Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 37 Gž R-18/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice K. D. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica M. R. Š., odvjetnica u S., protiv tuženice P. b. U., U., OIB: ..., radi isplate, odlučujući povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Zadru od 17. svibnja 2022. poslovni broj: Pr-862/2021-12, 11. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Pr-862/2021-12 od 17. svibnja 2022. u pobijanoj točki II. izreke.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe u iznosu od 1.171,87 kn. III. U nepobijanom dijelu točke I. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.171,87 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u dijelu preko određenog iznosa od 1.171,87 kn, a do zatraženog iznosa od 2.812,50 kn.
2. Prvostupanjsko rješenje pravodobnom žalbom pobija tužiteljica u točki II. izreke pogrešno navodeći da pobija presudu jer iz sadržaja žalbe proizlazi da pobija rješenje o troškovima postupka i to u dijelu kojim je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova preko dosuđenog iznosa sadržanom u točki II. izreke. Rješenje o troškovima postupka pobija iz svih žalbenih razloga i predlaže isto preinačiti na način da joj se obistini trošak sastava podneska kojim se točno određuje tužbeni zahtjev te da se prizna dodatan trošak sastava žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. Obrazlažući pobijano rješenje o troškovima postupka prvostupanjski sud navodi da je 4. svibnja 2022. donesena presuda zbog ogluhe, a da je tužiteljica podneskom od 10. svibnja 2022. podnijela zahtjev za naknadu parničnog troška sukladno članku 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP). Citira odredbu članka 164. stavak 8. ZPP kojom je propisano da u slučaju presude na temelju priznanja i presude na temelju odricanja, ako priznanje ili odricanje nisu obavljeni na raspravi, zahtjev za naknadom troška može se staviti u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti ili odluke, dok odluku o troškovima parničnoga postupka temelji na odredbama članaka 154. stavka 1. i 155. ZPP te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine» broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarifa) i to za trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 - 75 bodova, trošak podneska od 23. ožujka 2022. po Tbr. 8/3 – 18,75 bodova, što iznosi 937,50 kn uvećano za PDV 25 %, što sveukupno iznosi 1.171,87 kn. Trošak sastava podneska od 23. travnja 2022. prvostupanjski sud je odbio jer isti nije ni priložen spisu.
6. U žalbi tužiteljica navodi da joj točkom II. izreke pobijane presude (ispravno rješenja) prvostupanjski sud nije priznao popisani trošak za sastav podneska kojim se točno određuje tužbeni zahtjev od 23. ožujka 2022. u punom iznosu, već samo 25%. Navodi da nije sporno da je popisala trošak sastava podneska kojim se točno određuje tužbeni zahtjev te citira sadržaj članka 155. ZPP ujedno tvrdeći da osim što joj ne priznaje trošak sastava podneska kojim precizira tužbeni zahtjev u punom iznosu, prvostupanjski sud uopće ne navodi razloge zbog čega navedeni trošak nije priznat u punom iznosu, pa je stoga počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP jer se pobijana presuda (ispravno rješenje) u ovom dijelu ne može ispitati. Također tvrdi da Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika nije propisano da bi podnesak kojim se precizira tužbeni zahtjev predstavljao ostali podnesak iz Tbr. 8. toč. 3. pa da se očigledno radi o arbitrarnom zaključku koji nema uporišta u sadržaju pravne norme na koju se prvostupanjski sud poziva. Smatra da se radi o obrazloženom podnesku koji je nužan za vođenje parnice i za koji joj je trebalo priznati trošak u punom iznosu sukladno Tbr. 8. stav 1. Tarife. U svezi iznijetog pravnog shvaćanja poziva se na odluku Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-2877/2021 od 10. studenog 2021.
7. Prije svega valja navesti da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom članka 164. stavka 8. ZPP tužiteljici priznao bilo koji trošak parničnog postupka jer u konkretnom slučaju nije donesena presuda na temelju priznanja, a niti presuda na temelju odricanja već presuda zbog ogluhe bez da je prethodno održano ročište na kojem bi stranke raspravljale. Člankom 164. stavkom 3. ZPP propisano je da je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči. Konkretno to znači da je tužiteljica zahtjev za naknadu troškova u određenom iznosu u smislu članka 164. stavak 1. i 2. ZPP trebala staviti u tužbi i to u određenoj visini, odnosno najkasnije u podnesku od 23. ožujka 2022. u kojem „precizira“ tužbeni zahtjev. Međutim, tužiteljica ni u tužbi a niti u podnesku od 23. ožujka 2022. nije određeno zatražila parnični trošak u smislu članka 164. stavka 3. ZPP o kojem bi primjenom članka 164. stavak 1. ZPP prvostupanjski sud mogao odlučiti. Nakon što je prvostupanjski sud donio presudu zbog ogluhe taj sud po zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova podnesenom nakon što je primila presudu zbog ogluhe, nije imao zakonske ovlasti ni djelomično dosuditi tužiteljici zahtijevani trošak.
8. Iz naprijed navedenih razloga žalba tužiteljice na pobijano rješenje o trošku kojim joj nije dosuđen trošak podneska od 23. ožujka 2022. u punom iznosu nije osnovan jer ne samo da nema pravo na razliku troškova za taj podnesak, tužiteljici su zbog propusta da trošak zatraži u tužbi odnosno najkasnije u podnesku od 23. ožujka 2022. neosnovano dosuđeni i ostali troškovi u iznosu od 1.171,87 kn. No, u tom dosuđujućem nepobijanom dijelu prvostupanjski sud primjenom članka 374. ZPP nije ovlašten preinačiti pobijano rješenje na štetu tužiteljice.
9. Kako je stoga i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava podneska od 23. ožujka 2022. u punom iznosu sukladno Tbr. 8. točke 1. Tarife, valjalo je primjenom članka 380. točka 2. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi točku II. izreke prvostupanjskog rješenja o troškovima postupka.
10. Budući da tužiteljica nije uspjela sa žalbom valjalo je odbiti njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.117,87 kn.
11. U nepobijanom dijelu točke I. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.
U Varaždinu 11. srpnja 2022.
Sutkinja
Tanja Novak-Premec v.r.
