Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: 18 Pn-94/2020-34

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. (ranije B.), OIB: …, iz B., zastupana po punomoćnici I. S., odvjetnici iz S., protiv tužene R. H., OIB: …, zastupana po z.z. Općinskom državnom odvjetništvu u V., radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 15. lipnja 2022., održane u prisutnosti punomoćnice tužiteljice te z.z. tužene zamjenika ODO u V. K. L., 8. srpnja 2022. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj R. H., OIB: …, da tužiteljici S. P., OIB: …, iz B., M., na ime naknade štete isplati iznos od 225.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita, odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na iznos od:

- 220.000,00 kn počevši od 16. studenoga 2020. pa do isplate,

- 5.000,00 kn počevši od 8. srpnja 2022. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 50.375,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi prethodnom polugodištu za tri postotna poena, koja teče od 8. srpnja 2022. pa do isplate, u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 9.612,50 kn.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je njezin partner A. Č. uočio na vjetrobranskom staklu svog osobnog automobila poruku prijetećeg sadržaja „M. A. A. mrtav si“, koji automobil je bio parkiran u dvorištu obiteljske kuće te je odmah, po prethodnom dogovoru sa tužiteljicom, nazvao PP N. radi prijave kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ. Dežurni službenik mu je rekao da mora osobno pristupiti radi podnošenja kaznene prijave, nakon čega je A. Č. istoga dana, oko 12,30 sati, pristupio u prostorije PP N. te je službenik PP N. zaprimio kaznenu prijavu zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ i obavio razgovor s istim. Prilikom zaprimanja kaznene prijave službenik PP N. upitao je A. Č. da li na nekoga sumnja te je isti izjavio da smatra da je prijeteću poruku ostavio bivši dečko njegove tadašnje djevojke, ovdje tužiteljice S. B.. Službeniku PP N. imenovao je počinitelja u osobi sada G. B. iz B. i pojasnio da mu od kada je u vezi sa tužiteljicom G. B. neprestano upućuje prijetnje da će ubiti tužiteljicu i onoga tko je s njom u vezi. Službeniku PP N. izjavio je da je od svojih prijatelja čuo da G. B. na facebook profilu stavlja slike oružja i piše „ spreman sam za borbu“, te je službenik PP N. upitao da li je moguće da se pok. G. B. izvrši pretres kuće, na što mu je odgovorio „da oni imaju važnija posla i da na temelju njegove prijave ne mogu ništa“. Nakon toga je izjavio da će netko iz PP N. doći fotografirati osobni automobil na kojem je napisana prijeteća poruka. A. Č. je službeniku PP N. predočio mobilni telefon na kojem su bile poruke prijetećeg sadržaja primljene prethodne noći od sada pok. G. B.. Istoga dana u obiteljsku kuću A. Č. pristupio je službenik PP N. i fotografirao osobni automobil na kojem je bila ostavljena prijeteća poruka, kao i prijeteću poruku s mobitela. Toga dana, u večernjim satima oko 20,10 sati, na prometnici između F. i O. sada pok. G. B. prepriječio je svojim vozilom cestu i prisilno zaustavio osobno vozilo A. Č. u kojemu se nalazio A. Č. i tužiteljica S. B., te je u oboje pucao i oboje ranio, a nakon toga je izvršio samoubojstvo. Oboje su pretrpjeli teške tjelesne ozlijede od koji su se dugo liječili i zbog kojih im je trajno i ozbiljno narušeno zdravlje. Službenik PP N. nakon zaprimanja kaznene prijave od strane A. Č. propustio je obaviti radnje koje je bio dužan učiniti u okviru svoje službene dužnosti koje su pripadale u krug njegovih ovlasti i nadležnosti, te je odbio uraditi hitne radnje koje je bio dužan učiniti odmah po zaprimanju kaznene prijave, kako bi spriječio počinjenje kaznenog djela prijetnje. Službenik PP N. je prema sadržaju kaznene prijave trebao odmah intervenirati, a isti je odugovlačio s poduzimanjem ili obavljanjem svoje službene obveze ili radnje, te je propuštanjem i nepoduzimanjem hitnih radnji za tužiteljicu nastala znatna šteta i sada pok. G. B., je zbog propuštanja postupanja službenika PP N., svoju prijetnju i obistinio. Službenik PP N. nije postupio u skladu s pravilima struke, te je propustio poduzeti hitne mjere koje imaju u okviru svoje ovlasti kako bi spriječio nastanak nesretnog slučaja i počinjenje kaznenog djela. Iz dopisa PU O. B. od 9. prosinca 2013., koji je potpisan od strane načelnika M. B., razvidno je da se po kaznenoj prijavi A. Č. nije postupalo jer je u očitovanju navedeno da su se službenici PP N. rukovodili odredbama članka 10. Protokola o zajedničkom radu policije i državnog odvjetništva. S obzirom da se radilo o kaznenom djelu prijetnje, opisano i kažnjivo po članku 139. st. 2. Kaznenog zakona, nisu se mogle primijeniti odredbe Protokola na koji se pozivaju u dopisu jer se radi o prijavi za kazneno djelo po kojoj se mora odmah postupiti. Tužiteljica je 25. studenoga 2013. uputila zahtjev PP N., kojim je zatražen podatak o djelatniku koji je od A. Č. zaprimio kaznenu prijavu radi kaznenog dijela prijetnje koja je izvršena 10. listopada 2013. Na upućeni zahtjev zaprimljen je dopis datiran od 9. prosinca 2013., u kojem nadležna osoba navodi da je kaznenu prijavu zaprimio službujući šef smjene operativnog dežurstva Policijske postaje N. te su na takav način bez valjanog razloga i opravdanja odbili dati podatak o službeniku koji je zaprimio kaznenu prijavu. bez navođenja imena i prezimena, te je podnositeljici zahtjeva bezrazložno ostala nepoznata činjenica koji je djelatnik zaprimio kaznenu prijavu u PP N.. Tužiteljica je putem punomoćnik 10. srpnja 2014. uputila zahtjev da se izvrši nadzor nad zakonitošću rada PP N. povodom postupanja nakon podnesene kaznene prijave od strane A. Č.. Na upućeni zahtjev zaprimljeno je očitovanje Ravnateljstva policije, Ured glavnog ravnatelja policije s danom 23. srpnja 2014., u kojem je navedeno da je nakon izvršenog nadzora utvrđeno da je u postupanju PP N. utvrđene manje nepravilnosti u taktici postupanja navedene policijske uprave. Tužiteljica smatra da je upravo propuštanjem poduzimanja bilo koje radnje povodom podnesene kaznene prijave i došlo do pokušaja ubojstva iste od strane sada pok. G. B.. U svom dopisu Ravnateljstvo nije naznačilo u čemu se sastoji „manje nepravilnosti u taktici“ jer službenik PP N. nije poduzeo radnje koje je bio dužan povodom podnesene kaznene prijave. Sada pok. G. B., zbog kaznenog dijela prijetnje tužiteljici S. B. već je i ranije prijavljivan pa je protiv istoga s datumom 15. listopada 2013. pred Općinskim sudom u V. pokrenut kazneni postupak pod brojem K-499/13 zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. st. 2. Kaznenog zakona na štetu tužiteljice. Tužiteljica je kazneno djelo prijetnje prijavila za ranije razdoblje od ožujka 2013. do rujan 2013. te je Općinski sud u V. 18. listopada 2013. protiv G. B. donio kazneni nalog. Ova činjenica ukazuje da službenik PP N. nakon zaprimljene kaznene prijave nije izvršio niti osnovnu provjeru u operativnom sustavu iz koje bi bilo razvidno da je po podnesenoj kaznenoj prijavi potrebno hitno postupiti jer je sada pok. G. B. već prijavljivan za kazneno djelo prijetnje. Odredbama tada važećeg ZKP- a, članka 212., propisano je da policija može, ako postoji opasnost od odgode, i prije započinjanja kaznenog postupka, za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do pet godina obaviti pretragu, privremeno oduzeti predmete, obaviti očevid i dr., ali službenik PP N. nije obavio niti jednu zakonom propisanu radnju u ovu svrhu i zbog svega navedenog podnesena je kaznena prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku protiv nepoznatog počinitelja, jer su se u ponašanju djelatnika Policijske postaje u N. ostvarila sva obilježja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, opisano i kažnjivo po čl. 291. KZ. U opisanom događaju tužiteljica je zadobila teške povrede i to multiple koštane ozljede lica i kranija, kontuziju mozga u lijevi temporalni režanj) i SAH sa zaostalim poremećajem pokreta očiju uz poremećen osjet na koži lijeve strane lica, lezijom okomaskulature i ptozom gornje vjeđe, posljedice kojih ozljeda su u pretežnom dijelu sanirane tek operacijom izvedenom u rujnu mjesecu 2017. godine. Podnositeljica zahtjeva je za vrijeme liječenja trpila bolove ,a koje ima i sada povremeno, dok je cijelo vrijeme liječenja kod iste bio prisutan strah od ishoda liječenja, kao i strah jakog intenziteta prilikom samog događaja. Osim toga kod tužiteljice je preostala i trajna naruženost vidljiva trećim osobama u vidu ptoze gornje vjeđe oka i ožiljaka na licu. Tužiteljica smatra da joj je propustom policijski službenika PP N. pričinjena šteta u ukupnom iznosu od 150.000,00 kn, i to 25.000,00 kn zbog pretrpljenih fizičkih bolova, 45.000,00 zbog pretrpljenog straha, 50.000,00 kn zbog duševnih boli uslijed naruženosti, 25.000,00 kn zbog smanjenja životne aktivnosti te 5.000,00 kn za tuđu pomoć i njegu, za koju naknadu je pasivno legitimirana upravo R. H.. Ovakvo stajalište tužiteljice proizlazi i iz pravomoćne presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama posl. br. Pn-10/2019-16 od 23. rujna 2019., u predmetu tužitelja A. Č.. Slijedom navedenoga, tužiteljica je predložila da sud, po provedenom postupku, donese presudu kojom će naložiti tuženici da joj na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od ukupno 150.000,00 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, te naknaditi troškove postupka, sve u roku od 15 dana.

