Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1003/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja A. o. d.d., Z.OIB: ...., (ranije J. o. d.d. Zagreb), zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G.& P.iz Z., protiv tuženika I.H. iz Z., OIB:...., zastupanog po punomoćniku N. C., odvjetniku iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protivpresude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj 19Povrv-48/2019-32 od 12. svibnja 2022., 8. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj 19 Povrv-48/2019-32 od 12.svibnja 2022. u točki I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M.B. sa sjedištem u Z., izdanom u predmetu poslovni broj Ovrv- 354/13 od 31. svibnja 2013. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 21.940,54 kn sa zateznim kamatama koje teku od 17. ožujka 2011. do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dospijeća ranije navedenog iznosa pa do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve uroku od 15 dana.

2. U točki II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. B. sa sjedištem u Z., izdanom u predmetu poslovni broj Ovrv-354/13 od 31. svibnja 2013. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.339,25 kn.

3. U točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 11.271,15 kn, u roku od 15 dana.

4. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjenematerijalnog prava.

5. U žalbi navodi da presuda nije osnovana. Ustraje kod istaknutog prigovora zastare.

6. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmeti vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno preinačiti.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Žalba nije osnovana.

9. Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka tuženik u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13., 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanepresude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi iznos od 21.940,54 kn sa zateznom kamatom koji je isplatio na ime naknade štete nastale u štetnom događaju od 7. listopada 2002., a kojeg je prouzročio tuženik.

11. U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je osobno vozilo Volkswagen Golf, registarske oznake ZG osiguranika I.H., ovdje tuženika, u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod J. o. d.d. Zagreb po polici osiguranja odautomobilske odgovornosti HR-0682285181, s važenjem od 19. srpnja 2002.

do

19.

srpnja 2003.,

-da iz Zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka Ministarstva unutarnjih poslova, PUZ, I. Postaja prometne policije Z, od 4. studenog 2002. proizlazi da je 7. listopada 2002. tuženik upravljao osobnim automobilom registarske oznake ZG ..... Ulicom kralja D. desnom prometnom trakom za ravno u smjeru zapada, te dolaskom ispred raskrižja sa D. ulicom gdje je promet upravljan semaforima, nije se zaustavio naznak crvenog svjetla za svoj smjer kretanja, već je nastavio kretanje ušavši uraskrižje, kojom prilikom je na lijevu bočnu stranu njegova vozila naletjelo vozilo kojim- je upravljao oštećeni P.R. kada je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svjetlo,

-da je ujedno u tom zapisniku navedeno da je kritične zgode I.H. upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, a što je i utvrđeno stručnim liječničkim pregledom i to analizom krvi sa utvrđenom koncentracijom od 0,58 g/kg i mokraće od 0,76 g/kg, te ujedno i alkotestiranjem putem alkometra marke "Dreger 7418", uvidom u koji je očitana koncentracija alkohola od 0,59 g/kg,

-da je Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka javna isprava koja dokazuje istinitost (činjenica) onoga što se u njoj potvrđuje i određuje, a osim toga činjenice sadržane u njoj obvezuju sve sudionike u postupku, sve dok se ne dokaže suprotno - da navedena javna isprava nije autentična, odnosno vjerodostojna (čl. 230. st. 3. i 4. ZPP-a),

-da je P.R.u postupku protiv J. o. d.d. Z. koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pn- 552/03 radi naknadu štete zbog tjelesnih ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, ostvario naknadu štete vezano za isti štetni događaj po presudi istoga suda poslovnog broja Pn-552/03 od 30. svibnja 2008., djelomično potvrđenoj, a djelomično preinačenoj presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn- 2753/08-2 od 30. lipnja 2010.,

-da je pisanom obavijesti od 1. srpnja 2003. uz dostavljanje tužbe, sud pravovremeno obavijestio I.H, ovdje tuženika, o otpočetoj parnici (Pn- 552/03), a zaprimanje koje dokumentacije je tuženik izričito potvrdio izjavom danom na ročištu u tom postupku 21. listopada 2004., pa pravomoćna odluka suda donesena u parnici vođenoj kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn-552/03 u odnosu na tuženika proizvodi specifičan procesni učinak, odnosno intervencijski efekt, a koji tuženik tijekom postupka nije osporavao.

12. Na temelju takvog utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, pa je zauzeo stajalište da je time izgubio svoje pravo na osiguranje sukladno čl. 3. st. 3. toč. 3. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja, budući da je kao vozač u trenutku prometne nezgode upravljao vozilom pod utjecajem alkohola u organizmu i to koncentracijom alkohola u krvi od 0,58 g/kg i mokraći od 0,76 g/kg. Stoga sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 87. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 9/94, 20/97, 50/99, 11/02, 140/05 ), a koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, prihvatio regresni zahtjev tužitelja za utuženi iznos kojim je propisano da društvo za osiguranje koje nadoknadi štetu oštećenoj osobi, a nije bilo u obvezi isplate prema tom Zakonu ili Uvjetima osiguranja od automobilske odgovornosti, ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu za isplaćeni iznos štete, kamata i troškova.

13. Naime, sud prvog stupnja ocjenjuje neprihvatljivim iskaz tuženika u dijelu u kojem poriče da je bio pod utjecajem alkohola i da je kritične zgode prošao vozilom kroz crveno svjetlo na semaforu, jer takav iskaz u suprotnosti s iskazom samog tuženika danog na ročištu koje je u ranijoj parnici pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu povodom istog štetnog događaja održano 21. listopada 2004., u kojem je između ostalog naveo da kritične zgode konzumirao alkohol te da je provedeno alkotestiranje kojim je utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 0,59 g/kg, a što proizlazi iz službenih bilježaka ovlaštenih policijskih službenika koje u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a predstavljaju javnu ispravu koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili uređuje. Sud također navodi da tuženik u odnosu na iste tvrdnje nije predložio toksikološko vještačenje niti izvođenje bilo kakvih drugih dokaza iako je prema odredbi čl. 3. st. 4. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti upravo tuženik dužan dokazati da postoje razlozi zbog kojih gubi prava iz osiguranja, odnosno da dokaže da u vrijeme štetnog događaja nije bio pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, odnosno da dokaže da štetni događaj nije u uzročnoj vezi sa činjenicom da je u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola.

14. Vezano za prigovor zastare sud prvog stupnja navodi da zahtjevu osiguratelja kojim traži od osobe koja je odgovorna za štetu naknadu i to isplaćenog iznosa štete, kamatu i troškove nije tražbina iz ugovora o osiguranju bez obzira na činjenicu što je osoba odgovorna za štetu osiguranik tog osiguratelja, pa tražbina zastarijeva u općem zastarnom roku koji je propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO). Utvrđuje da je tužitelj, kao odgovorni osiguratelj, trećoj osobi P. R. isplatio iznos od 21.940,54 na ime predmetne štete, i to dana 16. ožujka 2011., dok je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ili naplate iste tražbine podnesen javnom bilježniku M. B., 31. svibnja 2013., dakle, unutar zastarnog roka ne samo od 5, već i od 3 godine.

15. Utvrđuje da prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatski koji su javno objavljeni u Narodnim novinama broj 133/2011 od 21. studenoga 2011., te se općepoznati i dostupni, evidentno je da tužitelj iznos koji potražuje ovom tužbom (21.940,54 kn) je manji od iznosa dvanaest prosječnih neto plaća prema službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku za razdoblje, koje je od siječnja do kolovoza 2011. iznosila 5.408,00 kn.

16. Na dosuđeni iznos tužitelju su priznate i zatezne kamate tekućem od dana izvršene isplate oštećeniku, a koja je prema priloženoj potvrdi od izvršenoj isplati, izvršena 16. ožujka 2011., pa sve do isplate.

17. Navedena činjenična utvrđenja i pravno stajalište suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud, a što nije dovedeno u sumnju niti žalbenim navodima tuženika.

18. Naime, prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

19. Odredbom čl. 3. st. 3.a Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, a koji se primjenjuju od 6. kolovoza 2001. osiguranik gubi svoje pravo iz osiguranja ako u trenutku prometne nezgode, kao vozač osiguranog vozila pod utjecajem alkohola, droge ili narkotika. Smatra se da vozač pod utjecajem alkohola; a) ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu utvrdi da je udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više (0,5 i više); b) ako se nakon prometne nezgode odbije ispitivanje alkoholiziranosti.

20. Prema st. 3. istog članka osiguranik ne gubi svoja prava iz prethodnih odredaba tog članka: 1) ako dokaže da nije kriv za postojanje okolnosti koje isključuju osigurano pokriće; 2) ako dokaže da štetni događaj nije uzročnoj vezi sa činjenicom da je vozač u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola, droge odnosno narkotika; 3) za iznos, koji svakog štetnog događaja prelazi iznos 12 (slovima: dvanaest) prosječnih plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku.

21. Sukladno navedenom, u postupku radi isplate naknade osiguratelja od osobe koja je odgovorna za štetu u smislu Zakonu o osiguranju i Uvjeta za obvezno osiguranje od autoodgovornosti na osiguraniku (tuženiku) je teret dokazivanja ne postojanja uzročne veze i utvrđene alkoholiziranosti i nastanka štete uzrokovane radnjom tuženika.

22. Kako tuženik tijekom postupka nije predložio dokaze niti je određeno ukazivao, a što ne čini niti sada u žalbi, da utvrđena alkoholiziranost vozača nije u uzročnoj vezi s nezgodom odnosno da do prometne nezgode nije došlo njegovom krivnjom, u takvoj situaciji tuženik je izgubio pravo iz osiguranja.

23. Nadalje, neosnovano se tuženik u žalbi ponovno poziva na zastaru. Iako je u konkretnom slučaju zastarni rok valjalo prosuđivati prema odredbama čl. 234. st. 3 ZOO-a budući da se radi o tražbini iz ugovora o osiguranju, a ne prema odredbi čl. 225. ZOO-a (opći zastarni rok) kako je to učinio prvostupanjski sud, to nije utjecalo na pravilnost zaključka glede nastupanja zastare, jer je i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je donijeti jednaku odluku. S obzirom da je tužitelj oštećeniku naknadu štete isplatio 16. ožujka 2011., tužba (prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave) podnesena je 31. svibnja 2013. unutar zastarnog roka od tri godine.

24. Budući da je utvrđeno da je tužitelj isplatio oštećeniku iznos od 21.940,54 kn na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 552/03 od 30. svibnja 2008., djelomično potvrđena i djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2753/08-2 od 30. lipnja 2010., pravilno je sud prvog stupnja udovoljio zahtjevu tužitelja za isplatu navedenog iznosa sa zateznom kamatom počevši od 17. ožujka 2011. pa sve do isplate.

25. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi u točki I. i III. izreke, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a.

26. Presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena

U Rijeci 8. srpnja 2022.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara