REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split

Poslovni broj: 6. P-169/2020-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu Nevenki Marunica, u pravnoj stvari tužitelja H. P. B. d.d., OIB: …, Z., koju zastupa D. B., odvjetnik u S., protiv tuženika A. P., OIB: …, (raniji vlasnik obrta R. & W., obrt za ugostiteljstvo), S., kojeg zastupa J. C., odvjetnik u S., radi povrata stečenog bez osnove (v.p.s. 63.750,00 kn), 11. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku A. P., OIB …, (raniji vlasnik obrta R. & W., obrt za ugostiteljstvo), S., da u roku od 15 isplati tužitelju H. P. B. d.d., OIB …, Z., iznos od 63.750,00 kn sa zateznom kamatom od 15. lipnja 2018. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 12.661,50 kn sa zateznom kamatom od 11. srpnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da tuženik u roku od 15 dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.189,50 kn sa zateznom kamatom od 11. srpnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi koju je tužitelj podnio Općinskom sudu u Splitu 26. veljače 2019. tužitelj je istakao kako je prilikom obavještavanja društva R. & R. j.d.o.o. o broju novootvorenog računa istog obavijestio da mu isti glasi HR1823900011101022685, što je bilo pogrešno jer se radi o broju računa tuženika tada A. P., vlasnik obrta R. & W., obrt za ugostiteljstvo. Društvo R. & R. j.d.o.o. o tom pogrešnom broju je obavijestilo Z. luku S. d.o.o. koja je društvu R. & R. j.d.o.o. trebala uplatiti iznos od 63.750,00 kn, ali je uslijed pogrešne obavijesti o broju IBAN-a Z. luka S. d.o.o. 14. lipnja 2018. iznos od 63.750,00 kn umjesto na račun R. & R. j.d.o.o. uplatila na račun tuženika i to uplatama iznosa od 25.000,00 kn, 25.000,00 kn i 13.750,00 kn. Obzirom da tuženik, iako pozvan, nije vratio Z. luci S. d.o.o. navedene pogrešne isplate, to je tužitelj od tuženika nakon izvršenja pogrešne uplate, 15. lipnja 2018. pokušao ishoditi vraćanje navedenog iznosa, međutim, tuženik kao vlasnik obrta R. & W. nije pristao vratiti navedeni iznos, jer da isti nije više u njegovom posjedu. Budući da tuženik nije vratio Z. luci S. d.o.o. zaprimljeni iznos od 63.750,00 kn, to je tužitelj Z. luci S. d.o.o. zbog pogrešne upute za plaćanje isplatio iznos od 63.750,00 kn te su Z. luka S. d.o.o. kao cedent i tužitelj kao cesionar 27. rujna 2018. zaključili Ugovor o cesiji kojim je cedent ustupio cesionaru naplatu iznosa od 63.750,00 kn od tuženika. Tužitelj se pozvao na članak 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima prema kojem je stjecatelj dužan vratiti stečeno bez osnove ili naknaditi vrijednost postignute koristi. Kako je na strani tuženika došlo do povećanja njegove imovine, a na strani tužitelja došlo je do umanjenja iste i postoji uzročno posljedična veza između navedenog povećanja i umanjenja za što ne postoji pravna osnova to je tužitelj predložio sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku A. P., vlasniku obrta R. & W., obrt za ugostiteljstvo isplatiti tužitelju iznos od 63.750,00 kn zajedno sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2018. do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima uz naknadu troškova postupka. Podneskom od 22. svibnja 2020. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno dostavljenom Ugovoru o cesiji.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev predlažući odbiti isti. Istakao je prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije ističući kako prema saznanju tuženika, tužitelj je utuženi iznos naplatio od radnice koja je provela uplatu te da tuženik nije u obvezi vratiti utuženi iznos, niti tužitelj ima osnove navedeno zahtijevati od tuženika.

3. U očitovanju na odgovor na tužbu, tužitelj je negirao navode tuženika da je utuženi iznos naplatio od radnice koja je provela uplatu pa da zbog toga tuženik nije u obvezi vratiti utuženi iznos tužitelju. Tužitelj je ponovio kako je pogreškom kod označavanja računa tuženika izvršena isplata utuženog iznosa, ali tuženik znajući da mu ne pripada uplaćeni iznos, isti je zadržao za sebe što je tuženik i potvrdio u svom odgovoru na tužbu pa da je time otklonjen prigovor promašene pasivne legitimacije jer je tuženik pasivno legitimiran, budući je zaprimio utuženi iznos na svoj račun kao tadašnji vlasnik obrta R. & W., a nema namjeru vratiti zadržani iznos. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije, tužitelj je naveo kako je Ugovorom o cesiji, kojeg je zaključio sa Z. lukom S. d.o.o., tužitelj u svojstvu cesionara vratio utuženi iznos Z. luci S. d.o.o. kao cedentu, dok je cedent cesionaru ustupio svoje potraživanje koje ima prema tuženiku.

4. Podneskom od 11. siječnja 2022. tuženik je osporio navode tužitelja dodatno ističući kako iznos od 63.750,00 kn nije uplaćen u korist tuženika, već u korist obrta R. & W., obrta za ugostiteljstvo, što proizlazi iz dokumentacije dostavljene u spis, pa bi pasivno legitimiran bio obrt, a ne A. P. Kako je tuženik označen kao fizička osoba, to da ne bi bio nadležan Trgovački sud u Splitu, već Općinski sud u Splitu, jer ne proizlazi da se radi o sporu iz trgovačkog ugovora i ne vodi se između osoba koje obavljaju trgovačku djelatnost, niti je spor u vezi s njihovom djelatnošću.

5. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu i to: dopis tužiteljevog punomoćnika od 18. srpnja 2018. s povratnicom (stranice 4 i 5 spisa), nalog za plaćanje tužitelja kao platitelja i Z. luke S. d.o.o. kao primatelja od 27. lipnja 2018. na iznos od 63.750,00 kn (stranica 6 spisa), e-mail korespondencija između društva R. & R. i djelatnika tužitelja (list 7 spisa), Obavijest o izvršenom ustupanju od 11. veljače 2019. (list 8 spisa), ispis sa računa tuženika kao vlasnika obrta R. & W. (stranice 9-11 spisa), Izvadak iz obrtnog registra za obrt za ugostiteljstvo R. & W., Ugovor o cesiji od 27. rujna 2018. (listovi 31 i 32 spisa).

U postupku je izveden dokaz vještačenja po sudskom vještaku za računovodstvo i financije te je sudski vještak F. R. d.o.o. sačinio vještvo po nalogu suda od 23. ožujka 2022. na koje vještačenje tužitelj nije imao primjedbi, a tuženik se nije očitovao na dostavljeno vještvo.

6. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom postupku, pregleda isprava koje se nalaze u spisu te očitovanja stranaka tijekom postupka, odlučeno je kao u izreci zbog slijedećih razloga: Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za vraćanjem iznosa od 63.750,00 kn sa zateznom kamatom od 15. lipnja 2018. do isplate koji iznos je neosnovano tuženik zadržao nakon što mu je Z. luka S. d.o.o. zbog pogrešne upute tužitelja o broju računa, uplatila iako za to nije postojala pravna osnova.

7. U odnosu na prigovor tuženika nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja i pogrešne pasivne legitimacije na strani tuženika, ističe se da se radi o materijalnim prigovorima koji utječu na osnovanost tužbenog zahtjeva. Raspravnim rješenjem sa pripremnog ročišta od 2. veljače 2022., sud je odbio prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda iz razloga što se nadležnost ovog suda ustalila jer je tužitelj Općinskom sudu u Splitu podnio tužbu protiv tuženika kao vlasnika obrta R. & W. 26. veljače 2019. kada je ovaj sud bio stvarno nadležan za postupanje u smislu članka 34.b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP-a) jer se radilo o sporu između tužitelja kao pravne osobe i obrtnika kakav spor je inicijalno bio između tužitelja i tuženika fizičke osobe, vlasnika obrta zbog čega se Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, rješenjem poslovni broj P-828/2019 od 12. studenog 2019. oglasio stvarno nenadležnim i po pravomoćnosti tog rješenja spis ustupio ovom sudu kao stvarno nadležnom sudu. Iako je tuženik odjavio obrt 15. travnja 2019., sukladno podacima iz Izvatka iz obrtnog registra za obrt R. & W., obrt za ugostiteljstvo, vl. A. P., S., navedena promjena je obavljena nakon što je tužitelj podnio tužbu, a ovaj sud u odnosu na pravomoćno rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, nije izazvao sukob nadležnosti te se nadležnost ovog suda ustalila, odnosno ovaj sud je nadležan za predmetni spor između stranaka jer je bio nadležan u vrijeme kada je tužba podnesena, stoga nije osnovan tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda. Nadalje, ističe se da je tuženik u vrijeme kada je podnesena tužba 26. veljače 2019. bio vlasnik obrta R. & W., obrt za ugostiteljstvo – fizička osoba. Obrt nije ni fizička ni pravna osoba, već je obrt način na koji fizička osoba ili pravna osoba obavljaju jednu ili više dopuštenih gospodarskih djelatnosti sa svrhom postizanja dobiti (članak 2. Zakona o obrtu – Narodne novine broj 143/13, dalje ZO) koji zakon je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe. Obrtnik je u smislu Zakona o obrtu, fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti iz članka 2. stavak 1. tog Zakona, u svoje ime i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba u smislu članka 4. ZO-a. Budući da je člankom 36. stavak 1. ZO-a propisano da za obveze koje nastaju u obavljanju obrta, obrtnik – fizička osoba odgovara cjelokupnom svojom imovinom, tako da činjenica upisa odjave obrta 15. travnja 2019. ne mijenja odgovornost tuženika za obveze koje su nastale djelatnošću obrta jer obveze nastaju za fizičku osobu, tuženika kao vlasnika obrta za ugostiteljstvo R. & W.

Isto tako, u odnosu na aktivnu legitimaciju tužitelja, istu je tužitelj dokazao jer je u spis dostavio Ugovor o cesiji kojeg je zaključio sa Z. lukom S. d.o.o. 27. rujna 2018. (listovi 31 i 32 spisa), temeljem kojeg Ugovora je Z. luka S. d.o.o. kao cedent, ustupila svoje potraživanje prema A. P., vlasniku obrta R. & W. i to iznos od 63.750,00 kn. Odredbom članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a prema članku 82. stavak 1. za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.

Pregledom Ugovora o cesiji od 27. rujna 2018. kojeg su zaključili Z. luka S. d.o.o. kao cedent i tužitelj kao cesionoar, razvidno je da je cedent, Z. luka S. d.o.o., zbog pogrešne upute za plaćanje koju je dao cesionar društvu R. & R. j.d.o.o. o broju računa tog društva, izvršio uplatu iznosa od 63.750,00 kn na račun obrta R. & W., obrt za ugostiteljstvo, vl. A. P., zbog čega mu je cesionar vratio iznos od 63.750,00 kn pa je to društvo kao cedent ustupilo svoje potraživanje prema A. P., ranijem vlasniku obrta R. & W. u iznosu od 63.750,00 kn, zajedno sa svim sporednim pravima, dakle i sa pravom na naplatu zateznih kamata sukladno članku 81. stavak 1. ZOO-a. Tužitelj je u spis dostavio obavijest o izvršenom ustupanju kojim tužitelj umjesto ustupitelja obavještava tuženika o izvršenom ustupanju dopisom od 11. veljače 2019.

Iako je tuženik u odgovoru na tužbu predložio izvesti dokaz saslušanjem tuženika, taj dokaz sud nije izveo jer tuženik, osim što je podnio odgovor na tužbu i podnesak od 11. siječnja 2022., nije pristupio niti jednom ročištu, a iz dostavljene dokumentacije i provedenim vještačenjem izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke suda, radi čega i nije izveden taj dokaz.

8. Provedenim vještačenjem, kojem stranke nisu prigovarale, koje vještačenje je obavljeno sukladno nalogu suda i dokumentaciji priloženoj spisu, koje u cijelosti prihvaća sud kao stručno i nepristrano, na temelju kojeg je, sukladno dokumentaciji u spisu utvrđeno slijedeće:

- da je tužitelj o pogrešnom broju novootvorenog računa društva R. & R. j.d.o.o., obavijestio to društvo, koje društvo je uslijed tako pogrešne obavijesti o broju svog novootvorenog računa, obavijestio Z. luku S. d.o.o.,

- da je Z. luka S. d.o.o. uslijed pogrešne obavijesti o broju novootvorenog računa društva R. & R. j.d.o.o. na dostavljeni broj računa HR1823900011101022685 (račun obrta R. & W., obrt za ugostiteljstvo, vlasnik A. P.) izvršio uplate koje je tuženik zaprimio 14. lipnja 2018. i to iznose od 25.000,00 kn s opisom prometa (plaćanje) 01.06.2018. – usluge, 25.000,00 kn s opisom prometa (plaćanje) 12.06.2018. – izrada i montaža nosača i iznosa od 13.750,00 kn s opisom prometa (plaćanje) 28.05.2018. – usluge,

- da su Z. luka S. d.o.o. kao cedent i H. poštanska banka d.d. kao cesionar zaključili Ugovor o cesiji 27. rujna 2018. kojim je utvrđeno da je cedent temeljem pogrešne upute za plaćanje koju mu je dao cesionar umjesto društvu R. & R. j.d.o.o., Trogir, na račun tuženika uplatio iznos od 63.750,00 kn,

- da je cesionar pokušao od A. P., vlasnika obrta R. & W., S., ostvariti vraćanje navedenog iznosa, što je razvidno iz dopisa tužiteljevog punomoćnika od 18. srpnja 2018. te priložene povratnice iz koje je razvidno da je taj dopis – poziv tužitelja za vraćanje iznosa od 63.750,00 kn, tuženik zaprimio 25. srpnja 2018.,

- da je tužitelj umjesto A. P., uplatio društvu Z. luka S. d.o.o. iznos od 63.750,00 kn i to uplatom na račun društva R. & R. j.d.o.o., 27. lipnja 2018., radi čega je Z. luka S. d.o.o. i ustupila tužitelju svoje potraživanje iznosa od 63.750,00 kn, koje ima prema tuženiku,

- da je tuženik obaviješću od 11. veljače 2019. obaviješten o izvršenom ustupanju,

- da tuženik nije postupio po zahtjevu tužitelja od 18. srpnja 2018. i nije vratio iznos od 63.750,00 kn koja novčana sredstva su položena na račun tuženika kao vlasnika obrta R. & W., obrta za ugostiteljstvo, 14. lipnja 2018. te da i tijekom ovog postupka odbija vratiti novčana sredstva koja su mu pogrešno uplaćena očitom omaškom djelatnika tužitelja u označavanju novootvorenog računa društva R. & R. j.d.o.o., Trogir. 9. Odredbom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

10. Za primjenu instituta stjecanja bez pravne osnove potrebno je da se kumulativno ispune pretpostavke i to: povećanje imovine na jednoj strani, umanjenje imovine na drugoj strani, kauzalna povezanost između umanjenja i povećanja, nepostojanje odgovarajuće osnove te da činidba zbog koje je došlo do promjene u imovini nije štetna radnja.

11. Kako je naprijed navedeno, za primjenu navedenog instituta stjecanja bez osnove, u smislu članka 1111. ZOO-a ispunjene su sve kumulativno propisane pretpostavke – došlo je do povećanja imovine na strani imovine tuženika, kao vlasnika obrta, uplatom iznosa od 63.750,00 kn 14. lipnja 2018., a istovremeno je na strani društva Z. luka S. d.o.o. došlo do umanjenja imovine, odnosno, na strani tužitelja koji je umjesto Z. luke S. d.o.o. isti iznos uplatio na račun društva R. & R. j.d.o.o., 27. lipnja 2018., da u vezi s navedenim nije postojala odgovarajuća osnova jer niti tužitelj, niti Z. luka S. d.o.o. nisu imali obvezu plaćanja iznosa od 63.750,00 kn tuženiku, već se ista uplata dogodila zbog pogrešne obavijesti tužitelja o novootvorenom računu društva R. & R. j.d.o.o., T., a u stvarnosti se radilo o računu tuženika, vlasnika obrta R. & W., obrta za ugostiteljstvo. Tuženik je stekao iznos od 63.750,00 kn 14. lipnja 2018. iako za takvo stjecanje nije postojala pravna osnova pa su se ispunile pretpostavke za primjenu odredbe članka 1111. ZOO-a te je tuženiku nastala obveza vraćanja novčanog iznosa od 63.750,00 kn, sve sukladno naprijed navedenim utvrđenjima suda.

