Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Stalna služba u Slatini
Slatina, Trg sv. Josipa 12
Poslovni broj: 18 P-58/2020-23
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužitelja Z. R., OIB:…, iz K. S., …, zastupan po punomoćniku V. G., odvjetniku iz P., protiv tuženika S. b. d.d., OIB:…, S., zastupan po generalnom punomoćniku D. H., zaposleniku tuženika, radi stjecanja bez osnove i povrata uloženih novčanih sredstava, nakon zaključene glavne i javne rasprave 8. lipnja 2022., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja te generalnog punomoćnika tuženika, 8. srpnja 2022. objavio i
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku S. b. d.d. iz S., OIB:..., da tužitelju Z. R., iz K. S., OIB:…, isplati iznos od 124.581,36 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, odnosno po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za relevantno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana.“
II Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 798,00 kn, u roku od 15 dana.
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 250,00 kn.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u ovršnom postupku koji se vodi kod Općinskog suda Požega, broj Ovr-1711/08, sud donio rješenje od 13. siječnja 2011., kojim se u toč. 1. istog, tuženiku (tada ovrhovoditelju), kao kupcu, dosuđuje nekretnina upisana u zk. ul. br. 1016 k.o. V., i to kč.br. 992 - kuća i dvorište od 387 m2, u vlasništvu tužitelja, (tada ovršenika), te je istim rješenjem sud odredio upis prava vlasništva u korist tuženika. U istom ovršnom postupku sud je donio zaključak od 10. svibnja 2011., kojim je tuženiku, kao kupcu, predao u posjed gore imenovanu nekretninu i odredio upis vlasništva na ime tuženika. Inače, tuženik do podnošenja ove tužbe nije poduzeo niti jednu radnju kako bi preuzeo u posjed dosuđenu nekretninu niti se ikada pojavio kod tužitelja do današnjeg dana s navedenom namjerom. Dana 22. svibnja 2019. tuženik je tužitelju uputio pismeni poziv radi predaje predmetne nekretnine u posjed, bez iskazane namjere da obešteti tužitelja, jer je tužitelj 8 godina pažnjom dobrog gospodara starao o tuženikovoj nekretnini, ulagao u istu i na taj način spriječio nastanak veće štete i propast iste, sve sa znanjem i uz pristanak i odobrenje tuženika. Po završetku ovršnog postupka pred Općinskim sudom u Požegi, tj. u 2011. godini, tuženik je dopustio tužitelju da ostane u posjedu, vodi računa o toj nekretnini te obavlja potrebne popravke kako bi ista ostala u očekivanom funkcionalnom građevinskom smislu. Tužitelj nije stanovao u predmetnoj kući jer za to nije imao potrebe, a niti je ista bila uvjetna za to, ali je kroz proteklih 8 godina, vodio brigu o predmetnoj nekretnini, starajući se o njoj pažnjom dobrog gospodara. Tuženik nije (kao što je to uobičajeno i za očekivati u prometu nekretnina) prenio režijske troškove za nekretninu u vlasništvu na svoje ime već je zahtijevao od tužitelja da to plaća i dalje, dok ne odluči što će sa svojom nekretninom. Tužitelj je sve vrijeme redovno plaćao, uz znanje tuženika, troškove električne energije za mjerno mjesto OMM 2108015716, koje se nalazi u V., upravo u predmetnoj kući vlasništvo tuženika i to neprekidno od svibnja 2011. godine, dakle od upisa tuženika kao vlasnika u zemljišne knjige, pa do današnjeg dana (i još uvijek plaća jer bi dobavljač u protivnom ovršio tužitelja kao vlasnika mjernog mjesta, a ne tuženika). U navedenom razdoblju tužitelj je za tuženikovu nekretninu platio režijske troškove električne energije u iznosu od 42.894,61 kn. Tužitelj je 2014. godine upozorio tuženika da je kao posljedica olujnih nevremena i nekoliko uzastopnih poplava (uz intervenciju DVD P.) nužno izvršiti temeljitu sanaciju štete u podrumu i zidovima objekta, kako bi se izbjegla daljnja šteta, (kapilarna vlaga kao posljedica poplave i prodor vode u električne instalacije), s čime se tuženik složio, ne pokazujući interes za obim i posljedice štete, narav i troškove nužne sanacije, odgovorivši tužitelju… "neka to riješi"… Tužitelj je krajem 2015. godine dogovorio sanaciju objekta sa društvom AG A. d.o.o., koje društvo je izvršilo najnužnije radove na sanaciji objekta u vrijednosti od 81.686,75 kn. O tijeku i obimu radova tužitelj je u nekoliko navrata informirao tuženika, pozivajući ga da dođe, uvjeri se o razmjeru štete i prisustvuje istima, no tuženik se na sve pozive oglušio te nikada nije poslao svog predstavnika da u njegovo ime obiđe ili pogleda objekt s bilo kakvom namjerom. Tužitelj je više puta nazivao tuženika, a tužitelju su se uvijek javljale druge osobe na telefon, koje ponekad i nisu niti znale da imaju nekretninu u svom vlasništvu u V. i o čemu se radi. Kako tužitelj radi prirode svog posla nije mogao neprekidno biti prisutan radovima, o radovima se brinula osoba od njegovog povjerenja. Osim toga, izvođač je radi terenske naravi posla imenovao voditelja gradilišta, koji je u vrijeme izvođenja radova i stanovala kod tužitelja u V.. Tužitelj je radove u nekoliko navrata platio izvođaču, o čemu posjeduje valjane potvrde. Sukladno kazanom, čl. 1111. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima propisuje "Kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe (pod kojim se razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom), a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno duge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Tužitelj je dokazao osnov svoje tužbe pa sukladno tome ostvarene su sve pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva, primjenom instituta stjecanja bez osnove propisanog u čl. 1111. – 1120. ZOO-a. Zbog navedenog tužitelj je predložio da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 124.581,36 kn, sa zakonskom zateznom kamatom kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kako osnovi, tako i visini, kao i svim navodima tužitelja. Opreza radi istaknuo je prigovor zastare potraživanja navedenih pod točkom III. i IV. tužbe tužitelja. Nesporno je da je temeljem pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Požegi, br. Ovr-1711/08 od 13. siječnja 2011., u zemljišnim knjigama tog suda tužitelj uknjižen kao vlasnik nekretnina iz zk. ul. br. 1016 k.o. V., i to kč.br. 992 - kuća i dvorište površine 387 m2. Netočno je da tuženik do dana podnošenja ove tužbe nije poduzeo niti jednu radnju kako bi preuzeo u posjed dosuđenu nekretninu. Naime, tuženik je kao vlasnik tužitelju uputio pisani poziv od dana 22. svibnja 2019. radi predaje predmetne nekretnine u posjed, a koji poziv je tužitelj primio dana 24. svibnja 2019. Budući da se tužitelj oglušio pozivu tuženika radi predaje nekretnine u posjed mirnim, izvansudskim putem, tuženik je bio prinuđen pokrenuti sudski postupak radi prisilnog ostvarenja prava tuženika na posjed nekretnine u svom vlasništvu. Tuženiku nije jasno zbog čega tužitelj predmetnu nekretninu, koja je vlasništvo tuženika, nije predao u posjed mirnim putem, tim više što je iz navoda tužbe vidljivo da tužitelj živi/prebiva na adresi K. S., a u tužbi navodi da u predmetnoj kući nije stanovao jer za to nije imao potrebe, a ista nije bila niti uvjetna za stanovanje. Suprotno tvrdnji tužitelja izneseno u toč. I. tužbe, u toč. II. tužbe tužitelj i sam priznaje da je tuženik tužitelju uputio pisani poziv od 22. svibnja 2019. radi predaje nekretnine u posjed. Tužitelj ne navodi tko je ta osoba/zaposlenik tuženika s kojom je navodno sve dogovarao. Zbog toga iznesene tvrdnje tuženik nije u mogućnosti provjeriti niti se o njima očitovati. Stoga tuženik predlaže da sud pozove tužitelja da svoje navode iznesene pod toč. III. i IV. tužbe dopuni na način da navede s kime je i kada te na koji način je bilo što dogovarao vezano za korištenje nekretnine. Navodi tužitelja iskazani u toč. III. tužbe su u potpunosti nepoznati tuženiku, kako je i prethodno navedeno. Tuženik nema saznanja za iznesene tvrdnje o postojanju bilo kakvog dogovora između tužitelja i tuženika, a tuženik ne nudi nikakve dokaze. Nadalje, tužitelj, kako i sam navodi, nije stanovao u predmetnoj kući jer za to nije imao potrebe. Naime, tužitelj je u ovom slučaju kontradiktoran te tuženiku nije jasno zašto bi tužitelj koji u predmetnoj nekretnini ne živi niti od iste ima ikakve koristi, održavao "tuđu" nekretninu te vršio popravke i plaćao električnu energiju. Navodni režijski troškovi električne energije u iznosu od 42.894,61 kn u potpunosti su paušalni i neutemeljeni, budući da tužitelj nije dostavio dokaze o plaćenim računima, a tuženiku nije jasno kako je moguće toliki iznos računa električne energije, budući da tužitelj u navedenoj nekretnini, kako i sam navodi, nije stanovao. Kao i u toč. III. tako i u toč. IV. tužbe tužitelja navodi tužitelja su u cijelosti nepoznati tuženiku. Tuženik nema saznanja niti dokaza da je tužitelj upozorio tuženika da je uz intervenciju DVD P. bilo nužno izvršiti sanaciju štete u podrumima i zidovima objekta zbog posljedica olujnog nevremena, niti da se tuženik s istim složio, a niti da je takva intervencija uopće bila potrebna, osobito zbog činjenice da tužitelj u kući nije