REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 74 Pž-1224/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB ..., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika O. D., vlasnik A., Obrt, Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik N. Š., odvjetnik iz Z., radi predaje poslovnog prostora u suposjed, vrijednost predmeta spora 10.000,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2035/2020 od 19. veljače 2021., 3. kolovoza 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2035/2020 od 19. veljače 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Trgovački sud u Zagrebu odbio je tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti u predmetnoj pravnoj stvari.
2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio zato što je predmet tužbenog zahtjeva predaja nekretnine u suposjed, odnosno da se radi o vlasničkoj tužbi predmnijevanog vlasnika pa je neosnovan tuženikov prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda koji se poziva na odredbe članka 34. stavka 1. točke 6. i 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP/13). Odluka se temelji na odredbi članka 34.b točke 1. ZPP-a.
3. Tuženik pobija prvostupanjsko rješenje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene Zakona o parničnom postupku. Navodi da se u predmetnom sporu ne radi o sporu u vezi s djelatnošću stranaka i da se ne radi o sporu u kojem je propisana isključiva nadležnost trgovačkog suda pa je za predmetni spor isključivo nadležan općinski sud. Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijano rješenje ispitano je sukladno odredbama članka 365. i članka 381. ZPP/13, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Pobijano rješenje nije zahvaćeno bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po služenoj dužnosti.
7. Predmet tužbenog zahtjeva je predaja poslovnog prostora u suposjed.
8. Stranke u predmetnom sporu su pravna osoba (tužitelj - Republika Hrvatska) i obrtnik (tuženik kao vlasnik obrta).
9. Iz stanja u spisu proizlazi da je tuženik u odgovoru na tužbu istakao prigovor stvarne nenadležnosti trgovačkog suda navodeći da je u postupcima radi predaje u posjed i u postupcima iz zakupnih odnosa propisana isključiva nadležnost općinskog suda, čime se pozvao na primjenu odredbe članka 34. točke 6. i 7. ZPP/13.
10. Odredbom članka 34. stavka 1. točke 6. i 7. ZPP/13 propisano je da općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima zbog smetanja posjeda i iz najamnih, zakupnih i stambenih odnosa (osim sporova iz članak 34.b točke 1. ZPP/13). Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se u predmetnom sporu ne radi o sporu zbog smetanja posjeda iz članka 22. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 159/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV) niti o sporu iz najamnih, zakupnih i stambenih odnosa već o vlasničkom zahtjevu za povrat stvari (članak 161. ZV-a) pa se tuženik neosnovano pozivao na primjenu odredbe članka 34. točke 6. i 7. ZPP/13.
11. Odredbom članka 34.b stavka 1. točke 1. ZPP-a propisano je da trgovački sudovi u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i obrtnika, uključujući i trgovce pojedince, u sporovima između obrtnika uključujući i sporove između trgovca pojedinca, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom zakonom uvijek sude općinski sudovi (članak 34. stavak 1. ZPP/13), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekog drugog suda.
12. Gore navedenom odredbom propisano je da je za suđenje u sporovima između pravnih osoba i obrtnika nadležan trgovački sud, a za suđenje u sporovima između obrtnika, uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca, trgovački sud je nadležan samo ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću. Dakle, za postojanje stvarne nadležnosti trgovačkog suda, u sporu koji se vodi između pravne osobe i obrtnika, zahtijeva se postojanje personalnog kriterija, a ne i postojanje kriterija da se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gr1 241/2017 od 20. ožujka 2018.).
13. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se radi o sporu za koji je sukladno odredbi članka 34.b točke 1. ZPP-a nadležan trgovački sud pa je neosnovana tuženikova tvrdnja da bi u konkretnom sporu sukladno odredbi članka 34. stavka 2. ZPP-a trebao suditi općinski sud.
14. Sukladno odredbi članka 380. točke 2. ZPP-a, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
Zagreb, 3. kolovoza 2022.
Sutkinja
Draženka Deladio