REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-91/2019

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirjani Rubić, u pravnoj stvari tužitelja Ž. L., O.:… iz S., kojeg zastupa

opunomoćenica J. M., odvjetnica iz O. L. i Č., j.t.d. S., protiv

tužene R. H., O.: …, koju zastupa O. S., radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave, održane 5.

svibnja 2022., u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja K. P., odvetničke vježbenice u O. L. i Č. j.t.d. i zakonske zastupnice tužene M. P., na ročištu za objavu održanom 8. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 3.500,00 kuna sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od 2. prosinca 2014. pa do isplate.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnične troškove".

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi.

II. Dužan je tužitelj naknaditi parnične troškove tuženoj u iznosu od 1.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 8. siječnja 2019. se navodi kako je tužitelj odvjetnik te je protiv njega Ž. državno odvjetništvo u S. povelo kazneni postupak koji se vodio pred Ž. sudom u S. pod poslovnim brojem K-16/01. Tužitelj je lišen slobode 15. rujna 1996., o čemu je P. uprava S.-dalmatinska sastavila izvješće o lišenju slobode broj …

Nakon toga je sud donio rješenje o provođenju istrage pa je sud i proveo istragu protiv tužitelja. Nakon završene istrage Ž. državno odvjetništvo je protiv tužitelja podnijelo optužnicu broj K.-117/96. od 29. prosinca 2000. pa je Ž. sud u S. sudio tužitelju u predmetu pod poslovnim brojem K-16/01 27.

lipnja 2014.

Ž. sud u S. je donio presudu kojom je tužitelja oglasio krivim za

kaznena djela iz članka 337. stavak 4. KZH-a i dr. pa ga je taj sud osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Sudac Ž. suda u S. M. P.

je H.-u podnio disciplinsku prijavu protiv tužitelja i dostavio joj je presudu Ž. suda u S. pod poslovnim brojem K-16/01 od 27. lipnja 2014. H. je

8. rujna 2014. donijela R. pod poslovnim brojem … kojom je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva i to radi toga jer je oglašen krivim i osuđen presudom pod poslovnim brojem K-16/01 Ž. suda u S.. V. sud R. je ukinuo osuđujuću presudu Ž. suda u S. pod poslovnim brojem K-

16/01. R. H.-a broj 7070/2014 od 5. srpnja 2017 ukinuto je rješenje od 8.

rujna 2014. na način da je "ukinuta obustava prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti". Za vrijeme trajanja mjere zabrane obavljanja odvjetništva tužitelj nije mogao obavljati odvjetničke poslove, nije mogao zastupati, nije mogao sastavljati isprave, nije mogao davati pravne savjete itd., pa je pretrpio štetu. Tužitelj je postupio prema propisu iz članka 186. a) ZPP-a i zatražio od tuženika da se u mirnom postupku dogovore o naknadi štete, ali je tuženikov zastupnik po zakonu L. P., zamjenik O.-a u S. odbio tužbeni zahtjev za mirno rješenje spora navodeći: "Obzirom da u postupanju tijela kaznenog progona u navedenom kaznenom postupku koji je vođen protiv podnositelja ne nalazimo elemente nezakonitog ili nepravilnog rada za koji bi odgovarala R. H., to u konkretnom slučaju

nisu ostvarene materijalno-pravne pretpostavke za odgovornost R. za eventualnu štetu koju je pretrpio podnositelj zahtjeva."

U predmetu Ž. suda u S. pod poslovnim brojem K-25/2015

tužitelj je kao izabrani branitelj zastupao N. Z. optuženog za kazneno djelo zlouporabe položaja ili ovlaštenja iz članka 337. stavak 4. Kaznenog zakona, za koje je djelo zaprijećena kazna do 10 godina zatvora. No, nakon donošenja rješenja H.- a … tužitelj nije mogao poduzimati radnje u ovom predmetu, nije mogao braniti, nije mogao pisati podneske, nije mogao zastupati N. Z. na ročištima niti sudskim radnjama, pa tako nije mogao kao branitelj pristupiti na raspravu od 2.prosinca 2014., čime je tužitelju nastupila šteta u iznosu od 3.500,00 kuna prema odredbi Tbr. 4.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, slijedom čega je predloženo presudom obvezati tuženu na isplatu tog iznosa s kamatom od 2. prosinca 2014. i parničnim troškom.

2.U odgovoru na tužbu tužena je predložila odbaciti tužbu kao nedopuštenu obzirom da u konkretnom slučaju nije ostvarena pozitivna procesna pretpostavka propisana odredbom članka 186. a) ZPP-a. Naime, kad se usporedi zahtjev za mirno rješenje spora i predmetna tužba, evidentno je da zahtjev za mirno rješenje spora nije sadržavao sve potrebne elemente koje sadržava tužba, radi čega se ima smatrati da taj zahtjev nije bio uredan te kao takav ne udovoljava procesnim uvjetima propisanih odredbom članaka 186. a) ZPP-a.

Tuženik smatra da postupanje tužitelja predstavlja zloupotrebu procesnih ovlaštenja obzirom da je podnio jedan podnesak kojeg je nazvao zahtjevom za mirno rješenje spora da bi nakon što zz tužene nije udovoljio tom podnesku, protiv tužene podnio više desetaka tužbi iako za takvo postupanje nije bilo nikakvog opravdanog razloga te je tužitelj trebao podnijeti jednu tužbu jer se zahtjevi temelje na identičnom činjeničnom i pravnom osnovu. Stoga se predlaže sudu izvršiti spajanje svih navedenih postupaka u jedan.

Podredno, osporava visinu i osnov tužbenog zahtjeva, predlaže istog odbiti i obvezati tužitelja na podmirenje parničnog troška. Ističe se prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Naime, tužitelj potražuje naknadu štete na ime izmakle dobiti, budući u predmetu Ž. suda u S. K. -25/2015 u kojem je kao branitelj zastupao N. Z. nije mogao pristupiti na ročište od 2.prosinca 2014.

Međutim, tužitelj nije dostavio dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je odvjetničku dužnost u spornom razdoblju obavljao samostalno a isti je u to vrijeme bio odvjetnik u odvjetničkom društvu. Naime, u razdoblju od 8. rujna 2014. do 5. srpnja 2017. za koje vrijeme je bila na snazi odluka H.-a broj … kojom je tužitelju bila izrečena mjera zabrane obavljanja odvjetničke djelatnosti, isti je bio član i osoba ovlaštena za zastupanje u trgovačkom društvu koje je obavljalo odvjetničke poslove pa sve radnje koje bi tužitelj u tom razdoblju kao odvjetnik mogao obavljati bile bi isključivo u ime i za račun trgovačkog društva, a sve sukladno Zakonu o trgovačkim društvima, Zakonu o obveznim odnosima i Zakonu o odvjetništvu.

Stoga, eventualna šteta o kojoj tužitelj govori, ako je uopće nastala, bila bi šteta trgovačkog društva čiji je bio član u vrijeme kada je trebao obaviti predmetnu radnju, budući članovi javnog trgovačkog društva sve radnje u okviru poslovanja društva poduzimaju u ime i za račun društva, a sve u skladu s odredbama Zakona o trgovačkim društvima, Zakona o obveznim odnosima i Zakona o odvjetništvu.

Nadalje, ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika. Naime, tužitelj potražuje naknadu štete koja mu je nastala uslijed izrečene mjere zabrane obavljanja odvjetničke djelatnosti. Međutim, navedenu mjeru nije izrekla R., već H. odvjetnička komora, samostalnu i neovisnu strukovna organizacija za čije postupanje R. ne odgovara. Podredno, nisu ostvarene materijalno pravne pretpostavke za odgovornost tužene za eventualnu štetu koju je pretrpio tužitelj obzirom da u postupanju pravosudnih tijela u svezi vođenja kaznenog postupka protiv tužitelja nije bilo elemenata šikanoznog ili arbitrarnog postupanja pravosudnih tijela naspram tužitelja. Također, mjera zabrane tužitelju obavljanja odvjetničke djelatnosti je u cijelosti utemeljena na pozitivnim propisima, što znači da ne postoji element protupravnosti kao pretpostavka za zasnivanje odgovornosti za štetu. Predlaže se predmetnu tužbu odbaciti kao nedopuštenu, podredno zahtjev odbiti kao neosnovan te tužitelju naložiti snašanje parničnih troškova.