stanovao. Tuženik još jednom napominje da se predmetna nekretnina nalazi u mjestu V., a tužitelj živi u mjestu K. S. te tuženiku nije jasno zašto je tužitelj izvodio radove sanacije obzirom na udaljenost ta dva mjesta i kakav je interes imao da se brine o tuđoj nekretnini. Nadalje, tuženik nema saznanja niti o navodima tuženika da je krajem 2015. godine dogovorio sanaciju objekta sa društvom AG A. d.o.o. te da je isto izvršilo najnužnije radove na sanaciji objekta u iznosu od 81.868,75 kn, niti ima dokaza o istom, te tuženik ističe sumnju da su bilo kakvi radovi bili potrebni, a osobito da su bili nužni. Tužitelj opetovano navodi da se tuženik oglušio pozivima tužitelja, da ga je više puta nazivao, itd., no i dalje ne navodi konkretna imena. Tuženik ponovno ističe da tužitelj za iznesene tvrdnje ne nudi nikakve dokaze, osobito o nužnosti i hitnosti sanacije. U svakom slučaju tuženik smatra da su iznesene tvrdnje tužitelja u potpunosti paušalne jer zbog proteka vremena ne postoje dokazi o stanju objekta prije navodne sanacije, osim ako tužitelj s takvim dokazom ne raspolaže pa bi ga trebao predočiti sudu i tuženiku. Također, tuženik osporava dokazne prijedloge tužitelja za saslušanje svjedoka M. M. i T. J. kao nepotrebnim, budući da tužitelj nije obrazložio na koje okolnosti konkretnog slučaja isti trebaju biti saslušani. Nisu sporne odredbe čl. 1111. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, navedene u toč. V. tužbe, na koje se tužitelj poziva, no iste se ne mogu primijeniti na konkretan slučaj. Stoga, s obzirom na sve prethodno navedeno, tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i prijedlog za upis zabilježbe spora, te naložiti tužitelju da mu naknadi parnični trošak.
3. U postupku sud je izveo dokaze čitanjem verificiranog zk. ul. br. 1016 k.o. V., dopisa tuženika od 22. svibnja 2019., uvidom u presliku poštanske povratnice o uručenju navedenog dopisa tužitelju, čitanjem preslike prijedloga za ovrhu ovdje tuženika kao ovrhovoditelja protiv ovdje tužitelja kao ovršenika, radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed, preslike rješenja o ovrsi Općinskog suda u Požegi br. Ovr-121/19 od 30. kolovoza 2019., preslika računa br. 3/1/1…R-1 od 5. siječnja 2016. trgovačkog društva AG A. d.o.o. Zagreb, kartice analitičkog knjigovodstva HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. za predmetni objekt u V., (list 34-46), uvidom u spis Općinskog suda u Požegi broj Ovr-1711/08 te saslušanjem svjedoka M. M. i T. J..
4. Nije sporno, što je razvidno iz verificiranog zk. ul. br. 1016 k.o. V., da je tuženik vlasnik kč.br. 992 - kuća i dvorište površine 387 m2 iz zk. ul. br. 1016 k.o. V., koje se nalaze u V., niti je između stranaka sporno, kako to proizlazio i iz spis Općinskog suda u Požegi broj Ovr-1711/08, da je vlasništvo predmetne nekretnine tuženik stekao temeljem pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Požegi br. Ovr- 1711/08 od 13. siječnja 2011.
5. Nadalje, između stranaka nije sporno da je tužitelj bio u posjedu predmetne nekretnine u utuženom vremenskom razdoblju od 1. svibnja 2011. do 21. rujna 2019., dakle, i nakon što je tuženik u ovršnom postupku Općinskog suda u Požegi broj Ovr-1711/08, temeljem navedenog pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Požegi br. Ovr-1711/08 od 13. siječnja 2011., stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine.
6. Sporno je da li je tuženik dopustio tužitelju da ostane u posjedu predmetne nekretnine u utuženom razdoblju i da vodi računa o toj nekretnini te obavlja potrebne popravke, da li je tuženik zahtijevao od tužitelja da za predmetnu nekretninu u utuženom razdoblju plaća režijske troškove električne energije, da li su ti troškovi, kako tužitelj tvrdi u tužbi, iznosili 42.894,61 kn, da li je tužitelj krajem 2015. godine dogovorio sanaciju navedenog objekta sa društvom AG A. d.o.o. i da li su radovi koje je navedeno društvo izvršilo, kako tužitelj u tužbi navodi vrijednosti od 81.686,75 kn, bili nužni radi sanacije navedenog objekta, da li je tužitelj prethodno 2014. godine upozorio tuženika da je kao posljedica olujnih nevremena i nekoliko uzastopnih poplava nužno izvršiti temeljitu sanaciju štete u podrumu i zidovima objekta kako bi se izbjegla daljnja šteta, da li se s tim tuženik složio, te da li je tuženik dužan tužitelju isplatiti utuženi novčani iznos od ukupno 124.581,36 kn (42.894,61 kn za režijske troškove te iznos od 81.686,75 kn za radove na sanaciji predmetnog objekta te da li je tuženikov prigovor zastare utuženog potraživanja osnovan.
