Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21 000 Split

P-407/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužiteljice Z. N. (ranije B.), pok. M., O.: …, iz

S., koju zastupaju punomoćnici V. L. i Ž. V.,

odvjetnici u O. V. & P., u S., protiv tuženika A. H., Z.,

O.: …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M.

A., odvjetnik u V., radi činjenja, nakon održane glavne

i javne rasprave dana 24. lipnja 2022., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu održanom 8. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici 93.744,00 HRK s kamatom na pojedine iznose kako slijedi:

- 15.624,00 HRK počam od 1. kolovoza 2011., pa do isplate,

- 15.624,00 HRK počam od 1. kolovoza 2012., pa do isplate,

- 15.624,00 HRK počam od 1. kolovoza 2013., pa do isplate,

- 15.624,00 HRK počam od 1. kolovoza 2014., pa do isplate,

- 15.624,00 HRK počam od 1. kolovoza 2015., pa do isplate,

- 15.624,00 HRK počam od 1. kolovoza 2016., pa do isplate, a koje zakonske zatezne kamate se obračunavaju, u razdoblju od 1. kolovoza 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je

vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te u razdoblju od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Za više zatraženi iznos od 140.256,00 HRK s pripadajućom kamatom tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 14.478,00 HRK zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 27. srpnja 2009. tužiteljica je ustala zahtjevom naspram tuženika, radi činjenja.

1.1. Kao pravnu osnovu svog zahtjeva tužiteljica je navela kako je ona vlasnica i posjednica nekretnine označene kao kat. čest. zem. 318/2, Z.U. 553 K.O. S., koja da ima katastarsku oznaku 2445/3 K.O. S., smještena u

S., na kojoj nekretnini je tuženik postavio motrionicu, i koju tuženik koristi bez ikakve pravne osnove i koju ne želi ukloniti, poradi čega je tužiteljica bila primorana ustati tužbom.

1.2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu te svojim podneskom od 5. srpnja 2010. naveo kako ne osporava da je postavio motrionicu s elektroničkom komunikacijskom infrastrukturom i drugu povezanu opremu na nekretnini opisanoj u Z.K. čest. zem. 318/1 K.O. S., upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu Z.U. 1648. Predmetna oprema da je postavljena na motrionicu na temelju Ugovora o pravu instaliranja opreme, sklopljenog s društvom HŠ d.o.o. kao vlasnikom i posjednikom navedene

M. 2. svibnja 2000. Drugim riječima, postavljena oprema da je tek pripadak sporne motrionice i da slijedi pravnu sudbinu. Nadalje, ne osporava niti tvrdnju koju tužiteljica iznosi da se obratila tuženiku sa zahtjevom o uklanjanju motrionice postavljene na opisanoj nekretnini. Međutim, ono što je tužiteljica zanemarila tom prilikom, kao i prilikom postavljanja tužbenog zahtjeva, a što da je svakako relevantno za tijek postupka, da jest činjenica da tuženik nije vlasnik sporne motrionice, slijedom čega nije, niti je ikada bio, ovlašten na uklanjanje motrionice. Naime, vlasnik postavljene motrionice da je društvo HŠ

d.o.o., koje da se u posjedu nalaze više od 30 godina, a s kojim je tuženik u ugovornom odnosu na temelju ranije spomenutog ugovora. Dakle, postupanje tuženika na način kako je to opisala tužiteljica da bi značilo neovlašteno smetanje posjeda treće osobe čime da bi se tuženik izložio mogućnosti pokretanja odgovarajućih postupaka upravo od strane trećih osoba. Uzimajući u obzir upravo činjenicu da tuženik nije vlasnik sporne motrionice, nego samo postavljene opreme koja ima svojstvo pripatka postojećoj motrionici, tuženik nije niti može biti stranka ovog postupka, slijedom čega da se predlaže odbaciti tužbu zbog promašene pasivne legitimacije.

1.3. Tužiteljica je podneskom od 20. listopada 2010. pored postavljenog tužbenog zahtjeva glede povrata nekretnine zatražila i naknadu štete u iznosu od 100.000,00 HRK s kamatom od 15. siječnja 2009.

