Broj: 3. Pp -110/2020

REPUBLIKAHRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

PREKRŠAJNI ODJEL

Ul. Svetog Teodora br.02

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu tog suda Ljiljani Božina, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marijane Borić kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika S.M. i D.U., zbog prekršajnog djela iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ( NN 70/17, 126/19, 84/21), na temelju optužnog prijedloga Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Pula-Pola, pod brojem: 511-08-21/05-5-351-1/2020. od dana 29. prosinca 2020. godine, nakon održane usmene rasprave uz isključenje javnosti, dana 06. srpnja 2022. godine i dana 08. srpnja 2022. godine, temeljem članka 222. stavka 3. i članka 183. Prekršajnog zakona ( NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 ), istoga dana ,

p r e s u d i o  j e

okrivljenici:

1.S.M., r. M., od oca pok. V. i majke M., r. B., rođena dana godine u P., s prebivalištem u C., __________, bez zanimanja sa završenom osnovnom školom, nezaposlena, po narodnosti H., neudana, živi u izvanbračnoj zajednici, majka dvoje djece iz prethodnog braka, uzdržava se iz prihoda koje ostvaruje povremenim neprijavljenim radom, državljanka Hrvatske, prekršajno nekažnjavana

2. D.U., od oca pok. J. i majke pok. K., r. P., rođen dana god., u P., s prebivalištem u C., ___________., bez zanimanja sa završenom osnovnom školom, zaposlen, po narodnosti Hrvat, neoženjen, živi u izvanbračnoj zajednici, bez djece, uzdržava se iz plaće koju ostvaruje iz neprijavljenog rada u iznosu oko 7 000,00 kuna mjesečno, bez drugih prihoda, državljanin Hrvatske, prekršajno kažnjavan,

k r i v i  s u

što su se dana 24. prosinca 2020.godine, oko 22,00 sati u stanu u C., ______, S., pod utjecajem alkohola, sa koncentracijom od 0,92 g/kg za prvo-okrivljenu i koncentracijom od 2,21 g/kg za drugo-okrivljenika, nasilnički ponašali u obitelji prema kćerki L.P., odnosno pastorki, na način da je između majke, prvo-okrivljenice S. i kćerke L.P. došlo do verbalne prepirke oko njenog izlaska i druženja sa R,P., za kojeg joj je majka, prvo-okrivljena govorila da je narkoman, lopov, nezaposlen i da od njega nema nikakve koristi, te dok su raspravljale prvo-

okrivljena je kćerku L. sa objema rukama uhvatila za odjeću gurajući ju i sprječavajući da izađe iz kuće, a usred naguravanja L. je izašla iz kuće te se udaljila prema kamp- kućici u dvorištu iza obiteljske kuće okrivljenih u _______, te su se za L. uputili prvo-okrivljena majka S. i drugo-okrivljenik, majčin izvanbračni suprug drugo-okrivljenik D. i sustigli je u dvorištu u _________ iza kamp-kućice, te su L. oboje sa rukama uhvatili za njezine ruke i odjeću da bi ju u jednom trenutku oborili na zemlju sa namjerom da ju vrate kući u ________, za koje vrijeme su je vukli i udarili rukama, dok je L. na sav glas pozivala upomoć, no prvo-okrivljena i drugo-okrivljenik su je nastavili držati za ruke i vikali na nju govoreći da R. nije za nju i da je narkoman, te su policijski službenici dolaskom na intervenciju zatekli prvo-okrivljenu i drugo- okrivljenika kako L. drže za ruke i pokušavaju ju odvući sa zemljišta u ___________, pa su na taj način primjenom fizičke sile uslijed koje nisu nastupile tjelesne ozljede počinili nasilje u obitelji,

čime su postupili protivno članku 10. stavku 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivo člankom 22. stavkom 1. istog Zakona,

te se temeljem članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona,

o s u đ u j u

na novčanu kaznu u iznosu od 1 500,00 ( tisućuipetsto) kuna – svaki

Temeljem članka 40. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona,

-vrijeme za koje su okrivljenici uhićeni i zadržani u prostorijama PU-Istarske, Policijske postaje Pula-Pola , od dana 24. prosinca 2020.godine, od 22,00 sati, pa do dana 25. prosinca 2020. god., do 10,30 sati, uračunava se u izrečenu novčanu kaznu, na način da će se izjednačiti svaki započeti dan uhićenja s 300,00 ( tristo ) kuna novčane kazne, zbog čega se u novčanu kaznu treba uračunati 2 dana, odnosno 600,00 ( šesto ) kuna, pa im ostaje za izvršenje 900,00 ( devetsto ) kuna novčane kazne, svakom.