2. Nakon provedenog kombiniranog medicinskog vještačenja tužiteljica je, obrazloženim podneskom od 23. travnja 2022., preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva, na način da temeljem iste činjenične i pravne osnove na ime naknade neimovinske i imovinske štete sada potražuje iznos od ukupno 225.000,00 kn, i to za fizičke bolove iznos od 25.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 45.000,00 kn, za duševne boli zbog naruženosti iznos od 50.000,00 kn, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 100.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu iznos od 5.000,00 kn.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Iz razloga svrsishodnosti i ekonomičnosti postupka prvenstveno predlaže da sud razmotri osnovanost prigovora zastare predmetnog potraživanja koji je istaknuo u očitovanju na podneseni zahtjev za mirno rješenje spora, a u odnosu na koji se prigovor tužiteljica u odgovoru na tužbu odredila otklanjajući ga bez navođenja razloga koji bi doveli u pitanje osnovanost istaknutog prigovora. S obzirom da se štetni događaj zbio 19. listopada 2013. te da je od istog do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 27. srpnja 2020., odnosno tužbe 16. studenog 2020., proteklo više od tri godine subjektivnog roka, a u svakom slučaju pet godina objektivnog roka nedvojbeno proizlazi da su kako zahtjev za mirno rješenje spora, tako i tužba, podneseni poslije nastupa zastare. Slijedom navedenog, tuženik je predložio tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan i tužiteljicu obvezati na naknadu parničnog troška.

4. U postupku sud je izveo dokaze čitanjem preslike zapisnika ŽDO u Bjelovaru broj KR-DO-443/13 od 21. listopada 2013., preslike dopisa PU Osječko-baranjske od 9. prosinca 2013., preslike dopisa Ravnateljstva policije, Ureda glavnog ravnatelja policije od 23. srpnja 2014., dopisa PU Virovitičko-podravske, PP Slatina od 15. veljače 2021., kombiniranim medicinskim vještačenjem po vještacima dr. med. D. Č., kirurgu, te prim. dr. sc. M. K. S., psihijatrici, uvidom u spis Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama posl. br. Pn-10/2019 i spis Općinskog suda u Virovitici posl. br. K-499/13, saslušanjem svjedoka D. K., M. T., M. B. i A. B. te vještaka dr. D.

Č. i tužiteljice u svojstvu stranke.

5. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica štetu za koju potražuje naknadu pretrpjela u događaju od 20. listopada 2013., kada je, kako je to razvidno iz preslike zapisnika ŽDO u Bjelovaru br. KR-DO-443/13 od 21. listopada 2013., oko 20,15 sati, na državnoj cesti D2, između mjesta O. i F., G. B. vatrenim oružjem ispalio više hitaca u tužiteljicu, zadavši joj više prostrijelnih rana, i to, kako je to medicinskim vještačenjem utvrđeno, prostrijelnu ranu desne strane lica (uz nos) i lijeve jagodične regije, višeiverni prijelom lijeve gornje čeljusti, lijeve jagodice, lijeve očne jame i baze lubanje u srednjem dijelu lijevo, slobodni dijelovi kosti utisnuti u mozak, nagnječenje mozga lijevog sljepoočnog režnja, otok mozga, prostrijelna rana lijeve nadlaktice, višekomadni, otvoreni prijelom lijeve nadlaktične kosti II-III stupnja, strijelna rana desne nadlaktice sa stranim metalnim tijelom, prostrijelna rana desne podlaktice, strijelna rana lijeve nadkoljenice sa stranim metalnim tijelom, koje ozljede su u ukupnosti okvalificirane kao osobito teška tjelesna ozljeda.

6. Sporno je da li su u konkretnom slučaju ostvarene zakonske pretpostavke za odgovornost tužene za naknadu štete utvrđene odredbom čl. 1045. Zakona o

ZOO), u obveznim odnosima (NN-35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje čemu se ta odgovornost očituje, odnosno da li postoji uzročno posljedična veza između štete koju je tužiteljica pretrpjela i kakve radnje tužene te da li se radi o protupravnoj radnji, te je sporno da li je osnovan prigovor tužene o nastupu zastare utužene tražbine.

7. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da postoji odgovornost tužene za naknadu utužene štete jer je iz provedenih dokaza utvrđeno da postoji uzročno posljedična veza između štete koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju i određenih propusta u postupanju policijskih djelatnika koji su postupali po zaprimljenim prijavama koje je tužiteljica podnosila tijekom 2013. godine zbog prijetnji smrću koje joj je G. B. u više navrata upućivao, a koji propusti u postupanju, prema ocjeni ovog suda, sadrže elemente protupravnosti.

7.1. Naime, iz provedenih dokaza utvrđeno je da je tijekom 2013. godine, u razdoblju koje je neposredno prethodilo nastanku štetnog događaja, tužiteljica protiv G. B. u više navrata podnosila prijave PP Slatina zbog prijetnji smrću, koje joj je isti upućivao u razdoblju od ožujka 2013. do 10. rujna 2013. Naime, uvidom u spis Općinskog suda u Virovitici posl. br. K-499/13 utvrđeno je da je protiv G. B. bila podignuta optužnica br. K-DO-493/13 od 15. listopada 2013., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona (NN-125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje KZ/11), počinjenog na štetu tužiteljice, jer da je od ožujka 2013. do 10. rujna 2013. godine, nezadovoljan time što je tužiteljica raskinula ljubavnu vezu s njim, u cilju da je ustraši, istoj slao sms poruke i učestalo nazivao sa svog mobilnog telefona te govorio da će doći k njoj kući, da je nabavio oružje i da će ju ubiti, da bi 10. rujna 2013. oko 20 sati nazvao na njezin kućni telefon i rekao "Srest ćemo se negdje na cesti, jadna ti", koje riječi i postupci su kod imenovane izazvale osjećaj straha i uznemirenosti. Povodom navedene optužnice Općinski sud u Virovitici, presudom posl. br. K-441/13 od 18. listopada 2013., izdao je kazneni nalog kojim je G. B. proglasio krivim za navedeno kazneno djelo. Narečeni kazneni nalog Općinski sud u Virovitici je rješenjem, posl.br. K-499/13 od 13. studenog 2013., stavio izvan snage, budući da je G. B. preminuo 20. listopada 2013.

7.2. Da je tužiteljica protiv G. B. u više navrata podnosila prijave PP Slatina zbog prijetnji smrću proizlazi i iz iskaza M. B. i A. B., roditelja tužiteljice te iskaza tužiteljice. Naime, svjedokinja M. B. iskazala je da ima određenih saznanja o prijetnjama koje je sada pok. G. B. upućivao tužiteljici prije štetnog događaja iz 2013. godine, Naime, tužiteljica je otprilike 4 do 5 mjeseci prije ovog događaja radila u lokalu vl. B., i iz razgovora s kćerkom zna da je G. B. dolazio u taj lokal u više navrata na kavu, da je tijekom tih dolazaka tužiteljica razgovarala s njim, no s njim nikada nije stupila u nikakvu vezu. Unatoč tome, otprilike 2 do 3 mjeseca prije samog štetnog događaja, tužiteljica joj je rekla da joj je G. B. počeo prijetiti, pri čemu joj nije govorila o kakvim konkretnim prijetnjama se radi. O tim prijetnjama koje joj je upućivao tužiteljica je razgovarala i sa ocem A. B. i da joj je isti rekao da te prijetnje mora prijaviti policiji. Poznato joj je da je tužiteljica u više navrata to i činila, prijavljujući ove prijetnje policiji u S.. G. B. je prijetnje kćerki upućivao i SMS porukama putem mobitela, tako primljene poruke s prijetnjama tužiteljica je dostavljala policiji. Nadalje, sjeća se da je jedne prilike spomenuti G. B. nazvao i njihov kućni telefon, na koji poziv se ona javila, pri čemu je isti tražio da mu kaže gdje je S. B., no tada mu nije rekla gdje se ona nalazi, da bi on rekao kako će on nju pronaći. Nema saznanja da li je policija, povodom prijava koje je kćerka zbog primljenih prijetnji G. B. prijavljivala nešto poduzimala, samo zna da djelatnici policije povodom tih prijava nisu dolazili kod njih kući. Nije joj poznato da li je kćerka za vrijeme dok je radila na moru, a prije štetnog događaja, prijavljivala policiji kakve prijetnje koje bi joj upućivao spomenuti G. B.. Nakon ovog događaja u kojem je stradala kćerka teško živi, bole je glava, ruke, pije lijekove protiv bolova Brufen, a ruke maže raznim kremama. Poznato joj da je kćerka zbog primljenih prijetnji G. B. prijavljivala policiji i da je uz te prijave policiji dostavljala i SMS poruke sa sadržanim prijetnjama jer joj je kćerka sama o tome pričala, a SMS poruke sa prijetnjama koje je dobivala nije čitala.