1.4. Takvoj preinaci usprotivio se tuženik pozivom na odredbu članka 190. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („NN“, broj 53/91, 91/92,

58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

1.5. Potom je tužiteljica podneskom od 23. svibnja 2016. uredila potraživanje s osnove naknade štete na način da je zatražila godišnje iznose od po 18.000,00 HRK od 1. kolovoza 2004. pa do 1. kolovoza 2016., s pripadajućom kamatom.

1.6. Konačno, tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev s osnove naknade koristi podneskom od 1. ožujka 2018. na način da je zatražila isplatu u iznosu od 18.000,00 HRK od 2004. do 2017. za svaku godinu.

1.7. S obzirom na protivljenje tuženika ovaj sud je svojim rješenjem poslovni broj P-6272/2017 od 1. lipnja 2018. dopustio preinaku tužbe od 23. svibnja 2016.

2. Odlučujući o tužbenom zahtjev ovaj sud je svojom presudom poslovni broj P-6272/2017 od 19. srpnja 2018. odlučio:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana demontirati i ukloniti opremu elektroničke komunikacijske infrastrukture sa svim pripadnostima i služnostima, koja je postavljena na montaži objekat-motrionicu smještenu na čest. zem. 318/2 K.O. S., u protivnom ovlašćuje se tužiteljica, putem treće osobe, o trošku tuženika demontirati i ukloniti opremu elektroničke komunikacijske infrastrukture tuženika sa svim pripadnostima i služnostima, koja je postavljena na montažni objekat-motrionicu smještenu na čest. zem. 318/2 K.O. S..

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici 124.992,00 kuna s kamatom na pojedine iznose kako slijedi:

- 15.624,00 kuna počam od 1. kolovoza 2010., pa do isplate, - 15.624,00 kuna počam od 1. kolovoza 2011., pa do isplate, -

15.624,00 kuna počam od 1. kolovoza 2012., pa do isplate, -

15.624,00 kuna počam od 1. kolovoza 2013., pa do isplate, -

15.624,00 kuna počam od 1. kolovoza 2014., pa do isplate, - 15.624,00 kuna počam od 1. kolovoza 2015., pa do isplate, -

15.624,00 kuna počam od 1. kolovoza 2016., pa do isplate,

- 15.624,00 kuna počam od 1. kolovoza 2017., pa do isplate, a koje zakonske zatezne kamate se obračunavaju, u razdoblju od 1. kolovoza 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana

polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te u razdoblju od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Za više zatraženi iznos od 109.008,00 kn s pripadajućom kamatom tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 15.815,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate. Za više zatraženi trošak u iznosu od 18.560,00 kn zahtjev se odbija kao neosnovan."

2.1. Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-6272/17 od 19. srpnja 2018., 16. svibnja 2019. presudio i riješio je na način da se tuženikova žalba djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, a tužiteljičina žalba uvažava, pa je presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-6272/17 od 19. srpnja 2018. potvrdio u točki I. izreke a ukinuo u točkama II. i III. izreke i u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s napomenom da će se o troškovima podnošenja žalbi odlučiti u konačnoj odluci. Drugostupanjski sud je uputio prvostupanjski sud da u ponovljenom postupku raspravi sa strankama u kojem razdoblju je tuženik ostvarivao korist posjedovanjem nekretnine bez plaćanja naknade, visinu te koristi, ponovno ocijeni provedene dokaze, po potrebi provede i ocijeni i daljnje dokaze koje stranke eventualno predlože, te nakon toga donese novu odluku o tužiteljičinom novčanom zahtjevu i novu odluku o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući troškove povodom žalbi stranaka.

3. U ponovno provedenom dokaznom postupku sud je pružio strankama mogućnost izjašnjavanja te je izveo dokaz pregledom zemljišno-knjižnog izvatka za čest. zem. 318/1, z.k. uloška 1684, K.O. S., izvatka iz katastra zemljišta od 5. veljače 2009., prerisa katastarskog plana od 5. veljače 2009., zahtjeva tužiteljice upućenog tuženiku od 15. siječnja 2009., prijedloga nagodbe upućenog tuženiku od 18. veljače 2009., odgovora na dopis od 15. siječnja 2009., dopisa tužiteljice upućenih tuženiku radi mirnog pokušaja (x7), Ugovora o pravu instaliranja opreme između HŠ d.o.o. i V. N. G. d.o.o od 2.