7. Na te sporne okolnosti izvedeni su dokazi uvidom u spis Općinskog suda u Požegi broj Ovr-1711/08, čitanjem dopisa tuženika od 22. svibnja 2019., uvidom u presliku poštanske povratnice o uručenju navedenog dopisa tužitelju, čitanjem preslike prijedloga za ovrhu ovdje tuženika kao ovrhovoditelja protiv ovdje tužitelja kao ovršenika, preslike rješenja o ovrsi Općinskog suda u Požegi br. Ovr-121/19 od 30. kolovoza 2019., preslika računa br. 3/1/1…R-1 od 5. siječnja 2016. trgovačkog društva AG A. d.o.o. Z., kartice analitičkog knjigovodstva HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. za predmetni objekt u V., (list 34-46) te saslušanjem svjedoka M. M. i T. J..
8. Na temelju provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim jer u postupku tužitelj nije dokazao niti osnovanost pravne osnove tužbe niti osnovanost visine postavljenog tužbenog zahtjeva.
9. Naime, vezano za tužbeni zahtjev za isplatom utuženog iznosa od 42.894,61 kn za režijske troškove predmetne nekretnine, iz kartice analitičkog knjigovodstva HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., za mjerno mjesto br. OMM 2108015716, za predmetni objekt u V., (list 34-46), razvidno je da je tužitelj u utuženom razdoblju bio evidentiran kao obveznik plaćanja električne energije za predmetni objekt, da su troškovi za električnu energiju, prema podacima koji se mogu iščitati iz analitičke kartice, plaćani no bez knjigovodstvenog vještačenja objektivno nije moguće utvrditi koji točno novčani iznos je u utuženom razdoblju po tom osnovu plaćen, koji dokaz tužitelj u postupku nije predložio, slijedom čega je visina tužbenog zahtjeva po tom osnovu upitna. Neovisno o navedenom, iz provedenih dokaza utvrđeno je da je tužbeni zahtjev za isplatom utuženog iznosa za trošak električne energije u cijelosti neosnovan, budući da tužitelj u postupku nije dokazano osnovanost pravne osnove tog dijela tužbenog zahtjeva. Naime, iz provedenih dokaza utvrđeno je da se tužitelj u posjedu predmetnih nekretnina u utuženom razdoblju nalazio bez valjane pravne osnove i dopuštenja tuženika kao vlasnika, odnosno njegov posjed predmetne nekretnine bio je nepošten, što je od odlučnog značaja za utvrđenje prava tužitelja na isplatu utuženog iznosa od 42.894,61 kn. Naime, iz spisa Općinskog suda u Požegi posl. br. Ovr-1711/08 utvrđeno je da je u postupku sud je donio rješenje posl. br. Ovr-1711/08 od 13. siječnja 2011., kojim je tuženiku, kao ovrhovoditelju, dosudio predmetnu nekretninu i odredio upis prava vlasništva nekretnine u korist tuženika, te donio Zaključak posl. br. Ovr-1711/08 -7 od 10. svibnja 2011. kojim je predmetne nekretnine predao tuženiku u posjed, do koje predaje posjeda stvarno nije došlo, što proizlazi iz dopisa tuženika od 22. svibnja 2019., koji je tužitelju, kako je to razvidno iz priložene preslike poštanske povratnice, uredno uručen 24. svibnja 2019. Naime, u narečenom dopisu tuženik je tužitelja pozvao da mu u roku od 15 dana, od dana primitka dopisa, navedenu nekretninu slobodnu od osoba i stvari preda u posjed, po kojem pozivu tužitelj očito nije postupio, što je razvidno iz priložene preslike prijedloga za ovrhu tuženika radi ispražnjenja i predaje predmetne nekretnine u posjed, povodom kojeg je Općinski sud u Požegi donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-121/19 od 30. kolovoza 2019., kojim je odredio predloženu ovrhu. Iz navedenih utvrđenja nesporno proizlazi da je tužiteljev posjed predmetne nekretnine u utuženom razdoblju bio nepošten jer u trenutku kada je tuženik stekao vlasništvo predmetne nekretnine tužitelj je znao da od tog trenutka više nema pravo na posjed predmetne nekretnine. Naime, odredbom čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN-91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZVDSP) određeno je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.
9.1. Utvrdivši da se u posjedu predmetne nekretnine u utuženom razdoblju tužitelj nalazio bez valjane pravne osnove i da je stoga njegov posjed bio nepošten, sud je tužbeni zahtjev za isplatom utuženog iznosa od 42.894,61 kn odbio kao neosnovan, pozivom na odredbu čl. 165. st. 3. ZVDSP, kojom je određeno da nepošteni posjednik tuđe stvari ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku. S obzirom da se radi o režijskim troškovima koji su nastali u utuženom razdoblju tijekom kojeg se tužitelj nalazio u posjedu te stoga tuženik kao vlasnik predmetnu nekretninu nije niti mogao koristiti, nesporno je da se radi o troškovima koji nisu bili nužni tuženiku kao vlasniku, slijedom čega tužitelj, sukladno citiranoj odredbi čl. 165. st. 3. ZVDSP, nema pravo na naknadu navedenih troškova, ovo tim prije što tužitelj ničim nije dokazao da je tuženik zahtijevao od njega da za predmetnu nekretninu u utuženom razdoblju plaća režijske troškove. Sud smatra neosnovanim navode tužitelja da je tuženik, kao novi vlasnik predmetne nekretnine, obvezu plaćanja režijskih troškova bio dužan prenijeti na svoje ime. Naime, tužitelj je, kako je to razvidno iz kartice analitičkog knjigovodstva HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., u utuženom razdoblju bio evidentiran kao krajnji kupac i obveznik plaćanja električne energije, no prijenos plaćanja tih troškova nije bila obveza tuženika kao novog vlasnika. Naime, odredbom čl. 61. Zakon o tržištu električnom energijom (NN- 22/13, 95/15, 102/15, 68/18 i 52/19, dalje ZTEE), koji se u konkretnom slučaju ima primijeniti jer je bio na snazi u vrijeme nastanka utuženog potraživanja, tužitelj kao raniji vlasnik predmetne nekretnine i ujedno krajnji kupac bio je obveznik plaćati električnu energiju za predmetni objekt, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima. Nakon što je tuženik temeljem rješenja Općinskog suda u Požegi, posl. br. Ovr- 1711/08 od 13. siječnja 2011., stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, tužitelj je imao mogućnost sukladno odredbama tada važećih odredaba Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN-85/15, dalje Opći uvjeti/15, koji su stupili na pravnu snagu 1. listopada 2015. i bili na snazi do 28. veljače 2022., budući da su 1. ožujka 2022. stupili na snagu Opći uvjeti za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, NN-104/20), u roku od 30 dana od promjene vlasništva obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača o nastaloj promjeni te podnijeti operatoru sustava zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže, a opskrbljivaču zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, a novi vlasnik u istom roku mogao je podnijeti zahtjev za sklapanje novih ugovora, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva (čl. 30. st. 1. Općih uvjeta/15). Na temelju zahtjeva krajnjeg kupca iz st. 1. citirane odredbe, operator sustava je bio dužan u roku od 8 dana od dana zaprimanja zahtjeva očitati stanje brojila i dostaviti ga opskrbljivaču (čl. 30. st. 2. Općih uvjeta/15), a opskrbljivač je dužan na temelju očitanja stanja brojila izvršiti obračun troškova opskrbe energije, a operator sustava izvršiti obračun naknade za korištenje mreže radi razgraničenja ugovornih obveza krajnjeg kupca, dakle ovdje tužitelja, i novog vlasnika, odnosno ovdje tuženika (čl. 30. st. 3. Općih uvjeta/15).
9.2. Kada riječ o spornim troškovima električne energije koji su nastali u utuženom razdoblju, propuštanje tužitelja da postupi sukladno citiranim odredbama Općih uvjeta/15 od značaja je za utvrđenje međusobnih prava i obveza tužitelja, kao tadašnjeg krajnjeg kupca, te tuženika kao novog vlasnika. Naime, odredbom čl. 30. st. 5. Općih uvjeta/15 bilo je određeno da ukoliko krajnji kupac iz st. 1. citirane odredbe Općih uvjeta/15 nije u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva podnio zahtjev za raskid ugovora, operator sustava će, nakon isteka tog roka, na zahtjev novog vlasnika, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva, očitati stanje brojila i izvršiti obračun te s novim vlasnikom s danom obračuna sklopiti novi ugovor o korištenju mreže, a opskrbljivač novi ugovor o opskrbi krajnjeg kupca. Nadalje, odredbom čl. 30. st. 6. Općih uvjeta/15 bilo je određeno da je obračun temelj razgraničenja prava i obveza između krajnjeg kupca i novog vlasnika te njihovih odnosa s operatorom i opskrbljivačem.
9.3. Iz navedenih utvrđenja proizlazi da je tužitelj, s obzirom da nije postupio po citiranoj odredbi čl. 30. st. 1. Općih uvjeta/15 te u roku od 30 dana od promjene vlasništva predmetne nekretnine nije obavijestio operatora sustava i opskrbljivača o nastaloj promjeni te operatoru sustava nije podnio zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže, bio obvezan temeljem odredbe čl. 61. ZTEE plaćati utrošak električne energije za predmetnu nekretninu u utuženom razdoblju, neovisno o tome što je tuženik još 2011. godine temeljem rješenja Općinskog suda u Požegi, posl. br. Ovr-1711/08 od 13. siječnja 2011., stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Budući da je tužitelj cijelo to vrijeme bio nepošteni posjednik predmetne nekretnine te cijeneći da nastali troškovi električne energije nisu bili nužni i za tuženika kao novog vlasnika, sukladno odredbi čl. 165. st. 3. ZVDSP tužitelj nema pravo na naknadu tih troškova, slijedom čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev sud odbio kao neosnovan. 10. Što se tiče tužbenog zahtjeva za isplatom utuženog iznosa od 81.686,75 kn za radove na sanaciji predmetnog objekta, na temelju provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, utvrđeno je da je u tom dijelu tužbeni zahtjev također neosnovan. Naime, na okolnost osnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva tužitelj je predložio da se izvede dokaz čitanjem preslike računa br. 3/1/1…R-1 od 5. siječnja 2016. trgovačkog društva AG A. d.o.o. Z., saslušaju svjedoci M. M. i T. J. te provede građevinsko vještačenje. Od građevinskog vještačenja tužitelj je tijekom postupka odustao, dok preostali dokazi koje je sud izveo nisu dostani za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatom navedenog novčanog iznosa.
