Poslovni broj 15 Gž R-17/2022-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vesni Gašparuš- Horvat, u pravnoj stvari tužiteljice Z. Š. iz S. D., OIB: …, zastupane po punomoćniku K. P., odvjetniku u R., protiv tuženika Dom zdravlja Primorsko-goranske županije, R., OIB: …, zastupanoga po punomoćniku D. K.-A., odvjetniku u O. d. K., K. i p. d.o.o. R., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-2082/2020-10 od 13. travnja 2022., 8. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Dom zdravlja Primorsko-goranske županije, R. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr- 2082/2020-10 od 13. travnja 2022. u točki I. izreke, osim u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za plaćanjem zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te u točki II. izreke.

II. Preinačuje se navedena presuda u točki I. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za plaćanjem zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak i za navedeno odlučuje:

Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na dosuđene iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao neosnovan.

III. Tuženiku Dom zdravlja Primorsko-goranske županije, R., ne dosuđuje se trošak postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom nalaže se tuženiku da tužiteljici, na ime razlike bruto plaće za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017., isplati bruto iznos od 3.211,14 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima i to:

- na iznos od 230,39 kn od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 231,80 kn od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 232,09 kn od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 227,64 kn od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 223,62 kn od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 229,43 kn od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 229,13 kn od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 233,18 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 230,64 kn od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 229,16 kn od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 230,13 kn od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 225,20 kn od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 220,76 kn od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 237,97 kn od 16. veljače 2017. do isplate, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke) te da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 2.812,50 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 13. travnja 2022. do isplate u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom zahtijeva i naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.211,14 kn sa zateznom kamatom, na ime razlike plaće zbog pogrešno obračunate osnovice u razdoblju od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017.

5. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn, radi se o sporu male vrijednosti, sukladno s odredbom čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku, ''Narodne novine'', broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

5.1. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao žalbene navode tuženika koji se sadržajno tiču žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer se zbog tog žalbenog razloga presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju u žalbi upire tuženik. Suprotno navodima tuženika, pobijana presuda sadrži jasne, neproturječne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni stanju spisa i može se ispitati.

7. Polazeći od utvrđenja:

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu spremačice,

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., 2008. i 2009. godini i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi 13. svibnja 2009. zaključili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice i to tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi zaključili su 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojima je izmijenjen čl. III. i čl. IV. Dodatka, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, kao i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna, na način da je odredbom članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i da će se iza toga primjenjivati do prve sljedeće promjene prema tim Izmjenama i dopunama,

- da navedene Izmjene nisu potpisane od strane jednog od Sindikata koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006. i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske), iako ih je taj Sindikat parafirao,

- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011., 28. prosinca 2012. donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,

- da iz priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku od 27. studenoga 2015. proizlazi da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%, sve u odnosu na isto razdoblje prethodne godine,

- da je stoga za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) i da su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017., sud prvoga stupnja je zaključio da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, prema kojem se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, što je u skladu i s odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10 – dalje TKU/10), isto kao i čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. ("Narodne novine" broj 141/12 – dalje TKU/12), da iste obvezuju tuženika u čije ime i za čiji račun je Vlada RH sa sindikatima javnih službi isti sklopila jer tuženik obavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj 27/01 i 39/09).

8. U odnosu na tvrdnju tuženika koja se tiče ništetnosti i nevaljanosti navedenih Izmjena, prvostupanjski je sud ocijenio da ista nije osnovana jer tuženik u postupku nije dokazao da bi navedeni Sindikat bio isključen iz pregovaranja, već da jedino Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi nije potpisao navedene Izmjene, slijedom čega da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama zakonite i pravno valjane i da proizvode pravne učinke. Pritom se poziva na odluke Vrhovnog suda RH (Revr-408/12-2 od 3. travnja 2017., Revr- 847/10-2 od 7. prosinca 2011. i Revr-1797/09-2 od 7. veljače 2012.) i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/3535/2013 od 05. ožujka 2015. Tvrdnju tuženika, da su navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu donesene na nezakonit način iz razloga što ih je Vlada RH usvojila na telefonskoj sjednici, prvostupanjski sud također nije prihvatio, već je ocijenio da se ne radi o jednostranoj odluci, već o kolektivnom ugovoru, koji obvezuje kada se sklopi (čl. 194. st. 1. Zakona o radu, ''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZOR).

8.1. U odnosu na vremensko važenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama 26. listopada 2011. prvostupanjski je sud zaključio da je u članku XI. tog Kolektivnog ugovora ugovoreno vrijeme trajanja od pet godina, slijedom čega bi isti istekao s danom 26. listopada 2016., ali da se, sukladno s odredbom čl. 199. st. 1. ZOR, na njega primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, što znači da važi i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji je bio zaključena, dakle, da je rok važenja navedenih Izmjena i dopuna istekao s danom 26. siječnja 2017.

8.2. U odnosu na odgodu primjene čl. III. Izmjena i dopuna, prvostupanjski je sud ocijenio da se odredbe čl. VII. na njega ne odnose, budući da iz teksta i smisla čl.

VII., u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., proizlazi da se odgoda odnosi samo na uskladbu, odnosno, način usklađivanja pariteta određen čl. IV. te da nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice.

8.3. Iz navedenih razloga, prvostupanjski je sud zaključio da tužiteljica ima pravo na obračun i isplatu plaće u utuženom razdoblju primjenom osnovice od 5.415,37 kn bruto, odnosno s povećanjem za 6% te prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu bruto iznosa od 3.211,14 kn, sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose.

9. Navedeni zaključak prvostupanjskoga suda je pravilan te ga prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nije dovedena u pitanje primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj presudi. Tuženik u žalbi ponavlja prigovore koje je isticao tijekom postupka, navodeći pritom da je sud o njegovim prigovorima nije odlučio niti je svoje stajalište o istima obrazložio. Također ustraje u tvrdnji da je prvostupanjski sud zauzeo pogrešno pravno shvaćanje u vezi s pravnom osnovom tužbenog zahtjeva, pravne valjanosti Izmjena i dopuna Sporazuma od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

10. Međutim, prigovor tuženika da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno nije osnovan.

11. Zahtjev kojim tužiteljica traži isplatu razlike plaće, temelji se na činjenici zabilježenog rasta bruto društvenog proizvoda od 1,2% u drugom tromjesečju 2015. te od 2,8% u trećem tromjesečju 2015., što daje aritmetičku sredinu od 2,0% prema objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku te na osnovici iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. kao i na Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

12. U predmetnom razdoblju, kako je to pravilno zaključio i sud prvoga stupnja, bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor kojega su sklopili Vlada Republike Hrvatske i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Nezavisni sindikat zaposlenih u hrvatskom zdravstvenom osiguranju i Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske.

13. Odredbom čl. 51. TKU ugovoreno je da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (st. 1), da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (st. 2), da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (st. 3), da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima (st. 4).

14. S obzirom na navedeno i prema shvaćanju ovoga suda, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., kao i one prihvaćene u formi Arbitražne odluke, suprotno žalbenim navodima, imaju sve elemente Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj 39/09 i 124/09), na temelju kojega se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi i odredbom čl. 51. st. 4. TKU, kojim je ugovorena primjena Dodatka Sporazumu sa svim izmjenama i dopunama.

14.1. Osim toga su Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu (pojašnjenje primjene čl. IV. st. 5., u vezi s čl. VII. st. 1.) prema kojem su uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe članka III. istih Izmjena ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

15. Pravilan je i zaključak prvostupanjskoga suda da okolnost što Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. nisu potpisane od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, kao i činjenica da su iste usvojene na telefonskoj sjednici Vlade RH, ne utječe na ništetnost i pravnu valjanost navedenog sporazuma. Naime, izmjene kolektivnih ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora pa kako sindikat koji nije potpisao Izmjene i dopune nije bio isključen iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora, niti to tuženik tvrdi, neosnovano tuženik ustraje s navedenim prigovorom.

15.1. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravnu osnovu tužbenoj zahtjeva, utemeljenu na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., kao i pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

15.2. U odnosu na tvrdnju tuženika da su navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu donesene na nezakonit način jer ih je Vlada RH usvojila na telefonskoj sjednici, a ista nije potvrđena na idućoj sjednici Vlade, sukladno čl. 38. Poslovnika Vlade, što izmjene i dopune sporazuma čini bez pravnog učinka, treba reći da je i u tom dijelu pravilan zaključak suda prvoga stupnja da u konkretnom slučaju nije riječ o jednostranoj odluci, već o kolektivnom ugovoru, koji obvezuje sve osobe koje su ga sklopile, kao i sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor (čl. 194. st. 1. ZR). Osim toga su i prema odredbi čl. 196. st. 1. ZR, stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe pa neosnovano tuženik ističe povrede Poslovnika Vlade kao razloge kojima osporava valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 25. listopada 2011.

15.3. U odnosu na tvrdnju tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.413,37 kn jer da je, počevši od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. zabilježeno dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta BDP-a, što znači da je u skladu s čl. III. do V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. studenoga 2011. trebalo odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, treba reći da je odgoda uskladbe dvanaest kvartala konzumirana odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu i Vjerodostojnim tumačenjem od 28. prosinca 2012., kojim je ugovoreno da je Vlada Republike Hrvatske u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu od 1. travnja 2013. nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III., što znači da je tuženik od 1. siječnja 2016. bio dužan tužiteljici obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn.

15.4. Neosnovana je i tvrdnja tuženika da je ugovoreno vrijeme trajanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. isteklo 25. listopada 2016. Naime, navedene Izmjene i dopune smatraju se kolektivnim ugovorom i kao takve imaju produženu primjenu u smislu odredbe čl. 199. st. 1. ZOR, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, dakle, sve do 26. siječnja 2017.

16. Odluka o zateznim kamatama ispitana je u skladu s čl. 365. st. 2. ZPP i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18). Na dosuđene iznose razlike bruto plaće tužiteljici je pravilno dosuđena zatezna kamata sukladno s odredbom čl. 83. st. 4. ZOR, tekuća od dospijeća svakog pojedinog iznosa od 16. u mjesecu za prethodni mjesec po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), osim u dijelu kojim je ista dosuđena na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržane u dosuđenoj bruto razlici plaće i naknadi plaće. Naime, bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (''Narodne novine'', broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120//13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (''Narodne novine'', broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 70/13, 160/1 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Stoga bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće pa, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, pobijanu presudu u tom dijelu valjalo preinačiti.

17. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP).

18. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, osim u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za plaćanjem zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (točka I. izreke), a na temelju i čl. 373. t. 3. ZPP, istu djelomično preinačiti i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude (točka II. izreke).

19 . S obzirom da tuženik nije uspio sa žalbom u odnosu na glavnu stvar, a tek djelomično je uspio u odnosu na sporedno traženje, ne pripada mu pravo na naknadu parničnog troška nastalog u povodu pravnog lijeka, sukladno s odredbom čl. 154. st. 1., u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP (točka III. izreke ove drugostupanjske presude).

U Velikoj Gorici 8. srpnja 2022.

Sudac

Vesna Gašparuš-Horvat, v.r.