svibnja 2000. s priloženom situacijom (list 10-14 spisa), vještva Z. R. priloženog uz podnesak tužitelja od 4. listopada 2011. od 2. kolovoza 2011., (list 22/23 spisa), pisane dokumentacije tužiteljice priložene u spis (list 33-45 spisa), zahtjeva HAKOM-a od 11. rujna 2017. (list 56 spisa), dopisa HŠ d.o.o. od 15. lipnja 2016. (list 58 spisa), Ugovor o pravu instaliranja opreme broj T2-115/2004 od 22. prosinca 2003., Ugovora o zakupu broj S4211/20 od 17. rujna 2020., pregledom Ugovora o naknadi za korištenje protupožarnih prosjeka s elementima ceste od 17. siječnja 2011. (list 126-128 spisa), pregledom Ugovora o naknadi za korištenje protupožarnih prosjeka s elementima šumske ceste od 17. siječnja 2011. (list 129-131 spisa), pregledom Ugovora o naknadi za korištenje protupožarnih prosjeka s elementima šumske ceste (list 132/133), Ugovora o pravu instaliranja osnovne postaje V. mreže ID S 4211D/11 Stobreč od 18. veljače 2011. (list 134-135 spisa), pregledom Ugovora o naknadi za korištenje protupožarnih prosjeka s elementima šumske ceste od 17. siječnja 2011. (list 136- 153 spisa), Ugovora o instaliranju bazne stanice V. mreže ID 4478 Z.

D. od 14. siječnja 2011. (list 154-155 spisa), zapisnika o stupanju u posjed na lokaciju 4478B Z. D. od 14. veljače 2011. s prilozima (list 156-160

spisa), Ugovora o naknadi za korištenje protupožarnih prosjeka s elementima šumske ceste iz 2012. godine (list 161-185 spisa), dopisa HŠ od 21.

ožujka 2013. s prilozima (list 185- 204 spisa), Ugovora o korištenju šumskih cesta od 1. ožujka 2016. (list 205-206 spisa), analitičkih kartica (list 207-223 spisa), vještačenjem po vještacima A. S. i S. D., dipl. ing., dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

4.1. S obzirom na pravomoćno utvrđenje glede neovlaštenog korištenja postavljene opreme na nekretnini u tužiteljičinom vlasništvu valjalo je odlučiti o postavljenom zahtjevu za naknadu koristi koju je tuženik imao od nekretnine.

5. Među strankama je nesporno da je tuženik bio u ugovorom odnosu sa HŠ d.o.o. Z. u odnosu na tužiteljičinu nekretninu i to na temelju Ugovora o pravu instaliranja opreme od 2. svibnja 2000. Nadalje, među strankama je nesporno da od sklapanja tog ugovora pa do zaključenja ove rasprave tuženik koristi tužiteljičinu nekretninu, a što i proizlazi iz tuženikovih dopisa od 15. siječnja 2009., 4. kolovoza 2009. i 18. veljače 2009.

5.1. Među strankama je sporna pasivna legitimacija i visina naknade.

5.2. Na temelju odredbe članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("NN", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,

114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje u tekstu: ZV) kojom je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Nadalje, stavkom 2. je propisano da vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana, a stavkom 3. da nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku; to mu pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari. Stavkom 6. propisano je da od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

5.3. Dakle, tužiteljica bi imala pravo tražiti od nepoštenog posjednika da joj naknadi korist koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja kao nepošteni posjednik.

5.4. U konkretnom slučaju tuženik je koristio predmetnu nekretninu odnosno njen dio na temelju ugovornog odnosa s HŠ d.o.o.

