Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž Ovr-1017/2019-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari ovrhovoditelja C. O. d.d. iz Z., OIB: ..., protiv ovršenika O. d.o.o. iz Z., OIB: ..., zastupan po odvjetnicima Odvjetničkog društva G. & P. iz Z., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovršenika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Ovr-15/2019-14 od 15. siječnja 2019., dana 11. srpnja 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Ovr-15/2019 od 15. siječnja 2019.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, broj 2/R1-91/2017- 25 od 30. svibnja 2018., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 176.725,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom na iznos duga od 30. svibnja 2018. pa do namirenja ovrhovoditelja te troškova ovršnog postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena određena je ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Slavonskom Brodu zemljišno-knjižni odjel Slavonski Brod, u zemljišno knjižni uložak ... k.o. V. i to k.č.br. ... Ekonomsko dvorište vrbsko polje ... m2, k.č.br. ... Gradilište vrbsko polje 800 m2, k.č.br. ... Gradilište vrbsko polje 540 m2, sve na način pobliže naveden u izreci tog rješenja. Istim rješenjem ovrhovoditelju je odmjeren trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.107,00 kn.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi navodi da su sudionici postupak pored stranaka ovršnog postupka bili i umješač na strani ovršenika i to C. V. H. d.d. i E. O. d.d. Predmetni postupak vodio se kod Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, pa time i ovršna isprava je proizašla razdvajanjem iz postupka koji se među istim strankama vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu pod poslovnim brojem P1-494/17 u kojem postupku je donesena privremena mjera, a radi čijeg ukidanja je nastala ovršna isprava i tražbina ovrhovoditelja u glavnom postupku, kod Trgovačkog suda u Zagrebu. U navedenom predmetu nepravomoćno je odbijen tužbeni zahtjev ovrhovoditelja, a usvojen protutužbeni zahtjev ovršenika, te umješaču dosuđeni troškovi tog postupka i to E. O. u visini od 2.019.571,85 kn, a C. V. H. d.d. u visini od 319.848,00 kn, dok o troškovima ovršnika još nije pravomoćno odlučeno. Napominje kako je ovhovoditelj založni vjerovnik glede predmetne nekretnine, upisane u zemljišne knjige na temelju pravnih poslova koji se nepravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu proglašeni ništetnima, a u kojem postupku je utvrđeno da ovrhovoditelj s tog naslova nema nikakva potraživanja spram ovršenika, iz čega proizlazi da ovršenik bio u pravu sa svojim zahtjevom za ukidanje privremene mjere u postupku iz kojeg je proizašla ovršna isprava. Ovršenik u žalbi ističe da su predmet ovrhe nekretnine izuzete od ovrhe osnovnom odredbe čl. 76. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje OZ) i na njima se ne može provoditi ovrha niti su ispunjeni posebni uvjeti iz čl. 80.b. OZ-a. Osim toga da je mogućnost ovrhe ograničena zbog činjenice da je predmetna nekretnina u sklopu kulturnog dobra, da je poslužno dobro u korist povlasne nekretnine treće osobe, te da u naravi predstavlja stanoviti dio poslovnog kompleksa koji sačinjavaju zgrade, zgradne čestice oznake z.k.č.br. ... i ..., da su čestice zemljišta na kojima su izgrađene prometne manipulativne parkirne površine u funkciji stanice za tehnički pregled vozila izrađene na povlasnom dobru u kojoj se obavljaju poslovi tehničkog pregleda i registracija vozila kao poslovi od javnog interesa. Osim toga, ovršenik navodi kako bi provedba ovrhe i prodaja nekretnina ovršenika narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, a iz razloga jer ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno, da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežitom dijelu namiri pritom imajući u vidu nerazmjer tražbine i vrijednost nekretnine na kojem se odredila ovrha. S tim u vezi ukazuje da ovrhovoditelji nisu ni pokušali provesti ovrhu odnosno izravnu naplatu na novčanim sredstvima ovršenika iz razloga jer vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj je predloženo provesti ovrhu.

4. Predlaže pobijano rješenje preinačiti na način kako je to ovršenik ističe u žalbi, podredno ukinuti. Traži trošak sastava žalbe prema troškovniku specificiranom u žalbi.

5. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu prvenstveno ističe da su žalba i prijedlog za odgodu ovrhe nepravovremeni, podneseni izvan zakonom propisanog roka. Nastavno navodi da je predmet ovrhe nekretnina koja je vlasništvo ovršenika, a ne drugih fizičkih ili pravnih osoba, te koja svojom funkcionalnom pozicijom, kako upisanoj u katastru, tako i u stvarnoj naravi, u praksi ne utječe na djelatnost i poslovanje ovršenika, niti drugih poslovnih subjekata. Navodi da je riječ o čestici na kojoj nisu izgrađeni nikakvi poslovni objekti niti bilo kakve druge nekretnine niti su iste od značaja i zapreka za nastavak ovršnog postupka. Ujedno navodi, da su netočni navodi ovršenika, istaknuti u žalbi da ovrhovoditelj prije pokretanja predmetne ovrhe na nekretnini, nije ni pokušao svoju pravomoćno i ovršno dosuđenu novčanu tražbinu naplatiti na druge zakonom dopuštene i raspoložive načine. Navodi da je dana 6. prosinca 2018. Financijskoj agenciji (dalje FINA) dostavio zahtjev za izravnu naplatu u svrhu provedbe ovršne odluke Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj R1-91/2017, i to na novčanim sredstvima ovršenika, međutim 13. prosinca 2018. ovrhovoditelj je zaprimio obavijest od FINE kako provedba osnove za plaćanje, i to na novčanim sredstvima ovršenika nije moguća iz razloga što niti jedna komercijalna banka u RH u Jedinstveni registar računa nije dostavila podatke o računima ovršenika s kojih bi se mogao izvršiti ovrha na novčanim sredstvima. Dakle, nakon nemogućnosti provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika putem FINE, ovrhovoditelj pokreće predmetnu ovrhu na nekretnini, s ciljem namirenja svoje pravomoćne i ovršno dosuđene novčane tražbine. Što se tiče navoda ovršenika kako provedba ovrhe nije moguća obzirom da se radi o nekretnini koja je ujedno i kulturno dobro ovrhovoditelj ističe kako navedena stvarna zapreka ne postoji budući je odredbom čl. 37. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine" broj 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14 ,98/15, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20, 117/21) propisan način prodaje nekretnine za koju postoji oznaka kulturnog dobra.

6. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi.

7. Žalba nije osnovana.

8. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja istaknuti da je ovršenik rješenje prvostupanjskog suda kojim je određena ovrha primio 23. rujna 2019. (poleđina lista 14. spisa), a da je žalbu protiv tog rješenja podnio 1. listopada 2019. (list spisa10.-29.), dakle unutar zakonskog roka od osam dana iz čl. 11. st. 3. OZ-a.

9. Ispitujući pobijano rješenje u skladu sa odredbom čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu iz članka 21. stavak 1. OZ-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14., u vezi s čl. 381. st. 2. ZPP-a, te pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je navedeno rješenje pravilno i zakonito.

10. Iz spisa proizlazi da je ovrhovoditelj podnio sudu prvog stupnja prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave pravomoćnog i ovršnog rješenja Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu broj 2/R1-91/2017-25 od 30. svibnja 2018. Ovrhovoditelj je priložio i izvadak iz zemljišne knjige (list 8.-10. spisa) iz kojeg proizlazi da je vlasnik nekretnine zemljišno-knjižne oznake k.č.br. ... Ekonomsko dvorište vrbsko polje površine 5308 m2, k.č.br. ... Gradilište vrbsko polje površine 800 m2 i k.č.br. ... Gradilište vrbsko polje površine 540 m2 upisane u z.k.ul.br. ... k.o. V. trgovačko društvo O. d.o.o. S. B., dakle, ovdje ovršenik. Prema odredbi čl. 82. OZ-a uz prijedlog za ovrhu na nekretnini ovrhovoditelj je dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika. U tom smislu su ispunjene zakonom propisane pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja. Sukladno tom prijedlogu za ovrhu prvostupanjski sud je izdao pobijano rješenje.

11. S tim u vezi treba dodati da ovršni postupak nije kognicijski postupak, niti se u njemu ima odlučivati o međusobnim pravima i obvezama stranaka. Kad bi tome bilo tako, prethodni postupak iz kojeg potječe ovršna isprava bio bi nepotreban, a pravomoćno rješenje koje je u njemu doneseno bilo bi bez snage i bez važnosti. Dakle, ovršni sud ovrhu mora provesti kako glasi ovršna isprava, uz moguće izuzetke koje navodi Ovršni zakon, a ne neki drugi zakon. Dakle, zadatak ovrhe je provedba odluke donesene u postupku osiguranja.

12. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 1. – 11. OZ-a propisano je iz kojih razloga ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave.

13. Glede žalbenog navoda da predmetna nekretnina predstavlja sastavni dio poslovnog kompleksa koji čine izgrađene zgradne čestice zemljišno knjižne oznake k.č.br. ... i ..., tj. da su čestice zemljište na kojem su izgrađene prometne, manipulativne i parkirne površine u funkciji Stanice za tehnički pregled vozila izgrađene na povlasnom dobru u kojoj se obavljaju poslovi tehničkog pregleda i registracije vozila kao djelatnosti od javnog interesa, ističe se da se suprotno navodima ovršenika ne radi o žalbenom razlogu iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ-a. Naime, ovršenik nije dokazao javnom ispravom da bi se radilo o nekretnini pravne osobe nužnoj za obavljanje njezine djelatnosti (čl. 76. OZ-a), pa tim žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi, odnosno da bi isto bilo doneseno u suprotnosti s odredbom čl. 76. OZ-a.

14. U odnosu na žalbeni navod da ovrha određena na nekretninama koje predstavljaju kulturno dobro valja odgovoriti da su mjerodavne odredbe čl. 37. i 38. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Prema odredbi čl. 37. vlasnik koji namjerava prodati kulturno dobro zaštićeno posebnim rješenjem ili kulturno dobro unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline upisane u Listu svjetske baštine ili Listu ugrožene svjetske baštine, dužan ga je prije prodaje istodobno ponuditi Republici Hrvatskoj, županiji, Gradu Zagrebu, gradu ili općini na čijem se području to kulturno dobro nalazi, navodeći cijenu i druge uvjete prodaje (stavak 1.). Prvenstvo u ostvarivanju prava prvokupa ima grad ili općina u odnosu na županiju i Grad Zagreb, pa Republika Hrvatska (stavak 2.), dok prema odredbi čl. 38. pravne osobe iz čl. 37. st. 1. tog zakona imaju pravo prvokupa i u slučaju ovršne prodaje kulturnog dobra i to prema uvjetima ponude u postupku ovrhe koja je najpovoljnija za vlasnika kulturnog dobra (stavak 1.). Osoba koja provodi postupku ovršne prodaje kulturnog dobra dužna je obavijestiti pravne osobe iz čl. 37. st. 1. tog Zakona da je određena prisilna prodaja, te dostaviti pisane uvjete ponude utvrđene za prodaju kulturnog dobra (stavak 2.). S obzirom na navedeno proizlazi da nekretnina koja je kulturno dobro nije izuzeta od ovrhe.

15. Nadalje, navod ovršenika da je predmetna nekretnina poslužno dobro u korist povlasnih nekretnina trećih osoba nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost rješenja. To zato jer je 4. rujna 1998. pod brojem Z-4923/98 na temelju Ugovora o prodaji nekretnina i osnivanja stvarne služnosti od 14. listopada 1997. broj OV- 7270/97 i izvod Registarskog suda u Slavonskom Brodu uknjiženo pravo neograničenog prolaza, provoza svim vrstama vozila na cijeloj površini te pravo parkiranja na k.č.br. ..., upisane u korist svagdašnjeg vlasnika k.č.br. ..., a sukladno čl. 87. OZ-a stvarna služnost na nekretnini ne prestaje prodajom nekretnine.

16. Na žalbeni navod da ovrhovoditelj prije pokretanja predmetne ovrhe, nije pokušao svoju novčanu tražbinu naplatiti na drugi zakonom dopuštene i raspoložive načine, valja odgovoriti da iz odgovora na žalbu proizlazi da je ovrhovoditelj 6. prosinca 2018. FINA-i dostavio zahtjevu za izravnu naplatu u svrhu provedbe ovršne odluke Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, broj R1- 91/2017, i to na novčanim sredstvima ovršenika, međutim, 13. prosinca 2018. FINA je obavijestila ovrhovoditelja kako provedba osnove za plaćanje, i to na novčanim sredstvima ovršenika nije moguća iz razloga što niti jedna banka u RH u Jedinstveni registar računa nije dostavila podatke o računima ovršenika.

17. Uzimajući u obzir visinu tražbine ovrhovoditelja (176.725,00 kn) koja potječe iz ovršne isprave, ovršenik nije učinio vjerojatnim pretpostavke iz odredbe čl. 80. b. OZ-a da bi se prijedlog za ovrhu mogao odbiti, pa zato nisu ostvarene pretpostavke za ukidanje rješenja o ovrsi kako bi sud prvog stupnja prije ponovnog odlučivanja o prijedlogu za ovrhu proveo test razmjernosti prema toj zakonskoj odredbi.

18. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

U Rijeci 11. srpnja 2022.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara, v.r.