Temeljem članka 33. stavka 10., a u svezi sa člankom 34. stavkom 1. Prekršajnog zakona, okrivljenici su dužni platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom novčana kazna naplatiti prisilno. Ako u roku koji im je određen za plaćanje kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da su novčanu kaznu u cijelosti uplatili ( čl.152. st.3. PZ).

Temeljem članka 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i članka 50. stavka 3.

Prekršajnog zakona, prema okrivljenicima se primjenjuje

-zaštitna mjera obvezatnog psihosocijalnog tretmana, u trajanju koje ne može biti kraće od šest mjeseci, računajući od dana pravomoćnosti presude, odnosno do prestanka razloga zbog kojeg je određeno, ali ne dulje od godine dana.

Način i mjesto provođenja psihosocijalnog tretmana, povjerava se stručnoj ustanovi. Temeljem članka 139. u svezi članka 138. stavka 2. točke 1. i točke 3. Prekršajnog zakona i članka 2. stavka 1. točke 10. Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku, okrivljenici su dužni nadoknaditi paušalni iznos troškova sudskog postupka od 300,00 ( tristo) kuna-svaki, kao i troškove nastale provedenim alkotestiranjem u iznosu od 80,00 ( osamdeset ) kuna-svaki, sve u korist žiro računa Državnog proračuna, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom ti troškovi naplatiti putem tijela nadležnog za ovrhu ( čl.152. st. 4. PZ).

Obrazloženje

Ovlašteno nadležno tijelo iz čl.111. PZ, podnošenjem optužnog prijedloga pokrenulo je pred ovim sudom prekršajni postupak protiv okrivljenika S.M. i D.U., zbog osnovane sumnje da su ostvarili prekršajno djelo činjenično opisano i pravno označeno čl.22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, uz prijedlog da se nakon provedenog sudskog postupka okrivljenici proglase krivima i kazne novčanom kaznom u iznosu od 4 000,00 kuna-svaki, da se uz kaznu okrivljenicima izrekne zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana i obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, i da se obvežu na nadoknadu troškova postupka nastalih alkotestiranjem u iznosu od 80,00 kuna, a da se postupak provede po pravilima žurnog postupka iz čl.221. PZ.

Razmotrivši dostavljeni optužni prijedlog, sudac ovoga suda našao je kako su u konkretnom predmetu ispunjeni zakonski uvjeti za vođenje žurnog postupka iz članka 221. stavka 2. Prekršajnog zakona, zbog čega je prihvatio prijedlog tužitelja i u predmetu okrivljenika primijenio odredbe posebnog postupka, propisanog u Glavi XXVIII, Žurni postupak.

U svezi optuženja ovlaštenog tužitelja prije pozivanja okrivljenika ovaj je sudac zatražio od Centra za socijalnu skrb u P., dostavu podataka o osobama okrivljenika i njihovim obiteljskim prilikama, te podatke iz evidencije Centra za R.P..

Centar za socijalnu skrb Pula-Pola, Odjel za odrasle osobe, aktom broj Klasa: 555- 09/21-03/1 Ur. broj: 2168-36-10-23-21-11, dana 28. 01. 2021. god., dostavio je tražene podatke navodeći da nitko od članova obitelji, kao ni R.P. nisu u tretmanu ovog centra. S.M: bila je u braku sa D.P. od 1999.god., do 28. 09. 2005. god., te izjavljuje da živi u kući koju je kupio D.U. na njezino ime za vrijeme njihove izvanbračne zajednice koja traje od 2002.godine. S. ima završenu osnovnu školu, ima oko 6-7 godina evidentiranog radnog staža, radi uglavnom sezonski u praonici rublja u Š.. U kući osim nje, u kućanstvu živi njezin izvanbračni suprug, kćerka L. i majka M.M. koja je psihički bolesnik. D. obavlja povremene poslove u građevinarstvu, dok je L. po struci frizer ali radi kao konobarica, međutim zbog pandemije je nezaposlena. Sin S,P. živi u Puli kao podstanar, sa njime su u dobrim odnosima, kao i sa kćerkom L. koja se vratila kući 18. ili 19. 01. 2021. god., jer je prekinula vezu sa R,P.. U obitelji nitko ne konzumira prekomjerno alkohol ni druga opojna sredstva. U svezi spornog događaja navodi da su ona i D. željeli spasiti L. od R. jer se za njega smatra da je problematičnog ponašanja i Ln život sa njime bio bi jako težak, ona nije mogla gledati kako njeno dijete propada. Možda su ona i D. neprimjereno reagirali, preuzima odgovornost za to, ali je sve to napravila radi zaštite svog djeteta. Koliko je upoznata R. živi u mobilnoj kućici od 2015. god., čula je da vozi neregistrirana auta, da je nezaposlen, nije joj poznato na koji se način financira, jednom je bila kod njega i nije bio nepristojan , ali je čula da uzima drogu.

D.U. izjavljuje da od 2002. godine živi u izvanbračnoj zajednici sa S., navodi da je završio osnovnu školu, ima oko 18 godina radnog staža, radio je u nekoliko građevinskih tvrtki, sada obavlja poslove u građevinarstvu, mjesečno zaradi oko 4 000,00 kuna. Sa S. je od kada su njezina djeca bila mala, sin je imao 4, a L. oko 2 godine,

jako je povezan s djecom, brinuo se o njima kao da im je otac. Čuo je kako se u mjestu priča o R. da konzumira drogu, da kupuje i prodaje automobile. U svezi događaja izjavljuje da su se posvađale S. i L. i da su u svađi izašle iz kuće, a on je otišao za njima kako bi ih smirio i razdvojio, a u međuvremenu je došla policija.

L.P. izjavila je da živi u _________, kraće vrijeme živjela je kod R., ali se vratila kod majke i očuha odmah nakon Nove godine. Ona i R. više nisu u partnerskoj vezi, ali razgovaraju. Sada je u dobrim odnosima s majkom i očuhom, riješili su međusobne nesuglasice, a u vezi događaja izjavljuje da se posvađala sa majkom, dok je kasnije došlo do obostranog naguravanja, a da ih je očuh pokušao razdvojiti. Izjavljuje da je ona zvala policiju jer ju je majka iscrpila nagovaranjem da dođe kući. Između nje i R. dolazilo je do verbalnih nesuglasica, koje su rješavali, a R. nije nikada bio fizički agresivan prema njoj. U vezi su bili oko dvije godine. Ona nije nikada primijetila da R. konzumira drogu.

Pozvan od strane Centra R.P. se pozivima nije odazvao. Uvidom u Socskrb aplikaciju utvrđeno je da je imao primitke u 10/2020. u iznosu od 0,00 kuna i 11/2020. u iznosu od 166,33 kuna dohodak od imovine i imovinskih prava, a da mu ukupni iznos blokade iznosi 16 199,26 kuna. Nema podataka o vozilu, plovilu, zrakoplovu, udjela, vrijednosne papire i dividende.