7.3. Istovjetno je u bitnom iskazao i svjedok A. B., koji je potvrdio da mu je tužiteljica, prije nego što je u štetnom događaju 2013. godine nastradala, znala govoriti kako joj jedna osoba dolazi u lokal u Č. gdje je radila, da je s njim u par navrata popila kavu i pričala i da joj je ta osoba govorila kako će ona biti njegova ili ničija, odnosno da će biti njegova ili Božja. Naime, krajem siječnja ili početkom veljače 2013. godine počela je raditi u navedenom lokalu u Č., a za ove prijetnje o kojima mu je govorila vezano za tu osobu, koju on i ne poznaje niti zna kako se zove, kćerka mu je govorila otprilike 3 do 4 mjeseca prije nego što je nastradala. Kćerki je savjetovao da se s tim u svezi obrati policiji, što je ona i prihvatila i obratila se odmah policiji u S.. Jedne prilike bio je u S. sa kćerkom kada su na ulici susreli policijskog djelatnika PP S., koji je zaprimio njezine prijetnje, koji je na njihov upit vezano za te prijetnje rekao kćerki da se ne brine i da se ne boji jer da je osoba o kojoj je naprijed govorio dobila zabranu prilaska kćerki. Nema osobnih i neposrednih saznanja da bi spomenuta osoba dolazila do njih kući u B., ali nakon ovog događaja u kojem je kćerka stradala od drugih ljudi je čuo kako ta osoba gotovo svaki dan dolazi i obilazi oko njihove kuće u večernjim satima. Jedne prilike, za vrijeme dok je bio odsutan od kuće nakon operacije, ta osoba je nazvala njihov kućni telefon i da se na taj poziv javila supruga, koja mu je rekla da je ta osoba tražila od nje da mu kaže gdje je njihova kćerka, što mu supruga nije htjela reći, a da je ta osoba tada rekla da će on nju naći. Kćerka je, je kako bi izbjegla kontakte s tom osobom, promijenila i svoj broj mobitela, a u 5. mjesecu 2013. godine otišla je raditi na more. Za vrijeme dok je tamo bila njima se redovito javljala i koliko se sjeća da je u tim razgovorima spomenula kako ju je ta osoba uspjela dobiti na mobitel u vrijeme kada je bila na moru, iako je promijenila broj mobitela, rekavši im da mu tada nije htjela reći gdje se nalazi. Kćerka nije govorila da bi joj spomenuta osoba upućivala neke druge prijetnje osim onih da će biti njegova ili ničiji, odnosno da će biti njegova ili Božja, međutim, nekako u to vrijeme kada se sve to događalo, a prije štetnog događaja, kćerka je započela vezu sa A. Č., koji je u to vrijeme radio kod spomenutog B. u Č. prevozeći za njega ogrijevno drvo te je i on dolazio u navedeni lokal gdje je kćerka radila i tamo ju je najvjerojatnije upoznato te su tako krenuli u vezu. Tužiteljica mu nikada nije govorila da bi joj spomenuta osoba prijetila riječima "doći ću kod tebe kući, nabavio sam oružje, ubit ću te", niti mu je govorila za prijetnje kako će je naći na cesti i ubiti, naime, te prijetnje takvog sadržaja mu tužiteljica nikada nije spominjala. Kćerka radi u jednom domu za odrasle osobe u SR Njemačkoj već 7 godina, no zna da ima bolove i da pije lijekove Brufen te da od ovog događaja i dalje ima strah jer primjerice navečer mora biti upaljeno svjetlo. O navedenoj osobi koja je prijetila kćerki govorili su susjedi u selu, koji su tu osobu od prije poznavali, a nakon događaja u kojem je kćerka 2013. godine stradala te osobe su tvrdile kako je osoba koja je dolazila navečer i obilazila oko njihove kuće upravo osoba koja je tog kritičnog dana pucala na kćerku. Navedene osobe moji susjedi u selu koji su mu nakon ovog štetnog događaja rekli kako su spomenutu osobu poznavali i vidjeli kako obilazi njihovu kuću mu nisu rekli da bi te događaje prijavili policiji, a na pitanje zašto to nisu prijavili nisu htjeli ništa reći, rekli su samo da su ga od prije poznavali.

7.4. O prijetnjama smrću koje joj je u navedenom razdoblju u više navrata upućivao G. B. uvjerljivo i detaljno iskazivala je tužiteljica, navodeći da je u vrijeme kada je došlo do događaja u kojem je nastradala kada je G. B. pucao na nju i A. Č. bila u vezi sa A. Č., dok sa G. B. nikada nije bila u nikakvoj vezi niti se ikada s njim našla nasamo, iako je iz njegovog ponašanja mogla zaključiti da gaji određenu ljubav prema njoj. Naime, u to vrijeme, dakle prije štetnog događaja, radila je u ugostiteljskom lokalu "K. B." u Č. i tamo je G. B. često dolazio i govorio joj kako ju voli, da će biti njegova ili Božja. Spomenuti G. B. joj je u više navrata u tom razdoblju od kada je počeo dolaziti u lokal pa do dana kada je došlo do štetnog događaja upućivao stalne prijetnje, govoreći da će biti njegova ili Božja, da će ju ubiti, i upravo zbog takvih učestalih prijetnji je negdje u kolovozu ili rujnu 2013. godine, sada se ne sjeća točnog datuma, ali svakako to je bilo nakon što se te godine vratila sa sezonskog rada na moru, ove prijetnje prijavila u PP S., gdje je u podnesenoj prijavi navela na koji način joj je G. B. prijeti. Nema saznanja da li je povodom te prijave policija nešto poduzela prema G. B., odnosno da li su u odnosu na njega provedene kakve policijske radnje, samo zna da nakon što je podnijela navedenu prijavu djelatnici policije više s njom nisu službeno kontaktirali niti su dolazili njoj kući u svezi ove prijave. Sjeća se da je nakon što je podnijela tu prijavu jednog dana srela policijskog službenika PP S. koji je i zaprimio njezinu prijavu u policiji i da joj je isti samo rekao da se ne brine jer da je G. B. izrečena mjera zabrane približavanja i ništa drugo o tome dalje nije bila obavještena niti joj je bilo kakva odluka o zabrani približavanja ikada uručena. Povodom prijetnji koje joj je G. B. kroz navedeno vrijeme konstantno upućivao, u policiji je podnijela samo jednu naprijed navedenu prijavu, dok druge prijave u svezi prijetnji nije podnosila, iako je imala saznanja da je G. B. osim neposredno njoj upućivanih prijetnji prijetio i na način da je primjerice na svom facebook profilu objavio sliku, gdje je prikazan sa nekakvim oružjem i sa ispisanim tekstom na toj fotografiji koji je bio upućen njoj navodeći "bit će vatreno krštenje". Nadalje, G. B. se znao neposredno obraćati i A. Č., tražeći od njega da prekine vezu s njom i tražio da ju ostavi jer da ju on voli. Isto tako, poznato joj je da je G. B. na bočnoj strani automobila A. Č., nekakvim oštrim predmetom, ispisao tekst "A. ubit ću te" ili "Mrtav si". Poznato joj je da je zbog ovakve prijetnje A. Č. otišao u PP N. i prijavio ovu prijetnju. O prijetnjama koje joj je G. B. upućivao kroz duže vrijeme govorila je svojim roditeljima i svom tadašnjem dečku A. Č.. Nakon događaja u kojem je nastradala od drugih momaka u selu saznala je da je G. B. prije štetnog događaja znao noću dolaziti u selo u kojem živi i obilaziti oko njezine kuće. Za njegove dolaske i obilaska oko kuće saznala je nakon štetnog događaja. Zbog prijetnji koje joj je G. B. upućivao se bojala i nije joj bilo svejedno i upravo zbog toga je znala tražiti od svog oca da ju dočeka navečer kada dolazi s posla, tako da ju je otac navečer čekao na mostu ispred njihove kuće. Za vrijeme dok se nalazila na sezonskom radu na moru 2013. godine G. B. joj je putem mobitela upućivao sms poruke, u kojima je znao napisati da će doći po nju, da će ju ubiti, da će biti njegova i Božja, koje poruke joj je slao na mobitel iako je mijenjala broj mobitela, no on je uspio doći do broja mobitela i te prijetnje joj upućivati sms porukama. Tog dana kada je tadašnji dečko A. Č. na svom automobilu zatekao navedenu prijeteću poruku Gorana Batinića, kasnije joj je A. Č. rekao da je toga dana bio na policiji, no nije ništa govorio o tome kako se policija ponašala kada je podnio tu prijavu, samo zna da povodom te prijave policija nije ništa poduzela, naime, misli da je A. Č. ovu prijavu podnio u policiju u petak, a do štetnog događaja je došlo odmah u iduću nedjelju, tj. za dva dana, jer ga je toga dana navečer vozila automobilom iz B. na vlak kako bi stigao u Z.. Ne može sa sigurnošću reći da li se A. Č. bojao zbog ovih prijetnji koje mu je G. B. uputio, ali zna da mu nije bilo svejedno jer se radilo o ozbiljnim prijetnjama. Osobno je vidjela napisani tekst prijetnje ispisan na automobilu A. Č.. Isto tako osobno je vidjela i prijetnje i sadržaje u kojima su bile izrečene prijetnje prema njoj, a koje je G. B. objavljivao na svom facebook profilu. Radilo se o prijetnjama koje je također policiji prijavila onog dana kada je bila u PP Slatina i prijavila ostale prijetnje, pri čemu je pokazala slike koje je G. B. objavljivao na svom facebooku, gdje je ispisivao svoje prijetnje. Prijetnju koje joj je G. B. uputio putem svog facebook profila, gdje je objavio svoju sliku sa oružjem i upućenom prijetnjom smrću, odnosno da će joj biti vatreno krštenje, nije prijavila policiji jer je ta prijetnja na facebook profilu G. B. objavljena samo dan dva prije štetnog događaja. Prijetnje koje joj je G. B. upućivao putem sms poruka za vrijeme dok je bila na sezonskom radu na moru, također je prijavila onog dana kada je bila u PP S.. Nije joj poznato da li je od strane državnog odvjetništva protiv G. B. vođen kakav postupak niti da li je od strane državnog odvjetništva donesena kakva odluka o zabrani približavanja, naime, nikakvu odluku u tom smislu nije dobila niti od policije niti od državnog odvjetništva.

7.5. Iskaze svjedoka M. B. i A. B. te tužiteljice sud u cijelosti prihvaća jer su detaljni, uvjerljivi, međusobno u bitnim dijelovima suglasni te nisu u suprotnosti sa utvrđenjima koja proizlaze iz pisanih dokaza. Naime, uvidom u spis Općinskog suda u Virovitici, posl. br. K-499/13, utvrđeno je da je protiv G. B. bila podignuta optužnica br. K-DO-493/13 od 15. listopada 2013., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, jer je od ožujka 2013. do 10. rujna 2013. godine, u cilju da ustraši tužiteljicu, istoj slao sms poruke i učestalo nazivao prijeteći joj da će je ubiti, povodom koje optužnice je Općinski sud u Virovitici presudom, posl. br. K-441/13 od 18. listopada 2013., izdao kazneni nalog, kojim je G. B. proglasio krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

7.6. Nadalje, da je prijavu zbog prijetnje smrću protiv G. B. policiji podnio i tadašnji partner tužiteljice A. Č., i to dan prije štetnog događaja, a koja prijetnja nesporno ima veze s tužiteljicom i predmetnim štetnim događajem, proizlazi kako iz pisanih, tako i personalnih dokaza. Naime, uvidom u spis Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama posl. br. Pn-10/2019, vođenom povodom tužbe A. Č. protiv Republike Hrvatske radi naknade štete koju je isti pretrpio u istom štetnom događaju, utvrđeno je da je u tom postupku donesena pravomoćna presuda posl. br. Pn-10/2019-16 od 23. rujna 2019., iz čijeg obrazloženja proizlazi, između ostalog, da su djelatnici policije fotografirali sadržaj prijetećih sms poruka koje je A. Č. upućivao G. B. sa pozivnog broja 38761077832, a koje glase "Maloj reci da mu se javi dok nije kasno, niste bogovi ak ste hrvati", "šta je šišmišu, imaš li mozga?", "razmisli malo, vrati tu curu kome pripada", "stradat ćeš s njom, gledaj si tu jadnu staru mater", a fotografiran je i odbijeni telefonski poziv sa istog gore navedenog pozivnog broja koji je upućen 19. listopada 2013. u 01,33 sati.

7.7. Nadalje, iz preslike dopisa PU Osječko-baranjske od 9. prosinca 2013. utvrđeno je da su policijski službenici PP N. kaznenu prijavu koju je 19. listopada 2013. godine A. Č. podnio protiv G. B. zbog kaznenog djela prijetnje smrću, proslijedili ODO u N. a da su se policijski službenici prilikom postupanja povodom navedene prijave rukovodili odredbom čl. 10. Protokola o zajedničkom radu policije i državnog odvjetništva tijekom prethodnog i kaznenog postupka. Nadalje, iz dopisa PU Virovitičko-podravske, PP S. od 15. veljače 2021. (list 166), utvrđeno je da je u PP S. 11. rujna 2013. pristupila tužiteljica te prijavila da joj prijeti ubojstvom bivši dečko G. B. iz K., o čemu je istog dana obaviještena zamjenica ODO u Virovitici te je od tužiteljice na zapisnik zaprimljena kaznena prijava u vezi kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ, a istog dana dopisom je zatraženo od PP D. M., na čijem području je prebivao G. B., kriminalističko istraživanje te po potrebi obavljanje pretrage doma i drugih prostorija u kojima isti prebiva, s ciljem pronalaska predmeta pogodnih za ostvarenje navedenog kaznenog djela, nakon čega je 15. listopada 2013., po sačinjenju dodatnog izviješća, od strane ODO u V. zaprimljena obavijest da je protiv G. B. podignuta optužnica pred Općinskim sudom u V. zbog kaznenog djela prijetnje na štetu tužiteljice.

