REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 4/1. Povrv-105/2021-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Rijeci, po sucu pojedincu Nataši Malvich, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Ane Sabljak, u pravnoj stvari tužitelja M-U. d.o.o., M. OIB.., kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u R., protiv tuženika V. U. d.o.o., R. OIB… radi isplate 8.435,92 kuna s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. srpnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 8. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-3240/2020 od 23. ožujka 2020. koje je donio javni bilježnik V. P. sa sjedištem u R. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju 3.652,79 kuna (tri tisuće šesto pedeset dvije kune i sedamdeset devet lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na:

- 174,15 kuna od 16. srpnja 2018. do isplate

- 434,83 kuna od 16. srpnja 2019. do isplate

- 434,83 kuna od 16. kolovoza 2019. do isplate

- 434,83 kuna od 16. rujna 2019. do isplate

- 434,83 kuna od 16. listopada 2019. do isplate

- 434,83 kuna od 16. studenoga 2019. do isplate

- 434,83 kuna od 16. prosinca 2019. do isplate

- 434,83 kuna od 16. siječnja 2020. do isplate

- 434,83 kuna od 16. veljače 2020. do isplate;

te zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od:

- 434,83 kuna od 16. kolovoza 2018. do 26. listopada 2020.

- 434,83 kuna od 26. listopada 2018. do 26. listopada 2020.

- 434,83 kuna od 31. listopada 2018. 26. listopada 2020.

- 434,83 kuna od 16. studenoga 2018. do 26. listopada 2020.

- 434,83 kuna od 16. prosinca 2018. do 26. listopada 2020.

- 434,83 kuna od 16. siječnja 2019. do 26. listopada 2020.

- 434,83 kuna od 16. veljače 2019. do 26. listopada 2020.

- 434,83 kuna od 16. ožujka 2019. do 26. listopada 2020.

- 434,83 kuna od 16. travnja 2019. do 26. listopada 2020.

- 434,83 kuna od 16. svibnja 2019. do 26. listopada 2020.

- 434,83 kuna od 16. lipnja 2019. do 26. listopada 2020.;

po stopi od 6,82% godišnje do 31. prosinca 2018., od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75%, godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do isplate po stopi od 5,31% godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena,

kao i nastalih troškova ovršnog postupka od 1.319,13 kuna (tisuću tristo devetnaest kuna i trinaest lipa) sa zateznim kamatama koje teku od 23. ožujka 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75%, godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do isplate po stopi od 5,31% godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-3240/2020 od 23. ožujka 2020. koje je donio javni bilježnik V. P. sa sjedištem u R. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da plati tužitelju iznos od 4.783,13 kn (četiri tisuće sedamsto osamdeset tri kune i trinaest lipa) s pripadajućom zateznom kamatom te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

II. 1. Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja od 3.652,79 kuna (tri tisuće šesto pedeset dvije kune i sedamdeset devet lipa) uvećano za pripadajuću zateznu kamatu koje teku od 16. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75%, godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do isplate po stopi od 5,31% godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, određuje se

p r e t h o d n a  m j e r a

zabrane svim bankama kod kojih protivnik osiguranja ima otvoren račun da protivniku osiguranja ili trećoj osobi po nalogu protivnika osiguranja isplati s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, i to u visini tražbine iz točke I. izreke rješenja, tako što se nalaže Financijskoj agenciji da izda nalog bankama za izvršenje ovog rješenja o prethodnoj mjeri, počevši od banke koja vodi najranije otvoreni račun, prema podacima iz Jedinstvenog registra računa, a ako osnova za plaćanje ne bude izvršena na novčanim sredstvima po svim računima tuženika, da se provede osiguranje na oročenim sredstvima tuženika, uključujući i kamate.

2. Iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja za koje je određena zabrana isplate ne smije se prenijeti s računa protivnika osiguranja dok traje zabrana, osim radi namirenja osigurane tražbine i troškova ovog postupka.

3. Provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na novčanim sredstvima protivnika osiguranja za koje je određena zabrana isplate.

4. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava provedbu istog rješenja.

5. Ova prethodna mjera traje do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu u predmetu koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim

6. Provedba ove prethodne mjere povjerava se Financijskoj agenciji.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak 2.800,00 kn (dvije tisuće osamsto kuna), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika 23. ožujka 2020. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi prisilne naplate 8.435,92 kuna sa zateznim kamatama i troškovima.

2. Protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-3240/2020 od 23. ožujka 2020., kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, tuženik je pravovremeno podnio prigovor. Osporio je osnov i visinu potraživanja u cijelosti. Izvod otvorenih stavki da predstavlja jednostranu ispravu. Nekretnina za koju su izdani računi otuđena je 4. lipnja 2019. pa tuženik nije bio suvlasnik u stambenoj zgradi u kojoj tužitelj vrši usluge upravljanja, a do tog dana da je zatvorio sva dugovanja prema tužitelju.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-105/2021-4 od 7. travnja 2021. stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva i obrazlaže da je tužitelj upravitelj zgrade na adresi u M. upisanoj pod k.č…k.o. S. A. (u preoblikovanju novoformirana k.č… k.o. M. D.). Tuženik je vlasnik apartmana broj 1 u prizemlju te zgrade površine 129,80 m2 s pripadajućim okolišem površine 157,00 m2. Predmetni apartman je prodao M. Đ. koja je 7. prosinca 2020. izvršila predbilježbu prava vlasništva u svoju korist, koja se u zemljišnoj knjizi vodi pod poslovnim brojem Z.., koju predbilježbu prava vlasništva je opravdala 8. prosinca 2020. dostavom valjane tabularne izjave (Z-15871/2020). Iz toga proizlazi da je tuženik bio upisani vlasnik apartmana od 18. srpnja 2008. do 7. prosinca 2020. Tužitelj vrši uslugu upravljanja temeljem Ugovora o upravljanju zgradom od 28. veljače 2018. Člankom 11. Ugovora da je određeno da će se visina mjesečne pričuve odrediti planom troškova za obračunsko razdoblje. Prema Planu troškova do 28. veljače 2019. i prijedlogu plana troškova od 1. veljače 2019. do 28. veljače 2020. mjesečni iznos stambene pričuve u odnosu na tuženika iznosi 434,83 kuna. Predložio je određivanje prethodne mjere sukladno odredbi čl. 501.a Zakona o parničnom postupku. Podneskom od 2. ožujka 2022. smanjuje tužbeni zahtjev za 4.783,13 kuna obzirom da mu je tuženik 27. listopada 2020. (po donošenju rješenja o ovrsi) taj iznos uplatio.

5. S druge strane, tuženik, osim podnošenjem prigovora, nije iznosio očitovanja u postupku.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 3.652,79 kuna s osnove neplaćenih doprinosa za zajedničku pričuvu za apartman u zgradi u Malinskoj na adresi Rova 10 za razdoblje od srpnja 2018. do veljače 2020.

7. Radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke sud je izveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije u spisu. S obzirom da su u postupku utvrđene sve važne činjenice o kojima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je cijenio da je dokazni prijedlog pribave podataka od porezne uprave i knjigovodstveno vještačenje, suvišan i nepotreban.

8. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je sniženi tužbeni zahtjev osnovan.

9. Među strankama je sporno da li je u utuženom periodu tuženik bio suvlasnik etažnog vlasništva-apartmana te da li je dužan platiti troškove zajedničke pričuve za utuženo razdoblje.

10. Odredbom članka 90. stavak 1. Zakona o vlasništvu (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14.; dalje: ZV) određeno je da je zajednička pričuva zajednička imovina svih suvlasnika namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, a prema odredbi čl. 89. st. 2. istoga zakona doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

11. Uvidom u Međuvlasnički ugovor od 19. veljače 2018. (stranica 38-44 spisa) sud utvrđuje da su suvlasnici stambene zgrade u M., tužitelju povjerili upravljanje zgradom te da je svaki suvlasnik dužan snositi troškove upravljanja temeljem udjela u vlasništvu objekta. Iz Popisa suvlasnika koji čini sastavni dio Međuvlasničkog ugovora utvrđuje da je isti potpisan po više od 51% suvlasnika, stoga obvezuje i suvlasnike koji ugovor nisu potpisali, dakle tuženika, a sukladno odredbi čl. 40. st. 2., 86. st. 1. i 375. st. 3. ZV-a.

12. Iz Ugovora o upravljanju i održavanju od 5. rujna 2018. (stranica 45-49 spisa) proizlazi da su stranke bile u poslovnom odnosu u kojem je tužitelj za tuženika obavljao poslove upravljanja i održavanja nekretnine u M. - apartmana broj 1 u prizemlju, površine stambenog prostora 137,10 m2, parkirnog mjesta 21,84 m2 i okućnice 157 m2.

13. Sud nije prihvatio tuženikove tvrdnje da je novi vlasnik stekao nekretninu 4. lipnja 2019. kupoprodajnim ugovorom. To iz razloga što je tog dana prema izvatku iz zemljišne knjige (str. 51-61 spisa) doista sklopljen kupoprodajni ugovor između tuženika kao prodavatelja i G. M. kao kupca. Međutim, vlasništvo se ne stječe sklapanjem kupoprodajnog ugovora jer je to samo naslov stjecanja. Da bi kupac stekao pravo vlasništva nekretnine nužna pretpostavka je pored naslova stjecanja i upis u zemljišne knjige koja je ispunjena tek 10. travnja 2020., a sve s obzirom da je tako propisano odredbom čl. 119. st. 1. ZV-a. Stoga je do tog dana tuženik bio (su)vlasnik nekretnine.

14. Iz pisanih iskaza zastupnika po zakonu tužitelja B. M. i svjedoka L. L. (ovlašteni predstavnik zgrade) sud utvrđuje da je upravljanje predmetnom nekretninom povjereno tužitelju, da je tuženik, kao etažni vlasnik apartmana broj 1 u zgradi na adresi M., bio dužan podmirivati mjesečni iznos pričuve i da je visina mjesečnog iznosa pričuve određena prihvaćenim planom troška i prijedlogom plana troška.

15. Sud je prihvatio pisane iskaze budući su suglasni i u skladu s pisanom dokumentacijom u spisu, a tuženik iste nije ni osporavao.

16. Tuženik nije sudu nikad dostavio dokaze u odnosu na prigovornu tvrdnju da bi sva dugovanja do 4. lipnja 2019. tužitelju podmirio, te taj navod tuženika sud cijeni neosnovanim.

17. Slijedom svega iznijetoga, sud je zaključio da je tužitelj kao ovlašteni upravitelj zgrade aktivno legitimiran na pokretanje ovog postupka, da je tuženik u utuženom periodu bio obveznik plaćanja zajedničke pričuve i da istu nije podmirivao, te je primjenom odredbe čl. 85. st. 2., čl. 90. st. 1. i 2., čl. 378. st. 3., 4. i 5. ZV-a tužitelju dosudio zatraženu glavnicu, odnosno odlučeno je kao u izreci presude. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u dokumentaciju u spisu (pregled otvorenih potraživanja sa stranice 8 spisa, računi sa stranice 62-81 spisa, prijedlog plana troškova sa stranice 50 spisa za kojeg je i svjedokinja L. L. izjavila da je njime određena visina pričuve).

18. Sukladno, sud je prihvatio tužbeni zahtjev i na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 3.652,79 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, odnosno odlučio je kao u izreci presude.

19. Kako je tuženik dio prethodno utuženog iznosa platio, i to u iznosu od 4.783,13 kuna, to je tužitelj na taj iznos ispravno zatražio zakonske zatezne kamate od dospijeća do dana plaćanja kako je to specificirano u izreci presude.

20. Nadalje, sud je u izreci presude održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen trošak ovršnog postupka kojeg je odredio javni bilježnik u iznosu 1.319,13 kuna. Radi se o trošku javnog bilježnika sukladno čl. 3., 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11. i 114/12.) u iznosu od 381,62 kuna s PDV-om, trošku sastava prijedloga za ovrhu po odvjetniku od 937,50 kuna s PDV-om (Tbr. 11. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj 148/09., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), uvećano za zateznu kamatu po stopi iz. čl. 29. st. 2. ZOO-a (ostali odnosi) od dana donošenja rješenja o ovrsi, a budući je taj ovršni trošak bio nužan radi donošenja rješenja o ovrsi.

21. Tužitelj je povukao dio tužbenog zahtjeva podneskom od 2. ožujka 2022. nakon djelomične uplate tuženika na dan 27. listopada 2020. (izvadak sa stranice 87 spisa) te predložio sudu da usvoji tako postavljeni tužbeni zahtjev kojim dalje potražuje iznos od 3.652,79 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2018. do isplate. Tuženik je podnesak primio 21. travnja 2022. te se tako postavljenom tužbenom zahtjevu nije protivio, stoga je sud pozivom na odredbu čl. 193. st. 2. i čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao pod t. I. izreke rješenja.

22. U odnosu na prijedlog za određivanje prethodne mjere od 26. travnja 2021., preciziran na ročištu 4. srpnja 2022., sud je isti ocijenio osnovanim. U konkretnom slučaju prva pretpostavka za određivanje prethodne mjere iz čl. 501.a ZPP-a je ispunjena, budući da je predlagatelj u postupku pred trgovačkim sudom koji se vodi povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave predložio određivanje prethodne mjere do zaključenja glavne rasprave. Nadalje, ispunjena je i druga pretpostavka za određivanje prethodne mjere budući da je sud iz iznesenih navoda i spisu priloženih isprava te izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj uspio u sporu u odnosu na utuženu tražbinu koja se odnosi na utuženu glavnicu u iznosu od 3.652,79 kn s pripadajućim zateznim kamatama, slijedom čega je valjalo u odnosu na tu tražbinu, prihvatiti prijedlog za određivanje prethodne mjere (t. II. 1. izreke rješenja), sve primjenom odredbe čl. 501.a. ZPP-a.

23. Odluka u točki II. 2. izreke rješenja temelji se na odgovarajućoj primjeni odredbe čl. 335. st. 4. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20.; dalje: OZ), dok se odluka u točki II. 3. 112/12.,

izreke rješenja temelji na odgovarajućoj primjeni odredbe čl. 335. st. 3. OZ-a. Odluka u točki II. 4. izreke rješenja temelji se na odredbi čl. 11. st. 4. OZ-a. Odluka u točki II. 5. izreke rješenja temelji se na odredbi čl. 337. st. 2. OZ-a, dok se odluka u točki II. 6. izreke rješenja temelji na Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima 47/20., 46/20., 83/20., 133/20.).

(Narodne novine broj 68/18., 2/20.,

24. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i 5. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u sporu zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik pa mu je priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, Narodne novine 142/12., 118/14. i 107/15.) za sljedeće radnje u postupku: sastav podneska od 2. ožujka 2021. i 26. travnja 2021. iznos od po 750,00 kuna svaki (Tbr. 8. t. 1.), ukupno 1.500,00 kuna, zastupanje na ročištu od 4. srpnja 2022. iznos od 500,00 kuna (Tbr. 9. t. 1.), trošak PDV 25% od 500,00 kuna (Tbr. 42.). Nadalje, priznat je trošak sudske pristojbe na presudu od 300,00 kuna sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18.). Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 2.800,00 kuna, odnosno donio je odluku sukladno točki III. izreke rješenja.

Rijeka, 8. srpnja 2022.

Sudac

Nataša Malvich v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).