REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEK
Poslovni broj: 4 Us I-423/2022-8
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja Z. A. iz Č., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik A. Č., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. & M. D. j.t.d. O., protiv tuženika Općinskog načelnika Općine Č., Č. OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik K. C., službena osoba, radi prestanka službe, 11. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Općinskog načelnika Općine Č. KLASA: UP/II-112-02/22-01/1, URBROJ: 2158-12- 22-1 od 7. ožujka 2022. i rješenja Općine Č., Upravnog odjela za upravno-pravne poslove, društvene djelatnosti i socijalnu skrb KLASA: UP/I-112-02/22-01/3, URBROJ: 2158-12-22-1 od 16. veljače 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-02/22-01/1, URBROJ: 2158-12-22-1 od 7. ožujka 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Općine Č., Upravnog odjela za upravno-pravne poslove, društvene djelatnosti i socijalnu skrb KLASA: UP/I-112-02/22-01/3, URBROJ: 2158-12-22-1 od 16. veljače 2022.
Navedenim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju, raspoređenom na radnom mjesto komunalni redar u Upravnom odjelu za gospodarstvo i komunalno-stambenu djelatnost Općine Č., sa srednjom stručnom spremom tehničkog usmjerenja, tokar, primljenom u službu na neodređeno vrijeme, prestala služba po sili zakona zbog osude za kazneno djelo iz članka 15. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, broj 86/08., 61/11., 4/18. i 112/19., dalje: Zakon), danom izvršnosti tog rješenja (točka 1.). Pod točkom 2. je riješeno da žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.
2. Tužitelj u tužbi osporava rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela radi povreda odredaba upravnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je prvostupanjsko rješenje nezakonito budući da je doneseno protivno odredbama
članka 111. stavka 1. i članka 115. stavka 1. točke e) Zakona jer se rješenje o prestanku službe donosi u roku od 8 dana od nastupa okolnosti koje su razlog za prestanak službe po sili zakona, a koja prestaje danom pravomoćnosti presude kada je službenik osuđen za kazneno djelo iz članka 15. Zakona. Budući da je dan pravomoćnosti kaznene osuđujuće presude 28. rujna 2021. tvrdi da je rješenje o prestanku službe moglo biti doneseno isključivo u roku od 8 dana, a zaključno 6. listopada 2021. Stoga smatra da je pogrešno protumačeno da se rok od 8 dana računa od dana saznanja, a ne od dana pravomoćnosti presude te tvrdi da je rješenje doneseno izvan propisanog zakonskog roka. Ističe da je tužitelj pravovremeno obavijestio nadležnog pročelnika Upravnog odjela za upravno-pravne poslove, društvene djelatnosti i socijalnu skrb o pokretanju i vođenju predmetnog kaznenog postupka i o pravomoćnosti kaznene presude te osporava navod iz prvostupanjskog rješenja da je općina Č. za pravomoćne osudu saznala nakon pravomoćnosti navedene presude. To smatra da dokazuje činjenica što je Općina Č. za tužitelja naknadno zatražila od nadležnog Ministarstva izvadak iz kaznene evidencije te tvrdi da je Općina Č. imala saznanja o postojanju kaznene presude i to od samog tužitelja.
2.1. Nadalje, tvrdi da je prvostupanjsko rješenje nezakonito i iz razloga što je doneseno po pročelniku koji nije bio nadležan za donošenje istoga. To stoga što je sistematizacijom radnih mjesta određeno da pročelnik Upravnog odjela za upravno- pravne poslove, društvene djelatnosti i socijalnu skrb odlučuje o prijemu na rad i rasporedu službenika te drugim pravima i obvezama službenika i namještenika, ali ne i o donošenju rješenja o prestanku službe. Tvrdi da se njegova ovlast za donošenje rješenja o prestanku službe ne može podvesti pod općeniti opis odlučivanja "o drugim pravima i obvezama službenika i namještenika“. Poziva se na članak 5. stavak 2. Zakona kojim je propisano da rješenje o prestanku službe donosi pročelnik ili službena osoba koje rješavanje o tome utvrđeno opisom poslova radnog mjesta, u skladu s pravilnikom o unutarnjem redu, a što pročelniku nije utvrđeno u opisu poslova njegovog radnog mjesta.
