Poslovni broj: 3 UsI-3526/21-5
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Ivani Barać zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice K. V. iz Z., …, OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko
osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi obiteljske mirovine, odlučujući o tužbi tužiteljice od 8. studenog 2021., izvanraspravno 11. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica predlaže poništenje rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA:UP/II-140-03/21- 01…, URBROJ: 341-99-05/3-21-… od 13. rujna 2021., kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA:UP/II-140-03/21-01/…, URBROJ: 341-99-05/3-
21-… od 13. rujna 2021., odbijena je žalba K. V. rođ. …., ovdje tužiteljice, izjavljena protiv Rješenja HZMO-a, Područnog ureda u Z.,
KLASA: UP/I-140-03/21-01/…, URBROJ: 341-24-05/3-21-… od 13.
srpnja 2021.
2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem HZMO-a, Područnog ureda u Z., KLASA: UP/I-140-03/21-01/…, URBROJ: 341-24-05/3-21-… od 13.
srpnja 2021. odbijen je zahtjev K. V. rođ. ….., ovdje
tužiteljice, da joj se prizna pravo na obiteljsku mirovinu iza smrti korisnika D.
B., kao na zakonu neosnovan.
3. Protiv osporavanog rješenja tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica u tužbi opisuje kronologiju predmetne upravne stvari navodeći da je dana 23. 03. 2021. podnijela zahtjev za priznavanjem prava na obiteljsku mirovinu iz smrti svog izvanbračnog druga D. B., s kojim je živjela u izvanbračnoj zajednici
od 2007. godine, koja je prestala smrću izvanbračnog druga pok. D. B.,
dana 25. 12. 2016 godine, a što da potvrđeno i sudskom pravomoćnom presudom Općinskog Suda u Z. poslovni broj: 10 POb -… od 10. svibnja 2019
godine, međutim da je njen zahtjev odbijen zahtjev prvostupanjskim rješenjem iz razloga što je tužiteljica u trenutku smrti svog izvanbračnog druga na dan smrti svog supruga 25. 12. 2016. godine imala navršenih 39 godina, 7 mjeseci i 25 dana života, te da iz toga razloga ne ostvaruje pravo na obiteljsku mirovinu iz svog pok. supruga D. B.. Tužiteljica osporava zakonitost prvostupanjskog rješenja navodeći da je pred sudom dokazala status izvanbračnog duga koji status joj je priznat te da se stoga, bez obzira na godine života, u trenutku smrti izvanbračnog druga, da joj se mora po starosnoj dobi na dan pravomoćnosti sudske odluke s kojom joj je priznat status izvanbračnog druga, i to od dana 10. svibnja 2019., priznati pravo na podnošenje zahtjeva za obiteljsku mirovinu. Dakle, da je u konkretnom slučaju prvi uvjet bio u sudskom postupku utvrditi status izvanbračnog druga, a tek onda supsidijarno da se primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju, i propis na priznavanje prava na obiteljsku mirovinu, jer da nema logike, da je i tužiteljica u trenutku smrti svog supruga imala navršenih 40 godina života, ako joj nije priznat status izvanbračnog druga, u kom slučaju da bi izgubila pravo pokretanja postupka na obiteljsku mirovinu, te da je to jedini logički redoslijed stjecanja svih statusnih prava kako iz Zakona o pravima hrvatskih branitelja Domovinskog rata, tako nasljednog Zakona, Obiteljskog i dr. propisa. Stoga, da joj je iz navedenih razloga nezakonitim rješenjima i nepriznavanjem statusnog prava povrijeđen Zakon na njezinu štetu te da konstatacija tuženog tijela u svom obrazloženju da tužiteljica nije stekla status izvanbračnog druga u izvanparničnom postupku već u parničnom, nije od nikakve važnosti za priznati status, već da je bitno da je to pravomoćna sudska odluka.