10.1. Iz priložene preslike računa br. 3/1/1…R-1 od 5. siječnja 2016. trgovačkog društva AG A. d.o.o. Z., razvidno je da je račun izdan 5. siječnja 2016. na iznos od 81.686,75 kn, da je ispostavljen na ime tužitelja kao naručitelja, s naznakom dospijeća „dogovor“. Iz specifikacije računa proizlazi da je račun izdan za radove sanacije posljedica plavljenja u V., i to za radove iskopa zemlje za podbetoniravanje vrijednosti 9.900,00 kn, izrada podbdetoniravanja temelja, dovoza betona i pumpanje, ukupne vrijednosti 47.863,20 kn, te izrada drenaže oko objekta u vrijednosti od 7.586,20 kn, s obračunatim PDV-a u visini od 16.337,35 kn.
10.2. Svjedok M. M. iskazao je da su mu poznate određene činjenice vezane za sanaciju predmetne kuće u V., naime, radi se o radovima na sanaciji vlage i hidroizolacije kuće, ovi radovi su rađeni u par navrata kroz nekoliko mjeseci prije 4 do 5 godina. Za izvođenje ovih radova njega je usmeno angažirao tužitelj, a s obzirom da je u to vrijeme imao vlastitu tvrtku s kojom je znao surađivati sa tvrtkom AG A. d.o.o., za neposredno izvođenje navedenih radova angažirana je navedena tvrtka AG A. d.o.o. Koliko se sjeća račun za plaćanje izvedenih radova je izdan i 95 % naznačenog iznosa na računu je plaćeno i to koliko je njemu poznato uglavnom u gotovini. Ne može točno reći na koji iznos je ovaj račun za izvedene radove glasio, ali se sjeća da je cijena samih radova bila 5 do 6 tisuća eura samo za ruke, a ostali iznos se odnosio za nabavku utrošenih materijala. Tužitelj je u to vrijeme govorio da to trenutno nije njegova kuća, navodeći da je u sporu sa bankom i da je banka tu kuću uzela, no sjeća se da u toj kući u to vrijeme nitko nije živio pa niti tužitelj. Dokumentacija koja se odnosila na radove na sanaciji uglavnom je vezana za nabavku materijala, a kako je to već rekao radovi su izvedeni na temelju usmeno postignutog dogovora između njega i tužitelja. U vrijeme kada su se izvodili navedeni radovi na sanaciji navedene kuće u istoj je bilo električne energije koju su koristili za izvođenje radova na sanaciji.
10.3. Svjedok T. J. iskazao je da živi u V. i prvi je susjed kuće koju tužitelj održava, odnosno kuće za koju pretpostavlja da je vlasništvo tužitelja. Otuda ima saznanja da je prije možda oko 4 godine uslijed većih oborinskih padalina došlo do začepljenja kanalizacije i izlijevanja oborinskih voda, uslijed kojih je došlo do plavljenja podruma navedene kuće tužitelja. Sjeća se da su djelatnici komunalnog poduzeća iz P. tada dolazili do ove kuće i odštopavali kanalizaciju, odnosno ispumpavali vodu iz podruma kuće. Nakon toga, neki radnici su radili na sanaciji posljedica poplave u podrumu i na stavljanju hidroizolacije oko kuće. Nije mu poznato koja tvrtka je ove radove izvela. U vrijeme kada se sve to događalo u toj kući nije nitko stanovao, no tužitelj je ipak tu kuću održavao, kosio oko kuće i sl. jer ima saznanja da je to bila tužiteljeva kuća. Tužitelj mu nikada nije govorio o tome da bi navedena kuća bila vlasništvo S. b.. Nakon sanacije navedene kuće nije ulazio u tu kuću, tako da mu nije poznato koji konkretni radovi na sanaciji su izvedeni.