2.2. Tvrdi i da je pobijano rješenje nezakonito jer je doneseno protivno odredbi članka 30. stavka 1. Zakona budući da tužitelju nije omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Navodi i da presuda Općinskog suda u O. poslovni broj: K - 825/2017-38 od 16. ožujka 2021. kojem je tužitelj osuđen za kazneno djelo protiv imovine nema nikakve veze s njegovim obavljanjem službe komunalnog redara u općini Č., a da u skladu s člankom 115. stavkom 1. točkom e) Zakona je nužno da službenik bude osuđen za kazneno djelo iz članka 15. tog Zakona, ali da to kazneno djelo mora biti počinjeno prilikom obavljanja njegove službe ili u vezi sa službom, što nije konkretni slučaj. Naglašava i da je tužitelju izrečena uvjetna osuda pri čemu se poziva na članak
137. stavak 4. Zakona o državnim službenicima prema kojem državnom službeniku prestanak službe nije uvjetovan pravomoćnom presudom kojem je izrečena uvjetna osuda ili kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro. Slijedom navedenoga, predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je predmetna tužba istovjetna odbijenoj žalbi te da kao takva sadržava paušalne navode koji nisu potkrijepljeni dokazima. Navodi kako tuženik nije mogao znati niti je mogao imati bilo kakvih saznanja o tome vodi li se kazneni postupak protiv tužitelja, a budući da nije bio stranka u kaznenom postupku te da je o postojanju pravomoćne kaznene presude mogao saznati samo putem izvatka iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske. Navodi kako je tuženik u konkretnom slučaju izvršio uvid u kaznenu evidenciju svih zaposlenih, a ne samo za tužitelja te tek tada saznao za postojanje kaznene presude protiv tužitelja. Netočnim smatra navode da je tužitelj obavijestio nadležnog pročelnika Upravnog odjela za upravno-pravne poslove, društvene djelatnosti i socijalnu skrb o pokretanju i vođenju kaznenog postupka, kao i da je obavijestio nadležnog pročelnika u donošenju i pravomoćnosti kaznene presude. Kao dokaz o navedenome poziva se na knjigu primljene pošte u općini Č. uvidom u koju se može utvrditi da nije zaprimljena kaznena presuda niti dokaz o pravomoćnosti iste.
3.1. U vezi nadležnosti pročelnika za donošenje rješenja o prestanku službe navodi da je sistematizacijom radnih mjesta Upravnog odjela za upravno-pravne poslove, društvene djelatnosti socijalnu skrb jasno propisano kako pročelnik istoga odlučuje između ostaloga i o drugim pravima i obvezama službenika i namještenika, te obavlja disciplinske ovlasti predviđene zakonom, te druge ovlasti utvrđene zakonom i drugim propisima, dužan je brinuti se i voditi postupak u svezi radno- pravnih i upravno administrativnih poslova svih djelatnika Općine, kao i općinskog načelnika i njegovih zamjenika. Stoga navodi kako je člankom 5. stavkom 2. Zakona propisano da rješenje o prestanku službe donosi pročelnik ili službena osoba kojoj je rješavanje o tome utvrđeno opisom poslova radnog mjesta, u skladu s pravilnikom o unutarnjem redu, pa da predmetni pročelnik može donijeti rješenje o prestanku službe.
3.2. U vezi prigovora tužitelja da mu nije omogućeno izjašnjavanje prema članku 30. stavku 1. Zakona, navode tužitelja smatra netočnim budući da je 16. veljače 2022. održana sjednica Sindikalne podružnice općinske uprave Općine Č. Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, a kojoj je tužitelj prisustvovao te bio upoznat i omogućeno mu je izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama i okolnostima te pravnim pitanjima na kojima se temelji rješenje o prestanku službe. U prilog tome dostavlja presliku zapisnika sa sjednice sindikalne podružnice od 16. veljače 2022. te predlaže saslušanje svjedoka K. C., Lj. P., I. Ž., M. M., M. B., A. M. i L. T.
3.3. Bespredmetnim smatra navode tužitelja da kazneno djelo za koje je pravomoćno osuđen nema nikakve veze s njegovim obavljanjem komunalnih poslove komunalnog redara u općini Č. pri čemu se poziva na članak 15. stavak 1. točku 7. Zakona prema kojoj u službu ne može biti primljena osoba protiv koje se vodi kazneni postupak ukoliko je pravomoćno osuđena za kazneno djelo protiv imovine te članak 115. stavak 1. točke e) Zakona kojim je propisano da službeniku po službenoj dužnosti prestaje služba kad je osuđen za kaznena djela iz članka 15. tog Zakona i to danom pravomoćnosti presude. Stoga zaključuje kako je rješenje o prestanku službe samo deklaratorne naravi te je tužitelju služba prestala danom pravomoćnosti kaznene presude. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 6. srpnja 2022. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS), a kako bi se imajući u vidu odredbu članka 6. stavka 1. ZUS-a, svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Na održanoj raspravi su prisutne stranke u bitnome ponovile tužbene navode, odnosno navode odgovora na tužbu. Opunomoćenik tužitelja je ujedno iznio navode u vezi pročelnika kao donositelja rješenja o prestanku službe, a koji je ujedno i sindikalni povjerenik smatrajući da se radi o sukobu interesa, te je predao dokaz (zapisnik Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: 23. K-825/2017-18 od 14. veljače 2019.) u vezi sudjelovanja službenika A. M. na raspravi, a kao dokaz da su nadležni u Općini Č. mogli znati o vođenju kaznenog postupka protiv tužitelja. Službena osoba tuženika se u vezi navedenoga očitovala navodeći kako Općina Č. nije bila stranka u tom kaznenom postupku jer se nije radilo o službi tužitelja u Općini te nisu imali saznanja za postupak niti pravomoćnost presude. U vezi navoda da je pročelnik koji je ujedno sindikalni povjerenik donio rješenje o prestanku službe, tužitelj je naveo da ostali pročelnici prema Pravilniku o unutarnjem redu nisu ovlašteni za donošenja rješenja o prestanku službe. Opunomoćenik tužitelja je predložio Sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnog spora u iznosu od 5.000,00 kn s pripadajućim PDV-om (za sastav tužbe i pristup na ročište po 2.500,00 kn). Službena osoba je predložila Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
5. Sud je izveo dokaze uvidom u spis i spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz podataka spisa upravnog postupka kao nesporno proizlazi da je tužitelj službenik, raspoređen u Općini Č., Upravnom odjelu za gospodarstvo i komunalno- stambenu djelatnost na radnom mjestu komunalni redar.
7. Nesporno je i da je presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: K-825/2017-38 od 16. ožujka 2021. tužitelj proglašen krivim za kazneno djelo krađe iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona, te da je osuđen na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 4 godine. Predmetna presuda je postala pravomoćna 28. rujna 2021., a sve navedeno proizlazi iz Izvatka iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije KLASA: 740-02/22-03/15875, URBROJ: 514- 05-02-01-01/01- 22-02 od 7. veljače 2022. (str. spisa 75).
8. Prema članku 115. stavku 1. točki e) Zakona, službeniku prestaje služba po sili zakona kad je osuđen za kazneno djelo iz članka 15. ovoga Zakona – danom pravomoćnosti presude
8.1. Člankom 15. stavkom 1. podstavkom 7. Zakona, predviđeno je da u službu ne može biti primljena osoba protiv koje se vodi kazneni postupak ili koja je pravomoćno osuđena za kazneno djelo protiv imovine.
9. Dakle, nesporno je da su u predmetnom slučaju ispunjene pretpostavke za prestanak službe tužitelju po sili zakona i to danom pravomoćnosti presude u skladu s člankom 115. stavkom 1. točkom e) Zakona.
10. Tužitelj prije svega osporava mogućnost donošenja rješenja o prestanku službe istekom osam dana od nastupa okolnosti koje su razlog za prestanak službe (članak 111. stavak 1. Zakona), ali u konkretnom slučaju je odlučan dan saznanja prvostupanjskog tijela, odnosno nadležnih u Općini Č. za postojanje pravomoćne presude protiv tužitelja. Budući da je datum saznanja za postojanje pravomoćne presude 9. veljače 2022., kada je u Općini Č. zaprimljen izvadak iz kaznene evidencije, a prvostupanjsko rješenje je doneseno 16. veljače 2022., isto je doneseno u okviru predviđenog roka od 8 dana od odlučne okolnosti, saznanja o kaznenoj osudi tužitelja. Pri tome, propisani rok od 8 dana za donošenje rješenja o prestanku službe od nastupa okolnosti koje su razlog za prestanak službe je instruktivni, a ne prekluzivni rok kako to pogrešno smatra tužitelj te on nema za posljedicu da se nakon njegovog proteka rješenje o prestanku državne službe više ne bi moglo donijeti. Navedeno stajalište je izraženo i u više odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, pa tako i u odluci poslovni broj: Usž-86/16-2 od 27. siječnja 2016. Zbog toga Sud prigovore tužitelja iznesene u tom pravcu ocjenjuje neosnovanima.