12. Kako je tuženik nepošten stjecatelj postao danom primitka navedene uplate 14. lipnja 2018., o čemu je tuženik imao saznanja, a odbio je vratiti nepripadajući uplaćeni iznos, to je tuženik u smislu odredbe članka 1115. ZOO-a u vezi članka 80. stavak 1. ZOO-a i članka 81. stavak 1. ZOO-a dužan platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja od 15. lipnja 2018. (slijedećeg dana) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. st. 2. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose, po nižoj stopi, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena., kako je tužitelj i zahtijevao te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

13. Odluka o troškovima parničnog postupka utemeljena je na odredbama članka 154. i članka 155. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje OT), uz primjenu Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18) te Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19 i 92/21) sve sukladno zahtjevu tužitelja i vrijednosti predmeta spora od 63.750,00 kn.

14. Tužitelju, kojeg zastupa odvjetnik kao punomoćnik, u trošak parničnog postupka odmjeren je trošak sastava tužbe od 26.02.2019. – 100 bodova ili iznos od 1.000,00 kn (Tbr. 7/1 OT), za zastupanje na ročištima od 02.02.2022. i od 23.05.2022., za svako po 100 bodova – ukupno 200 bodova ili iznos od 2.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima od 12.11.2019. – 50 bodova ili iznos od 500,00 kn (Tbr. 9/2 OT), za zastupanje na ročištu od 27.04.2022., koje je odgođeno – 25 bodova ili iznos od 250,00 kn (Tbr. 9/5 OT), za pristup ročištu za objavu presude – 50 bodova ili iznos od 500,00 kn (Tbr. 9/3 OT) za sastav podnesaka od 22.05.2020. i od 15.04.2022., koji podnesci se ubrajaju u skupinu ostalih podnesaka, svaki po 25 bodova – ukupno 50 bodova ili iznos od 500,00 kn (Tbr. 8/3 OT) te za sastav podnesaka od 22.03.2021. (pravilno: 19.03.2021.) i od 29.11.2021., kao jedan podnesak, kojim se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu, a koji podnesci tužitelja su gotovo istovjetni – 100 bodova ili iznos od 1.000,00 kn (Tbr. 8/1 OT) ili ukupno iznos od 5.750,00 kn, kojem iznosu je pridodan PDV od 25% u iznosu od 1.437,50 kn (Tbr. 42. OT) te sudska pristojba za tužbu u iznosu od 987,00 kn i za presudu u iznosu od 987,00 kn kao i trošak vještačenja u iznosu od 3.500,00 ili sveukupno iznos od 12.661,50 kn. Na odmjereni trošak parničnog postupka sud je tužitelju dosudio i zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate po stopi sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a koja se dosuđuje za ostale odnose, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

15. Više tražene troškove od naprijed odmjerenih troškova, sud tužitelju nije dosudio iz razloga što je tužitelj za radnje poduzete u ovom postupku i to za zastupanje na ročištu od 12.11.2019. kod Općinskog suda u Splitu, samo je procesno raspravljano, kako je tužitelju i odmjeren trošak prema Tbr. 9/2 OT. Nadalje, sud tužitelju u troškove postupka nije odmjerio niti više traženi trošak za sastave podnesaka od 22.05.2020. i od 15.04.2022. jer se radi o ostalim podnescima i tužitelja pripada nagrada prema Tbr. 8/3 OT, o naknadi u svezi podnesaka od 22.03.2021. (odnosno 19.3.2021.) i od 29.11.2021. sud je već istakao kako su ti podnesci očitovanja tužitelja na odgovor na tužbu i kako su isti gotovo istovjetni, pa tužitelju za te podneske pripada nagrada kao za jedan podnesak, kako mu je i odmjeren trošak. Isto tako, tužitelju ne pripada iznos sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 988,00 kn već u iznosu od 987,00 kn, na koji iznos je pozvan i koji iznos sudske pristojbe je tužitelj platio te ga sukladno navedenom ne pripada iznos sudske pristojbe za presudu od 988,00 kn već 987,00 kn sukladno Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi te tužitelja ne pripada cjelokupno uplaćeni predujam za vještačenje jer su troškovi vještačenja odmjereni u iznosu od 3.500,00 kn te je tužitelju vraćen više uplaćeni predujam od 1.500,00 kn pa je za više traženi trošak u ukupnom iznosu od 6.189,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, valjalo zahtjev tužitelja odbiti.

Slijedom navedenog, riješeno je kao u točkama II i III izreke presude.

U Splitu 11. srpnja 2022.

Sudac

Nevenka Marunica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovog suda u roku od 8 dana od dana objave ove presude.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku uz rješenje za sud. pristojbu presude u iznosu od 987,00 kn

- tuženiku po punomoćniku

- u spis