2 UsI-467/2022-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Ivani Nikolić, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljica pod 1. Ž. J. iz S.,

K., te pod 2. A. M. iz Z., B., zastupanih po

opunomoćeniku A. M., odvjetniku u Z., P. 70, protiv

tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđenja poreza na promet nekretnina, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 1. srpnja 2022. u odsutnosti uredno pozvanih opunomoćenika tužiteljica i tuženika, 11. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

1. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II- 410-20/20-01/945, URBROJ: 513-04-22-2 od 21. siječnja 2022.

2. Poništava se rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Hvar KLASA: UP/I-410-20/2016-001/00708, URBROJ: 513-007-17/08- 2020-0014 od 30. lipnja 2020. i predmet vraća na ponovni postupak.

Obrazloženje

Tužiteljice su pravovremeno 21. veljače 2022. podnijele ovom sudu tužbu, kojom su osporile zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-410-20/20-01/945, URBROJ: 513-04-22-2 od 21. siječnja 2022. i Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Hvar KLASA: UP/I-410-20/2016-001/00708, URBROJ: 513-007-17-08- 2020-0014 od 30. lipnja 2020. zbog, u biti, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primijene materijalnog propisa. Tvrde ponajprije da osporena porezna rješenja glase na pravnu prednicu tužiteljica K. L. i da su one njezine nasljednice iako u trenutku podnošenja tužbe nije završen ostavinski postupak i donijeto rješenje o nasljeđivanju. Tvrde i da je njihovoj pravnoj prednici utvrđena obveza poreza na promet nekretnina u iznosu od 213.018,07 kuna, koje je ona stekla na temelju rješenja o nasljeđivanju nakon smrti pok. J. L. za ½ suvlasničkog dijela. Vezano za meritum stvari istaknule su da je porezno tijelo procijenilo tržišnu vrijednost stečenih nekretnina na temelju usporednih podataka o kretanju cijena sličnih nekretnina s istog područja u približno vrijeme stjecanja. Smatraju da se nekretnine koje su uzete kao usporedive ni po jednom parametru, osim kvadrature, ne mogu uzeti kao usporedne sa konkretnim. Istaknule su da je riječ o nekretninama koje su u prirodi poljoprivredna zemljišta koja su zapuštena, neobrađena i nepristupačna, da je njihova prednica stekla nekretnine za ½ dijela čija se površina kreće od 3.05 do 2.391,88 m2,

da je za sanju i ostvarivanje dobiti uz poticaje s tih poljoprivrednih zemljišta potrebna mnogo veća površina i da je riječ o previsokoj vrijednosti koju je utvrdila porezna uprava. Vezano za nekretnine u V., istaknula je da je riječ o objektima u derutnom stanju, koja se ne mogu koristiti zbog vlage i neodržavanja. S tim u vezi tvrdi da je predložila uviđaj na licu mjesta radi utvrđenja pravog stanja nekretnina u vrijeme stjecanja, što nije učinjeno. Smatraju i da na visinu osnovice utječe činjenica da nekretnine nisu upisane na ostavitelja. Smatraju i da je pogrešno određena porezna obveza, s obzirom na to da je trebalo odrediti ju u skladu s omjerom naslijeđene imovine. Stoga su zatražile poništiti navedena porezna rješenja.

Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši, bez rasprave, odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga koji su navedeni u drugostupanjskom osporenom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je njihova pravna prednica K. L. izjavila protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave H. KLASA: UP/I-410- 20/2016-001/00708, URBROJ: 513-007-17-08-2020-0014 od 30. lipnja 2020., a kojim joj je utvrđen porez na promet nekretnina u iznosu od 8.183,89 kuna na osnovicu od 163.677,83 kuna.

U dokaznom postupku čitan je spis predmeta poreznog tijela UP/I-410-20/2016- 001/00708.

Tužiteljice su predložile izvesti i dokaz svojim saslušanjem i uviđajem na licu mjesta na okolnost visine tržišne vrijednosti nekretnina koje su predmet oporezivanja. Sud je smatrao nepotrebnim izvoditi navedene dokaze te su stoga oni odbijeni, budući da je mogao ocijeniti (ne)osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju stanja spisa predmeta poreznog tijela te ocjenom ostalih izvedenih dokaza te budući da tužiteljice i nisu tražile da sud sam riješi poreznu stvar te zbog razloga koji će biti iznijeti u nastavku obrazloženja. Tuženik nije imao ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

Stranke nisu popisale troškove upravnog spora.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Predmet ovoga spora je utvrđenje pravnoj prednici tužiteljica obveze plaćanja poreza na promet nekretnina, poljoprivrednog zemljišta u K. O. S. G. i D. i građevinskog zemljišta i objekata unutar K. O. V., koje je ona stekla za ½ dijela na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od 3. ožujka 2016. iza smrti J.

L.. Porez joj je utvrđen na temelju odredbi članka 4. stavka 1. i 2. te članka 14. stavka 2. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: broj: 69/97, 26/00, 127/00, 153/02, 22/11 i 143/14, u daljnjem tekstu: ZoPNPN), kojeg je primijeniti u konkretnim predmetu na temelju članka 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13 i 26/15, u daljnjem tekstu: OPZ), s obzirom na trenutak pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju.

