Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 13 P-693/2020-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja A. T. d.o.o., S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku u S., protiv tuženika P. B. & P., a.s., S., L., radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 26. svibnja 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja J. V., odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu B.& S. d.o.o. iz S., u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude 11. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi europski platni nalog Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-eu-44/2018 od 6. lipnja 2018. u dijelu kojim se nalaže tuženiku P. B. & P., a.s., da tužitelju A. T. d.o.o. isplati 15.387,50 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 4.000,00 EUR-a od 6. listopada 2017. pa do isplate,

- na iznos od 6.250,00 EUR-a od 18. listopada 2017. pa do isplate,

- na iznos od 5.137,50 EUR-a od 29. rujna 2017. pa do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženiku P. B. & P., a.s., da tužitelju A. T. d.o.o. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 20.236,50 kuna (slovima: dvadesettisućadvjestotridesetšest kuna i pedeset lipa), u roku od (petnaest) dana, dok se za više zatraženi iznos od 12.537,50 kuna zahtjev tužitelja odbija kao nepotreban.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je 12. travnja 2018. Trgovačkom sudu u Zagrebu podnio zahtjev za izdavanje europskog platnog naloga, radi naplate tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 15.387,50 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice na način kako je to pobliže navedeno u zahtjevu za izdavanje europskog platnog naloga.

1.2. Trgovački sud u Zagrebu je izdao europski platni nalog pod poslovnim brojem P-eu-44/2018 6. lipnja 2018. te je tuženiku naložio da namiru tražbinu tužitelja u iznosu od 15.387,50 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, uvećano za trošak postupka izdavanja europskog platnog naloga.

1.3. Tuženik je 29. travnja 2019. podnio prigovor protiv europskog platnog naloga u kojem nije pobliže naveo zbog čega osporava europski platni nalog.

1.4. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-918/2019 od 17. siječnja 2020. europski platni nalog tog suda, poslovni broj P-eu-44/2018 od 6. lipnja 2018. stavljen je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje (točka I. izreke) i postupak je odlučeno nastaviti kao u povodu prigovora protiv europskog platnog naloga (točka II. izreke).

1.5. Trgovački sud u Zagrebu se rješenjem poslovni broj P-918/2019 od 9. studenog 2020. oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravoj stvari (točka I. izreke) te je odlučio da će se po pravomoćnosti tog rješenja postupak dostaviti ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom za postupanje (točka II. izreke).

1.6. U postupku koji je nastavljen pred ovim sudom tužitelj je ustrajao u zahtjevu za isplatu iznosa od 15.387,50 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 15.387,50 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime neplaćenih računa za korištenje dizalica Demag AC 200-1 i Liebherr LTM 1045 s dizaličarima, sve sukladno Ugovoru za opremu od 17. svibnja 2017.

3.1. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju koja se sadržana u spisu i to: evidenciju radnog stroja (listovi 24-37 spisa), devizni izvod otvorenih stavki (list 38 spisa), Ugovor za opremu od 17. svibnja 2017. (listovi 79-81 spisa), dopis tužitelja tuženiku od 31. prosinca 2017. (list 82 spisa), e-mail korespondenciju stranaka s prilozima (lsitovi 84-94 spisa), dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

3.2. Kako ovaj sud, a sve sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 117/03.), više nije ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva, to je sud po prijedlogu tužitelja zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Valja naglasiti da su od 1. prosinca 2003. godine, a sukladno odredbi članka 282. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

3.3. Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP) (načelo materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

3.4. Sud nije izveo dokaz čitanjem isprava koje su sastavljene na stranom jeziku, a nisu podnesene u ovjerenom prijevodu jer se sukladno odredbi članka 232. stavak 2. ZPP-a uz ispravu sastavljenu na stranom jeziku podnosi i ovjereni prijevod.

3.5. Također, sud nije uzeo u obzir podneske tuženika koji su sastavljeni na stranom jeziku jer sukladno odredbi članka 104. ZPP-a stranke su dužne upućivati podneske sudu na hrvatskom jeziku.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.1. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje 15.387,50 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćene naknade za uporabu dizalice.

5.2. Među strankama nije bilo sporno ni to da su tužitelj i tuženik 17. svibnja 2017. sklopili Ugovor za opremu na temelju kojeg se tužitelj obvezao tuženiku dati na uporabu dizalice Demag AC 200-1 i Liebherr LTM 1045 s dizaličarima, a tuženik se obvezao tužitelju za uporabu istih platiti ugovorenu naknadu.

5.3. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li tuženik dužan tužitelju platiti utuženi iznos.

6.1. U ovom postupku radi se o sporu s međunarodnim elementom jer je tužitelj pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a tuženik pravna osoba sa sjedištem u Slovačkoj.

6.2. Odredbama Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" broj 101/2017. – dalje: ZMPP) propisano je na koji način se određuje mjerodavno pravo u sporovima s međunarodnim elementom, pa je tako odredbom članka 25. stavak 1. tog Zakona propisano da se pravo mjerodavno za ugovorne obveze određuje prema Uredbi (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL L 177, 4. 7. 2008.) unutar njezinog polja primjene. Iz stavka 2. istog članka propisano je da se pravo mjerodavno za ugovorne obveze koje su isključene iz polja primjene Uredbe iz stavka 1. ovoga članka, a za koje mjerodavno pravo nije određeno drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom na snazi u Republici Hrvatskoj, određuje prema odredbama Uredbe iz stavka 1. ovoga članka koje se odnose na te ugovorne obveze.

6.3. Uvidom u Ugovor za opremu kojeg su tužitelj i tuženik sklopili 17. svibnja 2017. utvrđeno je kako se tim ugovorom tužitelj obvezao da će tuženiku "iznajmiti dizalice: Demag AC 200-1 i Liebherr LTM 1045 s dizaličarima, u svrhu izvođenja radova u B. na "W. A. Š." sukladno uvjetima navedenim u tom Ugovoru" te da ugovor ne sadržava odredbu o mjerodavnom pravu čiju su primjenu stranke ugovorile.

6.4. Stoga, kako ugovor kojeg su stranke sklopile predstavlja ugovor o pružanju usluga jer je obveza tužitelja pružiti tuženiku uslugu uporabe dizalica, a stranke nisu ugovorile primjenu mjerodavnog prava, prilikom određivanja mjerodavnog prava primjenjuje se odredba članka 4. stavak 1. točka b. Uredbe broj 593/2008 Europskog parlamenta i vijeća od 17. lipnja 2008.

6.5. Odredbom članka 4. stavak 1. točka b. Uredbe broj 593/2008 Europskog parlamenta i vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze propisano je da ugovor o pružanju usluga podliježe pravu države u kojoj pružatelj usluga ima uobičajeno boravište, dok se prema odredbi članka 19. stavak 1. te Uredbe uobičajenim boravištem za trgovačka društva smatra mjesto središnje uprave.

6.6. Kako tužitelj ima sjedište u S., odnosno na području Republike Hrvatske, a tužitelj je pružatelj usluga, to je za ugovorni odnos između stranaka mjerodavno hrvatsko materijalno pravo sukladno članku 4. stavak 1. točka b. Uredbe broj 593/2008.

6.7. Uvidom u Ugovor za opremu od 17. svibnja 2017. koji je zaključen između tužitelja i tuženika utvrđeno je kako se tim ugovorom tužitelj obvezao tuženiku iznajmiti dizalice Demag AC 200-1 i Liebherr LTM 1045 s dizaličarima (članak 1. Ugovor), a tuženik se obvezao tužitelju platiti naknadu za korištenje istih (članci 4. i 5. Ugovora).

6.8. Odredbom članka 550. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o najmu obvezuje najmodavac predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu.

6.9. Dakle, po svojim karakteristikama ugovor o najmu je dvostranoobvezni ugovor te kao takav stvara prava i obveze za obje ugovorne strane. Obveza na strani najmodavca (u ovom slučaju tužitelja) sastojala se u tome da tuženiku (najmoprimcu) preda na uporabu dizalice pobliže navedene u ugovoru od 17. svibnja 2017., dok se obveza na strani tuženika sastojala u tome da tužitelju plati naknadu za uporabu istih na način i u visini koja je između stranaka ugovorena. Pravo tužitelja sastoji se u tome da od tuženika zahtijeva plaćanje naknade, dok se pravo tuženika sastojalo u tome da od tužitelja zahtjeva predaju dizalica na način i u rokovima kako je to ugovoreno.

6.10. Uvidom u ponudu koja je sadržana u e-mail korespondenciji stranaka koju je tužitelj dostavio u spis, a čiju vjerodostojnost tuženik tijekom postupka nije osporio, utvrđeno je kako je tužitelj tuženiku poslao ponudu u kojoj je bila jasno naznačena cijena najma predmetnih dizalica, kao i način obračuna cijene za najam istih. Također, uvidom u e-mail korespondenciju stranaka utvrđeno je kako je tuženik prihvatio predmetnu ponudu.

6.11. Uvidom u dopis tužitelja tuženiku od 31. prosinca 2017. utvrđeno je kako tužitelj tuženika tim dopisom obavještava da isti ima neplaćene račune broj 200/PJ01/01 od 6. rujna 2017., broj 209/PJ01/01 od 18. rujna 2017. i broj 217/PJ01/01 od 29. rujna 2017. u ukupnom iznosu od 15.387,50 EUR-a.

6.12. Prema tome, ocjenom svih dokaza izvedenih tijekom postupka, ovaj sud je utvrdio da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor na temelju kojeg je tužitelj tuženiku iznajmio dizalice Demag AC-200-1 i Leibherr LTM 1045 s dizaličarima, a tuženik se obvezao tužitelju platiti naknadu za uporabu istih. Uvidom u dopis tužitelja (čiju vjerodostojnost tuženik tijekom postupka nije osporio) utvrđeno je kako tužitelj od tuženika potražuje iznos od 15.387,50 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćena tri računa koja je tužitelj ispostavio tuženiku za uporabu predmetnih dizalica.

6.13. Kako iz svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka proizlazi da je tužitelj tuženiku dao na uporabu dizalice te da je time ispunio svoju ugovornu obvezu i tuženik je dužan ispuniti svoju ugovorom preuzetu obvezu i tužitelju platiti naknadu za uporabu predmetnih dizalica.

6.14. Stoga, kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da je prigovorio ispostavljenim računima, niti je dokazao da je tužitelju dužan platiti manji iznos od utuženog (niti je predložio izvođenje dokaza na te okolnosti), tuženika je valjalo obvezati na plaćanje utuženog iznosa od 15.387,50 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

6.15. Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne te na kojima temelji svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drugačije (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP-a). Stoga je dužnost stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (ili tvrdnje) stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici.

6.16. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a koja u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

6.17. Stoga, kako tuženik tijekom postupka nije predložio izvođenje dokaza kojima bi dokazao da je tužitelju dužan manji iznos, ovaj sud je primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a smatrao da ta činjenica nije dokazana.

6.18. Kako je ovaj postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (članak 507.l ZPP-a), sud je sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a održao na snazi europski platni nalog Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- eu-44/2018 od 6. lipnja 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 15.387,50 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate po stopi koja se određuje sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, sve na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude, pod točkom I. izreke.

6.19. Naime, sukladno odredbi 29. stavak 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Nadalje, stavkom 2. istog članka propisano je da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

6.20. Stoga, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

7.1. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka pa je valjalo odlučiti i o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

7.2. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s odredbama članka 164. stavak 1. i 2. ZPP-a i članka 155. stavak 1. ZPP-a.

7.3. Odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.

7.4. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

7.5. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

7.6. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je valjalo priznati 315 bodova za sastav tužbe s prijedlogom za izdavanje platnog naloga (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. – dalje: Tarife), po 250 za zastupanje na ročištima održanim 5. ožujka 2021., 24. rujna 2019. i 26. svibnja 2022. (Tbr. 9.1. Tarife) te 50 bodova za zastupanje na ročištu održanom 14. svibnja 2021. (Tbr. 9.5. Tarife). Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupno 1.112 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 10,00 kuna (Tbr. 50. Tarife), tužitelju je valjalo priznati ukupno 11.120,00 kuna, uvećano za 25% PDV-a (2.780,00 kuna), odnosno sveukupno 13.900,00 kuna.

7.7. Nadalje, tom iznosu je valjalo pridodati i trošak prijevoda isprava i dokumentacije na slovački jezik u iznosu od 4.647,50 kuna, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 844,50 kuna, Tbr. 1. stavak 1. i Tbr. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19. i 92/21.).

7.8. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak postupak u iznosu od 20.236,50 kuna.

7.9. Tužitelju nije priznat više zatraženi trošak u iznosu od 12.537,50 kuna. Naime, podnesci tužitelja od 30. travnja 2018., 8. srpnja 2019. i 27. siječnja 2021. nisu bili potrebni za vođenje postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a), dok je tužitelju za zastupanje na ročištu održanom 14. svibnja 2021. priznato 50 bodova umjesto zatraženih 250 bodova. Naime, to ročište odgođeno je prije početka raspravljanja.

7.10. Nadalje, tužitelju nije priznat ni trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 625,00 kuna jer tužitelj nije pristupio na to ročište.

7.11. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude, pod točkom II.

8. Rok za izvršenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavak 2. ZPP-a.

U Splitu 11. srpnja 2022.

Sutkinja

Rajana Buljan,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.