REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

Poslovni broj: 3 P-13/2022-13

Potvrđeno presudom ŽS u Zagrebu br. Gž-2952/2022 od 20. rujna 2022.!

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, po sucu Nevenu Kucelj, u pravnoj stvari tužitelja P. A. d.o.o., K., OIB:…, zastupanog po punomoćniku D. K. odvjetniku iz V., OIB:…, protiv tuženika S. M. kao nositelja Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva S. M., Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik I. C., odvjetnik iz Z., OIB:…, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene dana 8. lipnja 2022. godine u nazočnosti direktora tužitelja, F. P., punomoćnika tužitelja te tuženika i njegovog punomoćnika, na ročištu za objavu presude dana 8. srpnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I Proglašava se nedopuštenom izravna naplata tražbine po zahtjevu tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika i to temeljem bjanko zadužnice izdane dana 7. prosinca 2015. godine koja je solemnizirana po javnom bilježniku M. C. iz D. S. pod poslovnim brojem O-4760/2015 i bjanko zadužnice izdane dana 7. prosinca 2015. godine koja je solemnizirana po javnom bilježniku M. C. iz D. S. pod poslovnim brojem OV-4761/2015.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 12.165.45 HRK, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. srpnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je po zahtjevu tuženika kao ovrhovoditelja za izravnu naplatu F.- a na temelju zadužnica citiranih u stavku I izreke ove presude, s poslovnog računa tužitelja kao ovršenika zaplijenila ukupan iznos od 151.030,40 HRK te da je tužitelj dana 12. studenog 2021. godine zaprimio obavijest Agencije o tome sukladno odredbi članka 209. stavak 5. Ovršnog zakona.

Nadalje ukazuje na činjenicu da je dana 19. studenog 2021., sukladno članku 210. Ovršnog zakona, podnio prijedlog za donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate proglasiti nedopuštenim i to iz razloga navedenog u članku 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona, obzirom da je tražbina tuženika prestala prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu.

Temeljem tog prijedloga sud je donio zaključak poslovni broj Ovr-581/2021-4 od dana 24. prosinca 2021. kojim je tužitelj upućen da u roku od 14 dana pokrene parnicu protiv tuženika radi proglašenja predmetne izravne naplate po zadužnicama. Nastavno, tužitelj ističe da su stranke dana 7. prosinca 2015. sklopile ugovor o građenju radi izgradnje i opremanja kušaonice vina tuženika na temelju troškovnika s ponudom izvođača do potpune funkcionalnosti iste, po sistemu ključ u ruke te da su predmetne zadužnice izdane od strane tužitelja kao izvođača za uredno ispunjenje ugovora, a temeljem članka 21. ugovora tužitelja je jamčio za kvalitetu izvedenih radova prema zakonskim odredbama i obvezao se otkloniti sve nedostatke koji bi nastali u jamstvenom roku od 2 godine o dana uspješno obavljene primopredaje radova.

Tužitelj tvrdi da tuženiku u tom roku, koji se računa od 24. kolovoza 2016. kada su tuženik, tužitelj i nadzorni inženjer potpisali i ovjerili Okončanu situaciju broj 27-01-1, a koji je protekao 24. kolovoza 2018., nije istaknuo nikakav prigovor u svezi nedostatka koji bi nastali unutar jamstvenog roka, pa da je samim time prestala mogućnost naplate po zadužnicama koje su izdane upravo u svrhu garancije za kvalitetu izvedenih radova. Opreza radi tužitelj napominje da tuženika nikada nije reklamirao niti stabilnost konstrukcije građevine za što ima rok od 10 godina, što nije sporno.

S obzirom da je tuženikova tražbina prestala 24. kolovoza 2018., predlaže da sud izravnu naplatu proglasi nedopuštenom.

2. Tuženik je pak u odgovoru na tužbu istaknuo da je tužba u cijelosti neutemeljena i usmjerena na odugovlačenja postupka izravne naplate.

Ispravio je po njemu netočnu tvrdnju da su stranke zaključile ugovor o građenju po sistemu „ključ u ruke“, navodeći da se radi samo o ugovoru o građenju. Isto tako ukazao je na činjenicu da je tuženik više puta upozoravao tužitelja na uočene nedostatke građevine te da je o tim nedostacima sastavljen zapisnik dana 14. studenog 2017. godine, koji su potpisale stranke te nadzorni inženjer R. P. Tim zapisnikom tužitelj se kao izvođač obvezao da će te nedostatke ukloniti no to nikada do kraja nije učinio, a na naknadno pozivanje na sanaciju i završetak poslova tužitelj je davao obećanja da će to napraviti, ali to nikada nije učinio. Tuženik tvrdi da je zbog takvog ponašanja tužitelja podnio sudu prijedlog za osiguranje dokaza građevinskim vještačenjem, koji postupak je proveden u predmetu ovog suda poslovni broj R1-38/2020.