Nije sporno da su tužiteljice u obvezi platiti porez za nekretnine koje je njihova prednica stekla na temelju navedenog pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju.

Pokazala se spornim visina porezne osnovice i poreza.

Člankom 9. stavkom 1. ZoPNPN-a propisano je da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze.

Prema odredbi članka 9. stavka 2. ZoPNPN-a pod tržišnom vrijednosti nekretnine razumijeva se cijena nekretnine koja se postiže ili se može postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze, dok prema stavku 3. toga članka porezna uprava utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu.

Porezna uprava je ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavka 3. i 4. toga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze, pri čemu procjenu utvrđuje službenik porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme, na temelju odredbi članka 9. stavka 5. i 6. ZoPNPN-a.

Prema članku 9.a ZoPNPN-a ako se radi o nekretnini za koju nema usporednih podataka prema članku 9. stavku 6. toga zakona, niti se radi o postupcima stjecanja nekretnine iz članka 9. stavka 7. toga zakona, procjena tržišne vrijednosti nekretnine provodi se vještačenjem stručne osobe koju imenuje pročelnik područnog ureda porezne uprave (stavak 1.), s time da je vlasnik, odnosno posjednik nekretnine obvezan ovlaštenoj osobi iz stavka 1. toga članka dopustiti pristup na zemljište i građevine radi procjene tržišne vrijednosti nekretnine (stavak 2.).

Nije sporno da je porezno tijelo utvrdilo osnovicu poreza na temelju izvoda iz informacijskog sustava i da iz zapisnika o procjeni tržišne vrijednosti ne proizlazi podrobno stanje nekretnina koje su predmet oporezivanja u vrijeme stjecanja, odnosno prometa, osim općenitih podataka o zemljištu i objektima koje si naslijeđeni.

Iz sadržaja spisa predmeta poreznoga tijela proizlazi i da njemu ne prileže kakvi usporedni podaci (ugovori o kupoprodaji i sl.), iz kojih bi bilo razvidno je li se odnose na kretanje tržišnih vrijednosti istih ili sličnih nekretnina s približno istoga područja i u približno isto vrijeme; da obrazloženje poreznih rješenja ne sadrže utvrđeno činjenično stanje i razloge koji su bili odlučni pri ocjeni svakog pojedinog dokaza i svih zajedno, vezano za procjenu tržišne vrijednosti i stanje nekretnina odnosno visinu porezne osnovice te da tuženik nije iznio konkretne razloge rješavanja upravne stvari vezano za utvrđenje visine porezne osnovice te određeno ocijenio (ne)osnovanim žalbene navode, osim što je puko prepričao tijek dotadašnjeg upravnog postupka te citirao materijalni propis.

U izloženom osporena odluke ne sadrže konkretne, dostatne i obrazložene razloge rješavanja porezne stvari koji bi imali svoje uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka te su kao takve arbitrarne i nerazumljive u analiziranom dijelu, zbog čega su u konkretnom predmetu povrijeđene odredbe članka 88. stavka 5. OPZ-a,

članka 98. stavka 5. i članka 120. stavka 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09, u daljnjem tekstu:; ZUP). Porezno tijelo nije nedvojbeno ni utvrdilo pravo stanje stvari, odnosno sve činjenice i okolnosti bitne za procjenu tržišne vrijednosti nekretnina, a osobito odnos ponude i potražnje na tržištu nekretnina iste ili slične kvalitete koristeći usporedne podatke o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme, kao i stanje nekretnina u (približno) vrijeme nastanka porezne obveze (u 2016.), pritom cijeneći i druga obilježja koja utječu na vrijednost nekretnine a u koja spadaju: pravna i stvarna svojstva nekretnine kao kategorije zemljišta, namjena, površina, način korištenja i uređenje površina prema prostorno-planskoj dokumentaciji, komunalna opremljenost, prava i tereti koji utječu na vrijednost, doprinosi i priključci, akti o gradnji, položajna obilježja, vrijeme čekanja, predvidivi ostatak održivog korištenja ali i posebnosti konkretnog predmeta. Time je ono povrijedilo i odredbe članka 9. i 9.a ZoPNPN-a, članka 6. stavka 2. OPZ-a te članka 8. i 47. ZUP-a.

Osim toga, osnovan je navod tužiteljica da je porezno tijelo bilo dužno utvrditi poreznu obvezu razmjerno naslijeđenom suvlasničkom dijelu.

Stoga, a budući da ona nisu zakonita, valjalo je, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 58. stavka 1. u vezi s člankom 31. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u daljnjem tekstu: ZUS), poništiti rješenje tuženika i prvostupanjskog poreznog tijela te predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci.

U ponovnom postupku prvostupanjsko porezno tijelo je dužno, nakon što ukloni uočene nedostatke i procesne povrede te pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje, pravilnom primjenom materijalnog propisa, odlučiti o visini porezne osnovice i poreza na promet nekretnina koje su stečene pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s člankom 81. stavkom 2. ZUS-a.

.

U Splitu 11. srpnja 2022.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba po članku 66.a stavku 1. ZUS-a.

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljica A. M., odvjetniku u Z.,

P.,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, a spis poreznog tijela KLASA: UP/I-410-20/2016-001/00708 vratiti po pravomoćnosti presude,

- u spis.