Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Poslovni broj Gž-1020/2022-2
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužitelja A. M. iz Š. OIB:.., kojeg zastupa punomoćnica M. M. K., odvjetnica u Š., protiv tuženika K. V. iz Š. OIB:..., koju zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u Š., radi činidbe, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-134/2017 od 19. siječnja 2022., 11. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-134/2017 od 19. siječnja 2022. u točki 2. izreke.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja prvog stupnja u točki 1. izreke odlučeno je da se utvrđuje da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena, te je u točki 2. izreke naloženo tužitelju da u roku od 15 dana nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 kn.
2.Protiv citiranog rješenja u odnosu na točku 2. izreke žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) predlažući da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba nije osnovana.
5.Donoseći osporavano rješenje sud prvog stupnja navodi da je tužitelj podneskom od 28. prosinca 2021. povukao tužbu, a nakon što se tuženik upustio u raspravljanje slijedom čega da je sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a utvrđeno da je tužba povučena jer se tuženik nije protivio povlačenju tužbe.
6.Odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 158. st. 1. ZPP-a u kojoj je propisana obaveza tužitelja koji povuče tužbu da nadoknadi parnične troškove protivnoj stranci, osim kako je propisano u čl. 158. st. 2. ZPP-a ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu. Navodi se nadalje da tuženik nije udovoljio tužbenom zahtjevu, slijedom čega da mu je tužitelj dužan nadoknaditi troškove u ukupnom iznosu od 3.000,00 kn navodeći za koju radnju prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada nagrada.
7.Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja trebao primijeniti odredbu čl. 158. st. 2. ZPP-a i da tužitelj nije dužan nadoknaditi troškove tuženiku jer da je tužitelj povukao tužbu iz drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, jer da je tuženik tijekom postupka otuđio nekretninu koja je predmetom ovog postupka i da se radi o prestanku uznemiravanja, da subjektivna preinaka na treću osobu zbog protivljenja novo naznačene tužene nije bila dozvoljena i da je sud odbio predloženo spajanje postupka radi svrsishodnosti a koji je u međuvremenu pokrenut protiv nove vlasnice. Smatra da je bio prisiljen povući tužbu protiv tuženika njegovim postupanjem, a da je u vrijeme podnošenja tužbe tuženi bio pasivno legitimiran. Opisani žalbeni navodi ne dovode do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari jer se radi o dispoziciji tužitelja koji je povukao tužbu, a ne postoje drugi razlozi koji bi se mogli pripisati tuženiku, kako je to propisano u čl. 158. st. 2. ZPP-a zbog čega da tužitelj ne bi bio u obvezi nadoknaditi troškove tuženiku. Stoga je tužitelj dužan nadoknaditi troškove parničnog postupka tuženiku jer je povučena tužba a povlačenje tužbe nije uslijedilo nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu, a ne postoje niti drugi razlozi koji se mogu pripisati tuženiku.
8.Naime prema stavu Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. listopada 2019. kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, na što suprotna stranka nije mogla utjecati primjenjuju se odredbe čl. 162. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; ZV), a tek u slučaju kad te odredbe nije moguće primijeniti, tada čl. 195. st. 1. ZPP-a isključuje primjenu pravila o pravno relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe.
9.Stoga proizlazi da kraj postojanja dispozicije tužitelja koji je povukao tužbu ne postoje razlozi koji bi se mogli pripisati tuženiku pobliže navedeni u čl. 158.s t. 2. ZPP-a zbog kojih razloga tužitelj ne bi bio u obavezi nadoknaditi troškove parničnog postupka tuženoj.
10.Visina parničnog troška odmjerena je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje Tarifa) i troškovi tuženika se odnose na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn za pristup na ročište 29. studenog 2017. 1.000,00 kn, za pristup na ročište 7. ožujka 2019. 500,00 kn, te za sastav podnesaka od 7. studenog 2018. i 24. lipnja 2021. po 250,00 kn, tako da ukupan parnični trošak iznosi 3.000,00 kn.
11.Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.
12.Slijedom obrazloženog žalbu tužitelja kao neosnovanu je trebalo odbiti i rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u točki 2. izreke potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
13.Rješenje suda prvog stupnja u točki 1.izreke kao nepobijano ostaje neizmjereno.
U Rijeci 11. srpnja 2022.
Sutkinja
Filka Pejković
