Poslovni broj: UsI-3468/2021-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja M. Z. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi šutnje uprave, 8. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana od dostave presude donese odluku o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja M. financija Republike Hrvatske, C. uprave, S. ureda, KLASA: UP/I-471-01/18-15/133, URBROJ: 513-02-1973/21-18-1 od 6. studenog 2018.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 30 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi troškove spora u iznosu od 3.125,00 kn, (tritisućestodvadesetpetkuna), dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadom troškova odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu radi šutnje uprave, ne donošenja odluke o njegovoj žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja M. financija Republike Hrvatske, C. uprave, S. ureda, KLASA: UP/I-471-01/18-15/133, URBROJ: 513-02-1973/21-18-1 od 6. studenog 2018.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem utvrđuje se da tužitelj nije C. upravi prije prvog unosa označenog motornog vozila na područje Republike Hrvatske isto prijavio elektroničkim putem, privremeno se oduzima predmetno motorno vozilo uz potvrdu o oduzimanju, utvrđuje se da će se vozilo oduzeti i odrediti njegova prodaja uz određenje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točke 1. do 5. izreke).
3. Tužitelj u tužbi navodi da je protiv navedenog rješenja izjavio žalbu o kojoj do dana podnošenja tužbe tuženik nije riješio u roku propisanom člankom 121. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09., dalje: ZUP) odnosno u roku od 23.11.2018. do 23.1.2019., stoga smatra da su ispunjeni uvjeti za podnošenje tužbe radi šutnje uprave, sukladno članku 3. stavku 1. točka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/13., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS). Navodi razloge zbog kojih je prvostupanjsko rješenje koje je žalbom pobijao nezakonito, pa tužbom zahtjeva da sud poništi prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje: KLASA: UP/I-471-01/18-018/1813, URBROJ: 513-02-3005/14-18-2 od 6. prosinca 2018. kojim je obustavljen postupak naknadne naplate posebnog poreza na motorna vozila od tužitelja, te je vozilo dana 7. prosinca 2018. vraćeno tužitelju. Predlaže da sud spor riješi bez rasprave i tužbu odbije kao neosnovanu.
5. Odluka u ovom sporu donosi se bez rasprave, sukladno ovlaštenju iz odredbe člana 36. točke 4. ZUS-a, jer činjenice u predmetnom sporu šutnje uprave nisu sporne i mogu se utvrditi iz dokumentacije dostavljenog spisa, a stranke spora ne predlažu izvođenje daljnjeg dokaznog postupka niti izričito zahtijevaju održavanje rasprave.
6. Sud je proveo dokazni postupak uvidom u sudski spis predmeta, te u spis tuženika dostavljen sudu uz odgovor na tužbu.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. U konkretnom slučaju tužitelj je uz tužbu dostavio dokaz o tome da je protiv prvostupanjskog rješenja C. uprave, S. ureda od 6. kolovoza 2018. podnio žalbu dana 23. studenog 2018. P. carinskom uredu Z..
9. Iz podataka dostavljenog spisa tuženika proizlazi da je ta žalba dostavljena prvostupanjskom tijelu Carinskoj upravi 4. prosinca 2018. godine.
10. Iz dopisa tuženika KLASA: 413-06/21-01/33, URBROJ: 513-04-21-2 od 3. prosinca 2021. dostavljenog C. upravi, S. uredu povodom pokrenute tužbe radi šutnje uprave proizlazi da predmetna žalba tuženiku nije niti dostavljena na rješavanje („budući je provjerom utvrđeno da prigovor nije zaprimljen u ovom tijelu na rješavanje“), a navedeno ne proizlazi niti iz dostavljenog spisa upravnog tijela obzirom da istome ne prileži dopis kojim se žalba dostavlja tuženiku na odlučivanje.
11. Imajući u vidu navedeno nesporno je utvrđeno da o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja C. uprave, S. ureda, KLASA: UP/I-471-01/18-15/133, URBROJ: 513- 02-1973/21-18-1 od 6. studenog 2018. odluka, odnosno rješenje nije doneseno.
12. Člankom 3. stavkom 1. točkom 3. ZUS-a propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odlučuje o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke, odnosno da postupi prema propisu.
13. Člankom 24. stavkom 2. ZUS-a propisano je da se pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba sudu podnosi najranije osam dana nakon proteka propisanog roka.
14. Člankom 121. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09., dalje u tekstu: ZUP) propisano je da drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.
15. Primjenjujući citirane odredbe na konkretan predmet u kojemu je nesporno da o žalbi tužitelja izjavljenoj 23. studenog 2018. ne samo da nije donesena odluka, nego ta žalba nije niti dostavljena nadležnom drugostupanjskom tijelu na rješavanje (čl. 113. st . 6. ZUP-a), tužitelj je ovlašten i ima pravni interes podnijeti tužbu te istom zahtijevati donošenje odluke koja nije donesena.
16. Činjenica da je u međuvremenu nakon podnošenja žalbe prvostupanjsko tijelo donijelo novo rješenje kojim se obustavlja postupak naknadne naplate posebnog poreza na motorna vozila od tužitelja, nije okolnost zbog koje tuženik ne bi bio dužan donijeti odluku o žalbi. Ovo zato, jer iz navedenog rješenja C. uprave, P. carinskog ureda Z. od 6. prosinca 2018. o obustavi postupka ne proizlazi da bi to rješenje bilo doneseno u postupku o predmetnoj žalbi tužitelja, a sukladno ovlaštenjima koje prvostupanjsko tijelo u postupanju po žalbi ima, propisanima člankom 113. ZUP-a odnosno člankom 182. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16.).
17. Pored navedenog, iz sadržaja izreke navedenog rješenja od 6. prosinca 2018. kojim se obustavlja postupak nije moguće zaključiti da bi se radilo o istoj upravnoj stvari. Ovo zato, jer je prvostupanjsko rješenje od 6. kolovoza 2018. na koje je tužitelj izjavio žalbu doneseno u postupku nadzora poreznog postupanja, dok je rješenje od 6. prosinca 2018. doneseno u postupku naknadne naplate posebnog poreza na motorna vozila.
18. Primjenjujući citirane odredbe na konkretan predmet u kojemu je nesporno da o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja od 6. kolovoza 2018., ne samo da nije donesena odluka, nego ta žalba nije niti dostavljena nadležnom drugostupanjskom tijelu na rješavanje tužitelj je ovlašten i ima pravni interes podnijeti tužbu te istom zahtijevati donošenje odluke koja nije donesena.
19. Člankom 58. stavkom 3. ZUS-a propisano je da ako sud utvrdi da javnopravno tijelo nije u propisanom roku donijelo pojedinačnu odluku koju je prema propisima trebalo donijeti, presudom će usvojiti tužbeni zahtjev i sam riješiti stvar, osim kada to ne može učiniti s obzirom na prirodu stvari ili je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni. Tada će tuženiku narediti donošenje odluke i za to mu odrediti primjereni rok. 20. Slijedom navedenog riješeno je kao u izreci, pod točkom I.
21. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a. Tom je odredbom propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. 22. Sud je cijenio osnovanim i opravdanim zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora za radnju poduzetu po opunomoćeniku odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kn, uvećano za porez na dodanu vrijednost u visini od 25%, jer je zahtjev sukladan Tbr. 23/1. u vezi sa Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., dalje: Tarifa).
23. Sud nije cijenio opravdanim zahtjev tužitelja za naknadu troškova za podnesak od 14. siječnja 2022. koji sadržajno predstavlja očitovanje na zaprimljeni odgovor na tužbu tuženika, jer se u istome ne iznosi nova činjenična i pravna argumentacija koja bi bila od utjecaja za odluku u ovoj upravnoj stvari, već se ponavljaju navodi izneseni u tužbi, trošak koje je tužitelju priznat.
24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom II.
U Zagrebu 8. srpnja 2022.
Sutkinja
Mirjana Harapin, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude u dijelu pod točkom I. žalba nije dopuštena (čl. 66.a Zakona o upravnim sporovima).
Protiv ove presude u dijelu pod točkom II. dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 79. stavak 7. Zakona o upravnim sporovima).