U tom je postupku sudjelovao i tužitelj, a građevinski je vještak naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni bitni zahtjevi za građevinu te da građevina ima nedostatka na koje je tuženik cijelo vrijeme upozoravao tužitelja. Vještak je izračunao da je za sanaciju štete koja je posljedica nepravilnog građenja potrebno izdvojiti 121.192,81 HRK.

Napomenuo je da bjanko zadužnice koje je podnio radi naplate tog iznosa, imaju svojstvo javne isprave, te da je jedino dopušteno dokazivati da su u njoj neistinito utvrđene činjenice ili da je nepravilno sastavljena, što ovdje nije slučaj, tako da tužitelj ne može tražiti da se prisilna naplata po bjanko zadužnici proglasi nedopuštenom.

Slijedom toga predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u zahtjeva za izravnu naplatu ovdje tuženika kao ovrhovoditelja koje je on dana 3. studenog 2021. podnio F.-i, temeljem zadužnice od 7. prosinca 2015. ovjerene po Javnom bilježniku M. C. pod brojem OV- 4760/2015 i zadužnice od 7. prosinca 2015. ovjerene po javnom bilježniku M. C. pod brojem OV-4761/2015, te je izvršen uvid u te zadužnice kao i specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje po zadužnicama. Pročitan je zaključak suda poslovni broj Ovr- 581/2021-4 od 24. prosinca 2021., te je izvršen uvid u taj spis. Također je izvršen uvid u spis poslovni broj R1-38/2020, te je pročitan nalaz i mišljenje građevinskog vještaka Z. B. dipl. ing. građ. od 8. prosinca 2020. Pročitan je ugovor o građenju kojeg su stranke zaključile dana 7. prosinca 2015. godine, zapisnik o uočenim nedostacima i popravcima na gospodarskoj građevini S. M. od dana 14. studenog 2017., dopis punomoćnika tuženika od 3. lipnja 2020. upućen tužitelju te su saslušani svjedoci I. P., R. P., direktor tužitelja F. P. i tuženik.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Kronološki gledano, nije sporna činjenica da su stranke dana 7. prosinca 2015. godine sklopile Ugovor o građenju po sistemu „ključ u ruke“ i to tuženik kao naručitelj, a ovdje tužitelja kao Izvođač radova, kojim ugovorom se tužitelj obvezao izraditi i opremiti kušaonicu vina OPG M. S. na temelju troškovnika s ponudom izvođača do potpune funkcionalnosti, a prema odobrenoj tehničkoj dokumentaciji i potvrdi „Idejnog projekta- izmjene i dopune“ Klasa:UP/I-361-03713-01710839 od 13. rujna 2013. i to u roku od 150 radnih dana u koje se računaju i subote.

Iz iskaza stranka proizlazi, da su ugovoreni radovi završeni 24. kolovoza 2016. godine, kada je potpisana Okončana situacija br. 27-01-1, a kojom su nadzorni inženjer i naručitelj potvrdili da radovi zaračunati u toj situaciji odgovaraju stvarnom stanju izvedenih radova, te da cijene i kvaliteta odgovaraju troškovniku i ugovorenim uvjetima.

Člankom 21. predmetnog ugovora izvođač je preuzeo jamstvo za kvalitetu izvedenih radova prema zakonskim odredbama i obvezu da će otkloniti sve nedostatke koji bi nastali u jamstvenom roku od dvije godine od dana uspješno obavljene primopredaje radova, odnosno da za stabilnost konstrukcije odgovara u jamstvenom roku od 10 godina računajući od uspješno obavljenog tehničkog pregleda objekta.

U istom članku stoji i njegova obveza da sve štete i neispravnosti koje bi se ukazale kao posljedica nesolidne izvedbe radova ili montaže te ugradnje lošeg materijala, otkloni o svom trošku u jamstvenom roku.

6. Prema zapisniku o uočenim nedostacima i popravcima na gospodarskoj građevini S. M. od dana 14. studenog 2017., koji su nesporno potpisale stranke, dakle tužitelj kao izvođač i tuženik kao naručitelj, a isto tako i nadzorni inženjer, razvidno je da je tuženik obavijestio tužitelja kao izvođača o uočenim nedostacima, koji su se pojavili nakon završetka radova, te se tužitelj se obvezao u tom zapisniku navedene nedostatke otkloniti u roku od 30 dana.

Iz zapisnika je isto tako vidljivo da je glavni problem bio „prodor vode na terasama i balkonu“ te da je potrebno izvršiti sanaciju „nakon izvršenog termo snimka“.

Prethodno je građevina već dobila uporabnu dozvolu, što nije sporno.

7. Prema navodima tuženika sa sanacijom tih nedostataka tužitelj je započeo tek na proljeće 2018. godine, što nije osporeno, ali nedostaci ni nakon naknadnih radova koje je tužitelj nesporno izveo nisu otklonjeni te je ponovno dolazilo do prodora vode u unutrašnje prostorije.

Da nedostaci nisu otklonjeni, tj. da su tvrdnje tuženika istinite, proizlazi iz činjenice da je tuženik, a nakon što se tužitelj oglušio na njegove pozive da se to riješi, i koji je na tuženikovu ponudu da se sanacija izvede izgradnjom nadstrešnica na tim terasama, odgovorio da bi to mogao tek za godinu i pol dana, pokrenuo postupak osiguranja dokaza u predmetnu poslovni broj R1-38/2020.

Prethodno ga je dopisom svog odvjetnika dana 3. lipnja 2020. ponovno upozorio da je tužitelj pristupio saniranju samo jedne terase dok je sve drugo ostalo nedovršeno, te ga je pozvao da se javi tuženiku radi dogovora o otklanjanju nedostataka u roku od 15 dana.

U tom je postupku naime, nalazom i mišljenjem građevinskog vještaka od 8. prosinca 2020. godine, a koje tužitelj kao protustranka nije osporavao, utvrđeno da je vidljiva vlaga na vanjskom zidu u potkrovlju – uz balkon – voda ulazi ispod pločica i dolazi do zida koji navlači vlagu, da su se odlijepile pločice sokla unutar objekta i na balkonu, da je na nenatkrivenoj terasi potkrovlja koja je opločena keramičkim pločica došlo do izdizanja pločica i da voda ulazi ispod njih, a što je vidljivo na stropu prizemlja ispod terase (u kuhinji), da je vidljiva vlaga na zidu prostorije kušaonice u prizemlju na strani prema balkonu i terasi, da je vidljivo je odvajanje sokla od keramike lijevo od ulaznih vrat u kušaonicu, da je vidljiva vlaga na vanjskom zidu ispod stuba za potkrovlje, vlaga iznad vrata na stube u potkrovlje, da odvodi sa terase i balkona nisu dovršeni, da otpada završno sloj od teraplasta zbog ulaska vode ispod keramike i uz odvodnu cijev.

Vještak je utvrdio da se radi o nedostacima koji su posljedica nepravilne gradnje, te da prema zapisniku o uočenim nedostacima od 14. studenog 2017. godine, što su ga potpisali investitor, nadzorni inženjer i izvođač radova, građevina ne ispunjava bitne odn. temeljene zahtjeve iz članka 8. Zakona o gradnji, glede higijene, zdravlja i okoliša jer je odredbom članka 11. tog Zakona, propisano da građevina mora biti projektirana i izgrađena na način da tijekom svog trajanja ne predstavlja prijetnju za higijenu ili zdravlje i sigurnost radnika, korisnika, a koja bi bile rezultat prisutnosti vlage u dijelovima građevine ili na površini unutar građevine. Prema istom mišljenju vještaka, vrijednost radova na sanaciji svih utvrđenih nedostataka odgovara šteti na objektu zbog nepravilno izvedenih radova, a koja ukupno iznosi 121.192,81 HRK.

Taj nalaz i mišljenje tužitelj je primio 15. siječnja 2021. godine, te isti nije osporio, ali nije pristupio niti sanaciji opisanih nedostataka.

8. Nesporna je činjenica da je tuženik potom temeljem predmetnih bjanko zadužnica koje mu je sukladno odredbi članka 22 Ugovora o građenju, izdao tužitelj kao garanciju za uredno ispunjenje ugovora, dana 3. studenog 2021. godine, podnio zahtjev za izravnu naplatu F.-i iznosa od ukupno 121.192,81 HRK sa računa ovdje tužitelja kao ovršenika, te da je tužitelj reagirao prijedlogom za proglašenje nedopuštenim te pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava od 19. studenog 2021. godine, pa je isti zaključkom suda poslovni broj Ovr-581/2021-4 od 24. prosinca 2021. upućen na ovu parnicu zbog dokazivanja razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona – da je tražbina ovrhovoditelja „prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave“.

9. Tužitelj tvrdi da je tražbina tuženika radi koje se vodi postupak izravne naplate, prestala jer tuženik nije u ugovorenom jamstvenom roku od dvije godine, a koji je istekao 24. kolovoza 2018., ukazao na bilo kakve nedostatke izvršenih radova, koji tvrdnja, slijedom naprijed iznesenih činjenica, nije točna.

Naime, tuženik je kao naručitelj je nesporno obavijestio tužitelja kao izvođača o uočenim nedostacima i upozorio ga na iste zapisnikom od 14. studenog 2017. godine u kojem su ti nedostaci navedeni, dakle unutar jamstvenog roka. Evidentno je, s obzirom na sadržaj tog zapisnika, kao i nalaz i mišljenje građevinskog vještaka u postupku osiguranja dokaza, da je riječ o skrivenim nedostacima koji su se pokazali kasnije, pa je prema članku 634. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021; krat. ZOO), naručitelj dužan o nedostacima obavijestiti izvođača, projektanta ili osobu koja obavlja nadzor u roku od šest mjeseci otkad je nedostatak utvrdio, inače gubi pravo da se na nj pozove.

Tužitelj je naveo da su ti nedostaci koji su doveli do prodora vlage u građevinu uočeni na jesen 2017. zbog čega je i obaviješten nadzorni inženjer te tužitelj kao izvođač radova, pa su zajednički sastavili spomenuti zapisnik od 14. studenog 2017. prema kojem je on priznao postojanje nedostataka te se iste obvezao otkloniti.

10. Međutim, stavak 2. članka 634. određuje da pravo naručitelja prema izvođaču odnosno projektantu po osnovi njihove odgovornosti za nedostatke prestaje za godinu dana računajući od dana kad je naručitelj obavijestio projektanta odnosno izvođača o nedostatku.

U konkretnom slučaju, taj se rok računa od 14. studenog 2017. godine, pa je isti protekao 14. studenog 2018. godine.

Dakle, tuženik je u vrijeme podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu 2021. godine, kojim je ustvari htio od tužitelja naplatiti štetu kao posljedicu skrivenih nedostataka ugovorenog djela, bio već izgubio to svoje subjektivno pravo zbog nepoduzimanja određenih radnji u propisanom zakonskom roku od godinu dana. Na prekluzivne rokove sud pazi po službenoj dužnosti , dok na zastarne rokove samo po prigovoru dužnika, a tužitelj u ovom slučaju nije niti istaknuo prigovor zastare potraživanja tužitelja.

11. Slijedom ovoga, iskazi svjedoka I. P. koji tvrdi da su nedostaci bilo posljedica zahtjeva tuženika da se na terasama izvedu radovi protivno projektu, odnosno svjedoka R. P., koji je kao nadzorni inženjer potvrdio svojim potpisom zapisnika od 14. studenog 2017. da su nedostaci uočeni postojali odnosno da je tuženik o njima obaviješten i da je preuzeo obvezu iste otkloniti nisu bitni za odluku o tužbenom zahtjevu.

Iz istog razloga nije bilo potrebno provoditi novo građevinsko vještačenje koje je predlagao tužitelj i to na okolnost razloga nastanka štete na građevini.

12. Zato je presuđeno kao u točki I izreke.

13. Rješenje o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019; krat. ZPP), uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015).

Tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove koji se odnose na sastav tužbe po Tbr. 7. t. 1. citirane Tarife u iznosu od 2.500,00 HRK, zastupanje na ročištu od 26. travnja 2022. i 8. lipnja 2022., po Tbr. 9. t. 1., svako u iznosu od 2.500,00 HRK, što ukupno iznosi 7.500,00 HRK.

Sukladno Tbr. 42. iste Tarife, ovome je pribrojeno 25 % poreza na dodanu vrijednost u iznosu 1.875,00 HRK.

Pored toga tužitelj ima pravo na naknadu sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 930,15 HRK, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 1.860,30 HRK, a obzirom na Tar. br. 1. t. 1. i Tar. br. 2. t. 1. Tarife sudskih pristojbi.

14. Zato je riješeno kao u točki II izreke.

U Zlataru, dana 8. srpnja 2022.

S u d a c :

Neven Kucelj

Uputa o pravnom lijeku!

Protiv ove presude stranke imaju pravo uložiti žalbu u roku od 15 dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisana u tri primjerka, putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika