REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-3357/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sudcu Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz T., O.: …, kojeg zastupa

punomoćnica M. L., odvjetnica u M., protiv tužene P. d.d. Z., O.: …, koju zastupaju punomoćnici iz OD M., B. i V. u S., radi utvrđenja ništetnosti i

isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. svibnja 2022. u nazočnosti punomoćnica stranaka, na ročištu radi objave, dana 8. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj … ovjerenog od strane A. P., JB u M.

pod brojem OU-15/07 dana 5. veljače 2007. kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF, kao i odredbe istog ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

II Nalaže se tuženoj PBZ d.d., Z., O.:

…, da tužitelju D. Š., O.: …, u roku od 15 dana i

pod prijetnjom ovrhe, isplati iznos od ukupno 32.476,70 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća, pa sve do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 0,08 kn od 31.03.2007.

- na iznos od 19,35 kn od 31.08.2007. - na

iznos od 12,22 kn od 30.11.2007. - na

iznos od 1,96 kn od 31.12.2007.

- na iznos od 26,42 kn od 31.01.2008.

- na iznos od 103,22 kn od 29.02.2008. - na

iznos od 129,40 kn od 31.03.2008. - na

iznos od 86,26 kn od 30.04.2008. - na iznos

od 76,75 kn od 31.05.2008. - na iznos od

76,56 kn od 10.07.2008. - na iznos od

70,27 kn od 20.08.2008. - na iznos od

67,64 kn od 02.09.2008.

- na iznos od 150,70 kn od 13.10.2008. - na

iznos od 189,13 kn od 05.11.2008. - na

iznos od 140,43 kn od 02.12.2008. - na

iznos od 225,48 kn od 31.12.2008. - na

iznos od 240,70 kn od 02.02.2009.

- na iznos od 247,37 kn od 02.03.2009.

- na iznos od 226,94 kn od 01.04.2009.

- na iznos od 216,60 kn od 11.05.2009.

- na iznos od 202,42 kn od 01.06.2009.

- na iznos od 193,52 kn od 11.07.2009.

- na iznos od 184,34 kn od 31.07.2009.

- na iznos od 198,37 kn od 03.09.2009.

- na iznos od 196,26 kn od 30.09.2009.

- na iznos od 183,45 kn od 02.11.2009.

- na iznos od 195,73 kn od 10.12.2009.

- na iznos od 233,03 kn od 19.01.2010.

- na iznos od 245,81 kn od 08.02.2010.

- na iznos od 279,26 kn od 30.03.2010.

- na iznos od 272,47 kn od 29.04.2010.

- na iznos od 274,10 kn od 30.04.2010.

- na iznos od 285,61 kn od 31.05.2010.

- na iznos od 406,04 kn od 30.06.2010.

- na iznos od 377,15 kn od 02.08.2010.

- na iznos od 440,54 kn od 31.08.2010.

- na iznos od 410,74 kn od 05.10.2010.

- na iznos od 72,43 kn od 31.10.2010.

- na iznos od 442,69 kn od 30.11.2010.

- na iznos od 568,37 kn od 31.12.2010.

- na iznos od 831,27 kn od 31.01.2011.

- na iznos od 517,31 kn od 03.03.2011.

- na iznos od 380,52 kn od 31.03.2011.

- na iznos od 103,08 kn od 29.04.2011.

- na iznos od 489,07 kn od 30.04.2011.

- na iznos od 627,66 kn od 31.05.2011.

- na iznos od 583,63 kn od 05.07.2011.

- na iznos od 757,16 kn od 31.07.2011.

- na iznos od 696,65 kn od 31.08.2011.

- na iznos od 637,26 kn od 30.09.2011.

- na iznos od 580,27 kn od 07.11.2011.

- na iznos od 656,99 kn od 05.12.2011.

- na iznos od 651,02 kn od 10.01.2012.

- na iznos od 679,56 kn od 02.02.2012.

- na iznos od 676,03 kn od 06.03.2012.

- na iznos od 658,02 kn od 02.04.2012.

- na iznos od 479,08 kn od 03.05.2012.

- na iznos od 871,06 kn od 09.06.2012.

- na iznos od 665,82 kn od 30.06.2012.

- na iznos od 670,78 kn od 31.07.2012.

- na iznos od 660,35 kn od 01.09.2012.

- na iznos od 633,83 kn od 02.10.2012.

- na iznos od 633,81 kn od 02.11.2012.

- na iznos od 675,94 kn od 30.11.2012.

- na iznos od 671,17 kn od 02.01.2013.

- na iznos od 634,40 kn od 04.02.2013.

- na iznos od 651,59 kn od 02.03.2013.

- na iznos od 666,56 kn od 02.04.2013. - na

iznos od 634,13 kn od 03.05.2013. - na

iznos od 614,39 kn od 31.05.2013. - na

iznos od 600,20 kn od 03.07.2013. - na

iznos od 2,86 kn od 30.07.2013.

- na iznos od 611,86 kn od 31.07.2013 - na

iznos od 0,74 kn od 30.08.2013.

- na iznos od 630,98 kn od 31.08.2013. - na

iznos od 659,10 kn od 30.09.2013. - na

iznos od 645,58 kn od 05.11.2013. - na

iznos od 652,94 kn od 02.12.2013. - na

iznos od 662,46 kn od 31.12.2013. - na

iznos od 671,43 kn od 31.01.2014. - na

iznos 680,33 kn od 03.03.2014.

po stopi od 15 % do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope

HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet (5) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena.

III Nalaže se tuženoj P. Z. d.d. Z., O.:…, da tužitelju D. Š., O.: .., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 8.300,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 12. lipnja 2019. OS u Makarskoj zaprimio je tužbu kojom je tužitelj ustao protiv tužene radi utvrđenja ništetnih i bez pravnog učinka odredbi Ugovora o kreditu broj 9012260296 od 5. veljače 2007. te radi isplate iznosa koji nije označen, ali je odrediv po provedenom financijskom vještačenju i to sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, a sve kao posljedica ništetnosti tih odredbi. Navodi kako mu je označenim JB

ugovorom odobren kredit u iznosu od 21.900,00 CHF, koji mu je isplaćen u kunama, uz ugovorenu kamatnu stopu u visini od 5,10% godišnje, kao promjenjivu i to isključivo temeljem jednostrane odluke banke. Dodaje kako je zbog promjena kamatne stope od strane tužene te promjene tečaja švicarskog franka, na kraju otplate kredita znatno premašio iznos koji je očekivao i mogao predvidjeti prilikom sklapanja ugovora. Ističe kako je ugovor sklopljen uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, bez navođenja točnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se oni mijenjati. S tim u vezi, smatra kako su u predmetni ugovor ugrađene nepoštene i ništetne odredbe o švicarskom franku uz koji je vezana glavnica i jednostrana promjena kamatnih stopa, čime je, zbog nemogućnosti posebnog pregovaranja i ugovaranja, prouzročena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja, što znači da je tužena postupila suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima, načelu savjesnosti i poštenja, kao temeljenom načelu obveznog prava te u suprotnosti zakonodavstvu EU ugrađenom u pozitivne propise

R. H.. Pored iznesenog, navodi kako je zbog ovakvog postupanja

tužene, a radi kolektivne zaštite interesa potrošača, pred TS u

Zagrebu vođen parnični postupak pod poslovnim brojem P-1401/2012 u kojem je, odlučujući po žalbi, VTS RH presudom broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrdio da je PBZ d.d. u vremenu od 1. studenog 2004. do

31. prosinca 2008. povrijedila interese i prava potrošača-korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima u kojima su sadržane ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovita kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Osim toga, presudom broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. V TS RH potvrdio je presudu TS u Zagrebu broj P-1401/2012

kojom je utvrđeno da je tužena u vremenu od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima u kojima su sadržane ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica, a da se prije i u vrijeme zaključenja ugovora potrošače nije u cijelosti informiralo o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tužena postupala suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

2. U svom odgovoru od 11. studenog 2020. tužena je prigovorila mjesnoj nenadležnosti ovog suda, u cijelosti osporila osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, ističući pored toga prigovor zastare potraživanja. U bitnom navodi kako je neutemeljeno pozivanje tužitelja na odluke Visokog trgovačkog suda RH, budući svaki korisnik kredita mora dokazati da se u njegovom slučaju postupalo u suprotnosti sa zakonskim odredbama i s tim u vezi naglašava kako su ugovorne odredbe jasne,

razumljive i uočljive te rezultat slobodne volje ugovornih strana, stoga nemaju osnove tvrdnje kako su ugovorne strane u neravnopravnom položaju.

3. OS u Makarskoj, SS u I., svojim se rješenjem

broj P-3005/2019 od 2. rujna 2021. oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj parnici, a nakon pravomoćnosti odluke spis je dostavljen ovom sudu te zaveden pod poslovnim brojem P-3557/2021.

4. Podneskom od 3. svibnja 2022. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev i to na način kojim je sadržajno praktički istovjetan izreci ove presude.

5. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj … od 5. veljače 2007. i početnog otplatnog plana od 1. veljače 2007. te pregledom nalaza sudske vještakinje za računovodstvo i financije D. C. od 24.

veljače 2022. s prilozima. Preostali dokazni prijedlozi stranaka nisu prihvaćeni, jer ih sud smatra suvišnim.

6. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti i visine tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost istaknutog prigovora zastare potraživanja.

9. Pregledom Ugovora o kreditu broj … od 5. veljače 2007 razvidno

je kako je tužitelj, kao korisnik kredita, sklopio s tuženom PBZ d.d. Z., kao kreditorom, kredit koji mu je u skladu s člankom 1. odobren u kunskoj

protuvrijednosti iznosa od 21.900,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, uz redovitu kamatu od 5,10%, promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, kako je ugovoreno odredbom iz članka 4. Odredbom iz članka 5. stranke su ugovorile kako će se na dospjele, nepodmirene obveze, za razdoblje kašnjenja obračunavati i naplaćivati zakonska zatezna kamata, koja je promjenjiva u skladu s propisima, dok je odredbom iz čl. 6.2. ugovoreno kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećim na dan plaćanja, a prema otplatnom planu koji je sastavni dio ugovora.

10. Odredbama iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je kako se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Trgovac je dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz čl. 87. ZZP/03.

11. Odredbom iz čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako činidba, kao objekt ugovorne obveze, mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Po odredbi iz čl. 272. činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su sudionici ugovora ostavili trećoj osobi da ju odredi, a ukoliko je činidba nemoguća, nedopuštena ili neodređena, odnosno neodrediva, ugovor je ništetan, kako propisuje odredba iz čl. 270. st. 1. ZOO.

12. Uzimajući u obzir sporno pitanje osnovanosti tužbe, odnosno jesu li odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, odnosno ništetne i s tim u vezi ne proizvode pravne učinke, prije svega valja navesti kako je zbog istovjetnog postupanja protiv tužene i niza drugih banaka s područja R. H., a radi

zaštite potrošača, odnosno korisnika kredita, vođen postupak pred TS

u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 koji je pravomoćno okončan presudama VTS R. H.. Presudom broj Pž-7129/13-4 od 13.

lipnja 2014., VTS R. H. utvrdio je kako je PBZ d.d. Z. (označena kao tužena pod 2), u razdoblju od 10. rujna 2003.

do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovita kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ova presuda potvrđena je revizijskom odlukom VS RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. Nadalje je valjalo cijeniti presudu VTS R. H. broj Pž-6632/2017-10

od 14. lipnja 2018. kojom je utvrđeno kako je tužena u vremenu od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima i nepoštene ugovorne odredbe u ugovornom potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, kao trgovac nije u cijelosti informirala potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene o potpunoj obavijesti, a u tijeku pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupala suprotno odredbama iz članaka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama iz članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) te suprotno odredbama ZOO. S tim u vezi, Visoki trgovački sud RH naložio je svim tuženima u tom postupku pa tako i ovdje tuženoj, prekinuti s gore opisanim postupanjem i u roku od 60 dana ponuditi potrošačima izmjenu ugovornih odredbi kojima je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postupku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovite kamate na dan sklapanja ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti presuda te zabranio svim tuženima pa tako i ovdje tuženoj, svako takvo ili slično buduće postupanje.

13. Nadalje, valjalo je cijeniti odredbu iz čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP) po kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe udruga, tijela, ustanova ili drugih organizacija koje su osnovane u skladu sa zakonom, a koje se u sklopu svoje registrirane djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, a kojom su utvrđena postupanja i propuštanja te povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati. S tim u vezi, valjalo je cijeniti i sadržaj odredbe iz čl. 138.a ZZP (NN broj 79/09) po kojoj odluka, donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, jasno je kako su odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati bile sastavni dio standardnog, unaprijed formuliranog ugovora o kreditu, sastavljenog od banke koja o tim odredbama nije pregovarala sa svakim pojedinim potrošačem, odnosno budućim korisnikom kredita koji nije imao utjecaj na njihov sadržaj, već mu je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati u kontekstu cjeline ugovora u vrijeme njegovog sklapanja, tako da su te ugovorne odredbe imale za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku kao drugu ugovornu stranu, a što je svakako suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zloupotrebe prava.

14. U konkretnom slučaju utvrđen je istovjetan način postupanja tužene, jer je predmetni ugovor unaprijed formulirala i standardizirala te tužitelju, kao budućem korisniku kredita, po službenim osobama dala na uvid osnovne uvjete sklapanja kredita, poput odobrenja ukupnog iznosa, roka njegove isplate i iznosa mjesečnih anuiteta, bez posebnih uputa ili informacija o švicarskom franku, a svakako bez mogućnosti posebnog pregovaranja o ključnim elementima budućeg pravnog posla pa tako i vezivanja odobrenog iznosa uz valutu CHF i o visini promjenjive kamatne stope, odnosno o uvjetima i načinu njezine promjene, čime je utjecala na neravnopravan odnos ugovornih strana. Na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu valutnog tečaja i kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene tečaja i kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduće ugovorne obveze nisu bile određene niti odredive. Nesporno je da je tužena dostavljala tužitelju podatke iz kojih je bilo razvidno mijenjanje, odnosno povećanje prvotno ugovorene kamatne stope, ali korisnik kredita nije bio upoznat o parametrima koji utječu na te promjene, niti je na njih imao kakvog utjecaja.

15. Slijedom iznijetog, odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj ugovornoj kamati, sadržane u predmetnom ugovoru o kreditu imale su za posljedicu značajnu neravnotežu odnosa i položaja njegovih sudionika i to na štetu tužitelja kao korisnika kredita, odnosno potrošača, stoga su bile nepoštene, a pored toga, činidba kao objekt ugovorne obveze neodređena i nerazumljiva, tako da ih primjenom citiranih odredbi ZZP/03 i ZOO sud smatra ništetnim, radi čega je prihvaćen ovaj zahtjev tužitelja te odlučeno kao u točki I izreke presude.

16. Na okolnost utvrđenja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva, odnosno utvrđenja razlike iznosa kojeg je tužitelj platio tuženoj po osnovi ugovora o kreditu i dospjelim mjesečnim anuitetima, u skladu s gore označenim ugovornim ništetnim odredbama, u odnosu na otplatni plan koji je sastavljen po prvotno ugovorenim odredbama o tečaju i kamatnoj stopi, proveden je dokaz vještačenjem po sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije D. C., koja je u tu svrhu imala na raspolaganju predmetni spis i njemu priloženu dokaznu građu.

17. U svom vještvu od 24. veljače 2022. vještakinja je utvrdila kako je predmetnim ugovorom tužena odobrila tužitelju kredit u iznosu od 21.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem deviznom tečaju tužene za tu valutu na dan korištenja kredita, kako je kamatna stopa ugovorena u visini od 5,10% godišnje, a promjenjiva u skladu s odlukom banke. Kako je za vrijeme otplate kredita kamatna stopa mijenjana na više od ugovorene, tako da se u utuženom razdoblju kretalo u rasponu od 5,10% do 7,45%, vještakinja nalazi kako je posljedica te promjene bila povećanje anuiteta po osnovi viših kamata, kao i usporavanje dinamike otplate glavnice kredita. Istovjetne posljedice nastupile su i zbog tečaja kune prema CHF koji je mijenjan u skladu s tržišnim uvjetima valute i utvrđivan tečajnim listama tužene koje su se primjenjivale prilikom dospijeća anuiteta. U takvim okolnostima, vještakinja iznosi mišljenje kako je od početka otplate kredita 31. ožujka 2007. do prijevremene otplate 3. ožujka 2014., tužitelj pretplatio ukupno 32.476,70 kn, od čega s osnova promjenjive kamatne stope iznos 8.869,46 kn, dok je s osnova valutnih promjena preplaćen iznos od 23.607,25 kn, a iznesena utvrđenja prikazala je po mjesecima u tablici priloženoj uz svoj nalaz i mišljenje. Na ovo vještvo stranke nisu iskazale primjedbe koje bi dokazale pogrešan pristup vještakinje, njezinu nestručnost ili neobjektivnost prilikom izrade nalaza i mišljenja, odnosno kakvu grešku prilikom izračuna, niti su ga kako dovele u sumnju, stoga ga sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan dokaz, uz napomenu kako je vještakinja postupila upravo u skladu s potrebama predmetnog spisa, odnosno u cilju utvrđenja odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari.

18. Kako je već ranije navedeno, tužitelj je podneskom od 3. svibnja 2022. konačno postavio tužbeni zahtjev, uskladivši ga s nalazom vještakinje, kako u odnosu na glavnicu, tako i u odnosu na tijek kamata.

19. Što se tiče prigovora zastare potraživanja, valja navesti kako se on drži neutemeljenim i proizvoljnim. Naime, odredbom iz čl. 323. st. 1. ZOO propisano je kako je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, u smislu odredbe iz čl. 241. ZOO tijek zastarnog roka prekinut je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača te zastara pojedinačnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka i to od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je parnični postupak koji je pred TS u Zagrebu vođen pod poslovnim

brojem P-1401/2012, pravomoćno okončan presudama VTS R. H. broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017-10 od

14. lipnja 2018., rok za zastaru potraživanja od pet godina počinje teći od označenih dana, što znači da u odnosu na predmetnu tužbu zaprimljenu 11. lipnja 2019. nije nastupila zastara potraživanja.

20. Na kraju svega valja navesti kako je posljedica ništetnosti vraćanje onog što je stečeno bez osnove, kako to propisuje odredba iz čl. 323. st. 1. ZOO, stoga predmetna tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporište, radi čega je osnovan zahtjev tužitelja za vraćanjem, odnosno isplatom gore utvrđenog pretplaćenog novčanog iznosa od 32.476,70 kn, zajedno sa zateznom kamatom koja mu pripada u skladu s odredbom iz čl. 1115. ZOO i to na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, radi čega je i odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 12. lipnja 2019. i obrazloženog podneska od 3. svibnja 2022., kao i zastupanja na ročištima održanim 23. studenog 2021. i 5. svibnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn za svaku nabrojanu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT). Također mu je priznat i trošak zastupanja na ročištu 2. rujna 2021. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9. toč. 2. OT), dok se u više zatraženom dijelu njegov zahtjev za ovo zastupanje ne drži osnovanim i nužnim za vođenje i okončanje parnice,

jer se tom prilikom raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Dakle, priznat mu je trošak zastupanja po punomoćniku u iznosu od 4.500,00 kn, koji je valjalo uvećati za trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn i trošak sudske pristojbe u zatraženom iznosu od 800,00 kn (sudske pristojbe tužbe 400,00 kn i ove presude u iznosu od 400,00 kn), uz napomenu kako bi trošak sudske pristojbe bio i viši od zatraženog i iznosio bi 675,00 kn.

22. U skladu s iznesenim, tuženoj je valjalo naložiti naknadu parničnog troška tužitelja u iznosu od 8.300,00 kn sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja ove odluke do isplate, kako je i odlučeno u točki III izreke presude.

Split, 8. srpnja 2022.

Sudac

Branko Malenica v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem

ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tužene