Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 Gž-695/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužiteljice V. Z. iz T., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Š., protiv prvotuženika V. I. O. d.o.o., Š., OIB: ..., koga zastupa direktor, a ovoga punomoćnik A. P., mag. iur., djelatnik kod prvotuženika, drugotuženika S. d.o.o., OIB: ..., koga zastupa član uprave M. S., a ovoga punomoćnik Š. M., odvjetnik u Š., trećetuženika J. R. S. d.o.o., Š., OIB: ..., koga zastupa direktor I. G., a ovoga punomoćnik I. E., odvjetnik u Z., II i četvrtotuženika N. d.o.o., V., OIB: ..., koga zastupa direktor M. J., a ovoga punomoćnik I. E., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika R. Z. A., T., OIB: ..., koju zastupa upraviteljica M. B., a nju punomoćnici - odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu N. C. G. i I. C. u Š., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn-97/2017 od 18. ožujka 2021., 11. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn-97/2017 od 18. ožujka 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s tim da će se o troškovima postupka u povodu žalbe tužiteljice odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

"1..Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice V. Z. iz T., /OIB:.../, koji glasi:

"Nalaže se I. tuženiku V. i o. d.o.o. Š., ul. /OIB:.../, II.tuženiku S. d.o.o.,S., /OIB:.../, III.tuženiku J. R. S. d.o.o., Š., /OIB:.../, i IV.tuženiku N. d.o.o., V., /OIB:.../, da tužiteljici V. Z. iz T., /OIB:.../, u roku od 15 dana isplati ukupno 36.043,75 kuna na ime naknade imovinske štete na brodici registarske oznake VD 2420, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do isplate", kao neosnovan.

5. Nalaže se tužiteljici V. Z. iz T., /OIB:.../, da u roku od 15 dana II.tuženiku S. d.o.o.,S., /OIB:.../, III.tuženiku J. R. S. d.o.o., Š., /OIB:.../, i IV.tuženiku N. d.o.o., V., /OIB:.../, te umješaču na strani tuženika R. z. A. T., /OIB:.../ nadoknadi parnične troškove u ukupnom iznosu od 24.745,00 kuna i to II.tuženiku u iznosu od 7.500,00 kuna, III. i IV.tuženiku u ukupnom iznosu od 9.315,00 kuna i umješaču u iznosu od 7.930,00 kuna, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do isplate i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da nisu utvrđene sve sporne činjenice od odlučne važnosti za presuđenje u ovoj pravnoj stvari. Smatra da podvodno miniranje predstavlja opasnu djelatnost na koju se primjenjuju odredbe čl. 1063. do čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima. Sporno je je li predmetna šteta nastala isključivom radnjom tužiteljice koju tuženici nisu mogli predvidjeti i čije posljedice nisu mogli ni izbjeći ni otkloniti. Nije uzeto u obzir da tuženici, bez obzira što se brodica tužiteljice nalazila na vezu u ribarskoj luci na mjestu na kojem je postojala opasnost od izvođenja podvodnog miniranja, u svojim iskazima navode da nisu poduzeli nikakvu radnju u cilju izbjegavanja ili otklanjanja predstojeće štete. Dakle, niti eventualno uklanjanje brodice o trošku tužiteljice. Šteta na brodici nastala je isključivo lošom procjenom i neodgovornim ponašanjem tuženika, odnosno investitora i izvođača radova. Lučki redar nije obavijestio tužiteljicu da izmjesti brodicu niti postoji ikakav dokaz o tome, tim više što tužiteljica samoinicijativno ne može izmještati brodicu i bez znanja i odobrenja lučkog redara brodicu vezati na mjesto za koje se ne zna je li slobodno. Iskaz lučkog redara M. J. je u suprotnosti s iskazima svjedoka Z. U. i I. Z. koji su izjavili da su brodice premjestili po odobrenju lučkog redara. Samo navođenje činjenice da je brodica tužiteljice bila na trasi miniranja i da je bila izmicana četiri dana prije štetnog događaja govori da je izvođač mogao predvidjeti posljedice koje bi mogle nastati miniranjem te ih izbjeći i otkloniti na način da je brodicu izmaknuo na sigurno mjesto, a trošak izmicanja eventualno naplatio od vlasnika brodice. Predlaže preinaku pobijane presude uz nadoknadu parničnog troška, a podredno ukidanje presude i vraćanje na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu trećetuženik i četvrtotuženik osporavaju žalbene navode tužiteljice, ističući da se povezanost radnje tuženika i štete te visina štete može utvrditi samo vještačenjem, što tužiteljica nije predložila unatoč tome što je na njoj teret dokaza, da iz navoda tužiteljica proizlazi da je šteta na brodici popravljena pa se može tražiti samo naknada toga iznosa, a ne nekog apstraktnog i većeg iznosa. Predlažu odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu.

4. Na žalbu je odgovorio i umješač na strani tuženika, ističući da je prvostupanjski sud opravdano zaključio da je do štetnog događaja došlo isključivo samovoljnim postupanjem tužiteljice s obzirom da je njezin suprug, bez odobrenja umješača, na vlastitu odgovornost vratio plovilo na vez s kojeg je isto uredno i pravovremeno bilo izmješteno, da je tužiteljičino plovilo kao drvena brodica stara preko 42 godine i prije štetnog događaja bila u neispravnom i lošem stanju te je razlog prodiranja vode u brodicu mogao biti i bilo koji drugi događaj, pa čak i radnja same tužiteljice i da u obavljanju radova tuženika nije utvrđen ni jedan propust u organizaciji i izvršenju miniranja. Predlaže da se odbija žalba tužiteljice i potvrdi prvostupanjska presuda te umješaču naknade troškovi žalbenog postupka.

5. Žalba je osnovana.

6. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna sama sebi i razlozima presude, u njoj su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te se presuda može ispitati.

6.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženici kao naručitelji i izvođači radova miniranja u ribarskoj luci u T. naknade imovinsku štetu nastalu 20. listopada 2016. na brodici u njezinom vlasništvu registarske oznake VD 2420 u iznosu od 36.043,75 kn. 8. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tužiteljica znala za izvođenje miniranja i da je njezina brodica zbog izvođenja miniranja premještena na drugi vez te da je unatoč tome njezin suprug samoinicijativno i na vlastitu odgovornost te protivno uputama i nalozima koncesionara (umješača na strani tuženika) ponovno vratio brodicu na vez s kojeg je prethodno bila izmještena, čime je postupila protivno Pravilniku o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim dijelovima unutrašnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske te granicama plovidbe brodova i brodica ("Narodne novine", broj 90/05., 10/08., 155/08., 127/10., 80/12. i 7/17.) budući da je vraćanjem na vez brodice ugrozila sigurnost plovidbe, ljudskih života i okoliša, pa u postupanju tuženika nema štetne radnje, nema protupravnosti, niti uzročne veze između postupanja tuženika i štete za koju tužiteljica navodi da joj je nastala propustom tuženika, jer u obavljanju radova tuženika nije utvrđen nijedan propust u organizaciji i izvršenju miniranja, slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen.

9. Stajalište prvostupanjskog suda u odnosu na pravnu osnovu odgovornosti za štetu prema kojem je ocjenjivana odgovornost tuženika za štetu i po kriteriju krivnje i po kriteriju objektivne odgovornosti je pogrešna.

9.1. Naime, ako se radi o odgovornosti po osnovi krivnje - čl. 1045. st. 1. u vezi čl. 1049. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje ZOO), isključena je objektivna odgovornost, a ako se radi o objektivnoj odgovornosti odgovara se bez obzira na krivnju - čl. 1045. st. 3. u vezi čl. 1063. i čl. 1064. ZOO.

9.2. Prema tome, odgovornost za štetu ne može se prosuđivati istovremeno po kriteriju krivnje i po kriteriju objektivne odgovornosti, budući da se radi o različitim pravnim osnovama koje se međusobno isključuju.

10. Po ocjeni ovoga suda, sadržaj dokaznog postupka upućuje na zaključak da odgovornost tuženika za štetu tužiteljici treba prosuđivati po kriteriju objektivne odgovornosti (uzročnosti).

11. Naime, miniranje u ribarskoj luci predstavlja opasnu djelatnost, zbog čega tuženici kao naručitelji i izvođači radova miniranja odgovaraju za nastalu štetu po kriteriju objektivne odgovornosti, sukladno odredbi čl. 1045. st. 3. u vezi čl. 1063. i čl. 1064. ZOO.

12. Prema odredbi čl. 1045. st. 3. ZOO za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. Odredbom čl. 1063. ZOO je propisano da se šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Prema toj odredbi postoji zakonska presumpcija da šteta nastala u vezi s opasnom stvari ili djelatnošću potječe od te stvari ili djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

13. Pri tome treba posebno istaknuti da ako bi se utvrdilo da postoji odgovornost tuženika kao nositelja opasne djelatnosti, u takvom slučaju oni se mogu osloboditi od odgovornosti za štetu u odnosu na tužiteljicu kao oštećenicu pod pretpostavkama predviđenim u odredbi čl. 1067. st. 2. ZOO, dakle ako dokažu da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju oni nisu mogli predvidjeti i čije posljedice nisu mogli ni izbjeći, ni otkloniti, dok bi se prema stavku 3. toga članka mogli osloboditi odgovornosti djelomično ako je oštećenica djelomično pridonijela nastanku štete.

14. Kako je prvostupanjski sud ocjenjivao odgovornost tuženika za štetu istovremeno primjenjujući i kriterij krivnje i kriterij uzročnosti, dakle zbog pogrešnog pravnog pristupa nije raspravio i ocijenio odgovaraju li tuženici za štetu u cijelosti ili makar djelomično po osnovi čl. 1063. i čl. 1064. ZOO, zbog čega nisu utvrđene sve potrebne činjenice u tom pogledu, pa se za sada ne može ocijeniti je li materijalno pravo pravilno primijenjeno.

15. Slijedom izloženog, trebalo je na temelju čl. 370. ZPP ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će prvenstveno raspraviti i utvrditi sve okolnosti na temelju kojih će moći ocijeniti odgovaraju li tuženici tužiteljici za štetu makar djelomično po osnovi čl. 1063. i čl. 1064. ZOO te će nakon što predmet raspravi u tome pravcu ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, kao i o troškovima cjelokupnog postupka, dakle i o troškovima u povodu žalbe tužiteljice (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zadar, 11. srpnja 2022.

Sudac

Igor Delin, v.r.