4. Tužiteljica nadalje navodi da je od trenutka stupanja u izvanbračnu zajednicu s pok. D. B. od 2007. godine do časa smrti, bila uzdržavana od strane pokojnog supruga s kojim je zasnovana izvanbračna zajednica, te da su oboje živjeli od mirovine pok. D. B., kojem je priznat status hrvatskog branitelja,
dragovoljca Domovinskog rata i korisnika invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 10. svibnja 2006. godine do njegove smrti; da je bio teški invalid, potpuno nepokretan te da mu je individualnim planom promjena od nadležnog Centra za socijalnu skrb Z., broj: KLASA: UP/I-555-05/…, Urbroj: 2198-19-…, od 29. veljače 2016 godine, određen plan procjena potreba, iz kojeg proizlazi da mu je neophodno bila potrebna cjeloživotna ovisnost o tuđoj pomoći i njezi, a koju da mu je tužiteljica jedina pružala od časa utvrđivanja statusa invalida i korisnika invalidske mirovine od 2006. do časa smrti, a koji postupak da je bio pokrenut po službenoj dužnosti nadležnog Centra za socijalnu skrb u Z., broj: Klasa: UP/I- 555-05/… Urbroj: 2198-19-12-… od 13. 07. 2016, radi utvrđivanja tužiteljici status njegovatelja. Dakle, da je od početka trajanja izvanbračne zajednice tužiteljica bila uzdržavana od pokojnog izvanbračnog supruga Dr. B. u skladu s
Obiteljskim Zakonom, da je s njim živjela danonoćno u zajedničkom domaćinstvu te da je bila uzdržavana od njegove invalidske mirovine, te da zbog takvih okolnosti tužiteljica nije mogla svojim radom ostvarivati bilo kakve prihode za sebe i svog pok. supruga. Nadalje navodi da zbog vođenja brige o njegovu zdravstvenom stanju, 100% nepokretnom invalidu, nesposobnom za bilo kakve radnje pa čak i za održavanje osobne higijene i svakodnevnih potreba, da ga je tužiteljica okretala, nosila, prala, umivala, brijala te vodila cjelodnevnu brigu i njegu o njegovom zdravlju i izgledu, zbog čega da je u bitnom narušila svoje zdravstveno stanje, da joj je stradala vratna kralježnica zbog koje ima zdravstvenih problema s obje ruke (ekstremiteti), da joj se prsti na ruci grče radi čega da nije u stanju raditi poslove za koje posjeduje stručnu spremu, kao profesionalnu djelatnost. Stoga, da tuženo tijelo u ovom postupku nije vodilo računa o svim okolnostima, o svim činjenicama koje su povoljne za tužiteljicu, zbog čega da su u bitnom narušena njezina prava, radi čega predlaže da Sud uvaži tužbu te poništi osporavano rješenje Hrvatskog Zavoda za Mirovinsko osiguranje, Središnje službe, broj: Klasa: UP/II- 140-03/21- 01/…, URBROJ: 341-99-
05/3-21-… od 13. rujna 2021.
5. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 28. prosinca 2021. je navelo da je osporavano rješenje doneseno na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, a što da je u skladu s odredbom članka 5. i 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/2009), a osporavano rješenje da je obrazloženo i da sadrži sve obvezne sastavne dijelove rješenja propisane člankom 98. citiranog Zakona. Stoga, a prema postojećim podacima u spisu, da je osporavano rješenje na zakonu osnovano, slijedom čega je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice.
6. Podneskom od 19. siječnja 2022. tužiteljica je osporila navode tuženika iz odgovora na tužbu te je u cijelosti ustrajala u navodima tužbe i tužbenog zahtjeva.
7. Kako tužiteljica u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu nisu imali dokaznih prijedloga te kako nisu izričito zahtijevali održavanje rasprave, Sud je vođen načelom učinkovitosti predmetni spor odlučio riješiti bez rasprave, a sve na temelju odredbe čl. 36. ZUS-a.
8. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen, kao i svih isprava koje su istome priložene.
9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, ocjenom svakog dokaza posebno te ocjenom svih dokaza zajedno, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
10. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA:UP/II-140-03/21- 01/…., URBROJ: 341-99-05/3-21-… od 13. rujna 2021.
11. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem HZMO-a, Područnog ureda u Z., KLASA: UP/I-140-03/21- 01/…, URBROJ: 341-24-05/3-21-… od 13. srpnja 2021. odbijen zahtjev
K. V. rođ. …., ovdje tužiteljice, da joj se prizna pravo na obiteljsku mirovinu iza smrti korisnika D. B., kao na zakonu neosnovan.
12. Prema odredbi članka 22. stavka 3. ZOMO-a pod članom obitelji iz stavka 1. točke 1. ovoga članka smatra se i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, a da se status izvanbračne zajednice utvrđuje izvanparničnom sudskom postupku.
13. Nadalje, odredbom članka 17. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/2017, 98/2019 i 84/2021, dalje ZOHBDR-a) propisano je da se članovima obitelji, u smislu ovoga Zakona, smatraju bračni drug i djeca te izvanbračni drug koji je s hrvatskim braniteljem iz Domovinskog rata do njegove smrti, zatočenja ili nestanka živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine ili kraće ako je u izvanbračnoj zajednici rođeno zajedničko dijete (članovi uže obitelj) i roditelji (članovi šire obitelji).
14. Prema članku 17. stavku 2. ZOHBDR-a, status izvanbračne zajednice iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se u izvanparničnom sudskom postupku.
15. Odredbom članka 67. stavkom 1. točkom 1. ZOMO-a propisano je da udovica ima pravo na obiteljsku mirovinu ako je do smrti bračnog druga, po kojemu joj to pravo pripada, navršila 50 godina života, a prema točki 2., istog članka, ako je mlađa od 50 godina života i ako je do smrti bračnog druga nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti ili je potpuni gubitak radne sposobnosti nastao u roku od jedne godine nakon smrti bračnog druga, odnosno prema točki 3., istog članka, ako je nakon smrti bračnog druga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na obiteljsku mirovinu po ocu, a udovica obavlja roditeljske dužnosti prema toj djeci.
16. Odredbom članka 67. stavkom 2. ZOMO-a je propisano da udovica koja do smrti bračnog druga nije navršila 50 godina života, ali je imala navršenih 45 godina života, imam pravo na obiteljsku mirovinu kada navrši 50 godina života, sukladno člankustavku 2. ZOMO-a.
17. Prema odredbi članka 47. stavku 1. ZOHBDR-a bračni izvanbračni drug umrlog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i umrlog hrvatskog ratnog vajnog invalida iz Domovinskog rata, osim bračnog iii izvanbračnog druga hrvatskog ratnog vojnog invalida iz članka 46. ovoga Zakona, osiguranika ili korisnika prijevremene starosne, starosne, invalidske mirovine zbog potpunog ili djelomičnog gubitka radne sposobnosti ili najniže mirovine, starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika, stječe pravo na obiteljsku mirovinu kada navrši 50 godina života pod uvjetom da ima navršenih 40 godina života u trenutku smrti hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata odnosno hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata.
18. Iz stanja i sadržaja spisa tuženog tijela razvidno je i kao nesporno utvrđeno:
- da je upravni postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja pokrenut na zahtjev tužiteljice kao izvanbračne supruge od 23.03.2021. za priznanje prava na obiteljsku mirovinu iza smrti pok. D. B. kao korisnika invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad;
- da je pok. D. B. rođ. …. kao hrvatski branitelj dragovoljac bio korisnik invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad koja mu je priznata rješenjem Područne službe Z., broj … od 28.06.2007., a počevši od
10.05.2006. prema čl. 15. ZOPHBDR-a;
- da je pok. D. B. umro dana 25.12.2016. uslijed bolesti;
- da je K. V., ovdje tužiteljica, rođena … te da je u
trenutku smrti D. B. tj. na dan 25.12.2016. godine navršila 39 godina, 07
mjeseci i 25 dana života te da s pok. D. B. nije imala zajedničke djece;
- da je presudom Općinskog suda u Z. poslovni broj 10 POb-… od
10. svibnja 2019. utvrđeno da je K. V., ovdje tužiteljica, izvanbračna supruga pok. D. B., koja izvanbračna zajednica je prestala danom smrti pok. D. B. odnosno dana 25. prosinca 2016.;
- da je prvostupanjskim rješenjem HZMO-a, Područnog ureda u Z., KLASA: UP/I-140-03/21-01/…, URBROJ: 341-24-05/3-21-… od 13. srpnja 2021.