Pozvana kod ovoga suca da se očituje o osnovanosti optužnog prijedloga i o krivnji, prvo-okrivljena izjavljuje da se ne smatra krivom. Ona živi u izvanbračnoj zajednici sa D. od 2003. godine, a sa njima žive njezina djeca iz prvog braka, kćerka L., i sin S., kao i njezina majka. D. se prema njenoj djeci ponaša kao otac jer živi s njima još dok su djeca bila mala, brine o njima, i zasigurno ih nikada ne bi povrijedio, a to nije učinio ni konkretne prigode. L. je pola godine prije ovog kritičnog događaja počela održavati emotivnu vezu s R,P., radi se o mladiću koji je vrlo problematičan, sklon je činjenju kaznenih djela, vrlo je neodgovoran, a smatra da na to ukazuje i činjenica da živi u kamp prikolici koja je smještena na jednoj parceli vlasništvo njegovih roditelja. Kada je saznala za tu njihovu emotivnu vezu pokušala je razgovorom skrenuti pozornost kćerke na ove negativne osobine, ona ju nije slušala, nije prihvaćala njezine savjete, a niti je prihvaćala savjete njenog izvanbračnog supruga, već je odlazila kod R. i provodila vrijeme s njime. Smatra da bi svakom roditelju to teško palo, osobito kada je utvrdila da se ponašanje L. znatno promijenilo na gore, i da svi savjeti i upozorenja, te činjenica da su i ostali u mjestu C. znali R. kao osobu vrlo loših osobina, nisu imali utjecaja na L., već je ona zanemarivala sve to i održavala s njime emotivnu vezu. Kritičnog dana L. je odlučila otići kod R., pa ju je pokušala spriječiti u tome, moguće je da je između njih došlo do prepirke, jer je u tijeku večeri konzumirala nešto alkohola s obzirom na činjenicu da je taj dan bio Badnjak uoči Božića, pa su večerali u obitelji, no bez obzira na prepirku, smatra kako nije bila takvih razmjera da bi predstavljalo nasilje prema L.. Mišljenja je da je njena pogreška u tome što je bila ustrajna u sprječavanju L. da napusti kuću, naime, do tada nije nikada tako postupala. L. je bez obzira na to izašla iz kuće i uputila se na zemljište na kojemu se nalazi kamp-prikolica, pa je ona izašla iz kuće, a za njom je izašao i D. te su sustigli L. kod R. zemljišta. Tržila je od L. da se vrati kući, da ne ide kod R., a ona je počela vikati pa pretpostavlja da je to čuo R. i pozvao policiju. Na pitanje suca odgovara da je L. ove konkretne prigode već bila punoljetna i završila je srednju školu za zanimanje frizer i u to je vrijeme radila, no bez obzira na to, ona se kao majka osjećala odgovorna za nju, jer je znala da ako nastavi svoju vezu s R. da ne će imati uspjeha u životu. Bez obzira na to što je bila uhićena i što je podnijet optužni prijedlog protiv nje i izvanbračnog supruga njoj nije nitko dao odgovor na pitanje kako kao majka može spriječiti posljedice koje mogu biti vrlo teške za njezino dijete, ukoliko ona sama ne vidi te posljedice, a na koje joj je ukazivala skoro svakodnevno. Misli da bi svaki roditelj pokušao pomoći svom djetetu osobito u ovakvim prilikama kada se dijete viđa i održava emotivnu vezu s osobom nedoličnog ponašanja, pa stoga ne vidi da je u svom postupanju prema kćerki počinila nasilje. Nakon ovog događaja kćerka se vratila kući, živjela je s njima u zajedničkom kućanstvu, nije bilo nikakvih problema, i bili su u dobrim odnosima. Izjavljuje da se prestala

viđati sa R.om, da je uvidjela greške i da ju je obavijestila da želi otići iz mjesta u kojem je odrasla jer da to na nju negativno utječe, pa se preselila u Rijeku, gdje je i zaposlena. Kćerka vrlo često dolazi kući u C. i boravi s njima te nemaju nikakvih problema, već održavaju dobre odnose.

Drugo-okrivljenik D.U. , pozvan da se očituje o osnovanosti optužnog prijedloga i o krivnji, izjavljuje da se ne smatram krivim. Sa S. je u izvanbračnoj zajednici već skoro 19 godina, L. je upoznao od njenog djetinjstva, imala je svega godinu i pol dana, i za sve vrijeme prema L i njenom bratu ponašao se kao otac , brinuo je i skrbio za njih, vodio je računa o njihovom odgoju, pa bez obzira što nije biološki otac smatrao se njihovim ocem, a i oni su ga tako doživljavali. Iz istog razloga uvijek je nastojao uključiti se u bilo kakve njihove probleme kako bi im pomogao, pa mu je poznato da je L. prije ovog kritičnog događaja duže vremena bila u vezi sa R,P. zbog čega su joj njena majka i on ukazivali da ta osoba nije dolična njoj, naime, R. je osoba sklona kriminalnom ponašanju, misli da se bavi drogom, čini razna kaznena djela, a potom sama činjenica da živi u kamp -prikolici na jednom zemljištu ukazuje da se radi o osobi koja nije sklona prihvatiti obiteljski život. L. nije slušala ni majku, a ni njega, izlazila je sa R. tako da na nju nisu mogli utjecati. Dana 24.12.2020.godine navečer spremili su večeru, tog je dana bio Badnjak pa su htjeli svi zajedno provesti večer u iščekivanju Božića, a L. je rekla da ne će večerati s njima i da ne će sjediti s njima za stolom već da ide kod R.. Njezina se majka vrlo uzrujala zbog toga, pokušala ju je odgovoriti od te nakane, govorila joj je da R. nije osoba za nju jer na kraju svi znaju kakav je on, no L. je ustrajala u svojoj namjeri i izašla iz kuće, na što je S. istrčala za njom, vukla ju je za odjeću neka se vrati , a kako su tom prigodom i jedna i druga vikale, on je izašao za njima kako bih ih smirio i kako bi ih vratio u kuću. Ne zna tko je pozvao policiju, moguće netko od susjeda . Nije točno da je udarao L., moguće je da ju je držao za ruke kako bi ju vratio kući, međutim smatra kako ta radnja nije bila nasilnog oblika, a niti je kod L. prouzročila bilo kakvu povredu. Nakon ovog događaja L. je nastavila živjeti sa njima, čini mu se da je prestala održavati vezu sa R.om, a potom oko 6 mjeseci nakon ovog događaj otišla je živjeti u R. gdje se zaposlila u frizerskom salonu. L. često dolazi kući i njihovi odnosi u obitelji su dobri i nema nikakvih svađa niti problema. Ne zna adresu na kojoj L. živi u R. jer sve kontakte s njom ostvaruju putem mobilnog telefona. Priznaje da je kritične prigode kod njega izmjerena koncentracija alkohola u organizmu od 2,21 g/kg no ta činjenica nije bila odlučna za ostvarenje radnje koja je opisana u optužnom prijedlogu.

Poradi utvrđivanja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite i pravilne odluke sudac je proveo dokaze uvida i čitanja Izvješća o uhićenju, od 24. 12. 2020. god., Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, pod brojem 511-08-21/1-53/431-2020. i brojem 511-08-21/1-53/430-2020. od 24. 12. 2020. god., Obavijesti žrtvi nasilja iz čl.6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, od 24. 12. 2020. god., Obavijesti okrivljenicima iz čl.109.a PZ, da će se pokrenuti prekršajni postupak, pod ser. brojem 00394452 i brojem 00394453 od 24.

12. 2020. god., potvrde Uprave za kazneno pravo , Odjela za prekršajne evidencije, o dosadašnjem prekršajnom kažnjavanju počinitelja ( list br. 4. do br.21. spisa) te čitanje socijalno-anamnestičkih podataka Centra za socijalnu skrb Pula ( list br. 26. do br.29. spisa). Temeljem obrana okrivljenika i provedenim dokazima i na taj način utvrđenim činjenicama, sudac je utvrdio da je tužitelj dokazao prekršaj za koji se terete okrivljenici i to u opsegu navedenom u optužnici, jer okrivljenici u svojoj obrani potvrđuju činjenice iz optužnog prijedloga te iznose razloge zbog kojih su se ponašali na opisani način smatrajući da ti razlozi opravdavaju njihovo ponašanje i da su za njih olakotni, pa kako je za okrivljenike i žrtvu nasilja u obitelji sve relevantne podatke dostavio nadležni Centar, te su podatci u pojedinim dijelovima podudarni obrani okrivljenika / prvo-okrivljenica izjavljuje da su ona i D. možda neprimjereno reagirali, preuzima odgovornost za to/, stekao je čvrsto i potrebno uvjerenje da su radnji okrivljenika sadržana bitna obilježja djela iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, zbog čega ih je proglasio krivima.

Članak 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, propisuje sankciju za svakog onog tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona.

Člankom 10. citiranog Zakona taksativno se navode objašnjenja pojma nasilja u obitelji pa se navodi da je to primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci, psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, spolno uznemiravanje, ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci, zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

Članak 8. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji određuje osobe na koje se ovaj Zakon primjenjuje pa su to : bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnici po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik.

Članak 8. stavak 7. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji određuje pojam " žrtve nasilja u obitelji" u smislu ovoga Zakona te propisuje da je to osoba koja zbog počinjenja nasilja u obitelji trpi fizičke ili psihičke posljedice, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda.

Nesporno je da je u vrijeme izvršenja prekršaja okrivljeničina kćerka L. bila punoljetna osoba i da je sukladno Obiteljskom zakonu za nju prestala roditeljska skrb , međutim sudac smatra da se u konkretnom događaju ne može primijeniti samo materijalna odredba iz Zakona a da se istovremeno ostvareno djelo ne promatra u kontekstu biološko-moralne odgovornosti majke prema svom potomstvu, osobito u pogledu budućeg života svog djeteta, zbog čega je prihvatio obranu okrivljenika kao uvjerljivu i moralno prihvatljivu, cijeneći da bi svaki prosječan roditelj u opisanoj situaciji postupio na približno sličan način i pokušao zaštiti svoje dijete od osobe koja je na lošem glasu zbog svog devijantnog ponašanja, zbog čega bi svako protivno sagledavanje opisanih činjenica iz optužnog prijedloga djelovalo kao puki formalizam suda, lišen razumijevanja emocija i primjerenog reagiranja na te emocije. Prigodom odmjeravanja kazne, ovaj je sudac uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelje ( čl.36. st. 2. PZ). Olakotnom okolnošću cijenio je pobude zbog kojih je prekršaj ostvaren, njihovo dosadašnje nekažnjavanje zbog istovrsnih prekršaja, dok je naročito olakotnom cijenio činjenicu da su se u međuvremenu odnosi u obitelji popravili i da su sada dobri, kao i to da su prekršaj ostvarili pod utjecajem alkohola. Otegotnih okolnosti nije bilo.

Sudac je s obzirom na utvrđene okolnosti, uvažavajući način počinjenja djela, pobude zbog kojih je djelo ostvareno, životnu dob okrivljenika te njihov socijalni status, ocijenio kako ne postoji izražena potreba društva da se zbog počinjenog neprava okrivljenicima izrekne novčana kazna u propisanom posebnom minimumu ( 2 000,00 kuna ), već im je izrekao ublaženu novčanu kaznu, cijeneći da je i na taj način izrečena kazna ne samo pravedna, već da sadrži etičku reakciju društva na nedopušteno ponašanje okrivljenika i da će okrivljenici znati cijeniti razumijevanje društva za njihov nedopušten postupak te da će se primjenom kazne ostvariti svrha kažnjavanja iz čl.32. i čl.6. PZ

Budući da su okrivljenici prije pokretanja postupka bili uhićeni u vezi s prekršajnim djelom i da im je na taj način oduzeta sloboda, svaki započeti dan uhićenja uračunao se u izrečenu novčanu kaznu, kako to propisuje članak 40. stavak 1. i stavak 2. Prekršajnog zakona.

Sudac ovoga suda smatrao je opravdanim u pogledu okrivljenika prihvatiti prijedlog tužitelja za primjenom zaštitne mjere obvezatnog psihosocijalnog tretmana, našavši da se ta mjera, s obzirom na okolnosti zbog kojih je prekršaj ostvaren, osobito činjenice da su prekršaj ostvarili pod utjecajem alkohola, poradi otklanjanja okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja ta mjera ukazuje prijeko potrebnom, zbog čega ju je izrekao u trajanju koje ne može biti kraće od šest mjeseci.

Sudac nije prihvatio prijedlog tužitelja da se prema okrivljenicima primijeni i zaštitna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti od alkohola, smatrajući kako ne postoje kumulativno ispunjeni uvjeti za primjenom te mjere, jer na temelju provedenog postupka i na taj način utvrđenih činjenica, ne proizlazi zaključak da su počinitelji ovisnici o alkoholu i da postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponovno počiniti prekršaj, pa kako tužitelj nije dokazao postojanje uzročne veze između ovisnosti počinitelja od alkohola i počinjenih prekršaja, i to upravo na način da je njihova ovisnost odlučujući uzrok kriminalnog djelovanja, odlučio je kao u izreci.

Troškovi postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 1. i točke 3. Prekršajnog zakona te članka 2. stavka 1. točke 10. Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku, pa je paušalna svota suda određena prema posebnim propisima, ovisno o složenosti i trajanju postupka, te imovnom stanju osoba obvezatnih da taj iznos i plate, dok je stvarni trošak koji je nastao potrebom alkotestiranja određen na temelju zahtjeva tužitelja i tereti osobe koje su u postupku proglašene krivima za prekršaj.

U Puli, 08. srpnja 2022. Godine

Zapisničar

Sudac

Marijana Borić

Ljiljana Božina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Okrivljenici, kao i osobe ovlaštene podnijeti žalbu u njihovu korist (čl. 192. st.2 PZ) te tužitelj, mogu protiv presude podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagreb, kao sudu drugog stupnja, u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa. Žalba se podnosi pismeno u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda.

Dostaviti:

1.okrivljenici S.M.,

2. okrivljeniku D.U.

3. tužitelju

4. Centru za socijalnu skrb Pula-PoLa