REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUDU SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

Poslovni broj: Psp-23/2017-76

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda M. P. kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice – predlagateljice osiguranja L. B. iz S., Š. 21,

vl. O. za pranje i čišćenje rublja „B.“, OIB: …, zastupane po

punomoćniku A. M. T., odvjetnici u S., protiv tuženika – protivnika

osiguranja pod 1. E.-B. d.o.o. S., B. R. .., O.: …, pod 2. A.

Č. iz D. V., V. sela 22, OIB: …, pod 3. I. B. iz S.,

T. H. b. z. .., OIB: …, pod 4. I. P. iz S., T.

H. b. z. .., OIB: …, pod 5. D. R. iz S., T.

H. b. z. .., OIB: …, pod 6. Z. Š. iz S.,

H. m. .., OIB: …, pod 7. F. Z. iz S., T. H.

b. z. .., OIB: …, pod 8. S. Z. iz S., T. H.

b. z. .., OIB: …, pod 9. S. O. iz M., O. B., M.

.., OIB: …, pod 10. A. P. iz S., T. H. b. z.

.., OIB: …, pod 11. V. B. P. iz S., T. H. b. zajednice .., OIB: …, pod 12. I. T. iz S., L. 10, OIB: …, pod 13. N. M. iz P., U.. K. D.. A. S. ..,

OIB: …, pod 14. A. B.-Š. iz S., T. H. b.

zajednice …., OIB: …, pod 15. A. L. iz S., U.. .. g. b.

.., OIB: .., pod 16. M. Š. iz S., T. H. b. z.

.., OIB: .., pod 17. Z. Š. iz S., T. H. b. z. ..,

OIB: .., pod 18. B. M. iz S., Z.-F. .., OIB: …, pod 19. T. K. iz S., T. H. b. z. .., OIB: …, pod 20. I. K.-V. iz S., L. 10, OIB: …, pod 21. Z. I. iz S., T. H. b. z…, OIB: …, T. H. b.z. .., OIB: …, pod 22. E.

d.o.o. S., V. u .., OIB: …, pod 23. T. d.o.o. S., T.

H. b.z….., OIB: …, pod 24. D. K. iz S., P.

K. .., OIB: …, pod 25. R. S. iz O., N. I. 7, OIB: …, pod 26. M. Ć. iz S., K. 4, OIB: …. i pod

27. T. d.o.o. S., U. S. 5, OIB: …, oni pod 1., 9., 12., 13.,

14., 15., 20., 21., 22., 26. i 27., zastupani po punomoćniku M. J., odvjetniku u S.

i punomoćnicima odvjetnicima iz OD J. i p.d.o.o. S., oni pod pod 2., 6., 7., 8.,

10. 11., 18., 19., 23. i 25., zastupani po punomoćniku Z. B., odvjetniku u

S., oni pod 3., 4., 5., 16. i 17., zastupani po punomoćniku G. R., odvjetnici u

S. i onaj pod 24., zastupan po punomoćniku J. C., odvjetniku u S., radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. svibnja 2022., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice D. T., odvjetnika u

S., zamjenika punomoćnika tuženika pod 1., 9., 12., 13., 14., 15., 20., 21., 22., 26. i

27. A. M., odvjetnice u O. J. i partneri d.o.o. S., zamjenice punomoćnika tuženika pod 2., 6., 7., 8., 10. 11., 18., 19., 23. i 25. te punomoćnice tuženika pod 3., 4., 5., 16. i 17. G. R., odvjetnice u S., a nakon objave dana 8. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nepravovremena tužba tužiteljice L. B. iz S.,

Š. 21, vl. O. za pranje i čišćenje rublja „B.“, OIB: …, radi

smetanja posjeda podnesena sudu dana 15. veljače 2017. protiv tuženika pod 1. do 27., u kojoj je postavljen tužbeni zahtjev:

"1. Utvrđuje se da su dana 16. siječnja 2017. godine tuženici ad 1 – ad 27 zasmetali tužiteljicu u posljednjem nesmetanom i mirnom suposjedu čest. zgr. …/… k.o. S. i to nesmetanom prolasku kroz istočni ulaz koji nosi anagrafsku oznaku T. h.b.z…. do praonice koja se nalazi u podrumskoj etaži predmetne

zgrade na način da su na dnu stepenica u podrumskoj etaži postavili zaključana vrata.

Nalaže se tuženicima ad 1 – ad 27 uspostava ranijeg posjedovnog stanja kakvo je bilo prije nego li je došlo do opisanog čina smetanja na način da uklone postavljena vrata na dnu stepenica u podrumskoj etaži koje vode od glavnog ulaza anagrafske oznake T. h.b.z. .., sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženicima u roku od 8 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj u članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 78/15) (uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena koja teče od dana donošenja rješenja do isplate“

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice – predlagateljice osiguranja L. B. iz S., Š. 21, vl. O. za pranje i čišćenje rublja „B.“, OIB: …, za donošenje rješenja o osiguranju nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere protiv tuženika pod 1. do 27.:

„Radi osiguranja nenovčane tražbine određuje se mjera:

1. Ovlašćuje se predlagateljica osiguranja L. B. iz S., Š. ..,

OIB: … vl. O. za pranje i čišćenje rublja „B.“, da nesmetano prolazi pješice kroz istočni ulaz dijela zgrade na čest. zgr. …/… k.o. S. koji nosi anagrafsku oznaku T. h.b.z. b. z. .. B stepenicama do prostora praonice koji se nalazi u podrumskoj etaži zgrade (E-33).

2. Ako protivnici osiguranja ad 1 – ad 27 ili osoba/e koju oni ovlasti/e spriječi/e predlagateljicu u ostvarenju ovlaštenja iz toč. 1. ovog rješenja sud će im izreći novčanu kaznu u iznosu od 30.000,00 kuna, koju kaznu će sud izricati sve dok se protivnici osiguranja ne pokore nalogu suda. Sud će po službenoj dužnosti provesti ovrhu tog Rješenja o toj kazni.

3. Ovo Rješenje ima učinak danom dostave protivnicima osiguranja.

4. Dužni su protivnici osiguranja naknaditi predlagateljici osiguranja troškove ovog spora.“

III. Nalaže se tužiteljici – predlagateljici osiguranja da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženicima pod 1., 9., 12., 13., 14., 15., 20., 21., 22., 26. i 27. parnični trošak u iznosu od 5.625,00 kuna, tuženicima pod 2., 6., 7., 8., 10. 11., 18., 19., 23. i 25. parnični trošak u iznosu od 5.625,00 kuna, tuženima pod 3., 4., 5., 16. i 17. parnični trošak u iznosu od 5.625,00 kuna i tuženiku pod 24. parnični trošak u iznosu od 3.000,00 kuna.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnijetoj ovom sudu neposredno dana 15. veljače 2017. navodi da je zakupnik poslovnog prostora položenog u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zgr. ../.. ZU … poduložak .., K.O. S., ... etaža: ../… prvog dijela

č.zgr. …/… koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom praonice broj … ukupne površine 44,68 m2 u podrumu, da u navedenom prostoru praonice tužiteljica obavlja svoju registriranu djelatnosti pranja i čišćenja rublja sukladno valjanoj obrtnici broj …. obrta B., da svoju djelatnost usluga pranja i čišćenja rublja obavlja

u prostoru koji je etažnim elaboratom i zemljišnoknjižnim izvatkom definiran upravo kao „P.“, da je na nekretnini oznake čest. zgr. ../… k.o. S. sagrađena zgrada koja se sastoji od etaža podruma, prizemlja, prvog, drugog, trećeg, četvrtog i petog kata te nadgrađa sve sukladno elaboratu o etažiranju provedenom u zemljišnim knjigama pod posl. br. Z-…/…, te da se prostor praonice koju koristi i posjeduje tužiteljica nalazi u etaži podruma, da je označena zgrada bez odgovarajućih i nužnih isprava u naravi podijeljena na zasebne ulaze, međutim da navedeno stanje ni na koji način nije usklađeno u odgovarajućim upisnicima, da predmetnoj praonici tužiteljica već godinama pristupa kroz ulaz koji nosi anagrafsku oznaku T. H. b. z. ..

obzirom da po njenom mišljenju praonica fizički, tehnički i funkcionalno pripada tom ulazu, da je upravitelj dijela zgrade i to upravo ulaza B tuženik ad … te isti vodi evidenciju vlasništva samostalnih uporabnih cjelina u navedenom dijelu zgrade te iste zastupa, da je dana 16. 01. 2017. godine tužiteljica u jutarnjim satima prilikom dolaska na radno mjesto u praonicu nakon prolaska kroz istočni ulaz zgrade „B“ zatekla postavljena i zaključana vrata u podrumskom dijelu zgrade i to na dnu stepeništa koje vodi u podrumske prostorije etaže zgrade „B“ te tužiteljica tvrdi da je na taj način onemogućena u vršenju faktične vlasti odnosno u cijelosti isključena iz dosadašnjeg korištenja suposjeda, da je s obzirom da je bila onemogućena u pristupu praonici i svom radnom mjestu tužiteljica pozvala policiju, da je naknadno tužiteljica obaviještena kako su sporna vrata postavljena odlukom suvlasnika koju odluku je proveo upravitelj zgrade Tehnoplast odnosno tuženik ad 27. i to upravo u cilju da se tužiteljicu omogući u pristupu praonici, pa da od navedenog dana tužiteljica nije u mogućnosti slobodno i nesmetano pristupiti u prostor praonice niti obavljati poslove registriranog obrta iz kojeg razloga trpi iznimnu kako imovinsku tako i neimovinsku štetu, radi čega je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev iz točke I izreke ovog rješenja kojim traži od suda da utvrdi čin smetanja posjeda, naloži tuženicima ad 1 – ad 27 uspostavu ranijeg posjedovnog stanja i da im zabrani svako daljnje tako ili slično smetanje posjeda tužiteljice.

2. Tužiteljica je ujedno uz navedenu tužbu podnijela i prijedlog za donošenje rješenja o osiguranju nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere, te u istom navela da opisano smetanje posjeda predstavlja čin provokacije od strane tuženika radi ostvarenja verbalnog ili fizičkog sukoba koji pojedini tuženici potenciraju od dana počinjenog smetanja posjeda na štetu tužiteljice do dana pisanja njene tužbe, te da istim postupanjem tuženici namjerno pričinjavaju tužiteljici iznimnu kako imovinsku tako i neimovinsku štetu, da je tužiteljica pod velikim stresom i u šoku zbog počinjenog smetanja posjeda, da je ista onemogućena u obavljanju svoje registrirane djelatnosti, da klijenti kojima je ista pružala usluge pranja i čišćenja rublja nisu u mogućnosti na vrijeme preuzeti svoju robu, da je tužiteljica primorana otkazivati narudžbe i nove klijente uslijed opisanog nezakonitog čina, što predstavlja iznimno veliku imovinsku štetu za tužiteljicu kojoj je djelatnost obrta jedini izvor prihoda, posebno uz uvažavanje činjenice kako je ista majka dvoje malodobne djelce, te se stoga ovo postupanje tuženika ne odražava s negativnim posljedicama isključivo na tužiteljicu već i na njezinu obitelj te na njezine klijente, radi čega je tužiteljica, smatrajući da je učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine, kao i da je određivanje privremene mjere potrebno da bi se spriječilo nasilje, te daljnja imovinska i neimovinska šteta, kao predlagateljica osiguranja u tužbi postavila poseban prijedlog za donošenje rješenja o osiguranju nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere iz točke II izreke ovog rješenja.

3. Tuženik pod 24. je u svom Podnesku koji je kod suda neposredno zaprimljen 22. 03. 2017. putem punomoćnika dao pisani odgovor na tužiteljičinu tužbu u kojem se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te prijedlogu za određivanje predložene privremene mjere, navodeći da on ni na koji način nije smetao tužiteljicu u suposjedu nekretnine, te je istakao prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor vicioznosti posjeda, te prigovor prekluzije, posebno navodeći da tužiteljica nije dostavila dokaze iz kojih bi proizlazilo da je opravdano određivanje privremene mjere. Ovaj tuženik je zatražio da mu tužiteljica naknadi parnične troškove, kako u postupku povodom tužbe za smetanje posjeda, tako i u postupku povodom zatražene privremene mjere.

4. Tuženik pod 15. je dao pisani odgovor na tužbu koji je kod suda zaprimljen 24. 03. 2017., u kojem je naveo da on do primitka tužbe i poziva za davanje odgovora na tužbu nije bio upućen u navedeni problem, jer mu je prebivalište na adresi 4. g. b. …, gdje i živi.

5. Tuženici pod 2., 4., 5., 6., 7., 8., 10., 11, 16., 17., 18., 19., 23. i 25. su putem punomoćnika poštom poslali pisani odgovor na tužbu koji je kod suda zaprimljen 24.