Međutim, podizanjem ove tužbe od zemljišnoknjižne, dakle, formalne i stvarne vlasnice, tuženik je saznao da njegov posjed nije pošten pa bi, dakle, posjed tuženika bio nepošten od trenutka kada je primio ovu tužbu, s obzirom na raniji ugovorni odnos. Međutim, a kako to i ukazuje drugostupanjski sud, nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Posjednik stječe korist posjedovanjem stvari ako nema pravo na njen posjed i ujedno za njeno korištenje ne plaća naknadu. Na obvezu tuženika da naknadi korist koju je imao za vrijeme posjedovanja nisu od utjecaja činjenice bi li tužiteljica kao vlasnica nekretnine u utuženom razdoblju ostvarivala poljoprivrednu ili drugu korist i u kojem novčanom iznosu, jer je tužiteljica tijekom postupka pojasnila navode o pravnoj osnovi svog potraživanja, tj. da potražuje naknadu koristi koju je tuženik ostvario uporabom njezine nekretnine, a ne naknadu štete. Tuženik je Ugovorom o pravu instaliranja opreme od 2. svibnja 2000., zaključenim sa HŠ d.o.o. na razdoblje od 10 godina, ugovorio naknadu za korištenje dijela

č.br. 318/2 k.o. S.. Ugovorni odnos između tuženika i HŠ d.o.o. nastavljen je i nakon podnošenja tužiteljičine tužbe protiv HŠ d.o.o.,

koje su ustrajale na stavu da je predmetni dio nekretnine njihovo vlasništvo te su podnijele i protutužbu protiv tužiteljice radi utvrđenja tog prava.

5.5. Stoga, po stavu ovog suda, tuženik bi bio dužan tužiteljici platiti korist koju je imao upotrebom njezine nekretnine upravo od saznanja za podnijetu tužbu, a za koju je tuženik saznao 16. lipnja 2010., kada je zaprimio ovu tužbu, jer je po stavu ovog suda tuženik upravo od tog trenutka postao nepošteni posjednik. Međutim, u takvim okolnostima, valjalo je utvrditi je li tuženik za uporabu promatračnice plaćao naknadu HŠ d.o.o., čime ne bi ostvario

korist za vrijeme neposrednog posjedovanja dijela nekretnine tužiteljice, već bi takvu korist ostvarile HŠ d.o.o. kao posredni posjednik.

5.6. Pregledom dopisa HŠ d.o.o. od 15. lipnja 2019. razvidno je da Hrvatske šume d.o.o. predmetnu promatračnicu ne koriste od 2011. godine 5.7. Na ove okolnost tuženik se tijekom postupka nije očitovao.

5.8. Tužiteljica od tuženika potražuje isplatu utuženog iznosa od 2004. godine.

5.9. Na temelju tako provedenih dokaza ovaj sud nedvojbeno zaključuje da cijelo tužbeno razdoblje tuženik koristi predmetnu motrionicu te da upravo od 2011. godine, od kada HŠ d.o.o. ne koriste predmetnu nekretninu,

tuženik ne plaća naknadu za korištenje motrionice. To nedvojbeno ovaj sud zaključuje i iz činjenice da su stranke ovog spora zaključile ugovor o zakupu broj S4211/20 od 17. rujna 2020. kojim ugovorom su stranke odredile visinu zakupnine od 25.000,00 HRK za svaku godinu, a od 1. siječnja 2017. pa do sklapanja ugovora, tuženik se obvezao isplatiti tužiteljici iznos od 100.000,00 HRK na ime zakupnine.

5.10. Prema tome, ovaj sud zaključuje, da je tuženik upravo od 2011. ostvario korist korištenjem motrionice na tužiteljičinom zemljištu i da je upravo od 2011. pa na dalje u obvezi naknaditi koristi koje je imao takvim posjedovanje jer je takve koristi imao. Dakle, ovaj sud zaključuje da je tuženik platio korištenje HŠ d.o.o. Z. sve do 2010., do kada su HŠ d.o.o. gospodarile tužiteljičinim zemljištem, pa do tada tuženik nepoštenim posjedovanjem nije sebi ostvario korist. Stoga, tuženik bi bio u obvezi naknaditi tužiteljici korist koju je imao od uporabe njene nekretnine i to od 2011. godine pa nadalje.

5.11. Nesporno je da su stranke svoj odnos uredile ugovorom o zakupu broj S4211/20 od 17. rujna 2020. na način da su odredile visinu zakupnine od 25.000,00 HRK, dok su u odnosu na razdoblje prije zaključenja ugovora ugovorile da od 1. siječnja 2017. do sklapanja ugovora tuženik isplati tužiteljici zakupninu u iznosu od 100.000,00 HRK.

5.12. Argumentum a contrario, tužiteljica bi ovom tužbom mogla potraživati korist koju je tuženik imao za godine 2011., 2012., 2013., 2014., 2015. i 2016., a kako ovaj sud zaključuje da je još i za 2010. tuženik platio korištenje HŠ d.o.o. na način kako je to ugovoreno odredbom članka 3. Ugovora o

pravu instaliranja opreme od 2. svibnja 2000.

5.13. Stoga, tuženik ako nepošteni posjednik je obvezi naknadit tužiteljici korist koju je imao od uporabe njene nekretnine od 2011. do 2016. pa je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije u cijelosti neosnovan.

6. Međutim, među strankama je sporna i visina koristi.

6.1. Pregledom Ugovora o pravu instaliranja opreme broj T2-115/2004 od 22. prosinca 2003. razvidno da je sklopljen s jedne strane između HŠ

d.o.o. Z. i s druge strane HT-M. K. d.o.o. Z., te da je

sklopljen za lokaciju S., ID 1140038. U članku 1. ugovorne strane suglasno utvrđuju da su HŠ izvanknjižni vlasnik i posjednik protupožarne promatračnice izgrađene na k.č.br. 298/1, K.O. S.. Ovim ugovorom u točki 2.

HŠ dozvoljavaju HT-mobilnim komunikacijama postavljanje,

održavanje, unapređivanje, popravljanje i usmjeravanje odašiljača, antena i druge opreme namijenjene prijemu i odašiljanju radio signala, postavljanje instalacija i cijevi, kao i obavljanje drugih odgovarajućih poslova vezanih za djelatnost HT mobilnih komunikacija, a sve sukladno propisima R. H. na nekretnini opisanoj u članku 1. sasvim potrebnim prilazima, koridorima i prolazima. Člankom 3. Ugovora određeno je da će za korištenje predmetne nekretnine od dana 1. travnja 2004. H. mobilne komunikacije plaćati HŠ godišnju naknadu u iznosu od 18.000,00 HRK uvećanu za PDV, te da su

ugovorne strane suglasne da će HT mobilne komunikacije naknadu iz stavka 1. ovog članka plaćati jedanput godišnje unaprijed, na žiro-račun broj 2390001- 1500004117. HŠ da se obvezuju da će ispostavljati račun za godišnju naknadu na adresu HT mobilne komunikacije, a HT mobilne komunikacije da će račun platiti u roku od 20 dana od dana primitka računa. Ugovor da se zaključuje na vrijeme od 5 godina.

6.2. Pregledom ugovora o zakupu broj S4211/20 od 17. rujna 2020. razvidno je da su stranke sklopile ugovor glede predmeta spora na deset godina uz visinu zakupnine od 25.000,00 HRK, dok je od 1. siječnja 2017. do sklapanja ugovora tuženik isplatio tužiteljici zakupninu u iznosu od 100.000,00 HRK.

6.3. Na okolnost visine koristi koju je tuženik imao korištenjem tužiteljičine nekretnine nisu ovom sudu odgovorili sudski vještaci A. S. i S.

D., dipl. ing., pa je ovaj sud uzimajući u obzir sklopljeni ugovor stranaka kojim su regulirale svoj odnos od 1. siječnja 2017. pa ubuduće, pregledom priloženih ugovora i naknadi za korištenje protupožarnih prosjeka s elementima šumske ceste i primjenom ovlaštenja iz odredbe članka 223. ZPP-a utvrdio da bi visina naknade koristi iznosila upravo iznos od 18.000,00 HRK, kako to tužiteljica i potražuje.

6.4. Slijedom navedenog valjalo je obvezati tuženika na isplatu iznosa od 18.000,00 HRK počev od 2011. pa do 2016. godine, dok je za više zatraženi iznos za godine od 2004. do 2010. i za 2017. godinu zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan jer tuženik od 2004. do 2010. nije bio nepošteni posjednik i nije ostvario korsit posjedovanjem tužiteljičine nekretnine, dok je za 2017. platio naknadu tužiteljici po Ugovoru o zakupu broj S4211/20 od 17. rujna 2020.

7. Međutim, na tako utvrđene iznose valjalo je sukladno Zakonu o porezu na dohodak („NN“ br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/11,

22/12, 144/12, 43/¸13, 120/13, 125713, 148/13, 83/14 i 143/14), obračunati poreze i doprinose, jer bi tužiteljica trebala platiti poreze i doprinose, a u protivnom bi na strani tužiteljice došlo do stjecanja bez osnove. Dakle, tako dobiveni iznos predstavlja poreznu osnovicu na koju bi trebalo obračunati poreze i doprinose sukladno Zakonu o porezu na dohodak, a koji padaju na teret tužiteljice i za toliku umanjiti obvezu prema tužiteljici, pa je ovaj sud tako dobivene iznose umanjio za 12% (porezna stopa zakupa) i dobio iznos od 126.720,00 HRK, a tako dobiveni iznos umanjio za trošak prireza u visini od 10% (na poreznu osnovicu od 12% dobivenih iznosa), što ukupno proizlazi 124.992,00 HRK za koji iznos je valjalo tuženika obvezati prema tužiteljici, što u konačnici predstavlja godišnju zakupninu u iznosu od 15.624,00 HRK.

7.1. Stoga je za više zatraženu zakupninu tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

8. Zatezna kamata dosuđena je za svaki godišnji iznos od 15.624,00 HRK i teče od 1.-og kolovoza za prethodnu godinu do isplate, sukladno odredbi članka 29. ZOO-a.

8.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

9. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja kazati da zastarni rok, a na temelju prednje citirane odredbe, za vlasnikovo traženje zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana. Kako je ovaj sud utvrdio da tuženik posjeduje predmetni nekretninu neprekidno od sklapanja Ugovorom o pravu instaliranja opreme od 2. svibnja 2000. zaključenim sa HŠ d.o.o. na razdoblje od 10 godina, do zaključenja glavne rasprave, a što proizlazi iz Ugovora o zakupu broj S4211/20 od 17. rujna 2020., to je nedvojbeno da zastarni rok nije ni počeo teći, pa se prigovor tuženika ocjenjuje kao neosnovan.

10. Odluka o trošku temelji se na odredbama iz članaka 154. stavka 2., 155. i 164. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN" broj 142/12). Tužiteljica je po stavu ovog suda,

imajući u vidu osnovu i visinu zahtjeva, uspjela u postupku 70%, a tuženik 30%. Kad se oduzme postotak uspjeha tuženika od postotka uspjeha tužitelja dobije se iznos od 40%.

10.1. Sud je tužiteljici kao opravdani trošak priznao trošak sastava tužbe, trošak pristupa na ročišta od 24. travnja 2018., 18. veljače 2020., 18. ožujka 2021., 26. listopada 2021. i 24. svibnja 2022. i sastav jednog podneska od po 2.500,00 kn, trošak pristupa na ročišta od 15. ožujka 2021., 27. rujna 2016., 24. studenog 2016., 6. ožujka 2018., 2. prosinca 2019., 16. lipnja 2020., 23. rujna 2020. i 15. srpnja 2021. i trošak sastava dvaju podneska (4. listopada 2011. i 1. ožujka 2018.) u iznosu od po 500,00 kn, što zbrojeno iznosi 22.500,00 HRK, uvećano za trošak PDV-a, a što sveukupno predstavlja iznos od 28.125,00 HRK. Na tako priznati trošak valjalo je priznati i trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 2.690,00 HRK i trošak pristojbe žalbe u iznosu od 2.880,00 HRK, pa ukupni trošak bi iznosio 33.695,00 HRK. Od ukupnog iznosa troškova postupka tužiteljici je priznat postotak od 40% tog iznosa, što čini iznos od 13.478,00 HRK, kojemu se s naslova troškova vještačenja dodaje iznos od 1.000,00 HRK, pa ukupno priznati trošak iznosi 14.478,00 HRK, koji trošak je ovaj sud obistinio pod točkom II. izreke. Trošak sudske pristojbe tužbe ovaj sud nije priznao tužiteljici budući tužiteljica nije podmirila taj trošak, a poradi nastupanja zastare potraživanje ovaj sud nema mogućnosti pozivanja tužiteljice na plaćanje tog troška. Također, više zatraženi trošak ovaj sud nije priznao budući tako popisani trošak nije sukladan navedenim propisima.

11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

S., 8. srpnja 2022.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

- u spis