odbijen zahtjev K. V. rođ. ..., ovdje tužiteljice, da joj se
prizna pravo na obiteljsku mirovinu iza smrti korisnika D. B., kao na zakonu neosnovan;
- da je tužiteljica protiv citiranog rješenja podnijela žalbu koja je osporavanim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA:UP/II-140-03/21-01/…, URBROJ: 341-99-05/3-21-… od 13.
rujna 2021. odbijena kao neosnovana;
- da je tužiteljica protiv citiranog rješenja podnijela tužbu i pokrenula predmetni upravni spor.
19. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja tuženog tijela, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice već je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primjeno materijalno pravo.
20. Ovo stoga što je iz stanja i sadržaja spisa tuženog tijela te isprava koje su istom priložene, a koji je Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, razvidno i kao nesporno utvrđeno da tužiteljica u trenutku smrti D. B. svog izvanbračnog supruga, tj. na dan 25.12.2016. nije imala navršenih 50 godina života, odnosno nije imala navršenih ni 40 godina života, a koji uvjet je propisan kogentnom odredbom čl. 47. ZOHBDR-a, niti je imala navršenih 45 godina života koje su kao uvjet propisane kogentnom odredbom čl. 67. ZOMO-a kao općeg propisa, slijedom kojeg utvrđenja je prvostupanjsko upravno tijelo pravilno zaključilo da tužiteljica ne ispunjava uvjet ni po općem, ni po posebnom propisu za priznanje prava na obiteljsku mirovinu iza smrti pok. D. B.
21. Pored navedenog, valja istaći da je pravilno tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja navelo da s obzirom na činjenicu da je odredbama ZOMO-a i odredbama ZOHBDR-a propisan uvjet navršenih godina života na dan smrti osiguranika, odnosno korisnika mirovine od kojega se izvodi pravo na obiteljsku mirovinu, to činjenica donošenja sudske odluke o utvrđivanju postojanja izvanbračne zajednice i navršenih godina života tužiteljice na dan pravomoćnosti sudske odluke o utvrđenju postojanja izvanbračne zajednice, nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u konkretnom slučaju i ovoj upravnoj stvari, a koko to neosnovano tužiteljica smatra.
22. Slijedom svega naprijed navedenog, pored činjenice da tužiteljica uz zahtjev za obiteljsku mirovinu nije podnijela medicinsku dokumentaciju na temelju koje bi se ocjenjivala, odnosno utvrdila njena radna sposobnost, to je pravilno tuženo tijelo ocijenilo da tužiteljica ne ispunjava uvjete za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu ni prema čl. 67. ZOMO-a kao općeg propisa, ni prema čl. 47. ZOHBDR-a kao posebnog propisa.
23. Slijedom navedenog, pravilno je postupilo tuženo tijelo kada je osporavanim rješenjem odbilo žalbu žaliteljice, ovdje tužiteljice, kao neosnovanu uz obrazloženje koje kao valjano, argumentirano i na zakonu osnovano u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, radi čega se osporavano rješenje tuženog tijela u cijelosti ukazuje zakonitim.
24. Radi navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ( Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.
U Splitu 11. srpnja 2022.
S U D A C
Leandra Mojtić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.
DNA:
- tužiteljici
- tužiteljica je oslobođena od plaćanja pristojbe po čl. 11. Zakona o sudskim pristojbama
- tuženiku
- tuženiku uz povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti - u
spis
- kal. pravom. do 1.09.2022.
