezao se naplaćivati zakupninu i troškove vezane za zakupe te voditi sudske i izvansudske postupke radi naplate tražbina vezanih za zakup (čl. 3. ugovora), ugovoreno je da se plaćanja s osnove ugovora o zakupu obavljaju na račun društva C. d.o.o. (čl. 4. ugovora), koje polugodišnje isplaćuje tuženiku sve što je primio po osnovi ugovora (čl. 5. ugovora), umanjeno za naknadu (iz čl. 4. ugovora) i troškove.

13. Ugovorne odredbe kojima je društvo C. d.o.o. preuzelo obvezu naplate zakupnine i pokretanja sudskih postupaka u tu svrhu prema svom sadržaju predstavljaju uputu vjerovnika o tome da se tražbina ispuni trećoj osobi, sukladno odredbi čl. 164. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 i 41/08; dalje: ZOO).

14. S obzirom na to da iz Ugovora o poslovnoj suradnji proizlazi da je tuženik na društvo C. d.o.o. prenio pravo naplaćivati zakupnine i druge troškove i pokretati postupke radi naplate, a koju odlučnu činjenicu je prvostupanjski sud propustio utvrditi, te da je nesporno da je društvo C. d.o.o. izdavalo račune koje je tužitelj podmirivao, to je osnovano tužitelj osporio tuženikovu tražbinu.

15. Tuženik neosnovano poziva na dopis (str. 60. spisa), kojim stečajni upravitelj izjavljuje da priznaje njegovu tražbinu. Odredbom čl. 177. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10 i 25/12; dalje: SZ) propisano je da se tražbina smatra utvrđenom ako ju na ispitnom ročištu prizna stečajni upravitelj, a ne ospori ju koji od stečajnih vjerovnika, odnosno ako izjavljeno osporavanje bude otklonjeno. S obzirom na to da predmetnu izjavu stečajni upravitelj nije dao na ispitnom ročištu, a da iz rješenja od 19. veljače 2016. proizlazi da je tražbina ispitana na ročištu od 2. veljače 2016. te da ju je stečajna upraviteljica osporila, to sukladno odredbi čl. 177. SZ-a tražbina nije utvrđena.

16. Slijedom navedenog, trebalo je primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

17. Odluku o trošku, u odnosu na koju tuženik ne ističe posebne žalbene navode, sud je donio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. ZPP-a i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 4/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15).

Zagreb, 11. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas