REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
Pr-654/2018-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice N. S., S., OIB:…, zastupane po punomoćnici D. B. odvjetnici u S. protiv tuženika S. u S., F.E.S.B., S., OIB:…, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 08. srpnja 2022.godine,
p r e s u d i o j e:
I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe za razdoblje od 01.travnja 2014.godine do 01.srpnja 2018.godine isplati tužiteljici na ime naknade troškova prijevoza ukupan iznos od 10.947,50 Kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:
-217,50 Kuna od 16.travnja 2014.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.svibnja 2014.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.lipnja 2014.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.srpnja 2014.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.kolovoza 2014.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.rujna 2014.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.listopada 2014.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.studenog 2014.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.prosinca 2014.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.siječnja 2015.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.veljače 2015.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.ožujka 2015.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.travnja 2015.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.svibnja 2015.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.lipnja 2015.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.srpnja 2015.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.kolovoza 2015.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.rujna 2015.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.listopada 2015.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.studenog 2015.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.prosinca 2015.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.siječnja 2016.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.veljače 2016.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.ožujka 2016.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.travnja 2016.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.svibnja 2016.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.lipnja 2016.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.srpnja 2016.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.kolovoza 2016.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.rujna 2016.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.listopada 2016.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.studenog 2016.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.prosinca 2016.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.siječnja 2017.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.veljače 2017.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.ožujka 2017.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.travnja 2017.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.svibnja 2017.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.lipnja 2017.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.srpnja 2017.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.kolovoza 2017.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.rujna 2017.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.listopada 2017.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.studenog 2017.godine do isplate;
-217,50 Kuna od 16.prosinca 2017.godine do isplate;
-290,00 Kuna od 16.siječnja 2018.godine do isplate;
-290,00 Kuna od 16.veljače 2018.godine do isplate;
-290,00 Kuna od 16.ožujka 2018.godine do isplate;
-290,00 Kuna od 16.travnja 2018.godine do isplate;
-290,00 Kuna od 16.svibnja 2018.godine do isplate;
-290,00 Kuna od 16.lipnja 2018.godine do isplate;
-290,00 Kuna od 16.srpnja 2018.godine do isplate; a koja se obračunava po stopi u visini od 12% godišnje, a ako dođe do promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka ukupan iznos od 12.937,50 Kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava u visini od 12% godišnje, a ako dođe do promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 06.08.2018.godine tužiteljica navodi da je u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu voditelja studentske knjižnice. Ističe se da je adresa prebivališta tužiteljice S., i da sa navedene adrese tužiteljica putuje na posao. Tužiteljica ističe da je odredbom članka 66.stavka 1. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama propisano pravo zaposlenika da ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska sa posla pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Tužiteljica ističe da udovoljava ovom uvjetu budući da je to vidljivo iz izračuna HAK-a o detaljima isplaniranog putovanja. jer da udaljenost između adrese prebivališta tužiteljice u S. i adrese tuženika na kojoj tužiteljica radi iznosi 2,27 km. Ističe se da usprkos navedenom tuženik odbija tužiteljici isplatiti navedene troškove prijevoza. Navodi se da je tuženik tužiteljici vršio isplatu troškova prijevoza sve do mjeseca rujna 2015.godine kada da je prestao uz obrazloženja kako tužiteljica više ne bi ostvarivala pravo na navedene troškove. Ističe se da je tuženik tužiteljici isplaćivao troškove prijevoza u mjesečnom iznosu od po 217,50 Kuna sve sukladno odredbi članka 66.stavka 2. TKU-a/2017 i 2012 na način da se mjesečna naknada umanjuje za 25% pa da budući mjesečna karta po cjeniku P. d.o.o. S. iznosi 290,00 Kuna da je tužiteljici pripadala naknada troškova prijevoza u mjesečnom iznosu od po 217,50 Kuna. Istaknuto je da je pravo zaposlenika na naknadu troškova prijevoza propisano odredbom članka 66.stavka 10. TKU-a i u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi jer da tužiteljica na posao putuje osobnim automobilom. U navedenom smislu tužiteljica na ime neplaćenih troškova prijevoza za period od 01.10.2015.godine do 01.07.2018.godine potražuje iznos od 7.395,00 Kuna sa pripadajućom kamatom.Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom predanim na ročištu od 10.01.2019.tako da potražuje na ime troškova prijevoza za razdoblje od 01.04.2014.godine do 01.07.2018.godine ukupan iznos od 10.947,50 Kuna sa pripadajućom kamatom.
2.Tuženik u odgovoru na tužbu (list 11-12 spisa) navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da tužiteljica ima prijavljenu adresu prebivališta na adresi S. te da je temeljem navedene odredbe izvršen izračun temeljem kojeg da je utvrđeno da je udaljenost pješačkom rutom od adrese rada do adrese stanovanja tužiteljice manja od 2 km, odnosno da iznosi 1 km i 593 metra. Ističe se da je izračun izvršen na način da se vršila korekcija pješačke rute kako je propisano KU-om jer da planer putovanja H. A. prikazuje jedino rutu automobilom. Ističe se da se u prilogu dostavlja prikaz rute automobilom i prikaz korekcije rute koristeći pješačke staze. Također je istaknuto da je prema tumačenju Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi kolektivnog ugovora broj 162/2015 utvrđeno da radnici koji pješačkom rutom imaju manje od 2 km od mjesta stanovanja do posla nemaju pravo na naknadu troškova prijevoza neovisno ako bi automobilom imali više od 2 km, a udaljenost pješačkom rutom iznosi 1 km i 593 metra. Tuženik ističe da je netočna tvrdnja tužiteljice da joj je isplata troškova prijevoza isplaćivana do rujna 2015.godine jer da je fakultet u ožujku 2014.godine dobio uputu ministarstva da se od 01.travnja 2014.godine naknada troškova prijevoza uskladi sa odredbama TKU-a iz 2012.godine te da je od travnja 2014.godine svim zaposlenicima računajući i tužiteljicu, a kojima je utvrđeno da od mjesta stanovanja do mjesta rada imaju manje od dva kilometra obustavljena isplata troškova prijevoza pa da je u tom smislu tužiteljici isplata prijevoza ukinuta 2014.godine. Ističe se da kolektivni ugovor iz 2017.godine također propisuje obvezu računanja pješačke rute, te obzirom da se adresa tužiteljice nije promijenila da je utvrđeno da imenovana ne ostvaruje pravo na trošak prijevoza budući da je pješačkom rutom utvrđena udaljenost od 1 km i 593 metra. Zaključno je istaknuto da sukladno TKU za službenike i namještenike iz prosinca 2017.godine je usvojena novina koja da se odnosi na zaposlenike s navršenih 61 godinu da ako im je udaljenost od njihovog prebivališta odnosno boravišta manja od dva kilometra da će poslodavac naknaditi troškove prijevoza za kupljenu kartu samo gdje takav prijevoz postoji, te da je tužiteljica o tome obaviještena, ali da navedenu mogućnost ne koristi.
3.Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom izjave od 01.veljače 2017.godine (list 6 spisa); interaktivne karte HAK-a (list 7 spisa); cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava (list 9 spisa); izvatka iz TKU-a za službenike i namještenike iz 2012.godine (list 13 i 53- 56, 75-77 spisa);Tumačenja 162/2015 (list 14 spisa); e maila (list 15 i 20 spisa); izvatka iz TKU-a za službenike i namještenike iz 2017.godine sa Tumačenjima (list 16-17, te 57-64 spisa); dopisa ministarstva od 27.03.2014.godine (list 18 spisa); dopisa Povjerenstva za tumačenje TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama od 05.03.2014.godine (list 19 spisa); prikaza na google karti sa planom puta (list 21-23, te 30-31, te 35-47, te 65-66, 78-82 spisa); rješenja o godišnjem odmoru (list 83-87 spisa); ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 09.05.1997.godine (list 90-91); nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, promet, motorna vozila, brodove i brodske havarije (list 100-104 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka J. R. i tužiteljice (list 88-89 spisa). Sudu su dostavljeni i primjerci sudske prakse.
4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.
5.Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu neisplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od 01.04.2014.godine do 01.07.2018.godine.
6.Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila radnom odnosu kod tužitelja na radnom mjestu voditelja studentske knjižnice, a koja činjenica proizlazi i iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 09.05.1997.godine (list 90-91 spisa). Također među strankama nije sporna činjenica da tužiteljica cijelo vrijeme za dolazak i odlazak s poslova isključivo koristi osobni automobil, a koja činjenica proizlazi i iz iskaza tužiteljice u ovom postupku kao i da je nesporna činjenica da tužiteljica nije mijenjala adresu prebivališta S., a sa koje adrese je u utuženom razdoblju nesporno dolazila na posao, a koja činjenica proizlazi i iz pregledane izjave tužiteljice od 01.veljače 2017.godine (list 6 spisa).
7.Među strankama je sporna udaljenost od mjesta prebivališta tužiteljice do njenog radnog mjesta (tuženika), odnosno da li je ta udaljenost dva kilometra ili manje, te je sporna činjenica da li tužiteljicu pripada naknada troškova prijevoza za razdoblje od 01.04.2014.godine do 01.07.2018.godine i u kojem iznosu.
8.Temeljem odredbe članka 67.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 141/12-dalje u tekstu TKU/12) zaposleniku se nadoknađuju troškovi mjesnog prijevoza za dolazak na posao i povratak sa posla u visini za poslodavca najpovoljnijeg troška javnog prijevoza koji mu omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak sa posla. Nadalje, temeljem odredbe članka 67.stavka 2. navedenog TKU-a zaposleniku koji za dolazak na posao i povratak sa posla ne koristi mjesni javni prijevoz, a taj prijevoz omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak na posao naknada troškova prijevoza isplaćuje se na način da se mjesečna naknada sukladno odredbama tog članka umanjuje za 25%.Temeljem odredbe članka 67.stavka 13. istog TKU-a udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje se prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba u slučaju iz stavka 4. ovog članka kao najkraća ruta uz korekciju za jednosmjerne ulice, uređene pješačke nathodnike i pothodnike, a u slučaju iz stavka 6. i 8. ovog članka kao najkraća ruta bez naplate sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom). Prema odredbi članka 66.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17- dalje u tekstu TKU/17) zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska sa posla pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.
9. Prvenstveno je potrebno istaći da tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da se udaljenost od kućne adrese do mjesta rada treba mjeriti po cestovnom putu kojim prometuje javni prijevoznik, a koji zahtjev je u skladu s tumačenjem Zajedničkog povjerenstva za tumačenje TKU-a i to zaključkom 60/12 i 48/12 dok tuženik smatra da treba primijeniti kriterij najkraćeg mogućeg cestovnog puta pri čemu da cestovni put ne treba tumačiti da se mora raditi o putu kojim prometuje sredstvo javnog prijevoza.
10. Iz iskaza saslušanog svjedoka J. R. danog na ročištu od 27.ožujka 2019.godine proizlazi da isti ističe da je krajem 2012.godine donesen novi Temeljni kolektivni ugovor za namještenike u javnim službama, a kojim da je predviđeno da zaposlenici kojima je mjesto prebivališta udaljeno manje od dva kilometra od sjedišta fakulteta ne ostvaruju pravo naknade za putni trošak. Svjedok je istakao da se prilikom donošenja odluka o pripadajućim naknadama djelatnicima uzela u obzir adresa zgrade u kojoj djelatnik živi u odnosu na poziciju fakulteta, te da su uzeti i podaci HAK-a, ali uz korekciju za uređene pješačke staze, te da se u tužiteljičinom slučaju utvrdilo da je adresa prebivališta iste udaljena 1,500 m od fakulteta pa da istoj sukladno tome ne pripada pravo na naknadu troškova prijevoza. Svjedok je istakao kako su sa djelatnicima fakulteta razgovarali na način da su im objasnili kako mogu doći od kuće do fakulteta uzimajući u obzir pješačku stazu pa da takvim djelatnicima nije pripadala naknada za prijevoz, te da su za utvrđenje udaljenosti koristili kartogafske podatke i to HAK-ov planer i podlogu od D. G. U.
11. Iz iskaza saslušane tužiteljice N. S. danog na ročištu od 27.ožujka 2019.godine proizlazi da je ista prijavila svoju adresu prebivališta kad se zaposlila na fakultetu prije 45 godina i da je od tada adresa ista. Ista ističe da je sa donošenjem novog TKU-a prestala ostvarivati pravo za naknadu troškova prijevoza, te da prije donošenja te odluke nitko od strane fakulteta nije s njom razgovarao o tome. Ista ističe da je udaljenost njenog prebivališta od fakulteta veća od 2 km, te da već 40 godina isključivo automobilom ide na fakultet.
12. Iz nalaza i mišljenja vještaka N. K. (list 100-104 spisa) proizlazi da je vještak istakao da je mjerenjem interaktivnom kartom HAK-a od adrese tužiteljice do adrese tuženika osobnim vozilom potrebno 2,39 kilometara. Nadalje, isti navodi u vještvu da mjerenjem interaktivnom kartom Google Maps za pješake između dvije navedene dionice prema karti potrebno je prijeći put od 2 km u tri različite pješačke rute između dvije predmetne adrese. Navodi se da je vještak izlaskom na teren i izravnim mjerenjem hodom pješačke rute između dvije predmetne adrese utvrdio udaljenost od 1,59 km te da je mjerena pješačka ruta označena crvenom bojom na priloženoj karti. Vještak je ujedno istakao da izravnom provjerom udaljenosti hodom koju je tuženik priložio preko G., D. G. U. da se dobije udaljenost od 1,39 metara. Zaključno vještak ističe da se može zaključiti da je tužiteljici za prijeći predmetnu udaljenost vozilom potrebno 2,39 km, a za prijeći pješačku rutu između dvije predmetne adrese da tužiteljica ima na raspolaganju najmanje dvije mogućnosti preko uređenih pješačkih ruta koje da su kraće od 2 km.
13. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka N. K. ovaj sud smatra u cijelosti vjerodostojnim i logičnim budući je isti zasnovan na nalogu ovog suda, dokumentaciji u predmetnom spisu, a stranke nisu imale primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje.
14. Ovaj sud je mišljenja da neovisno što iz nalaza i mišljenja vještaka N. K. jasno proizlazi da je tužiteljica udaljenost od mjesta prebivališta S. do adrese tuženika- poslodavca S. mogla prijeći i pješačkom rutom kraćom od 2 km da ne može tuženik kao poslodavac birati na koji će način tužiteljica kao radnik doći do radnog mjesta te da li će se koristiti pri tome osobnim automobilom ili će pješke dolaziti na posao budući ukoliko bi poslodavac odredio navedeno takva bi situacija dovela do zadiranja u osobna prava tužiteljice budući je iz iskaza tužiteljice, a što tuženik i ne osporava razvidno da je tužiteljica odabrala dolaziti na radno mjesto osobnim vozilom, a koja je mogućnost također predviđena odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Prema odredbi članka 9. ugovora o radu na neodređeno vrijeme kojeg je tužiteljica zaključila sa tuženikom (list 91 spisa) prilikom tumačenja tog ugovora se polazi od odnosa koji su između zaposlenika i poslodavca postojali u vrijeme zaključenja tog ugovora. Ovom je odredbom citiranog ugovora posebno istaknuto da u pogledu trajanja radnog odnosa, radnog vremena, poslova koje zaposlenik obavlja, plaće i drugih uvjeta da odredbe tog ugovora se ne mogu tumačiti nepovoljnije od uvjeta pod kojima je radni odnos zasnovan, odnosno pod kojima se bili uređeni odnosi zaposlenika i poslodavca do dana sklapanja tog ugovora. Citiranom odredbom članka 9. navedenog ugovora o radu je ugovoreno da u slučaju da su neka prava različito riješena Zakonom, drugim propisima, kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili tim ugovorom da će se primijeniti ono pravo koje je za zaposlenika najpovoljnije. Iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi da joj je tuženik prestao isplaćivati naknadu troškova prijevoza u utuženom razdoblju donošenjem novog TKU-a, a svakako u utuženom razdoblju, a ovu činjenicu potvrđuje i sam tuženik u odgovoru na tužbu ističući da je Fakultet u ožujku 2014.godine dobio uputu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta da se od 01.travnja 2014.godine naknada troškova prijevoza uskladi sa odredbama TKU-a iz 2012.godine te da je od travnja 2014.godine svim zaposlenicima računajući i tužiteljicu, a kojima je utvrđeno da od mjesta stanovanja do mjesta rada imaju manje od dva kilometra obustavljena isplata troškova prijevoza pa da je u tom smislu tužiteljici isplata prijevoza tužiteljici ukinuta 2014.godine. Svjedok J. R. u svom iskazu ističe da je krajem 2012.godine donesen novi Temeljni kolektivni ugovor za namještenike u javnim službama, a kojim da je predviđeno da zaposlenici kojima je mjesto prebivališta udaljeno manje od dva kilometra od sjedišta fakulteta ne ostvaruju pravo naknade za putni trošak. Iz svega navedenog je razvidno da je tuženik do utuženog razdoblja travnja 2014.godine isplaćivao tužiteljici predmetne troškove prijevoza, a nakon tog datuma da je smatrao da je navedeni troškovi ne pripadaju, te joj je iste prestao isplaćivati. Međutim, kad se uzme u obzir odredba članka 9.stavka 2. ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 09.05.1997.godine iz koje proizlazi da se odredbe ugovora o radu tužiteljice i prava koja ista sukladno tom ugovoru ostvaruje iz radnog odnosa (pravo na troškove prijevoza) ne mogu tumačiti nepovoljnije od uvjeta pod kojima je radni odnos zasnovan tad jasno proizlazi da je tuženik neisplačujući tužiteljici naknadu za navedene troškove prijevoza u utuženom razdoblju od 01.04.2014.godine do 01.07.2018.godine postupio protivno odredbi članka 9. stavka 2. ugovora o radu budući je tužiteljicu u tom smislu doveo u nepovoljniji položaj od onog u kojem je bila prije utuženog razdoblja kad joj je uredno isplaćivao naknadu troškova prijevoza. Pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i sa posla je u tužiteljičinom slučaju propisano odredbom članka 67.stavka 2. navedenog TKU-a/12, a kojom odredbom je propisano da zaposleniku koji za dolazak na posao i povratak sa posla ne koristi mjesni javni prijevoz, a taj prijevoz omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak na posao naknada troškova prijevoza isplaćuje se na način da se mjesečna naknada sukladno odredbama tog članka umanjuje za 25%. Također se na tužiteljicu primjenjuje i odredba članka 66.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17- dalje u tekstu TKU/17) prema kojoj zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska sa posla pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.
15. Obzirom da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka N. K. jasno proizlazi da je mjerenjem interaktivnom kartom HAK-a od adrese tužiteljice S. do adrese tuženika kao mjesta rada tužiteljice S. potrebno za prijeći osobnim vozilom 2,39 kilometara (dakle više od 2 km) , a tužiteljica svakako ima pravo izbora na koji će način dolaziti na posao pa obzirom da je ista izabrala dolaziti na posao cestovnim putem osobnim vozilom sukladno odredbi članka 67.stavka 2. TKU-a, a budući ista ne koristi mjesni javni prijevoz za dolazak na posao i povrata sa posla, a prema cjeniku P. d.o.o. S. koji se primjenjuje od 15.04.2012.godine mjesečna karta za prvu zonu iznosi 290,00 Kuna tužiteljicu umanjeno za 25 % pripada mjesečna naknada prijevoza u iznosu od 217,50 Kuna za razdoblje od 01.04.2014.godine, dok tužiteljicu sukladno odredbi članka 66.stavka 10. TKU-a (''NN'' 128/17), a koja glasi da u slučaju organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi zaposlenik će ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini od 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte za razdoblje od 01.12.2017.godine pa nadalje pripadaju mjesečni iznosi naknade prijevoza u iznosu od po 290,00 Kuna., Tužiteljica za utuženo razdoblje osnovano potražuje naknadu za neisplaćene troškove prijevoza i imajući u vidu Tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje TKU-a za državne službenike i namještenike br. 94/14 od 16.10.2014.godine prema kojem tumačenju kada je mjesni javni prijevoz organiziran zaposleniku koji ima više od 2 km od mjesta stanovanja do mjesta rada ili više od 2 km od mjesta rada do mjesta stanovanja, a ne koristi javni prijevoz za dolazak na posao i povratak sa posla kao što je u tužiteljičinom slučaju tada mu se isplaćuje naknada troškova prijevoza tako da se mjesečna naknada umanjuje za 25%.Na tužiteljicu se ne može primijeniti odredba članka 67.stavka 4. TKU/12 kojom je propisano da zaposlenik koji ima manje od 2 km od adrese stanovanja do adrese rada budući je iz nalaza i mišljenja vještaka N. K., a obzirom da se tužiteljica koristila za dolazak na posao u utuženom razdoblju isključivo automobilom razvidno da od adrese tužiteljice do njenog mjesta rada kod tuženika ima više od 2 km udaljenosti i to 2,39 kilometara. Stranke nisu osporavale nalaz i mišljenje vještaka N. K. i način na koji je isti utvrđivao udaljenost između tužiteljičinog mjesta prebivališta i tužiteljičinog mjesta rada pa se navedena udaljenost od 2,39 kilometara pređena osobnim vozilom treba smatrati relevantnom. Podjednaki stav u istoj pravnoj situaciji je zauzela i sudska praksa u odluci Županijskog suda u Splitu Gžr-595/18-2 od 23.05.2019.godine.
16.Budući tužiteljica potražuje naknadu neisplaćenih troškova prijevoza u vrijednosti mjesečne karte prijevoza umanjene za 25% sukladno citiranoj odredbi članka 67.stavka 2. TKU-a/12 i to u mjesečnim iznosima od pod 217,50 Kuna za razdoblje od 01.04.2014.godine, a za razdoblje od 01.12.2017.godine u mjesečnim iznosima od po 290,00 Kuna sukladno odredbi članka 66.stavka 10 TKU-a ''NN'' 128/17, te je udaljenost od mjesta stanovanja do mjesta rada tužiteljice utvrđena u tom smislu u skladu sa interaktivnom kartom HAK-a kako je propisano odredbom članka 67.stavka 13. TKU-a/12, a tužiteljica prema mišljenju ovog suda ima sama pravo odabira načina prelaska udaljenosti od mjesta stanovanja do mjesta rada trebalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao osnovan, a u zatraženom iznosu od ukupno 10.947,50 Kuna. Na navedeni priznati iznos naknade troškova prijevoza tužiteljicu pripada i zakonska zatezna kamata, a koje su zakonske zatezne kamate na mjesečni iznos naknade troškova prijevoza priznate tužiteljici primjenom odredbe čl. 29. ZOO te teku od dospijeća svakog 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate (čl. 84. st. 3. odnosno čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13, 93/14).
17.Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.
18. Što se tiče troškova ovog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku tuženik joj je dužan u cijelosti naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 15.11.2018.godine u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a); zastupanja na ročištu od 10.01.2019.godine u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a); zastupanja na ročištu od 20.02.2019.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 27.03.2019.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 16.05.2022.godine u iznosu od 100 bodova, zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 12.11.2018.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 07.01.2019.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 12.02.2019.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 16.01.2020.godine u iznosu od 25 bodova, a što ukupno iznosi 875 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 Kuna ukupno iznosi 8.750,00 Kuna, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 2.187,50 Kuna ukupno iznosi 10.937,50 Kuna, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 Kuna ukupno iznosi 12.937,50 Kuna, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 78/15) te kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.
U Splitu, 08.srpnja.2022.godine
S u d a c:
Eneja Stejskal Kanazir,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