03. 2017., u kojem su prvenstveno naveli da je tužba tužiteljice izvandobna, a podredno da je njena tužba i tužbeni zahtjev neosnovan, radi čega su se u cijelosti usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu. Također su u svom odgovoru na tužbu ovi tuženici naveli da je točno da su tuženi suvlasnici donijeli odluku da u podrumskom dijelu zgrade Trg H. b. z….. postave vrata koja bi se zaključavala prvenstveno s

ciljem sprječavanja skitnica i narkomana da se zadržavaju u podrumskom dijelu zgrade, a radi se isključivo o prolazu suvlasnika zgrade T. h.b.z. …. do

garaža, koji prolaz isključivo koriste suvlasnici koji imaju garaže u podrumskom dijelu zgrade, te su nerijetko suvlasnici zaticali skitnice koje tu prespavaju i narkomane koji su iza sebe ostavljali nered, šprice, boce od alkohola i dr. P. vrata su postavljena od strane B. J. d.o.o. K. T. …, K., dana 13. 01. 2017. u

vremenu od 8 – 13 sati, za vrijeme dok je tužiteljica bila u svom poslovnom prostoru, na radnom mjestu, te je vidjela da su predmetna vrata istog dana postavljena i zaključana. Nadalje, su ovi tuženici naveli da je točno da je tužiteljica zakupnik prostora položenog u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zgr. …/…. ZU …… poduložak …., K.O. S.,

etaža …/… i to prvog dijela č.zgr. …/…, koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom praonice broj … ukupne površine 44,68 m2 u podrumu, koja nosi anagrafsku oznaku T. h. b. z. 3, dok su tuženi suvlasnici ad 1. do ad 26. vlasnici pojedinačnog dijela č.zgr. …/…, koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom njihovih stanova ili poslovnih prostora trećeg dijela č.zgr. …/…. Ovi tuženici su istaknuli da se na čest. zgr. …./… nalaze stanovi i poslovni prostori koji su podijeljeni na T. h.

b.z. …, prvi dio čest. zgr. ../.., zatim na T. h.b.z.

.., drugi dio čest. zgr. ../.., zatim na T.h.b.z. .., treći dio

čest. zgr. ../. i na L. 18, na kojoj adresi se nalazi H. G., te je kod zaključenja pojedinih ugovora o prodaji bilo naznačeno na kojem ulazu se nalazi kupljeni poslovni prostor ili stan, te da je to vidljivo i iz Ugovora zaključenog između t.d. B. i. d.o.o. i obrata za usluge „Z.“ iz kojeg je razvidno da se

navedeni poslovni prostor praonice nalazi na adresi T.h.b.z….

dok je u Ugovorima tuženih suvlasnika od ad 1. do ad 26., navedena kao adresa njihovih stambenih i poslovnih prostora na T.h.b.z…. Nadalje su naveli

da su suvlasnici zgrade T.h.b.z…, dana 25. 02. 2002., zaključili

Međuvlasnički ugovor sa tvrtkom T. d.o.o. S. (tuženik pod 27.), kojim ugovorom su uređeni uzajamni odnosi suvlasnika zgrade u svezi upravljanja i korištenja zgrade, te su suvlasnici utvrdili da se na navedenoj čest. zem. nalazi poslovna zgrada sa 17 stanova tuženika od ad 2. do ad 21 i 6 poslovnih prostora tuženika ad 1., te od ad 22. do ad 26. (tuženici ad 1. E.-B. d.o.o., ad 22. E. d.o.o., ad 23.

T. d.o.o., ad. 24. odvjetnički ured D. K., ad 25. očna ordinacija dr. R. S. i ad 26. M. Ć., kavana E.), kao i da se nigdje ne spominje poslovni prostor praonice, te su se suvlasnici suglasili da će ovisno o svom suvlasničkom dijelu zgrade, plaćati u korist sredstava pričuve iznos potreban za pokriće troškova održavanja zgrade, te da će zgradom upravljati T. d.o.o. (tuženik pod 27.). Ovi tuženici su nadalje naveli da su suvlasnici dana 13. 05. 2008. zaključili Ugovor o korištenju dijela zgrade T.h.b.z…. sa vlasnikom tvrtke E.

trgovina d.o.o. S., M. L. u okviru koje tvrtke posluje hotel G., na

adresi L. 18, kojim su ugovorili da će korisnik, djelatnici i gosti hotela G.,

koristiti dio stubišta zgrade T. h. b. z. …, uz ugovorenu novčanu

naknadu od 300,00 kuna za prolaz od vrata hotela, koja graniče sa prizemnim dijelom stubišta T.h.b.z…, do ulaza u garažu i ulaza u ostave ili

spreme koje se nalaze u podrumskom dijelu, neposredno do praonice, a koje spreme su u ulazu I, te pripadaju prvom dijelu čest. zgr. ../.., odnosno koje su na adresi T.h.b.z…, a koji ugovor traje do danas, te da su tuženici razumni

ljudi, spremni za dogovore i iznalaženje zajedničkih razumnih rješenja, ali da tužiteljica nikada nije kontaktirala radi zaključenja sličnog ugovora uz naknadu o korištenju prava prolaza do praonice koja se nalazi na adresi T.h.b.z…, a koji

podrumski dio je odijeljen od podrumskog dijela stubišta Trg hrvatske bratske zajednice 3B, protupožarnim vratima, identičnim kao što su i vrata koja vode od hotela G., na adresi L. 18, do zgrade T.h.b.z…. Tužiteljica je dana

23. kolovoza 2012. zaključila Ugovor o zakupu poslovnog prostora sa Z.

Č., a kojim Ugovorom su konstatirali da je imenovani Z. Č. vlasnik poslovnog prostora položenog u prizemlju stambene zgrade T.h.b.z…, te su dana 10. studenog 2014. zaključili Aneks Ugovoru o zakupu

poslovnog prostora, a temeljem kojeg Ugovora je tužiteljica registrirala obrt B. na adresi T.h.b.z… i koristila ulaz T.h.b.z.., kroz koji je obavljala djelatnost. Tužiteljica je uspješna poslovna žena koja pere robu

za Polikliniku S., mnoge zubne i liječničke ordinacije, hostele, hotele, apartmane,

brodove i ima povećan priljev posla tijekom ljetnog perioda, te joj je zbog obima posla bilo jednostavnije koristiti ulaz kroz garaže, te autom dopremati robu preko ulaza T.h.b.z… do svog ulaza T.h.b.z…, te je

nasilno uzurpirala i bespravno koristila ulaz u garaže, a radi čega je na sastanku suvlasnika garaža u nazočnosti predstavnika garaža Ž. T., donesena odluka

da joj se zabrani ulaz u garaže i izvrši dekodiranje daljinskog upravljača, koje je pribavila na nezakonit način, a kako bi se istu onemogućilo da bespravno ulazi u garažni objekt u kojem ima 70-ak suvlasnika, koji svi plaćaju troškove pričuve, struje i vode u garažama, jer je ista ulazila u garažni objekt bez plaćanja ikakve naknade i podmirivanja ikakvih troškova, a kad je onemogućena u korištenju istog prolaza kroz garažni objekt do praonice, tužiteljica je podnijela O. sudu u S. P. radi osiguranja nenovčane tražbine u predmetu broj OVR-6791/15 sa zahtjevom za određivanjem privremene mjere protiv dijela suvlasnika garažnog objekta, a koji su suvlasnici garaža i ujedno suvlasnici stambene zgrade T.h.b.z…, međutim taj

njen prijedlog je odbijen kao neosnovan Rješenjem O suda u S. broj OVR-

6791/15, koje je potvrđeno R. Ž. suda u S. broj Gž Ovr-2431/15,

a tuženici su posebno napomenuli da je tu tom postupku tužiteljica kao predlagateljica osiguranja navela da „predlagateljica osiguranja pri obavljanju poslova svoje registrirane djelatnosti pranja i čišćenja nužno mora imati slobodan pristup automobilom do vrata u podrumskom dijelu za ulazak u zgradu pored kojih vrata se nalazi predmetna praonica radi ukrcaja i iskrcaja robe, obzirom da je unos i iznos robe iz praonice nemoguće vršiti putem glavnog ulaza u zgradu, ponajprije zbog položaja samog ulaza te zbog cirkulacije suvlasnika, korisnika kako stepeništem tako i postojećim liftom“. Također, ovi tuženici su naveli da ulaz T.h.b.z…, kojem pripada

praonica u kojem tužiteljica obavlja djelatnost, ima dva lifta, od kojih je jedan za poslovne prostora, a jedan za stambene prostore, te ima zaseban ulaz, vrata za ulazak u podrumski prostor koji vodi do predmetne praonice, koji ulaz koriste i stranke i poslovni partneri tvrtke M. 2, dok stambena zgrada T.h.b.z…, ima samo

jedan, mali lift za stanove i poslovne prostore. Također, tuženici su napomenuli da je tužiteljica, unatoč saznanjima za mane poslovnog prostora praonice, koju je zakupila, jer ista nema nužno slobodan pristup automobilom do vrata praonice, neophodna radi ukrcaja i iskrcaja roba, te nema nikakvog prozora, radi čega je onemogućena prozračivati prostor praonice u kojoj se akumuliraju razne bakterije, iz kojeg prostora se često širi miris klora, deterdženta po okolnim zgradama T.h.b.z… te L. 18, zbog čega je suvlasnici zgrade često upozoravaju da zatvara

vrata praonice, jer ista vrata svoje praonice drži stalno otvorena, te zbog velikog obrtaja robe u ljetnim mjesecima, nečistu robu razbaca okolo po zajedničkim hodnicima, često mijenja radnice praonice, jer su radni uvjeti u prostoru praonice nehumani za čovjeka, dana 11. 08. 2015. produžila ugovor o zakupu sa Z. Č., koji joj je

prethodno tog dana istekao, odnosno istog dana je zaključila Aneks br. 1. Ugovoru o zakupu poslovnog prostora, kojim je zakup produžila na neodređeno vrijeme do otkaza jedne od ugovornih strana ili do sporazumnog raskida. U međuvremenu su suvlasnici zgrade T.h.b.z… dana 01. 03. 2016. izabrali nove predstavnika

suvlasnika i to D. B., N. P., D. R. i Z. Š., temeljem

čega je zaključen A. M. ugovora od 25. 12. 2002., sa tvrtkom

T. d.o.o. S. (tuženikom pod 27.). Predstavnici suvlasnika tuženika su u

svibnju 2016. slučajno saznali da je tužiteljica izvršila promjenu anagrafske oznake – adrese svog obrta B., te da je taj obrt dana 24. 12. 2015. registrirala na adresu T.h.b.z…, neposredno nakon što je dana 21. 12. 2015.

pravomoćno okončan postupak u korist tuženika, kao suvlasnika zgrade T.h.b.z…, nakon čega su zatražili uvid u dokumentaciju u Uredu za

gospodarstvo i šokirani utvrdili da je tužiteljica pribavila i zatražila promjenu adrese objekta T.h.b.z… na kojoj je bio registriran njen obrt „B.“ i na

kojoj adresi se nalazila praonica u kojoj je obavljala djelatnost, jer je navodno došlo do promjene kućnog broja, a za što je priložila neistinitu Potvrdu grada S., Odsjek za geodeziju da se na čest. zem. …./… nalazi samo kućni broj T.h.b.z… nakon čega su predstavnici suvlasnika T. hrvatske bratske zajednice

.., D. B., Z. Š., N. P. i D. R. podnijeli Prijedlog za

obnovu postupka pred nadležnim Uredom državne uprave u S.-d županiji, Služba za gospodarstvo, Odjel za gospodarstvo, Klasa: UP/I-…-../..-

../…, kojem su priložili Potvrdu da se na čest. zgr. …/…, K.O. S., nalaze kućni brojevi T.h.b.z… T.h.b.z…, T.h.b.z… B i L. 18. Na temelju takve neistinite dokumentacije, koju je tužiteljica prijevarom pribavila od zaposlenika grada S., jer je ciljano tražila uvjerenje da se na čest. zem. …/… nalazi samo stambena zgrada T.h.b.z…, što nikako ne odgovara istini i stvarnom stanju, tužiteljica

je dana 10. 12. 2015. zaključila Aneks br. 2. Ugovoru o zakupu poslovnog prostora sa zakupodavcem Z. Č., na način da su promijenili raniji tekst ugovora i navode u ugovoru da je zakupodavac isključivi vlasnik poslovnog prostora položenog u stambenoj zgradi, anagrafske oznake T. H. …, umjesto ranije anagrafske oznake

T.h.b.z…, te su svjesno ovjerili takav neistiniti tekst u javnog

bilježnika A. Z. iz S.. i isti Aneks predali u Ured državne uprave u S-

d županiji s ciljem dovođenja u zabludu djelatnika istog ureda da je stvarno izvršena promjena anagrafske oznake i broja, a sve navedeno tužiteljica je poduzela sa ciljem da ne birajući način i sredstva, svoj obrt registrira na adresu T.h.b.z…. Pritom je tužiteljica u svom iskazu u Službi za gospodarstvo u S-d županiji, a povodom prijedloga predstavnika suvlasnika zgrade T.h.b.z…, za obnovu postupka, prema Zapisniku od 14. 07. 2016.

navela: „da je dana 07. 12. 2015. godine podnijela zahtjev za promjenu kućnog broja, odnosno promjenu anagrafske oznake samog sjedišta na adresi T.h.b.z…, te je tražila da se upiše anagrafska oznaka T.h.b.z…. iz razloga što su je suvlasnici zgrade zlostavljali na način da su oni mijenjali bravu na vratima prije ulaza u praonicu rublja. Pojašnjava da suvlasnici zgrade žele da ona do svog prostora dolazi kroz ulaz broj ….., a ne kroz ulaz …. Međutim, kako je ulaz broj ….. od njenog poslovnog prostora udaljen cca 20 metara istoj to nije praktično, ni prihvatljivo iz razloga što je djelatnost koju ona obavlja takva da traži otežanu manipulaciju s robom koja treba stići do praonice. Nadalje su naveli, da su tuženici šokirani ponašanjem tužiteljice, da im se ona osvećuje na sve moguće načine, jer je izgubila spor koji je sam protiv njih pokrenula. Tuženici navode da nije točna tvrdnja tužiteljice da su tuženici mijenjali bravu na ulazu u praonicu rublja, već su nakon pravomoćno okončanog postupka po prijedlogu tužiteljici protiv njih, promijenili bravu na ulazu u stambenu zgradu T.h.b.z…, isključivo radi zaštite svojih prava i imovine, te su izvršili popravke uništenih vrata, koja je uzrokovala

tužiteljica svojim nemarnim rukovanjem. Tužiteljica se ponaša kao da joj je dopušteno sve što je u njenom interesu i što služi ostvarenju njenog profita, a za interese i prava drugih, pa tako i tuženika, ne mari, radi čega postupke zaštite imovine suvlasnika zgrade T.h.b.z… smatra zlostavljanjima usmjerenima prema

njoj, iako to nije tako. Nadalje, tuženici su naveli da je pregledom izvještaja o stanju pričuve razvidno da tužiteljica nije na popisu suvlasnika njihove zgrade T.h.b.z…, a da je pregledom Rješenja Odjela za gospodarstvo od 01.kolovoza 2016., razvidno da je istoj poništen upis promjene sjedišta obrata sa T.h.b.z…, T.h.b.z…, te se u Rješenju

istog tijela navodi da je „u obnovljenom postupku nesporno utvrđeno da su navodi stranke L. B. o promjeni anagrafske oznake, kućnog broja iz T. h.

b. z. …. u T.h.b.z…, neosnovani i neutemeljeni,

čime je službena osoba dovedena u zabludu, jer postojeći poslovni prostor nije promijenio anagrafsku oznaku na način da je broj … prešao u ….., te se promjena kao takva nije mogla provesti.“ Tuženici navode da je slijedom svega navedenog razvidno da se tužiteljica na sve moguće način pa i navedenom tužbom želi uzurpirati prolaz do svoje praonice kroz stambenu zgradu T.h.b.z…, iako joj to

pravo ne pripada, jer nije točna tužiteljičina tvrdnja da ona već godinama pristupa kroz ulaz koji nosi anagrafsku oznaku T.h.b.z… budući ista nikada

nije tuda nesmetano prolazila, niti je uživala miran posjed. Također, navode da nije točna ni tužiteljičina tvrdnja da ona nije u mogućnosti slobodno i nesmetano pristupiti u prostor praonice i obavljati poslove registriranog obrta, jer je ista viđena da svakodnevno u više navrata tijekom dana i večeri unosi robu kroz ulaz zgrade T.h.b.z…, te da na taj način dolazi do praonice u kojoj nesmetano

obavlja svoju djelatnost. Nije točna ni tvrdnja tužiteljice da smetanje posjeda predstavlja čin provokacije od strane tuženika radi ostvarenja verbalnog ili fizičkog sukoba koji pojedini tuženici potenciraju, jer tuženici nisu izvršili nikakvo smetanje posjeda, niti je tužiteljica ikada imala posjed na koji se poziva, a tuženici su razumni ljudi koji nisu skloni nikakvim verbalnim ni fizičkim sukobima s nikim, pa tako ni sa tužiteljicom. Upravo su tuženici ti koje tužiteljica uznemirava u njihovom vlasništvu i pravima, tako da su oni pod stresom zbog stalnih postupaka koje pokreće tužiteljica, tražeći prava koja joj ne pripadaju po nikakvom osnovu. Nije točna ni tvrdnja tužiteljice da klijenti kojima je ista pružala usluge pranja i čišćenja rublja nisu u mogućnosti na vrijeme preuzeti svoj robu, jer tužiteljica kontinuirano i nakon podnošenja tužbe radi istim intenzitetom kao što je i ranije radila. Tužiteljica ne mari za prava tuženika, njena želja za profitom je veća od uvažavanja interesa tuženika kao suvlasnika predmetne zgrade, jer i tuženici također imaju djecu i žele sebi i njima omogućiti kvalitetu življenja u svojim stambenim prostorima, te ne žele da njihova kvaliteta življenja bude umanjenja zbog „profita“ tužiteljice. Radi svega navedenog, tuženici smatraju da je tužiteljičina tužba izvandobna, a isto tako da tužbeni zahtjevi nisu činjenično ni pravno utemeljeni, pa tuženici predlažu sudu da tužiteljičina tužba bude odbačena kao izvandobna, odnosno da njen tužbeni zahtjev bude odbijen kao neosnovan u odnosu na tuženike, te da se ne dopusti tužiteljici zatražena pravna zaštita jer je postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice protivan i odredbama čl. 24. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te da u svakom slučaju tužiteljica bude obvezana da naknadi tuženicima parnični trošak. Isto tako, navedeni tuženici – protivnici osiguranja su se usprotivili Prijedlogu tužiteljice – predlagateljice osiguranja za donošenje rješenja o osiguranju nenovčane tražbine određivanjem predložene privremene mjere, navodeći da tužiteljica nije u smislu odredbe čl. 346. Ovršnog zakona učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a posebno jer nije učinila vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere tuženici spriječili ili znatno otežali ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenili postojeće stanje stvari, niti je učinila vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje (jer nasilja niti nema) ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (jer tužiteljici ne nastupa nikakva šteta). Tuženici su istakli da su navodi tužiteljice u prijedlogu za osiguranje neistiniti i netočni, te da je samim time i podneseni Prijedlog neosnovan jer je zatražena privremena mjera u cijelosti nedopuštena i nezakonita. Odredbom čl. 341. st. 2. OZ-a je propisano da u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaći zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži (tužiteljica to nije učinila), odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja (tužiteljica to nije učinila), te kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti da predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokaze kojima se ti navodi potkrepljuju. Privremene mjere su sredstva vremenski ograničenog trajanja budućeg ostvarenja vjerovnikove tražbine i njihovo određivanje propisano je odredbom čl. 346. st. 12. OZ-a. U navedenom članku određeno je da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine (objektivna pretpostavka), zatim, ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (subjektivna pretpostavka). Privremene mjere su sredstva kojima je cilj stvaranje uvjeta za buduće ostvarenje tražbina vjerovnika na temelju odluke koja će biti ili koja je već donesena o glavnom pitanju (u glavnom postupku), dakle sredstva kojima bi se eliminirala ili umanjivala mogućnost sprječavanja ili otežavanja takvog ostvarenja, odnosno privremene mjere su sredstva u osnovi akcesornog, supsidijarnog konzervacijskog karaktera u odnosu na meritorno suđenje. U konkretnom slučaju tužiteljica nije učinila vjerojatnim niti postojanje svoje tražbine, kao objektivnu pretpostavku, niti je učinila vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnici osiguranja spriječili ili znatno otežali ostvarenje njene tražbine, osobito time što bi promijenili postojeće stanje stvari, niti je učinila vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, kao subjektivnu pretpostavku, pa nema zakonskih uvjeta za donošenje tražene privremene mjere. Konačno, zatražena privremena mjera u cijelosti konzumira tužbeni zahtjev, što je protivno cilju i svrsi privremene mjere, pa se kao takva, sukladno važećoj sudskoj praksi, nikako ne može donijeti. Naime, određivanjem zatražene privremene mjere odnos između stranaka bi se riješio trajno odnosno meritorno jer više glavni postupak (parnica) ne bi imao smisla niti svrhe, što je protivno biti i svrsi same privremene mjere kao pravnog instituta koji je privremenog karaktera jer odnos između stranaka rješava samo privremeno, a nikako trajno. Slijedom svega navedenog, tuženici su kao protivnici osiguranja predložili sudu da odbije prijedlog tužiteljice kao predlagateljice osiguranja za donošenje zatražene privremene mjere kao neosnovan, uz obvezivanje tužiteljice da tuženicima naknadi troškove postupka osiguranja.

6. Tuženici pod 1., 3., 9., 12., 13., 14., 15., 20., 21, 22., 24. i 26., svi zastupani po tuženiku pod 27., kao upravitelju, te tuženik pod 27., su putem punomoćnika dana 30. 03. 2017., neposredno sudu predali pisani odgovor na tužbu, u kojem su osporili navode tužbe, činjeničnu i pravnu osnovu tužbe, te su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu. Također, su se pridružili i izjavili da prihvaćaju navode iz odgovora na tužbu tuženika pod 2. i dr., koje je u ime i za račun tih tuženika dostavio odvjetnik Z.

B.. U navedenom odgovoru na tužbu se navodi da tuženik pod 27. u svoje ime, ali ni u ime ni za račun suvlasnika nekretnine nije poduzeo niti jednu radnju činjenjem ili propuštanjem ili na bilo koji drugi način kojom bi počinio ili mogao počiniti smetanje posjeda na nekretnini označenoj kao čest. zgr. …/… K.O. S., da iz tužbe nije jasno,

jer za to nema niti jednog dokaza, je li tužiteljica aktivno legitimirana za tužbu, da tužiteljica nije dokazala da je posjednica predmeta spora za koje tvrdi da je počinjen čin smetanja posjeda, da tužiteljica nije pružila dokaze ni na okolnost da su upravo tuženici, ili da je po nalogu bilo kojeg od tuženika, počinjen bilo kakav čin smetanja posjeda, radi čega su istakli prigovor nedostatka aktivne legitimacije, nedostatka pasivne legitimacije i nedostatka činjenične osnove. Također su istakli da tužiteljica nikada nije imala faktičnu vlast, bilo neposredno, bilo posredno, glede stvari za koju traži posjedovnu zaštitu, da tužiteljica nije mogla, niti je stekla posjed, odnosno uspostavila svoju faktičnu vlast glede nekretnine označene kao čest. zgr. …/.. K.O: S. niti je uopće moguće steći bilo kakav posjed, a pogotovo onakav kakav tužiteljica tvrdi, na nekretnini koja je predmet parnice. Nadalje, tuženici navode da tužiteljica nema pravo na zaštitu posjeda u odnosu na tuženike jer oni nisu samovlasno na nijedan način smetali tužiteljicu u posjedu budući da nisu počinili nikakav čin smetanja posjeda niti je tužiteljica bila u posjedu stvari ili prava čiju posjedovnu zaštitu traže, no, radi opreza, a pozivom na činjenice iz odgovora na tužbu tuženika pod 2. i dr., i ovi tuženici se pozivaju na prekluziju jer je tužba podnesena izvan zakonskog roka iz čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tuženici ističu da je tužiteljica kao predlagateljica osiguranja vodila postupak protiv tuženika kao protivnika osiguranja u predmetu Ovr- 6791/15 u kojem je O. sud u S. donio rješenje od 2. listopada 2015., koje je potvrđeno rješenjem Ž. suda u S. broj Gžovr-2431/15 od 21. prosinca 2015., u kojem je pravomoćno utvrđeno da ne postoji osnova za posjedovnu zaštitu ili bilo koja drugu zaštitu stvarnog prava obzirom da ulaz T.h.b.z… nema nikakve veze s praonicom koju tužiteljica drži u zakupu, koja je povezana i

nalazi se u ulazu T.h.b.z… a ne T.h.b.z…, radi čega su predložili

sudu da pribavi i pregleda navedeni spis. Stoga, ovi tuženici, prvenstveno predlažu da sud odbaci tužbu kao izvandobnu, a podredno da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan te da tužiteljicu obveže na plaćanje troškova postupka. Isto tako, tuženici se protive prijedlogu za osiguranje donošenjem rješenja o privremenoj mjeri jer je predložena mjera nedopuštena budući da konzumira tužbeni zahtjev, s jedne strane, a s druge strane, jer tužiteljica nije dokazala postojanje niti jednog preduvjeta za donošenje ovakve mjere koji su predviđeni Ovršnim zakonom, te se i u tom dijelu ovi tuženice pridružuju odgovoru na tužbu tuženika pod 2. i dr., radi čega predlažu da sud donese rješenje kojim će prijedlog odbaciti kao nedopušten, a podredno odbiti kao neosnovan, te predlagateljicu osiguranja obvezati na plaćanje troškova postupka.

7. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi: uviđajem na licu mjesta dana 9. veljače 2018. uz sudjelovanje sudskog vještaka građevinske struke D. S.

(l.s. 188), koji je izradio Očevidno izvješće i stručno mišljenje „S., kolovoza 2019.g.“ ((l.s. 201-209), Očitovanje vještaka na prigovore tuženika „S., ožujak 2020. g.“ (l.s. 237-239) i Dopunu očevidnog izvješća i stručnog mišljenja „S., rujan 2021. g.“ (l.s. 296-300), te saslušanjem svjedoka V. R. I. na ročištu 14. siječnja 2021. (l.s. 253-254), saslušanjem svjedoka N. J. na ročištu 14. siječnja 2021. (l.s. 254), saslušanjem tužiteljice L. B. na ročištu 18. ožujka 2021. (l.s. 271-272), saslušanjem tužene pod 17. Z. Š. na ročištu 18. ožujka 2021. (l.s. 272-273), saslušanjem svjedoka D. B. na ročištu 16. studenog 2021. (l.s. 309-310),

pregledom i čitanjem Izvatka iz zemljišne knjige – Posebni izvadak: Suvlasnički udio redni broj: .. od …. 2017. (l.s. 7), Izjave od 10. 07. 2000. (l.s. 8-15), Popis suvlasnika T.h.b.z…, S. (l.s. 16-17), fotografija (l.s. 18-22),

Izvatka iz obrtnog registra od 15. 02. 2017. (l.s. 23), Računa B. J. d.o.o. broj 9-2-4 od 13. 01. 2017. (l.s. 56), P. B. J. d.o.o. o izvršenoj usluzi montaže (l.s. 57), fotografije (l.s. 58), Zapisnika o izvršenom inspekcijskom nadzoru Klasa: 540-02/16-04/1340, Urbroj: 534-07-2-1-6-1/3-16-2 od 15. 07. 2016. (l.s. 59-60), Ugovora o prodaji od 01. 04. 2004. (l.s. 61-66), Ugovora o prodaji od 06. 07. 2001. (l.s. 67-69), Izvatka iz zemljišne knjige Br. S.I. 23754/05 od 18. listopada 2005. (l.s. 70-71), Međuvlasničkog ugovora od 25. 02. 2002. (l.s. 72-76), Aneksa od 01. 03. 2016. Međuvlasničkog Ugovora od 25. 12. 2002. (l.s. 77), Ugovora o korištenju dijela stambene zgrade od 13. 05. 2008. (l.s. 78-79), fotografije protupožarnih vrata koja dijele ulaz T.h.b.z… i T.HBZ … od ulaza T. HBZ .. (l.s. 8), Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 23. kolovoza 2012. (l.s. 81-85), Aneksa od 10. studenoga 2014. Ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 23. kolovoza 2014. (l.s. 86-87), Uvjerenje G. S.

Klasa: …-../..-../.., Urbroj: …/…-….-…./…-….-… od ….. svibnja 2016. (l.s. 88),

Prijedloga za obnovu postupka od 19. 05. 2016. (l.s. 89-94), Dopis U. državne uprave u SDŽ, Služba za gospodarstvo, Klasa: UP/I-…-…/…-…/….., Urbroj: ……-

..-..-..-.. od 15. srpnja 2016. (l.s. 95-96), Dopisa G. S. K.: ..-../..-

../.., Urbroj: …/…-…-../..-..-.. od 21. srpnja 2016. (l.s. 97), Zapisnika U. državne uprave u SDŽ, Služba za gospodarstvo, Klasa: UP/I-…-../..-../..,

Urbroj: …-..-..-..-.. od ... srpnja 2016. (l.s. 98-100), Rješenja U. državne uprave u SDŽ, Odsjek za gospodarstvo, Klasa: UP/I-…-../..-../.., Urbroj: …- ….-…-…-.. od 01. kolovoza 2016. (l.s. 101-105), D. Ureda državne uprave u SDŽ,

Služba za gospodarstvo, Klasa: UP/I-..-../..-../.., Urbroj: …-..-..-..-.. od

29. kolovoza 2016. (l.s. 106), Žalbe L. B. od 23. kolovoza 2016. (l.s. 107-110),

Dopisa I PP S. broj: ..-..-..-…/.. od 15. ožujka 2017. (l.s. 125), Vještačkog nalaza i mišljenja M. T. od 15. svibnja 2015. (l.s. 126-129), fotografija (l.s. 130- 132), Izvatka iz zemljišne knjige od 21. 04. 2008. (l.s. 133), Tlocrta podruma č.zgr. ../.. K.O. S. (l.s. 134), Uvjerenja za uporabu građevine G. S. klasa: ..-

../..-../.., Urbroj: 2…/..-..-../..-..-… od 04. 02. 2008. (l.s. 135-136),

Potvrde ŽSD, Klasa: ..-../..-../.., Ur.br.: ..-..-..-..-..-0..4 od 14. 07. 00.

(l.s. 137-138), Izjave od 10. 07. 2000. (l.s. 139-147), Prijavnog lista za sud M. d.o.o. S. br. …./…. od 03. 04. 2000. (l.s. 148-152), Ugovora o prodaji od 01. 04. 2004. (l.s. 153-158), Rješenja PU SD, Sektor upravnih i inspekcijskih poslova, Inspektorat unutarnjih poslova br. ..-..-..-UP/I-…./..-…. od 12. 06. 2017. (l.s. 169-171),

Žalbe Suvlasnika stambene zgrade S., T.h.b.z… od 22. 05.

2017. sa ovjerenom preslikom Tlocrta podruma iz Protupožarnog elaborata iz izmjene i dopune Građevinske dozvole na koju je ishođena Uporabna dozvola broj Klasa: … -

../..-…/…, Urbroj: ../..-…-…/….-…-…. od 04. 02. 2008. (l.s. 172-177),

Rješenja PU SD, Sektor upravnih i inspekcijskih poslova, Inspektorat unutarnjih poslova, br. 511-12-21-UP/I-1850/2-2017 od 12. 06. 2017. (l.s. 180-183), Očevidnog izvješća i stručnog mišljenja sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina D. inž. S. „S., kolovoza 2019.g.“ ((l.s. 201-209), Z. U. državne

uprave u SDŽ, Služba za gospodarstvo, Odjel za gospodarstvo, Klasa: UP/I-..-../..- …/…., Urbroj: ….-….-…./….-…-… od 26. studenog 2019. (l.s. 221-225), fotografija (l.s. 226-235), Očitovanja vještaka D. inž. S. na prigovore tuženika „S., ožujak 2020. g.“ (l.s. 237-239), Zapisnika SDŽ, Upravni odjel za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu, Klasa: UP/I-…-…/…-…/…, Urbroj…../.-../5…..-…- …. od 28. veljače 2020. (l.s. 246-248), Rješenja SDŽ, Upravni odjel za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu, Klasa: UP/I-…..-0….7/..-…../…., Urbroj: …./.-…./….-…-…. od 02. ožujka 2020. (l.s. 256-262), Odgovora Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja RH, Klasa: ….., Urbroj: ….. od 12. listopada 2020. na tužbu tužiteljice L. B. u upravnom sporu

U. sudu u S. posl. broj: 3 UsI-630/20-2 (l.s. 274), R. M.

gospodarstva, poduzetništva i obrta RH, Klasa: UP/II-……, Urbroj: ….. od 20. srpnja 2020. (l.s. 275-279), Dopune očevidnog izvješća i stručnog

mišljenja vještaka D. inž. S. „S., rujan 2021. g.“ (l.s. 296-300), pregledom

P. U. suda u S. poslovni broj: 3 UsI-630/20-14 od 9. travnja 2021. (l.s. 313-320), pregledom Tlocrta podruma i prizemlja zgrade T.h.b.z… . te Lovretske 18, iz vještva vještaka D. inž. S. sa

obilježenim greškama i primjedbama (l.s. 334-336), Dopisa I PP S., broj: ….od 08. 02. 2022. sa priloženom Službenom zabilješkom policijskog službenika

V. J. od 16. 01. 2017. (l.s. 340-341) i P. V. upravnog suda RH poslovni broj: Usž-3827/21-2 od 12. siječnja 2022. (l.s. 349-354), kao i pregledom spisa U. suda u S. posl. broj: 3 UsI-630/20-2 i njemu priloženog upravnog spisa

SDŽ, Upravni odjel za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu, Klasa: UP/I-….. uključujući i Nalaz i stručno mišljenje – Elaborat broj: …. od

23. 11. 2019. godine, izrađen od strane stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Ž. Č. mag.ing.aedif. i E. očitovanja građevinskog vještaka „U. S., siječanj 2020. g.“, izrađen od stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina A. V., dipl.ing.građ.

8. Međutim, tužba je izvandobna, a u svakom slučaju je tužiteljičin tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Parnične stranke su popisale parnični trošak.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za pružanje posjedovne zaštite radi smetanja posjeda kojeg su tuženici ad 1 – ad 27 navodno počinili dana 16. siječnja 2017. tako što su zasmetali tužiteljicu u posljednjem nesmetanom i mirnom suposjedu čest. zgr. …/… k.o. S. i to nesmetanom prolasku kroz istočni ulaz koji nosi anagrafsku oznaku T.h.b.z… 3B do praonice koja se nalazi u

podrumskoj etaži predmetne zgrade na način da su na dnu stepenica u podrumskoj etaži postavili zaključana vrata, kojim tužiteljica traži da se naloži tuženicima ad 1 – ad 27 uspostava ranijeg posjedovnog stanja kakvo je bilo prije nego li je došlo do opisanog čina smetanja na način da uklone postavljena vrata na dnu stepenica u podrumskoj etaži koje vode od glavnog ulaza anagrafske oznake T.h.b.z…, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

11. Sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) sud prema svome uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.

12. Temeljem članka 219. st.1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a obzirom da je ovaj postupak u tijeku na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 70/19, dalje: ZID ZPP/19, koji je stupio na snagu 1. rujna 2019.) sadržaj obrazloženja ove odluke temeljem čl. 117. st.

2. ZID ZPP/19 je sukladan čl. 58. st. 2. ZID ZPP/19.

13. Ova parnica se vodi radi smetanja posjeda pa je raspravljanje ograničeno na utvrđivanje činjenice zadnjeg mirnog posjeda i čina smetanja (čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00. 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje: ZV), a prema navedenoj odredbi čl. 22. u svezi s odredbi čl. 21. ZV-a aktivno je legitimiran zadnji mirni posjednik.

14. Naime, sukladno odredbi članka 22. stavka 2. ZV-a u postupku zbog smetanja posjeda sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, dakle kod smetanja posjeda isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

15. Sukladno odredbi čl. 21. st. 3. ZV-a pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja,

a najkasnije godinu dana od dana nastanka smetanja.

16. Prema odredbi čl. 24. st. 1. ZV-a svaki je suvlasnik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, dok prema čl. 24. st. 2. ZV-a suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovom pravnom odnosu.

17. Za napomenuti je da neku stvar posjeduje onaj tko glede iste ima faktičnu (stvarnu, činjeničnu) vlast (članak 10. stavak 1. ZV-a), a tužbom zbog smetanja posjeda traži se posjedovna zaštita ili uspostava prijašnjeg stanja posjeda stvari ili prava zbog čega je u postupku potrebno utvrditi da je nastupilo smetanje posjeda. Čin smetanja je ona radnja kojom se samovlasno mijenja posjedovno faktično stanje, bilo u cijelosti, bilo u nekom obujmu ili nekom pogledu, a nameće tuđu, odnosno, uspostavlja novo izmijenjeno posjedovno stanje.

18. Sud je na okolnost utvrđenja mjesta gdje su postavljena predmetna PVC vrata i izvršeno navodno smetanje posjeda tužiteljice od strane tuženika izveo dokaz uviđajem na licu mjesta na čest. zgr. …/…, K.O. S. dana 9. veljače 2018. uz sudjelovanje sudskog vještaka građevinske struke D. S. (l.s. 188), nakon

čega je imenovani vještak izradio Očevidno izvješće i stručno mišljenje „S., kolovoza 2019.g.“ ((l.s. 201-209), na koje su tuženici iznijeli primjedbe, nakon čega je vještak dao Očitovanje vještaka na prigovore tuženika „S., ožujak 2020. g.“ (l.s. 237-239) i Dopunu očevidnog izvješća i stručnog mišljenja „S., rujan 2021. g.“ (l.s. 296-300). Iz navedenog Očevidnog izvješća i stručnog mišljenja „S., kolovoza 2019.g.“, Očitovanja vještaka na prigovore tuženika „S., ožujak 2020. g.“ i Dopune očevidnog izvješća i stručnog mišljenja „S., rujan 2021. g.“, u dijelu koji je relevantan za ovakvu vrstu postupka radi smetanja posjeda, proizlazi da se na predmetnoj čest. zgr. 4384/1,

K.O. S. nalaze četiri ulaza – THBZ i L. 18 (H. G.), te da

se pješački pristup do samostalnih uporabnih cjelina položenih na etaži podruma zgrade označene kao kat.čest.br. …/…., odnosno Z.K.čest.zgr. …/…, K.O. S., odvija neposredno putem vertikalne komunikacije (unutrašnjim stepeništem i dizalom) preko tri ulaza označena anagrafskom oznakom: T.h.b.z…,

odnosno posredno preko garažnog prostora na etaži podruma, da se horizontalna komunikacija na etaži podruma odvija preko zajedničkog hodnika kojim se pristupa do samostalnih uporabnih cjelina i vanjskih ulaza u zgradu označenim anagrafskom oznakom: T.h.b.z…, te da se etaža podruma koristi

kao jedinstvena cjelina, jer po vještaku nisu vidljive ni fizičke, ni vizualne oznake kojima bi se odgovarajući dio etaže podruma povezivao sa ulazima anagrafske oznake: …., dok ostali dio navedenog vještva nije relevantan

za postupak smetanja posjeda. Međutim, sud je uočio na temelju neposrednog zapažanja sa uviđaja održanog na licu mjesta da imenovani vještak u svom vještvu nije posebno naveo niti prikazao da je podrumski prostor zgrade anagrafske oznake … vratima od podrumstog prostora zgrade

anagrafske oznake …., jer vještak osim

novopostavljenih vrata na stranici 4 svog vještva (l.s. 205), nije vršio fotografiranje ni tužiteljičine praonice ni preostalog lica mjesta gdje je obavljen očevid. Međutim, ta vrata su prikazana na najgornjoj desnoj fotografiji sa stranice 4 (l.s. 131) i na najgornjoj lijevoj slici sa stranice 5 (l.s. 132) Vještačkog nalaza i mišljenja M. T. od 15. svibnja 2015. (l.s. 126-129), premda ovaj dokument nema značaj sudskog vještva jer je sačinjeno po privatnoj narudžbi tužiteljice i od strane nje i dostavljeno u sudski spis, te na fotografijama (l.s. 226, l.s. 227, l.s. 228, l.s. 229, l.s. 230, l.s. 232, l.s. 233), kao i na Tlocrtu podruma č.zgr. …/1 K.O. S. (l.s. 134). Navedenu činjenicu su posebno istaknuli tuženici u dostavljenom pregledu Tlocrta podruma i prizemlja zgrade T. T.h.b.z…, te L. 18, iz vještva vještaka D. inž.

S. sa obilježenim greškama i primjedbama (l.s. 334). Odgovarajući na prigovore tuženika sudski vještak D. inž. S. je dao pisano Očitovanje vještaka na prigovore tuženika „S., ožujak 2020. g.“ (l.s. 237-239) iz kojeg proizlazi su u njegovom osnovnom Elaboratu tekstualno i grafički (obojano) prikazani koridori i moguća mjesta pristupa do predmetne praonice – preko sva tri vanjska istočna ulaza (misli se na ulaz THBZ …..), vertikalnom komunikacijom i hodnikom na etaži podruma.

Konačno, vještak S. je na traženje suda izradio i Dopunu očevidnog izvješća i stručnog mišljenja „S., rujan 2021. g.“ (l.s. 296-300), u kojem je na PrintScm Tlocrtima podruma i prizemlja Poslovno-prodajnog centra Vicko 2000, Dopuni glavnog projekta – izvedeno stanje, broj: TD …… izrađeno po A. d.o.o. Split u Siječnju 2006.

god. prikazana vertikalna komunikacija kojom se pristupa do prostora zakupljene praonice, tako da je na Tlocrtima podruma i prizemlja označeno:

- zelenom bojom prikazana je horizontalna i vertikalna komunikacija prizemlja kojom se preko vanjskog stubišta, ulaznog podesta i dijela ulaznog, odnosno stubišnog prostora pristupa do unutrašnjeg stubišta preko kojeg se pristupa do podruma,

- žutom bojom označena je vertikalna komunikacija kojom se preko dizala pristupa između etaža podruma i prizemlja,

- plavom bojom označen je prostor zakupljene praonice,

- crvenom linijom na tlocrtu prizemlja prikazana su postavljena vrata.

Iz navedenog je vidljivo da je vertikalna komunikacija između vanjskog natkrivenog prolaza, te etaža prizemlja i podruma moguća pješice obostrano preko:

- vanjskog stubišta položenog na ulazima 3 – 3A – 3B, jednokrakog unutrašnjeg stubišta položenog lijevo na ulazima 3 i 3A, a desno položenog na ulazu 3B. Vertikalna komunikacija između etaža prizemlja i podruma moguća je obostrano preko dizala položenih:

- lijevo od smjera penjanja na ulazima 3 i 3A, odnosno pravo od ulaza u 3B. Horizontalna komunikacija između vanjskog natkrivenog prolaza, te etaža prizemlja i podruma moguća je pješice obostrano preko:

- vanjskih stubišnih podesta položenih na ulazima 3 – 3A – 3B, ulaznih prostora položenih na ulazima 3 i 3A i unutrašnjeg stubišta položenog na ulazu 3B, te kroz jedinstveni hodnik podruma.

Na komunikacijskoj trasi položena su:

- ulazna vrata na ulazima 3 – 3A – 3B,

- jednokrilna vrata na etaži prizemlja prije pristupa jednokrakim stepenicama na ulazima 3 – 3A,

- jednokrilna vrata na etaži podruma između podrumskog hodnika i stepenišnog hodnika (lijevo od ulaza u dizalo,

- jednokrilna (ostakljena) vrata na etaži podruma postavljena na istočnom dijelu stubišnog hodnika (označeno crvenom linijom na Tlocrtu podruma).

19. Iz Izvatka iz zemljišne knjige – Posebni izvadak: Suvlasnički udio redni broj: 33 od 14. 02. 2017. (l.s. 7), Izjave od 10. 07. 2000. (l.s. 8-15), je vidljivo da je prostor tužiteljičine zakupljene praonice etažiran kao: - PRAONICA označena oznakom 33, ukupne površine 34,59 m2 što predstavlja idealni dio 484 dijela zgrade sagrađene na č.zgr. 4384/1, dok iz Popisa suvlasnika zgrade T.h.b.z…, S.

(l.s. 16-17), proizlazi da taj prostor praonice nije među prostorima koji plaćaju pričuvu u zgradi tuženika T.h.b.z….

20. Iz pregledanog Dopisa G. S. K.: 530-01/16-01/390, Urbroj: 2181/01-16-03/03-16-2 od 21. srpnja 2016. (l.s. 97), proizlazi da se na kat. čest. 4764/5 (z.k. čest. zgr. 4384/1), K.O. Split, nalazi zgrada sa četiri ulaza koji nose kućne brojeve T.h.b.z… i L. 18.

21. Iz pregledanog Ugovora o prodaji od 01. 04. 2004. (l.s. 61-66), proizlazi da je anagrafski broj tužiteljičine praonice S., T. hrvatske bratske zajednice …, a iz pregledanog Ugovora o prodaji od 06. 07. 2001. (l.s. 67-69), proizlazi da je anagrafski broj stana tuženika pod 4. I. P., S., T.h.b.z….

22. Iz pregledano Ugovora o korištenju dijela stambene zgrade od 13. 05. 2008. (l.s. 78-79), proizlazi da su Suvlasnici stambene zgrade u S., T.h.b.z…, dali za ugovorenu naknadu, na korištenje dijela stubišta stambene zgrade

u svom suvlasništvu Hotelu „G.“ iz S., L. 18, zastupanom po vlasniku

E. trgovina d.o.o., S., i to upravo i samo dio stubišta od vrata H. G. u prizemlju, pa do etaže Podrum 1 (do ulaza u zajedničku garažu i ulaza u ostave u vlasništvu korisnika), a za potrebe prolaza gostiju i osoblja H. „G.“.

23. Iz pregledanih isprava - Rješenja PU SD, Sektor upravnih i inspekcijskih poslova, Inspektorat unutarnjih poslova br. 511-12-21-UP/I-1850/2-2017 od 12. 06. 2017. (l.s. 169-171), Žalbe Suvlasnika stambene zgrade S., T.h.b.z… od 22. 05. 2017. sa ovjerenom preslikom Tlocrta podruma iz

Protupožarnog elaborata iz izmjene i dopune Građevinske dozvole na koju je ishođena Uporabna dozvola broj Klasa: 361-05/01-01/0005, Urbroj: 2181/01-03-03/10-08-0003 od 04. 02. 2008. (l.s. 172-177) i Rješenja PU SD, Sektor upravnih i inspekcijskih poslova, Inspektorat unutarnjih poslova, br. 511-12-21-UP/I-1850/2-2017 od 12. 06. 2017. (l.s. 180-183), proizlazi da je Rješenjem PU SD, Sektor upravnih i inspekcijskih poslova, Inspektorat unutarnjih poslova, br. 511-12-21-UP/I-1850/2-2017 od 12. 06. 2017. zamijenjeno ranije doneseno Rješenje PU SD, Sektor upravnih i inspekcijskih poslova, Inspektorat unutarnjih poslova br. 511-12-21-UP/I-1850/2-2017 od 12. 06. 2017., jer je iz uz žalbu dostavljenog ovjerenog izvatka iz protupožarnog Elaborata zaštite od požara, izrađenog od ovlaštenog arhitekta N. K., dipl.ing.arh ovl.br. 451, „A.“ d.o.o. iz S., oznaka projekta T.D.05/99-D/06/POŽ iz siječnja 2006.

godine, a koji je sastavni dio uporabne dozvole predmetne građevine, a koji navedeno tijelo nije imalo na uvid prilikom donošenja ranijeg rješenja, jer evakuacijski put sukladno navedenom E. s uporabne dozvole iz podrumskih prostorija T.h.b.z… predviđen kroz izlaze Trg hrvatske bratske zajednice 3A i Trg

T.h.b.z…, dok je u odnosu na protupožarna vrata koja se nalaze na granici požarnog sektora prema stubištu i garažnom prostoru T.h.b.z… i podrumskog prostora T.h.b.z…, ista prema

Elaboratu služe kao evakuacijski put iz pravca prostora garaže, a ne kao evakuacijski put izlaz iz pravca podrumskih prostorija, te ista stalno moraju biti zatvorena, a također je dostavljen račun izdan od T.U.O. QUIK broj 432-PO2-1 od 20. 05. 2017. o izvedenim radovima na vratima postavljena brava „giljotina“ Omec 30 sa ručkom GS 462 bijela/crna na izlazu iz podruma Trg hrvatske bratske zajednice 3A, tako da je nadležno tijelo zaključilo da je iz dostavljene dokumentacije razvidno da je postupljeno po naloženoj mjeri i omogućena nesmetana evakuacija iz podrumskih prostorija sukladno uporabnoj dozvoli kroz izlaze T.h.b.z… T.h.b.z…

24. Iz pregledom spisa U. suda u S. posl. broj: 3 UsI-630/20-2 i njemu priloženog upravnog spisa SDŽ, Upravni odjel za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu, Klasa: UP/I-311-07/15-001/01209, a posebno iz Presude U. suda u S. poslovni broj: 3 UsI-630/20-14 od 9. travnja 2021. (l.s. 313-320) i Presude

V. u. suda RH poslovni broj: Usž-3827/21-2 od 12. siječnja 2022. (l.s. 349- 354), je vidljivo da je sjedište tužiteljičinog Obrta za usluge Praonica rublja B., vl. L. B., S., T.h.b.z…, što je i adresa same praonice,

a što je tužiteljica i istaknula na naljepnici zalijepljenoj na vratima svoje praonice kao što je to vidljivo na fotografiji (l.s. 226).

25. U Presudi V. u. suda RH poslovni broj: Usž-3827/21-2 od 12.

siječnja 2022. (l.s. 349-354), kojom je odbijena žalba tužiteljice L. B. i potvrđena Presuda U.suda u S. poslovni broj: 3 UsI-630/20-14 od 9. travnja 2021. (l.s. 313-320), navedeno je slijedeće: „….. 9. Naime, postupajući po zahtjevu tužiteljice za upis promjene anagrafske oznake sjedišta obrta u odnosu na sporno utvrđivanje točne anagrafske oznake sjedišta obrata (poslovnog prostora) tužiteljice u S. (T.h.b.z…i T.h.b.z…)

ocjenjujući ranije provedene dokaze, kao i dokaze koji su radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja provedeni nakon navedene presude, pravilno se nalazi da se zahtjevu ne može udovoljiti jer do promjene u stvarnosti nije uopće došlo. Dakle, u ponovnom je postupku prvostupanjsko tijelo imalo u vidu sve ranije priložene dokaze te izvedene nove dokaze. Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je u Ugovoru o prodaji poslovnog prostora od 1. travnja 2004. prodavatelj B. inženjering d.o.o. investitor rekonstrukcije-dogradnje i nadogradnje građevine Poslovno prodajni centar V. 2000 u S., T.h.b.z… u ugovoru o zakupu poslovnog

prostora zaključenog 23. kolovoza 2012. se navodi da je zakupodavac jedini isključivi vlasnik poslovnog prostora položenog u prizemlju stambeno-poslovne zgrade anagrafske oznake S., T.h.b.z…, te je izvršen uvid u nalaz i

mišljenje vještaka M. T., dipl. ing. građ., sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina dostavljen od tužiteljice. Nakon navedene presude provedeni su svi potrebni dokazi, odnosno usmena rasprava pred prvostupanjskim tijelom 18. ožujka 2019. na kojoj je utvrđeno da se provede očevid s neovisnim vještakom građevinske struke, a za što je određena A. V., dipl. ing. građevine za graditeljstvo i procjenu nekretnina; obavljen je očevid predmetnog poslovnog prostora 4. listopada 2019. kojom prilikom je od opunomoćenika suvlasnika zgrade T.h.b.z… dostavljen nalaz i stručno mišljenje trgovačkog društva S.

d.o.o. za građenje, trgovinu i usluge, u koji je izvršen uvid; obavljen nastavak očevida 26. studenog 2019. s navedenim neovisnim vještakom građevinske struke, koji je izradio Elaborat očitovanja građevinskog vještaka 6. veljače 2020. u zaključku kojega se navodi da nakon pregleda sve prikupljene dokumentacije, konzultacije s glavnim projektantom, protupožarnim inspektorom MUP-a te očevida na licu mjesta u prisutnosti svih zainteresiranih strana, proizlazi da tehnički i sanitarni razlozi upućuju da se sporna praonica može koristiti isključivo stepeništem koja vode u ulaze 3 i 3A, odnosno da vlasnica praonice ne može koristiti ulaz kroz stambeni dio zgrade (posebno misleći na onu anagrafske oznake 3B) za obavljanje svoje poslove djelatnosti. Na raspravi 28. veljače 2020. vještakinja je obrazložila svoj Elaborat. 10. Tužiteljica i nadalje u žalbi, sporeći navedeni nalaz i mišljenje vještaka, inzistira na tvrdnji da smatra da je s obzirom na građevinsku, instalacijsku i funkcionalnu pripadnost praonice dijelu zgrade određene anagrafskom oznakom T.h.b.z… te činjenicu da su režijski

troškovi za prostor predmetne praonice naslovljeni na adresu 3B trebalo s tim uskladiti anagrafsku oznaku sjedišta obrta. No, prema ocjeni ovoga suda, takvi žalbeni navodi tužiteljice nisu osnovani te ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja o načinu, odnosno mogućnosti korištenja navedenog poslovnog prostora, a to je kako to utvrđuju u svojim nalazima i mišljenjima vještaci Ž. Č.,

mag.ing.aedif, stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina iz društva S. d.o.o. i A. V., dipl. ing. građ., stalni sudski vještak za graditeljstvo

i procjenu nekretnina. Naime, nalaz i mišljenje vještaka A. V., dipl. ing. građ. je pribavljen zbog sumnje u subjektivnost i razlike između nalaza i mišljenja trgovačkog društva S. d.o.o, koji je priložen od suvlasnika stanara i sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina M. T., kojeg je priložila tužiteljica. Stoga je prema ocjeni ovog suda pravilno prihvaćen navedeni nalaz i mišljenje vještaka kao objektivan, odnosno stručan i izrađen u skladu s pravilima struke te potkrijepljen fotografijama i stanjem na terenu (očevid), a nije niti kontradikoran svim prethodnim stručnim utvrđenjima. Naime, i nalaz i mišljenje trgovačkog društva S.

d.o.o. potvrđuje pravilan zaključak da su prostori na adresi anagrafske oznake T.h.b.z… fizički odijeljeni od anagrafske oznake T.h.b.z… i 3A te poslovni prostor oznake br. 33 na etaži podruma ne može

nikako biti na adresi T.h.b.z… već predstavlja položajno i

prema ostaloj dostavljenoj dokumentaciji anagrafsku oznaku T.h.b.z… 3 i 3A obzirom su iste na etaži podruma te 1. i 2. katu međusobno povezani

zajedničkim hodnikom. Osim navedenog, prvostupanjsko je tijelo, a što prihvaća i tuženik i prvostupanjski upravni sud, imalo u vidu i sve ostale odlučne činjenice iz predočenih dokaza, a slijedom kojih proizlazi da je i u ugovoru o prodaji poslovnog prostora i u ugovoru o zakupu od 23. kolovoza 2012. određeno da se radi o poslovnom prostoru – praonici rublja koji nosi anagrafsku oznaku T.h.b.z…, što podrazumijeva prvi najjužniji ulaz, koji se kao takav i koristi; da je očevidom, što

potvrđuje vještak, utvrđeno da su prostori u podrumu predviđeni kao pomoćni (spremišta, strojarnice, praonice i garderoba hotela) kojima je pristup omogućen liftom ili stubištem na kojima se nalaze protupožarna vrata – 2 lifta (3 i 3A) vode direktno u podrum, dok treći lift vodi u zajedničko stubište stambene zgrade oznake 3B, a potom se kroz požarna vrata ostvaruje komunikacija sa podrumom s tim da je izlaz iz podruma, osim liftom, moguć samo kroz protupožarna vrata na ulazima 3 i 3A iz protupožarnih razloga; da je sporni prostor u projektu i etažiranju naveden kao praonica (ne poslovni prostor), način upotrebe kojega nije riješen Međuvlasničkim ugovorom; da nije bilo promjena kućnih brojeva za navedenu zgradu, te da i sama tužiteljica navodi da od 3. rujna 2012. obavlja djelatnost praonice rublja u istom poslovnom prostoru. Dakle, tako utvrđeno činjenično stanje u ponovnom postupku upućuje na pravilan zaključak da se u konkretnom slučaju ne može usvojiti zahtjev tužiteljice za upis promjene anagrafske oznake sjedišta obrata iz T.h.b.z… u T.h.b.z… u Obrtni registar jer provedeni dokazi ne ukazuju na postojanje takve

promjene koja bi opravdala osnovanost zahtjeva, a i potrebu, kako to navodi tužiteljica, ažuriranja podataka u javnim upisnicima. Tvrdnje tužiteljice da svi režijski troškovi dolaze s naznakom T.h.b.z… u situaciji kada se taj ulaz ne

može koristiti za obavljanje poslovne djelatnosti već isključivo kroz ulaze 3 i 3A. 11. S obzirom na sve navedeno, prema ocjeni ovog suda, u provedenom postupku je pravilno utvrđeno činjenično stanje i na isto je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo te nema ni povrede pravila postupka, a što pravilno prihvaća i prvostupanjski upravni sud te odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan. …..“

26. Za pružanje posjedovne zaštite relevantan je trenutak kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, dakle trenutak kada je u konkretnom slučaju tužiteljica saznala da je došlo do promjene u stvarnom stanju njegovog korištenja stvari zbog radnji tuženika pa je sud saslušao tužiteljicu, tuženu pod 17. Z. Š., te predložene svjedoke V. R. I., N. J. i D. B., radi

utvrđivanja za ovaj postupak odlučnih činjenica.

27. Sud je odbio prijedlog tužiteljice za saslušanje svjedoka F. R. jer je taj prijedlog stavljen izvan zakonskog roka i nakon što su već prethodno održana dva pripremna ročišta, čime se smatra da je prethodni postupak zaključen, pa se svako slijedeće ročište smatra ročištem glavne rasprave, neovisno o tome što ovaj sud nije donio formalno rješenje o zaključenju prethodnog postupka.

28. Također, sud nije saslušavao preostale tuženike i druge svjedoke koje su predložili tuženici, jer je smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno na temelju izvedenih dokaza, tako da je smatrao da je suvišno saslušavati druge tuženike i daljnje svjedoke.

29. Iz iskaza u postupku saslušane tužiteljice L. B. na ročištu 18.

ožujka 2021. (l.s. 271-272), proizlazi da je ona u najmu prostora u S., T.h.b.z… koji se nalazi u podrumu stambene zgrade, te da u navedenom

prostoru još od 2012. obavlja svoju registriranu djelatnost pranja i čišćenja rublja, te da je uvijek navedenoj praonici prilazila s ulaza broj 3B, kao i njeni klijenti. Također je navela da je dana 16. siječnja 2017. kada je ujutro dolazila na posao u praonicu, nakon što je prošla kroz istočni ulaz zgrade 3B zatekla postavljena i zaključana vrata u podrumskom dijelu zgrade, na dnu stepeništa koja vode u podrumske prostorije, te da je pozvala policiju koja je napravila očevid i zapisnik. Nadalje je izjavila da ona ne zna tko je postavio i zaključao navedena vrata, već da može samo pretpostavljati da se radi o stanarima ovog ulaza, međutim da ona nikada od nikoga nije dobila nikakvu obavijest da će se tu postaviti vrata, da će biti zaključana, niti to da li će ona dobiti ključ od tih vata. Također je navela da je nakon toga ona i njeni klijenti u praonicu dolazili kroz ulaz 3 iste zgrade i to isključivo kao privremeno rješenje i uz dopuštenje ostalih stanara iz tog ulaza, međutim da je taj ulaz udaljeniji od njene praonice negdje 25 metara. Konačno je navela da je 2018. u praonici imala nesreću na radu kada joj je stroj otkinuo dva prsta, ali da hitna pomoć koja je brzo došla nije mogla ući ni kroz ulaz 3B ni kroz ulaz broj 3, jer su oba bila zaključana, pa je uspjela liftom izići vani, tako da je na sreću sve dobro završilo.

30. Iz iskaza u postupku saslušane tužene pod 17. Z. Š. na ročištu 18.

ožujka 2021. (l.s. 272-273), proizlazi da ona poznaje tužiteljicu i da tužiteljica ima obrt u podrumu zgrade na adresi T.h.b.z… 3, te da je tužiteljica u svoju

praonici dolazila uvijek kroz ulaz 3 isto kao i njezini klijenti, te da je tako bilo kada je počela raditi (2014.), kao i danas. Svjedokinja je napomenula da je negdje 2016. izabrana kao predstavnik stanara zajedno sa još troje stanara, te da su tada na zahtjev suvlasnika stambene zgrade T.h.b.z… donijeli odluku da se

postave vrata u podrumskom dijelu zgrade, na dnu stepeništa koje vodi u podrumski prolaz, koji vodi do dizala i do garažnih vrata, te da su baš takvom odlukom vrata postavili 13. siječnja 2017., a svrha postavljanja i zaključavanja tih vrata je bilo onemogućavanje raznih narkomana, skitnica i dr., da ne ulaze unutra i sve to radi sigurnosti stanara. Nadalje je izjavila da joj nije poznato da bi se stanari zgrade s ulaza 3B žalili na tužiteljicu i njezine klijente da liftom prevoze rublje do praonice, kao ni gdje se nalazi strojarnica lifta. Isto tako je navela da se ne može sjetiti da se ikada zatekla zajedno sa tužiteljicom u liftu ulaza zgrade 3B. Napomenula je da je jedan od razloga zašto su postavili ova vrata na dnu stepeništa taj što se znalo desiti da se ponekad mehanizam brave glavnog ulaza 3B pokvari i to je omogućavalo narkomanima, skitnicama i ostalim ulazak u njenu zgradu. Također je navela da se liftom iz prizemlja zgrade 3B može doći u podrum odnosno podrumski prolaz, te da se iz tog podrumskog prolaza tehnički može doći do praonice, s tim da doduše postoje još jedna vrata – protupožarna koja se ne zaključavaju, pa se može doći do praonice. Potvrdila je da je upravitelj zgrade na T.h.b.z…, T., da je upravitelj

zgrade T.h.b.z…, tvrtka U. d.o.o., te da tužiteljičina

praonica pripada ulazu T.h.b.z…, na kojem je i registrirana. Na

daljnji upit svjedokinja je izjavila da je tužiteljica, i prije i poslije, svo vrijeme koristila i koristi ulaz 3, te da to zna iz osobnog zapažanja jer vidi tužiteljičino parkirano auto, a s obzirom da iz garaže čuje buku strojeva zaključuje da ona cijelo vrijeme uredno obavlja svoj posao. Nadalje je navela da je nakon tri zatražene ponude predmetna vrata postavio Obrt B. J., da je prilikom postavljanja navedenih vrata od strane

B. J. ona bila osobno prisutna kao i svjedokinja D. B., te da je tu

bilo još nekolicina ljudi, a da je tada bila prisutna i tužiteljica. Nadalje je navela da su tada radnici B. J. zatražili od tužiteljice priključak na električnu struju za obavljanje potrebnih radova, te da nakon što su završili radove da su djelatnici B. J. zaključali vrata, a ključeve da su dali predstavnicima suvlasnika zgrade 3B. Također je napomenula da je tužiteljica uvijek ona protupožarna vrata držala otvorenim, pa je tako bilo i ovoga puta kad je B. J. postavljala nova vrata, da je sve

to vidjela tužiteljica, da je vidjela što se radi i da im je ustupila svoj utikač za električnu struju, da su svi prisutni ljudi vidjeli kad je djelatnik B. J. zaključao vrata,

te da je to vidjela i tužiteljica. Na kraju je navela da tužiteljica nikad nije plaćala pričuvu koja se odnosila na zgradu sa ulazom 3B, a pričuva se ustanovila još 2002., te da na adresi Trg hrvatske bratske zajednice 3B postoji šest poslovnih prostora, kao i da tužiteljica nikada nije imala ključ od glavnog ulaza zgrade 3B. Navela je da ona ne zna gdje se nalazi mjerilo od struje za tužiteljičinu praonicu, ali da joj je rečeno iz HEP-a da je to potpuno nevažno gdje se mjerilo nalazi, a također da joj nije poznato gdje bi dolazili računi za tužiteljičinu praonicu, te da ona nikada nije prijavila tužiteljicu bilo kojim inspekcijama radi bilo kojih štetnih imisija, pa tako ni buke.

31. Iz iskaza u postupku saslušane svjedokinje V. R. I. na ročištu 14.

siječnja 2021. (l.s. 253-254), proizlazi da ona poznaje tužiteljicu i da je kod nje dugo radila kao djelatnica u njezinom praonici i to još od 2012. pa do prošle godine (2020.), do kada zbog novonastale situacije s virusom ne radi. Navela je da se praonica koju drži tužiteljica nalazi u podrumskim prostorima u zgradi na T. hrvatske bratske zajednice, te da od 2012. od kad tu radi da je na posao dolazila kroz ulaz 3B, a nakon što su postavljena vrata u podrumskom dijelu zgrade da su ona i tužiteljica do tužiteljičine praonice dolazili kroz ulaz 3 zgrade koja se nalazi na T.h.b.z… te da su klijenti koji su trebali njihove usluge ulazili kroz ulaz 3B, sve dok nisu

postavljena predmetna vrata. Konačno je navela da je kod tužiteljice bila zaposlena na četiri sata, te da je tako prijavljena još od 8.-og mjeseca 2012,da je radila u vremenu kada je bila i prijavljena, te da je najviše radila kada je bila sezona i to baš od 6. -og do 9.-og mjeseca, te da bi to inače zavisilo i od količine posla. Konačno je navela da od kad je promijenjena brava, ni ona, a ni tužiteljica nemaju ključeve vrata sa ulaza 3B. Ovaj sud je zapazio da svjedokinja V. R. I. nije iskazivala o vremenu postavljanja predmetnih vrata, odnosno o vremenu navodnog čina smetanja posjeda i saznanju tužiteljice za tu činjenicu i počinitelje, pa je njen iskaz u tom pogledu potpuno irelevantan za ovaj postupak.

32. Iz iskaza u postupku saslušane svjedokinje N. J. na ročištu

14. siječnja 2021. (l.s. 254), proizlazi da ona poznaje tužiteljicu, te da je kod iste zaposlena kao djelatnik već 9 godina, da je čitavo ovo vrijeme na posao u njenu praonicu koja se nalazi u podrumu na T.h.b.z… dolazila kroz

ulaz 3B, a od kada su postavljena predmetna vrata koja se zaključavaju da ona kroz ista ulazi, ali samo na način da čeka kad će netko od ostalih stanara otvoriti ova vrata koja vode u podrum, te da se do praonice tužiteljice može doći jedino kroz ulaz 3B i da nema druge mogućnosti niti prolaza koji je slobodan, jer su svi zaključani. Nadalje je navela da su u praonicu uvijek ulazili kroz ulaz anagrafske oznake 3B, a da se isto odnosi i na sve njihove klijente. Nadalje je navela da i danas ulaze kroz taj ulaz ali čekajući da netko od stanara otvori ovaj prolaz, te da bi se znalo desiti da bi i po sat vremena čekala da netko od stanara otključa ova vrata. Isto tako je navela da je posljednji put u praonicu ušla jučer i to na ulaz 3B, te da je tom prigodom čekala nekih pola sata kada je vrata otvorio jedan od stanara. Također je navela da prostor od praonice ona osobno otvara, da je već 9 godina stalno zaposlena u tužiteljičinu obrtu, međutim da se zna desiti kad je obim poslova nešto manji da dobije i po koji dan slobodno. Na kraju je navela da je njihovo radno vrijeme prema potrebi, odnosno koliko to posao traži tako da znaju otvoriti recimo u 8 h ili u 11 h, a sve ovisno o poslu. Ovaj sud je također zapazio da i svjedokinja Nisveta Jahibašić nije iskazivala o vremenu postavljanja predmetnih vrata, odnosno o vremenu navodnog čina smetanja posjeda i saznanju tužiteljice za tu činjenicu i počinitelje, pa je i njen iskaz u tom pogledu potpuno irelevantan za ovaj postupak.

33. Iz iskaza u postupku saslušane svjedokinje D. B. na ročištu 16.

studenog 2021. (l.s. 309-310), proizlazi da ona poznaje tužiteljicu i da joj je poznato da ista ima praonicu u podrumu u zgradi T. HBZ br. 3. Navela je da je viđa skoro svaki dan, jer ona živi u zgradi T. HBZ 3B, dok je tužiteljičina praonica u podrumu zgrade kroz koju se dolazi kroz ulaz br. 3. Posebno je istakla da to govori jer gotovo svako jutro viđa tužiteljicu i njene djelatnice kako ulaze u zgradu kroz ulaz br. 3 i odlaze u praonicu, te da premda ih viđa gotovo svaki dan, da ih nikad nije vidjela da prolaze kroz ulaz 3B, jer oni ulaze kroz ulaz 3 i unose robu, a tu ulaze i klijenti koji donose robu za pranje. Navela je također, da kad se uđe kroz ulaz 3B da postoji stepenište koje vodi u podrumske prostorije, da su na vrhu stepeništa 13. siječnja 2017. postavljena vrata koja se zaključavaju, da su ta vrata postavljena uz suglasnost stanara ulaza 3B i to iz razloga što su primijetili da kroz ovaj ulaz pa u podrum ulaze razni narkomani što su postavljanjem vrata željeli spriječiti, a da je i ona osobno vidjela narkomane kako niz stepenište silaze u podrum. Na posebno pitanje svjedokinja je izjavila da živi na adresi 3B, ali da nema ključ od ulaza 3 i 3A, da je upravitelj njihove zgrade 3B Tehnoplast, da je T. upravitelj i ulaza 3A, dok joj za ulaz 3 nije poznato tko je upravitelj, ali da zna da to nije T.. Potvrdila je da je bila prisutna kada su se vrata koja vode u podrumske prostorije postavljala 13. siječnja 2017, a da se toga sjeća jer je bila predstavnik stanara i da je došla i bila prisutna prilikom postavljanja vrata, da je tu bila prisutna i Z. Š., a da su prolazili i ostali stanari, a da je tu također bila prisutna i tužiteljica, te da se ista nije protivila postavljanju vrata, već da je dapače, ustupila svoju prostoriju kako bi majstorima omogućila utičnicu za struju. Potvrdila je da su nakon završenih radova svi stanari ulaza 3B dobili ključeve tih vrata. Potvrdila je da su radovi bili završeni tog dana, te da je tužiteljica vidjela okončanje radova i da je bila prisutna sve do kraja radova, kada su zaključali vrata, da je vrata zaključao majstor koji je ključeve dao njoj i Z., a da su ih oni podijelili ostalim stanarima ulaza 3B, te da ključeve nisu dali tužiteljici, te da tužiteljica nije ni pitala ključ. Nadalje je navela da su u njenom ulazu 3B postavljeni poštanski sandučići, ali da tužiteljica tu nema svoj poštanski sandučić. Konačno, je naglasila da prigodom postavljanja vrata nije niti dala tužiteljici ključ od istih, a niti joj je rekla da će joj ga dati, te da je odluka svih stanara da samo oni dobiju ključ, tako da nitko drugi ključeve nije dobio.

34. Dakle, tužiteljica u historijatu tužbe i u svom stranačkom iskazu tvrdi da je čin smetanja posjeda izvršen dana 16. siječnja 2017., te da je za smetanje saznala dana 16. siječnja 2017. kada je ujutro dolazila na posao u praonicu, nakon što je prošla kroz istočni ulaz zgrade 3B te zatekla postavljena i zaključana vrata u podrumskom dijelu zgrade, na dnu stepeništa koja vode u podrumske prostorije, te da je pozvala policiju koja je napravila očevid i zapisnik, a da pretpostavlja da su smetanje izvršili stanari ovog ulaza 3B, protiv kojih je i podnijela tužbu. Međutim, to navodno vrijeme izvršenog smetanja baš 16. siječnja 2017., kako to tvrdi tužiteljica, nije potvrdio nitko od saslušanih svjedoka, kako onih koje je predložila sama tužiteljica (V. R. I. i

N. J.), tako ni svjedokinja D. B. koju su predložili tuženici, a ni

tužena pod 17. Z. Š.. Naprotiv, tuženici su već u odgovoru na tužbu naveli da su predmetna vrata po njihovom nalogu još 13. siječnja 2017., u prisustvu same tužiteljice L. B. te tužene pod 17. Z. Š. i svjedokinje D. B., kao

predstavnika suvlasnika ulaza T.h.b.z…, predmetna vrata

postavili i zaključali radnici B. J., čemu je cijelo vrijeme bila prisutna i sama tužiteljica te sve vidjela, te se nije protivila postavljanju tih vrata, već je dapače, ustupila svoju prostoriju kako bi majstorima omogućila utičnicu za struju, a to su sve u svojim stranačkim iskazima kategorički i okolnosno, u detalje opisale i suglasno potvrdile saslušana tužena pod 17. Z. Š. i svjedokinja D. B., koje su navele da su

tada radnici B. J. zatražili od tužiteljice priključak na električnu struju za obavljanje potrebnih radova, te da nakon što su završili radove da su djelatnici B. J. zaključali vrata, a ključeve da su dali predstavnicima suvlasnika zgrade 3B, ali ne i tužiteljici, te da je tužiteljica tog dana 13. siječnja 2017. osobno kroz otvorena druga protupožarna vrata koja dijele prostor hodnika ulaza 3B od prostora zajedničkog hodnika ulaza 3 i ulaza 3A vidjela da su po nalogu suvlasnika ulaza T.HBZ 3B, postavljena i zaključana predmetna nova vrata, kada je radnicima B. J.

ustupila svoj utikač za električnu struju u praonici, jer nakon toga od tog dana tužiteljica sigurno nije mogla proći kroz zaključana vrata. Dakle, iz njihovih suglasnih iskaza proizlazi da ukoliko je postavljanjem predmetnih vrata uopće došlo do smetanja posjeda od strane tuženika prema tužiteljici uopće došlo, da je to bilo još 13. siječnja 2017., te da je tog istog dana tužiteljica saznala za čin navodno smetanja posjeda i za osobe koje su smetanje izvršile jer su postavljanju navedenih vrata bile prisutne dvije predstavnice suvlasnika zgrade T. HBZ 3B (D. B. i Z. Š.), pa da je podnošenjem

tužbe tek 15. veljače 2017., posjedovnu zaštitu zatražila nakon proteka subjektivnog zakonskog roka od 30 dana iz čl. 21. st. 3. ZV-a računajući od 13. siječnja 2017., kao dana kada je tužiteljica kao smetana saznala za čin smetanja i počinitelja, jer je njena tužba izvandobna. Naime, od 13. siječnja 2017. kada je navodno izvršen čin smetanja do 15. veljače 2017., kada je tužiteljica predala tužbu sudu zatraživši posjedovnu zaštitu, proteklo je točno 33 dana, što je više od propisanog zakonskog roka od 30 dana, koji je padao u subotu 12. veljače 2017., tako da je svakako istekao najkasnije u ponedjeljak 13. veljače 2017.

35. Naime, uvidom u kalendar, a što predstavlja općepoznate činjenice, dan 13. siječnja 2017., kada tuženici tvrde da su u prisustvu tužiteljice postavili i zaključali predmetna vrata, je bio petak, dok je 16. siječnja 2017., kada tužiteljica tvrdi da je saznala za navodni čin smetanja posjeda, bio ponedjeljak. Tužiteljica je tužbu podnijela 15. veljače 2017., a tada je bila srijeda.

36. Konačno, Iz Računa B. J. d.o.o. broj 9-2-4 od 13. 01. 2017.

(l.s. 56) i P. B. J. d.o.o. o izvršenoj usluzi montaže (l.s. 57), proizlazi da su predmetna vrata postavljena dana 13. siječnja 2017., te da je tog dana posao montaže (postavljanja) tih vrata u cijelosti izvršen dana 13. 01. 2017. u vremenu od 8,00 do 13,00 sati, baš kao što to tvrde tuženici, pa kad se to poveže sa iskazima saslušane tužene pod 17. Z. Š., svjedokinje D. B. i sa sadržajem Službene zabilješke policijskog službenika V. J. od 16. 01. 2017. (l.s. 341), sastavljene upravo po kazivanju same tužiteljice da su „vrata postavljena prije par dana“ i „da je policija već jednom postupala prošlog tjedna iz istih gore navedenih razloga“, za ovaj sud je nedvojbeno da su predmetna vrata doista postavljena upravo 13. siječnja 2017., i da je tužiteljica istog dana i saznala, kako za sam čin postavljanja i zaključavanja navedenih vrata, tako i za osobe koje su ih postavile.

37. Sadržaj spisu priloženih drugih isprava pobliže pobrojanih u točki 6 obrazloženja ovog rješenja sud nije posebno obrazlagao jer isti nisu bili bitni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari iz razloga što iz iskaza tužene pod 17. Z. Š. i svjedokinje D. B., kojima ovaj sud nije imao razloga ne pokloniti vjeru jer su obje iskazale jednako o odlučnim činjenicama te je sud njihove iskaze smatrao vjerodostojnim, logičnim, životnim i uvjerljivim, dok sud nije poklonio vjeru iskazima tužiteljice, te svjedokinja V. R. I. i N. J., koji su i sami međusobno neusklađeni i kontradiktorni, te pravno irelevantni jer nisu iskazivale o vremenu postavljanja predmetnih vrata, te nisu potkrijepljeni niti jednim drugim dokazom, te su njihovi iskazi u suprotnosti sa iskazom tužene pod 17. i svjedokinje D. B., kojima je sud poklonio vjeru, proizlazi zaključak da je u konkretnom slučaju nastupila prekluzija. 38.

Naime, upravo iz Službene zabilješke policijskog službenika V. J. od 16. 01. 2017. (l.s. 341), koja je na prijedlog tužiteljice dostavljena sudu u prilogu Dopisa I PP Split, broj: 511-12-23-241/2022 od 08. 02. 2022. (l.s. 340), proizlazi da su policijski službenici V. J. i A. K. dana 17. 01. 2017. sačinili navedenu službenu zabilješku a nakon što su prethodnog dana 16. 01. 2017. u vremenu 09,00 sati na traženje tužiteljice L. B. rođ. 12. 10. 1977. iz S., Š.

br. 21, koja ima problema sa postavljenim vratima u portunu zgrade, upućeni na intervenciju u zgradu na adresi T.HBZ 3B, te da su dolaskom stupili sa njom u kontakt i da im je ista navela „da ne može doći do praone rublja u podrumu zgrade na navedenoj adresi iz razloga jer su stanari ili poduzeće za održavanje navedene zgrade T.

postavili PVC vrata u portunu a koja vode u podrum gdje se nalazi praona i druge prostorije, …. te da je to najvjerojatnije dogovor između stanara i predstavnika zgade, a koji predstavnicu su kako izjavljuje po prezimenima Š., P., R. i B.,

te navodi da nije sigurna tko je od njih predstavnik stanara, ….. da su vrata postavljena prije par dana, da ona nema ključeve istih, te da je policija već jednom postupala prošlog tjedna iz istih gore navedenih razloga.“ Kao što je već rečeno, ovaj sud je izvršio uvid u kalendar, te na taj način utvrdio općepoznate činjenice, da je 16. siječnja 2017., kada tužiteljica tvrdi da je saznala za postavljanje vrata koji po njoj predstavlja čin smetanja posjeda, bio ponedjeljak. Stoga kad se ta činjenica dovede u vezu sa sadržajem navedene službene zabilješke iz koje proizlazi da su u odnosu na dan dolaska na teren predmetna „vrata postavljena prije par dana“ i „da je policija već jednom postupala prošlog tjedna iz istih gore navedenih razloga“, to je nedvojbeno da su predmetna vrata postavljena prošli tj. prethodni tjedan, i to upravo u petak, dana 13. siječnja 2017., kada tuženici i tvrde da su u prisustvu tužiteljice postavili i zaključali predmetna vrata, te kad se analizira sadržaj njenog iskazivanja policijskim službenicima „da su stanari ili poduzeće za održavanje navedene zgrade Tehnoplast postavili PVC vrata u portunu a koja vode u podrum gdje se nalazi praona i druge prostorije, …. te da je to najvjerojatnije dogovor između stanara i predstavnika zgade, a koji predstavnicu su kako izjavljuje po prezimenima Š., P., R. i B. ….“, vidi se da je tužiteljica već tada, u petak 13. siječnja 2017., znala, kako za sam navodni čin smetanja posjeda, tako i za počinitelje koji su izvršili smetanje posjeda, a što potvrđuje i sama tužba u kojoj je tužiteljica kao tuženike obuhvatila upravo sve suvlasnike predmetne zgrade T.HBZ 3B, tj. stanare, kao tuženike ad 1. do ad 26., tako i njihovog upravitelja, kao tuženika ad 27. Stoga, obzirom da iz iskaza saslušane tužene pod 17. Z. Š. i svjedokinje

D. B. proizlazi da je tužiteljica upravo u petak 13. siječnja 2017. saznala za postavljanje predmetnih vrata i za osobe koje su ih postavile i zaključale, te da nije pružila niti jedan dokaz, kako materijalni tako ni personalni, kojim bi dokazala suprotno, to je sud stava da je tužiteljica saznala za čin smetanja posjeda i počinitelja sigurno u petak 13. siječnja 2017., a obzirom da je tužbu sudu predala tek 15. veljače 2017., to je izgubila pravo za pružanje posjedovne zaštite u ovom postupku radi čega je tužbu kao nepravovremenu budući je istu podnijela nakon proteka subjektivnog zakonskog roka od 30 dana, pa je njenu tužbu trebalo odbaciti i riješiti kao pod točkom 1. izreke rješenja.

39. Međutim, nezavisno od činjenice što je tužiteljica tužbu podnijela nakon proteka zakonskog roka zbog čega je ista odbačena, da i nije tako, po utvrđenju ovog suda tužiteljičin tužbeni zahtjev bio bi neosnovan u odnosu na ove tuženike.

40. Tuženi tvrde da tužiteljičina praonica pripada ulazu T.h.b.z…, na kojem je i registrirana, a ne njihovom ulazu 3B, te da je tužiteljica, kako

prije postavljanja predmetnih vrata, tako i poslije, za pristup do svoje praonice u podrumu zgrade svo vrijeme koristila i koristi ulaz 3, te da postavljanjem i zaključavanjem predmetnih vrata nisu počinili smetanje posjeda prema tužiteljici.

41. Na temelju neposrednog zapažanja suda sa uviđaja obavljenog na licu mjesta (l.s. 188), zatim iz Očevidnog izvješća i stručno mišljenje „S., kolovoza 2019.g.“ (l.s. 201-209), Očitovanja vještaka na prigovore tuženika „S., ožujak 2020. g.“ (l.s. 237-239) te posebno iz Dopune očevidnog izvješća i stručnog mišljenja „Split, rujan 2021. g.“ (l.s. 296-300), u kojem je vještak D. inž. S. opisao vertikalne i horizontalne komunikacije u prizemlju i podrumu predmetne zgrade T. HBZ 3 – 3A – 3B, a što je detaljno izloženo u točci 16. obrazloženja ovog rješenja, proizlazi da tužiteljica može pristupiti do svoje praonice koja se nalazi u prizemlju te zgrade, osim trasom kroz ulaz zgrade T. HBZ 3B, te dalje preko stubišta i podrumskog hodnika na kojoj su postavljena predmetna jednokrilna (ostakljena) vrata, za koju trasu u ovom postupku tužiteljica traži posjedovnu zaštitu, također i dizalom sa prizemlja u podrum koje se nalazi u ulazu T. HBZ 3B, a pod uvjetom da tužiteljica ima ključeve od ulaznih vrata – portuna zgrade T.HBZ 3B, koje tužiteljica očito nema. Također, tužiteljica do svoje praonice u podrumu može pristupiti trasom kroz ulaz zgrade T. HBZ 3, te dalje preko stubišta i podrumskog hodnika ili pak dizalom sa prizemlja u podrum koje se nalazi u ulazu T. HBZ 3. Konačno, tužiteljica također do svoje praonice u podrumu može pristupiti trasom kroz ulaz zgrade T. HBZ 3A, te dalje preko stubišta i podrumskog hodnika ili pak dizalom sa prizemlja u podrum koje se nalazi u ulazu T.h.b.z…. Slijedom navedenog, tužiteljica niti nije zasmetana prolasku kroz istočni ulaz

koji nosi anagrafsku oznaku T.h.b.z… do praonice koja se

nalazi u podrumskoj etaži predmetne zgrade (pravu prolaza pješice) jer do iste može doći liftom, pod uvjetom da ima ključeve od ulaznih vrata – portuna zgrade T.h.b.z…,

a ukoliko ih nema, što je ovdje očito slučaj, to nije predmet posjedovne zaštite u ovom postupku.

42. Također, nije sporno da je tužiteljica u zakupu praonice na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 23. kolovoza 2012. (l.s. 81-85) i Aneksa od 10. studenoga 2014. Ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 23. kolovoza 2014. (l.s. 86- 87), zaključenog sa vlasnikom te praonice, te da pravo na suposjed zajedničkih dijelova zgrade i prolaza (komunikacija) temelji na pravu (su)vlasništva svog zakupodavca. Nije sporno da su tuženici ad 1. do ad 26. suvlasnici predmetne nekretnine – zgrade T.

HBZ 3B, a da je tuženik ad 27. T. d.o.o., njihov upravitelj koji ih je ovlašten zastupati na temelju zaključenog Međuvlasničkog ugovora od 25. 02. 2002. (l.s. 72-76) i Aneksa od 01. 03. 2016. Međuvlasničkog Ugovora od 25. 12. 2002. (l.s. 77), tako da tuženici nisu treće osobe već su svakako suposjednici u smislu odredbe čl. 24. st. 1. ZV-a. Kako je prema odredbi čl. 24. st. 1. ZV-a svaki suvlasnik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, što ovdje nije slučaj, u konkretnom slučaju nisu ostvareni zakonski uvjeti za pružanje posjedovne zaštite tužiteljici iz razloga obrazloženih u prethodnoj točki jer je tuženici kao suposjednici nisu potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda niti su joj bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Konačno, s obzirom da bi u ovom postupku za odlučivanje o zahtjevu tužiteljice za zaštitu suposjeda od smetanja koje su navodno počinili tuženici a koji su njeni suposjednici, ovaj sud je mišljenja da takav zahtjev tužiteljica nije ovlaštena staviti prema odredbi čl. 24. st. 2. ZV-a.

43. U odnosu na prijedlog za izdavanje privremene mjere valja kazati kako je ovaj sud isti odbio držeći neosnovanom zatraženu mjeru budući tužiteljica nije dokazala da bi bile ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 346. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ), posebno što je njena tužba odbačena kao izvandobna, pa ista nije u smislu odredbe čl. 346. OZ-a učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine, kao objektivnu pretpostavku, a također nije učinila vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere tuženici spriječili ili znatno otežali ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenili postojeće stanje stvari, niti je učinila vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje (jer nasilja niti nema) ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (jer tužiteljici ne nastupa nikakva šteta budući ista i nadalje može pristupati svojoj praonici kroz ulaz T.HBZ 3, baš kao što iz izvedenih dokaza proizlazi, i čini), kao subjektivnu pretpostavku, pa nije bilo zakonskih uvjeta za donošenje tražene privremene mjere, slijedom čega je riješeno kao pod točkom II izreke rješenja.

44. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 151., 154. i 164. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, dalje: OT) pa je tuženicima koji su u cijelosti uspjeli u ovom postupku trebalo dosuditi trošak za zastupanje po odvjetnicima kao kvalificiranim punomoćnicima i to po Tbr. 7. toč. 2. OT u visini od 200 bodova kao jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, uz vrijednost boda od 10,00 kuna, odnosno 2.000,00 kuna, uvećano za PDV od 25% koji iznosi 500,00 kuna, ukupno 2.500,00 kuna, te sve uvećano prema Tbr. 36. toč. 1. OT u situaciji kad isti odvjetnik u postupku zastupa više osoba, kada mu pripada pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku slijedeću osobu za 10 % - uz uvjet da to povišenje može iznositi najviše 50 %, s tim da se iznos povišene nagrade dijeli na jednake dijelove prema broju zastupanih osoba. Također, onim tuženicima koji su dali odgovor na prijedlog za izdavanje privremene mjere pripada nagrada u visini 100 bodova prema Tbr. 11. toč. 1. u svezi sa Tbr. 7. toč. 1., 3. i 6. OT, odnosno 1.000,00 kuna, uvećano za PDV od 25% koji iznosi 250,00 kn, odnosno ukupno 1.250,00 kuna, te sve uvećano prema Tbr. 36. toč. 1. OT u situaciji kad isti odvjetnik u postupku zastupa više osoba, kada mu pripada pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku slijedeću osobu za 10 % - uz uvjet da to povišenje može iznositi najviše 50 %, s tim da se iznos povišene nagrade dijeli na jednake dijelove prema broju zastupanih osoba.

45. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužiteljicu – predlagateljicu osigurana da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženicima pod 1., 9., 12., 13., 14., 15., 20., 21., 22., 26. i 27. parnični trošak u iznosu od 5.625,00 kuna, tuženicima pod 2., 6., 7., 8., 10. 11., 18., 19., 23. i 25. parnični trošak u iznosu od 5.625,00 kuna, tuženima pod 3., 4., 5., 16. i 17. parnični trošak u iznosu od 5.625,00 kuna i tuženiku pod 24. parnični trošak u iznosu od 3.000,00 kuna, zbog čega je riješeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu, 8. srpnja 2022..

SUDAC

Mislav Polić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u roku od 8 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisanim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA:

- pun. tužiteljice,

- pun. tuženika

- pun. tuženika pod 2., 6., 7., 8., 10. 11., 18., 19., 23. i 25.,

- pun. tuženika pod 3., 4., 5., 16. i 17.,

- pun. tuženika pod 24., - u spis