10.4. S obzirom na iskaze saslušanih svjedoka, koje sud prihvaća jer su uvjerljivi, logični i međusobno suglasni, te priloženu presliku računa br. 3/1/1…R-1 od 5. siječnja 2016. trgovačkog društva AG A. d.o.o. Z., sud dopušta mogućnost da su tijekom 2015. godine radovi specificirani u navedenom računu izvedeni na predmetnom objektu u V., te da su ti radovi izvedeni po nalogu tužitelja kao naručitelja. Međutim, izvedeni dokazi nisu dostani za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatom navedenog iznosa od 81.686,75 kn. Prije svega nije jasno iz kojeg razloga je tužitelj, ako su radovi na sanaciji objekta izvedeni tijekom 2015. godine, tužbu podnio tek 2020. godine, odnosno u vrijeme kada je zbog proteka vremena objektivno otežano, ako i nemoguće, provesti građevinsko vještačenje radi utvrđenja ne samo koji sve konkretni radovi su izvedeni već da li se uopće radilo o radovi izvedenim isključivo radi saniranja posljedica, kako tužitelj tvrdi, uzastopnih poplava zbog olujnog nevremena u 2014. godini, zatim koji konkretni radi su bili nužni da bi se otklonile te posljedice, a koji nisu trpjeli odgađanje, da li su ti radovi bili nužni za otklanjanje eventualno veće predstojeće štete te konačno da li su izvedeni radovi bili korisni i za tuženika kao vlasnika objekta. Tužitelj ničim nije dokazao postojanje navedenih okolnosti niti je dokazao da je 2014. godine upozorio tuženika da je kao posljedica olujnih nevremena i nekoliko uzastopnih poplava nužno izvršiti temeljitu sanaciju štete u podrumu i zidovima objekta kako bi se izbjegla daljnja šteta, a niti da se s tim tuženik složio te odgovorio tužitelju… "neka to riješi“. Nadalje, tužitelj ničim nije dokazao da je o tijeku i obimu radova u nekoliko navrata informirao tuženika, pozivajući ga da se uvjeri o razmjeru štete i prisustvuje radovima, a da se tuženik na sve pozive oglušio, a niti je dokazao da je više puta nazivao tuženika i da su se uvijek javljale druge osobe na telefon, koje ponekad i nisu niti znale da imaju nekretninu u svom vlasništvu u V. i o čemu se radi. Radi utvrđenja osnovanosti istaknutih navoda tužitelj nije predložio izvođenje niti jednog dokaza, slijedom čega iste sud smatra paušalnim i ničim dokazanim.
10.5. Tuženik osnovano ističe da nema dokaza da je bilo nužno izvršiti sanaciju štete u podrumima i zidovima objekta zbog posljedica olujnog nevremena, osobito zbog činjenice da tužitelj u kući nije stanovao, istaknuvši da se predmetna nekretnina nalazi u mjestu V., a tužitelj živi u mjestu K. S. te nije jasno zašto bi tužitelj uopće izvodio radove sanacije s obzirom na udaljenost ta dva mjesta i kakav je interes imao da se brine o tuđoj nekretnini. Tuženik osporava da je uopće imao saznanja da je tužitelj sa društvom AG A. d.o.o. dogovorio sanaciju predmetnog objekta te da je isto izvršilo najnužnije radove na sanaciji niti ima dokaza o istom, slijedom čega tuženik opravdano sumnja da su bilo kakvi radovi bili potrebni, istaknuvši da su iznesene tvrdnje tužitelja u potpunosti paušalne jer zbog proteka vremena ne postoje dokazi o stanju objekta prije navodne sanacije.
10.6. Cijeneći istaknute navode stranaka proizlazi da je tužitelj, pri izvršenju spornih radova, koji su na predmetnom objektu vlasništvo tužitelja izvedeni od strane izvođača AG A. d.o.o. po nalogu tužitelja kao naručitelja, postupao kao poslovođa bez naloga, slijedom čega o osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatom utuženog iznosa od 81.686,75 kn valja prosuđivati uz primjenu odredaba čl. 1121. – 1129. Zakona o obveznim odnosima (NN-35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO), koje se odnose na poslovodstvo bez naloga, a ne, kako to tužitelj pogrešno smatra, primjenom odredaba ZOO koje se odnose na stjecanje bez osnove. Naime, pretpostavke koje se traže za povrat na temelju stjecanja bez osnove jesu povećanje imovine jedne osobe, smanjenje imovine druge osobe, uzročno-posljedična veza između povećanja imovine na jednoj strani i smanjenja imovine na drugoj strani, nepostojanje pravne osnove, s tim da radnja zbog koje je došlo do stjecanja bez osnove ne smije imati karakter štetne radnje. Tipični slučajevi stjecanja bez osnove su plaćanje neduga, stjecanje po osnovi koja se nije ostvarila, stjecanje po osnovi koja je poslije otpala, uporaba stvari u tuđu korist, uporaba tuđe stvari u svoju korist i izdatak za drugoga. S obzirom na činjenične navode tužbe tužitelj smatra da mu pripada pravo na naknadu utuženog iznosa jer da se radi o izdatku kojeg je učinio za tuženika i da je tim izdatkom učinjena korist za tuženika. Međutim, pravila o stjecanju bez osnove, kada je riječ o izdatku za drugoga, primjenjuju se samo u slučaju kada netko učini izdatak za drugu osobu ako je ta osoba po zakonu bila dužna učiniti taj izdatak. Nema nikakve sumnje da u konkretnom slučaju tuženik, kao vlasnik predmetnog objekta, po zakonu nije bio dužan učiniti nikakav izdatak na sanaciji štete na spornom objektu zbog posljedica olujnog nevremena.
10.7. S obzirom na navedeno, cijeneći da sud sukladno odredbi čl. 186. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 79/19, dalje ZPP) nije vezan za pravnu osnovu koju je tužitelj u tužbi naveo, sud je o osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatom utuženog iznosa od 81.686,75 kn prosuđivao uz primjenu odredaba citiranih odredba koje se odnose na poslovodstvo bez naloga. Odredbom čl. 1121. ZOO određeno je da se obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja može pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te ako predstoji šteta ili propuštanje očite koristi. U konkretnom slučaju nesporno je utvrđeno da tuženik, kao vlasnik predmetne nekretnine, tužitelju nije dao nikakav nalog niti ovlaštenje za obavljanje navedeni radova, a niti je tužitelj u postupku dokazao da je radove koji su izvedeni na predmetnom objektu trebalo izvesti bez odgađanja niti da je predstojalo nastupanje kakve štete, a niti da su radovi bili potrebni kako ne bi došlo do propuštanja kakve koristi. Osim toga, tužitelj ničim nije dokazao da je postupao sukladno odredbi čl. 1122. st. 1. ZOO, kojom je određeno da je poslovođa dužan što je moguće prije obavijestiti gospodara posla (ovdje tuženika kao vlasnika objekta) i nastaviti započeti posao, ako mu je to razumno moguće, dok ovaj ne bude mogao preuzeti brigu o njemu. Tužitelj u postupku nije dokazao da je tuženika obavijestio o započetim poslovima na predmetnom objektu niti je dokazao da je nakon završetka radova tuženiku položio račun o izvedenim radovima, a što je sukladno odredbi čl. 1122. st. 2. ZOO bio dužan učiniti. Tužitelj u postupku ne samo da nije dokazao da je radove koji su izvedeni na predmetnom objektu trebali biti izvedeni bez odgađanja ili da je njihovo izvođenje bilo nužno zbog nastupanja kakve štete, a niti da su radovi bili potrebni kako ne bi došlo do propuštanja kakve koristi, već ničim nije dokazao da je uslijed izvedenih radova za tuženika nastala kakva korist i na što se konkretno ista odnosi. Tužitelj ničim nije dokazao da se u izvršenju navedenih radova uopće rukovodio predmnjevanim namjerama i potrebama tuženika kao vlasnika objekta te da je u svemu postupao s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina, kako to određuju odredba čl. 1123. st. 1. i 2. ZOO.
10.8. S obzirom na naprijed navedena utvrđenja te cijeneći da tužitelj ničim nije dokazao da je u izvršenja navedenih radova postupio po svemu kako treba niti je dokazao da su uopće postojale okolnosti koje su zahtijevale da je navedene radove na predmetnom objektu trebalo izvesti bez odgađanja, niti da je predstojalo nastupanje kakve štete, a niti da su radovi bili potrebni kako ne bi došlo do propuštanja kakve koristi za tuženika, sud smatra da stoga tužitelj nema pravo na naknadu utuženog novčanog iznosa od 81.686,75 kn, kao izdatak za koji tužitelj tvrdi da ga je imao u izvršenju navedenih radova. Naime, odredbom čl. 1124. st. 1. ZOO određeno je da samo poslovođa bez naloga koji je postupio po svemu kako treba i radio ono što su okolnosti zahtijevale ima pravo od gospodara posla zahtijevati da ga oslobodi obveza što ih je preuzeo zbog tog posla na sebe, da preuzme obveze iz posla što ih je sklopio u njegovo ime, da mu naknadi sve nužne i korisne izdatke te da mu naknadi pretrpljenu štetu, čak i ako očekivani rezultat nije postignut. 10.9. S obzirom da tuženik naknadno nije odobrio radove koje je tužitelj izveo na predmetnom objektu, nema mjesta primjerni odredbe čl. 1129. ZOO, prema kojoj ako gospodar posla naknadno odobri ono što je izvršeno, poslovođa bez naloga smatra se nalogoprimcem od početka obavljanja posla.
11. Sud nije odlučivao o osnovanosti tuženikovog prigovora zastare utuženog potraživanja jer za tim nije bilo nikakve potrebe, s obzirom na utvrđenje da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, kako po pravnoj osnovi, tako i visini tužbenog zahtjeva, slijedom čega je presudom tužbeni zahtjev odbijen te presuđeno kao u izreci.
12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, temeljem koje je sud obvezao tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 798,00 kn za sudsku pristojbu na odgovor na tužbu (Tbr. 1. st. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, NN-53/19 i 92/21).
12.1. Sud je kao neosnovan odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 250,00 kn, na ime sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja zabilježbe spora, budući da taj trošak tuženik nije imao. Naime, rješenjem posl. br. 18 P- 58/2020-3 od 28. veljače 2020. sud je odbio prijedlog tužitelja za određivanje upisa zabilježbe spora na predmetnim nekretninama iz zk. ul. br. 1016 k.o. V., protiv kojeg rješenja tuženik nije uložio prigovor, slijedom čega troškove za sudsku pristojbu na prigovor protiv navedenog rješenja tuženik nije niti mogao imati.
U Slatini, 8. srpnja 2022.
S u d a c :
Josip Bočkai
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u tri istovjetna primjeraka. O žalbi odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. V. G., odvjetnik iz P. – punomoćnik tužitelja.
2. D. H., zaposlenik tuženika – generalni punomoćnik tuženika.