3.Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem zahtjeva za mirno rješenje spora od 25. listopada 2018., dopisa O. S. broj: N-D.-529/18. od 3. prosinca 2018., spisa Ž. suda u S. pod poslovnim brojem K-25/2015, odgovora

H.-a broj … od 7.ožujka 2022., time da je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka M. P. i L. P. jer kraj postignutih činjeničnih utvrđenja izvođenje tih dokaza je smatrao suvišnim, a stranke drugih dokaznih prijedloga nisu imale.

4.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.Presudom Ž. suda u S. pod poslovnim brojem K-16/01 od 27.

lipnja 2014. ovdje tužitelj Ž. L. bio je proglašen krivim zbog počinjenja više kaznenih djela radi čega mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine.

Rješenjem H.-e broj … od 8. rujna 2014. utvrđeno je kako je odvjetniku Ž. L. obustavljeno obavljanje odvjetništva danom primitka te odluke do drugačije odluke disciplinskih tijela, a ovo rješenje doneseno je po zaprimanju gore označene presude Ž. suda u S., kako proizlazi iz podneska disciplinskog tužitelja H. od 8. rujna 2014.

Čitanjem presude V. suda R. H. pod poslovnim brojem

U.-1/15-4 od 15. srpnja 2015. utvrđeno je kako je odbijen priziv Ž. L.

podnesen protiv gore označenog rješenja H. od 8. rujna 2014.

Presudom i rješenjem V. suda R. H. pod poslovnim

brojem I. K.-646/14-17 od 23. svibnja 2017. preinačena je presuda Ž. suda u S. od 27. lipnja 2014., te je odbijena optužba protiv ovdje tužitelja Ž. L.

radi počinjenja kaznenih djela koji su mu stavljani na teret, dok iz rješenja H. broj … od 5. srpnja 2017. proizlazi kako je označenog dana ukinuto rješenje

Izvršnog odbora H. od 8. rujna 2014. kojim je Ž. L. obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva.

Nije sporno da je odvjetnik Ž. L. osnivač i član O. društva

L. i Č. j.t.d., a pored njega još je niz članova, među kojima i odvjetnica

J. M..

6.Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženiku radi naknade štete i to izmakle dobiti tužitelja radi nemogućnosti kao punomoćnik – odvjetnik zastupati N. Z. na raspravi održanoj 2. prosinca 2014. u predmetu

Ž. suda u S. pod poslovnim brojem K-25/2015, a sve radi R. H. odvjetničke komore broj 7070/14 od 8. rujna 2014. kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva jer je bio proglašen krivim i osuđen presudom Ž. suda u S. pod poslovnim brojem K-16/01., a koja je kasnije ukinuta odlukom V..

7.Među strankama nije sporan tijek i ishod spomenutog kaznenog postupka Ž. suda u S. K. -15/01 te kada je i koja rješenja donijela H. postupajući

po disciplinskoj prijavi suca Ž. suda u S..

Inače je odredbom članka 59. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj 9/94., 117/08., 50/09., 75/09. i 18/11. – dalje: ZO) propisano kako je sud odnosno drugo državno tijelo dužno obavijestiti Komoru o pokretanju prekršajnog odnosno kaznenog postupka i određivanju pritvora protiv odvjetnika, izricanju osuđujuće presude odvjetniku i o odluci kojom se pravomoćno završava kazneni ili prekršajni postupak protiv odvjetnika.

Nije bilo sporno da je u razdoblju od 8. rujna 2014. do 5. srpnja 2017. tužitelju bila na snazi mjera zabrane obavljanja odvjetništva.

8.Sporno je je li tužba dopuštena te podredno pitanje pasivne legitimacija tuženika i osnovanosti tužbenog zahtjeva.

9.Prema čl. 186. a) stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje ZPP-a) osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv R. H. dužna se prije podnošenja tužbe obratili nadležnom

D. odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

Spisu prileži tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora koji je podnio nadležnom O. državnom odvjetništvu u S., a zaprimljen je po adresatu

25. listopada 2018. te u istom tužitelj navodi kako je u predmetu Ž. suda u

S. pod poslovnim brojem K-16/01 presudom V. suda R. pod poslovnim

brojem K.-646/14 odbijena optužba te da je tužitelj pretrpio imovinsku i neimovinsku štetu u iznosu od 15.170,00 kuna pa je predložena isplata tog iznosa.

Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se ima smatrati da tužitelj nije podnio zahtjev za mirno rješenje spora jer njegov podnesak, koji je tako nazvao nije sadržavao sve potrebne elemente koje sadrži tužba te je nakon podnošenja jednog općenitog zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelj pred ovim sudom podnio više desetaka tužbi, što nije sporno.

Međutim, obzirom je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora naveo broj kaznenog postupka koji se pred Ž. sudom u S. vodio protiv njega i koji

je završio na povoljan način za njega te u istom navodi kako je pretrpio štetu u iznosu koji je veći od iznosa koji traži u ovom postupku, ovaj sud smatra da je tužitelj u zahtjevu naveo sve bitne činjenice o kojima ovisi zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva kao i određen novčani iznos te je time, i bez obzira što iznos nije identičan iznosu koji potražuje u ovom postupku, ispunio procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe za naknadu štete u ovom postupku, slijedom čega je o njegovom zahtjevu valjalo meritorno odlučiti.

10.Sporna je pasivna legitimacija tuženika.

Disciplinski postupak H. odvjetničke komore pokrenut je vezano za predmet Ž. suda u S. pod poslovnim brojem K-16/01, što je i rezultiralo rješenjem H. odvjetničke komore od 8. rujna 2014. kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva. Naime, tužitelj je presudom Ž. suda u

S. 27. lipnja 2014. bio proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora od dvije godine, nakon čega je po disciplinskoj prijavi iz tog predmeta H. odvjetnička komora donijela rješenje kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva, a naknadno je optužba prema tužitelju odbijena.

H. odvjetnička komora je R. od 5. srpnja 2017. ukinula rješenje

od 8. rujna 2014. na način da je ukinuta obustava prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti.

Dakle, postoji uzročno posljedična veza između vođenja kaznenog postupka pred Ž. sudom u S. i donošenja rješenja H.-a, što znači da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

Sud smatra kako u predmetu Ž. suda pod poslovnim brojem K-16/01

nije bilo nezakonitog ili nepravilnog rada suca prilikom obnašanja sudačke dužnosti, u smislu odredbe iz članka 105. stavak 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18. i 126/19.) što bi bila pretpostavka odgovornosti države za štetu koju je njezin dužnosnik nanio oštećenoj stranci u postupku.

Ovdje je reći kako je osuđujuću odluku u kaznenom postupku donijelo vijeće Ž. suda u S., a ne sudac pojedinac. Osim toga, tužitelj osim donošenja drugačije odluke od one koju je donio V. sud R., koju nije donio sudac pojedinac nego vijeće više sudaca, ne tumači koje bi to nezakonito i nepravilno postupanje suca dovelo do eventualnog nastanka štete. Sud je u predmetu K-16/01 Županijskog suda u Splitu proveo zakonit, neovisan i pravilan postupak, pa, po ocjeni ovog suda, nema nikakvih okolnosti koje bi ukazivale na nezakonit ili nepravilan rad suca u obnašanju sudačke dužnosti u tom postupku, radi čega nema mjesta primjeni odredbe čl. 105. Zakona o sudovima.

Stoga je bilo suvišno izvoditi dokaze saslušanjem svjedoka predloženih po tužitelju.

Pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ili neutemeljenog uhićenja zajamčeno je međunarodnim pravom o ljudskim pravima i slobodama te odredbom iz članka 25. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske po kojoj svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen, ima u skladu sa zakonom pravo na odštetu i javnu ispriku. Naknadu štete spominje i odredba članka 14. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13.,145/13., i 152/14., dalje ZKP 08) koji je bio na snazi u vrijeme kad je tužitelj naveo da je pretrpio štetu i prema kojoj odredbi osoba koja je neopravdano osuđena a kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna te druga prava utvrđena zakonom.

Postupak za naknadu štete i ostvarivanje drugih prava neopravdano osuđenih ili neutemeljeno uhićenih osoba propisan je u ranijem Zakonu o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06., dalje ZKP/ 97) u glavi XXX. s tim da su, na temelju odredbe članka 573. al. 3. ZKP 08, odredbe Glave XXX. ZKP-a 97 i nadalje u primjeni do donošenja posebnog zakona.

Prema odredbi članka 476. stavka 1. (čl. 494. st. 1.) ZKP-a 97 pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba prema kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena, osim ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zato što je u novom postupku oštećenik kao tužitelj, odnosno privatni tužitelj odustao od progona ili što je oštećenik odustao od prijedloga, a do odustanka je došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom.

Prema odredbi članka 478. stavka 3. (čl. 496. st. 3.) ZKP-a 97 tužba za naknadu štete podnosi se protiv Republike Hrvatske.

Prema navedenom tužena j e pasivno legitimirana za naknadu štete na temelju odredbi članka 14. ZKP-a 08 i članka 478. stavka 3. (čl. 496. st. 3.) ZKP-a 97. Nakon što je po žalbi tužitelja osuđujuća presuda u odnosu na tužitelja ukinuta odlukom V. suda R. H. i p r e m a tužitelju odbijena optužba proizlazi da na temelju citiranih odredbi ZKP-a (97 i 08) tužitelj, kao osoba neopravdano osuđena za kazneno djelo, ima pravo na naknadu štete, ukoliko se utvrdi da je štetu pretrpio.

11.Tužitelj u ovom slučaju vezano za zastupanje optuženog N. Z. u predmetu pod poslovnim brojem K-25/2015 kod Ž. suda u S. nije

dokazao da mu je postupanjem tuženika vezano za obustavu prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti nastala bilo kakva šteta koju bi tuženik trebao naknaditi. Pregledom spomenutog kaznenog predmeta utvrđeno je da je N. Z. dana 12. ožujka 2008. u predmetu tadašnje oznake K-96/05 opunomoćio „odvjetnika Ž. L. iz odvjetničkog društva L. i dr. j. t. d.“

Citirana punomoć dostavljena je Ž. sudu u S. uz podnesak opskrbljen štambiljima odvjetnika Ž. L. i odvjetničkog društva L. i dr. j.t.d.

Nakon toga spisu je priložena zamjenička punomoć od 19. listopada 2010. ispuštena odvjetniku M. Ć., koja zamjenička punomoć je opskrbljena štambiljima odvjetnika Ž. L. i odvjetničkog društva L. i dr. j.t.d., jednako

kao i zamjenička punomoć ispuštena odvjetniku B. T. dana 19. travnja 2012. koji je i pristupio na ročište u predmetu K-96/05 (kasnijeg broja K-37/2014, K- 25/2015) dana 20.travnja 2012., pri čemu nije sporno da su spomenuti odvjetnici bili članovi gore navedenog javnog trgovačkog društva.

Nadalje je pregledom tog spisa utvrđeno da je u istom N. Z. dana 23. listopada 2014. ispustio punomoć za zastupanje O. društvu L. i

Č. j.t.d. S., koja punomoć je opskrbljena štambiljem spomenutog odvjetničkog društva i odvjetnice J. M. koja je inače i pristupala na ročišta od 24.

listopada i 2.prosinca 2014.

Tužitelj je bio jedan od članova-osnivača odvjetničkog društva L. i dr. u likvidaciji iz S. (ranije L. i dr. j.t.d., odnosno L. i P. odvjetničko društvo), a ujedno jedan od članova-osnivača odvjetničkog društva L. i Č. j.t.d.

Prema odredbi članka 27. stavak 1. ZO-a dva ili više odvjetnika upisanih u imenik odvjetnika Komore mogu osnovati odvjetnički ured sa svojstvom pravne osobe (odvjetničko društvo), koje se osniva kao javno trgovačko društvo ili kao društvo s ograničenom odgovornošću (stavak 2.). Na odvjetničko društvo se na odgovarajući način primjenjuje Zakon o trgovačkim društvima (stavak 3.). U odredbi članka 29. stavak 1. ovog Zakona propisano je da pravnu pomoć u odvjetničkom društvu mogu pružati samo odvjetnici i odvjetnički vježbenici, a odvjetnici koji rade u odvjetničkom društvu ne moraju biti članovi društva (stavak 2.). Prema odredbi članka 30. stavak 2. ZO-a odvjetnik koji radi u društvu dužan je pružati one oblike pravne pomoći koje mu odredi društvo, ako ugovorom sklopljenim između društva i odvjetnika nije drugačije određeno.

Nesporno je tužitelj član i osnivač odvjetničkog društva L. i Č. j.t.d. S., a prije toga L. i dr. j.t.d., u društvu su radili u promatrano vrijeme i drugi odvjetnici koji nisu morali biti članovi društva, kao i odvjetnički vježbenici. Upravo je odvjetnica koji radi u društvu pristupila na ročište od 2. prosinca 2014.

Stoga ni tužitelju ni odvjetničkom društvu nije nastala bilo kakva šteta koja bi bila u uzročno-posljedičnoj vezi s donošenjem rješenja H.-a. Naime, o izgubljenoj zaradi moglo bi se govoriti samo u slučaju da radi donošenja rješenja o obustavi obavljanja odvjetništva nitko iz O. društva L. i Č. j.t.d. S. nije

mogao pristupiti na ročište od 2. prosinca 2014. pa da je tužitelj kao član odvjetničkog društva radi toga izgubio zaradu i to u vidu troška pristupa na to ročište. Kako je na ročište pristupila J. M. odvjetnica iz O. društva

L. i Č. j.t.d., to nije došlo do gubitka zarade u visini pristupa na to ročište ni tužitelju ni odvjetničkom društvu.

Članovi društva koje je osnovano kao javno trgovačko društvo, naime, solidarno odgovaraju za obveze odvjetničkog društva. Javno trgovačko društvo je trgovačko društvu u koje se udružuju dvije ili više osoba zbog trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom, a svaki član društva odgovara vjerovnicima društva neograničeno solidarno cijelom svojom imovinom (članak 68. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima – "Narodne novine" broj: 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13., 110/15. i 40/19.). Prema odredbi članka 78. ovog Zakona svaki član društva ima pravo i obvezu voditi poslove društva.

U skladu s iznesenim, tužba nema valjanog zakonskog uporišta, radi čega je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I. izreke presude.

12.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 1.,155., 163. i 164. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: OT: Tbr. 7. st. 1., Tbr 9., Tbr 48. i 50).

Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu 50 bodova i zastupanje na ročištu od 5. svibnja 2022. 50 bodova, odnosno ukupno 100 bodova, što pri vrijednosti boda od 10,00 kuna daje iznos od 1.000,00 kuna, na kojeg je valjalo obvezati tužitelja.

Na dosuđeni trošak tuženiku pripada kamata od presuđenja pa do isplate što je utemeljeno na odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. dalje: OZ).

13.Sud je odbio prijedlog tužitelja za oslobađanje od plaćanja sudske pristojbe kao neosnovan, radi čega je riješeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

Naime, pogrešno tužitelj smatra da time što je tužena R. H., u smislu odredbe članka 11. stavak 1. točka 1. ZPP-a, oslobođena od plaćanja sudske pristojbe i tužitelj kao druga stranka u postupku automatski mora biti oslobođen od plaćanja sudske pristojbe jer u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 11. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine 118/18 dalje ZSP).

Također je reći i kako prema odredbi članka 172. ZPP-a pravo na oslobođenje od plaćanja troškova postupka i pravo na stručnu pomoć stranka ostvaruje na način i uz uvjete propisane posebnim propisom kojim se uređuje besplatna pravna pomoć, a uvjeti i postupak za ostvarivanje pravne pomoći propisani su odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“ br. 143/13. 9 8 / 1 9 – dalje: ZBPP).

Odredbe ZBPP-a propisuju da je oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi vrsta sekundarne pravne pomoći koja se pokreće podnošenjem zahtjeva nadležnom uredu državne uprave koji temeljem članka 17. stavak 1. ZBBP-a o zahtjevu odlučuje rješenjem. Dakle, za odlučivanje o zahtjevu za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi nije nadležan sud, pa kako tužitelj i ne tvrdi da je oslobađanje zatražio od nadležnog tijela niti je dostavio o d l u k u kojom se oslobađa od plaćanja sudskih pristojbi ovaj sud je mi š ljenja da je upravo tužitelj dužan platiti sudsku pristojbu na tužbu jer je odredbom članka 3. ZSP-a određeno da je pristojbu dužna platiti osoba na čiji se zahtjev, ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom, a za podneske koje podnosi, a prema odredbi članka 4. Zakona o sudskim pristojbama obveza plaćanja pristojbe nastaje (tužbe, pravne lijekove, prigovore i sl.) u trenutku predaje.

Split, 8. srpnja 2022.

SUTKINJA

Mirjana Rubić

v. r.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- O. S.

- u spis