11. Nadalje, tužitelj osporava nadležnost pročelnika Upravnog odjela za upravno-pravne poslove, društvene djelatnosti i socijalnu skrb za donošenje rješenja o prestanku službe tužitelju, ali člankom 5. stavkom 2. Zakona propisano je da rješenje o prestanku službe donosi pročelnik ili službena osoba kojoj je rješavanje o tome utvrđeno opisom poslova radnog mjesta, u skladu s pravilnikom o unutarnjem redu. Budući da je sistematizacijom radnih mjesta Upravnog odjela za upravno- pravne poslove, društvene djelatnosti socijalnu skrb propisano kako upravo pročelnik tog odjela odlučuje između ostaloga i o drugim pravima i obvezama službenika i namještenika, te obavlja disciplinske ovlasti predviđene zakonom, kao i druge ovlasti utvrđene zakonom i drugim propisima, te brinuti se i voditi postupak u svezi radno- pravnih i upravno administrativnih poslova svih djelatnika Općine, iz navedenoga proizlazi njegova ovlast za donošenje rješenja o prestanku službe. Pri tome činjenica da je predmetni pročelnik ujedno i sindikalni povjerenik nije zapreka za donošenje rješenja o prestanku službe, budući da je isti ovlašten za isto prema navedenoj Sistematizaciji.
12. U vezi navoda tužitelja da mu nije bila dana mogućnost izjašnjavanja predviđena člankom 30. stavkom 1. Zakona, tužitelj se pogrešno pozvao na Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji takvu obvezu ne propisuje, ali je člankom 30. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) propisano da se u postupku stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari.
12.1. Iz podataka spisa ne proizlazi da je tužitelju takva mogućnost dana, dok navodi tuženika o upoznavanju tužitelja s posljedicama pravomoćne osude putem sjednice Sindikalne podružnice općinske uprave Općine Č. Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, a kojoj je tužitelj prisustvovao nije postupak predviđen ZUP-om. Stoga je Sud ocijenio nepotrebnim izvoditi dokaze saslušanjem svjedoka koji su prisustvovali sjednici Sindikalne podružnice niti su njihovi iskazi od ikakvog utjecaja na odlučivanje, pa su ti dokazni prijedlozi odbijeni na održanom ročištu u skladu s člankom 33. stavkom 5. ZUS-a, u vezi s člankom 292. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91. do 70/19.). Nadalje, Sud sam prema odredbi članka 33. stavka 1. ZUS-a ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice prema načelu slobodne ocjene dokaza, pa nije obvezan provesti predloženo saslušanje svjedoka. Sud se pri tome vodio i načelom učinkovitosti iz članka 8. ZUS- a, prema kojem će Sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova za stranku.
12.2. Dakle, iako tužitelju formalno nije omogućeno očitovanje o postojanju pravomoćne kaznene presude, navedena povreda nije od utjecaja na mogućnost drugačijeg odlučivanja, budući da je sama činjenica postojanja takve presude dovoljan razlog za prestanak službe po sili zakona, a rješenje o prestanku službe je samo deklaratorni akt kojim se utvrđuje pravna situacija koja je postojala i prije njegovog donošenja. Stoga očitovanje tužitelja o toj okolnosti nije od nikakvog utjecaja.
13. Prigovor tužitelja koji se odnosi na primjenu članka 137. stavka 4. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, broj 92/05. do 98/19.) je neosnovan budući da tužitelj nije državni službenik, već komunalni redar, odnosno službenik u upravnom odjelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, u Općini Č.
To stoga što je člankom 1. Zakona predviđeno da se ovim Zakonom uređuje prijam u službu te prava, obveze i odgovornosti službenika i namještenika u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i druga pitanja od značaja za ostvarivanje prava i obveza službenika i namještenika. Stoga se u konkretnom slučaju ne primjenjuje Zakon od državnim službenicima na koji se tužitelj pogrešno poziva.
14. U vezi prigovora tužitelja da je prema članku 115. stavku 1. točki e) Zakona nužno da službenik bude osuđen za kazneno djelo iz članka 15. tog Zakona, ali da to kazneno djelo mora biti počinjeno prilikom obavljanja njegove službe ili u vezi sa službom, što nije konkretni slučaj, isti je neosnovan budući da niti navedenom odredbom niti nigdje u Zakonu nije predviđeno da počinjeno kazneno djelo mora biti u vezi sa obavljanjem službe.
15. Slijedom svega iznesenoga, tužitelj navodima tužbe nije doveo u sumnju osporavana rješenja te budući da su se razlozi za prestanak službe po sili zakona stekli danom pravomoćnosti presude u kaznenom postupku, a osporavano prvostupanjsko rješenje o prestanku službe je doneseno tek nakon saznanja, s obzirom na vrijeme odgođenog donošenja, isto je u korist tužitelja.
16. Stoga je Sud osporavana rješenja ocijenio zakonitima te je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i odlučio je kao pod točkom I. izreke presude.
17. U vezi zahtjeva opunomoćenika tužitelja za naknadu troška upravnog spora, prema odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.
U Osijeku 11. srpnja 2022.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo v. r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