7.8. Na okolnost podnesene prijave A. Č. zbog upućene mu prijetnje smrću od strane G. B. i postupanja policije po toj prijavi saslušani su svjedoci D. K., policijski službenik PP N., i M. T., pomoćnika načelnika za krim. Policiju u PP N., iz čijih iskaza proizlazi da je u postupanju policije povodom navedene prijave bilo određenih propusta. Naime, svjedok D. K. iskazao je da je u vrijeme štetnog događaja o kojem je riječ u ovom predmetu na dan zaprimanja prijave od strane A. Č., a povodom kaznenog djela prijetnje koje je prema njegovim navodima učinio sada pok. G. B., obnašao je toga dana dužnost šefa smjene i sjeća se da je toga dana bila subota, dakle dan vikenda, a radilo se o razdoblju kada u dane vikenda nadređeni službenici nisu radili u policijskoj postaji te je stoga kao šef smjene i bio zadužen na zapisnik zaprimiti prijavu spomenutog A. Č., što sam je i učinio. Sjeća se da je toga dana, dakle u subotu, A. Č. došao osobno u prostorije PP negdje oko 11,00 ili 12,00 sati, da je prilikom podnošenja prijave, što je i zapisnički konstatirano, naveo, između ostalog, da mu je G. B. prijetio na način da je ostavio jednu poruku na njegovom automobilu koji je bio parkiran u dvorištu njegove kuće u smislu da će ga ubiti ili da je mrtav, tako nešto slično je izjavio. Po zaprimanju navedene prijave o istoj je telefonom toga dana obavijestio svog nadređenog, odnosno tadašnjeg pomoćnika načelnika za krim. policiju PP N. M. T., kojem je u telefonskom razgovoru prepričao što je A. Č. u podnesenoj prijavi izjavio, da bi nakon toga M. T. rekao kako će se provesti daljnji postupak povodom te prijave, ali da će se s tim postupkom nastaviti prvog radnog dana, dakle idući ponedjeljak. Osim toga, zna da je bilo govora i o tome da će se o podnesenoj prijavi obavijestiti i djelatnici PP D. M. s obzirom da je spomenuti G. B. živio u mjestu K. koje je na području nadležnosti PP D. M.. Nadalje, zna da se sa daljnjim radnjama u svezi ove prijave u ponedjeljak, dakle idući prvi radni dan, nije ništa stiglo poduzeti s obzirom da je do tragičnog događaja u kojem je stradala tužiteljica i spomenuti A. Č. došlo odmah idući dan od podnesene prijave, odnosno u nedjelju. Točno je da je spomenuti A. Č. prije nego što je osobno pristupio u PP radi podnošenja kaznene prijave zbog kaznenog djela prijetnje učinjenog od strane G. B., telefonskim putem obratio, odnosno nazvao PP N. u vezi te prijetnje i u tom razgovoru mu je bilo rečeno da radi podnošenje kaznene prijave dođe osobno u PP. Prilikom podnošenja kaznene prijave A. Č. nije od policije tražio da se izvrši pretres kuće G. B. niti je išta govorio o tome da je Goran Batinić na svom facebooku objavljivao fotografije na kojima je prikazan sa naoružanjem. Nakon što je zaprimljena kaznena prijava A. Č. nije provjeravao podatke o kaznenoj evidenciji za G. B.. Spomenuti A. Č. se u svezi navedenih prijetnji prvi puta obratio PP N. toga dana kada je od njega zaprimio kaznenu prijavu. Tužiteljicu S. B. osobno ne poznaje i nema saznanja da bi u PP N. ikada, a prije tragičnog događaja, podnosila kakve kaznene prijave u svezi prijetnji koje bi joj bile upućivane od strane G. B..

7.9. Svjedok M. T. izjavio je da je na radnom mjestu pomoćnika načelnika za krim. policiju radio tijekom 2013. godine, odnosno u vrijeme i onog dana kada je od strane šefa smjene D. K. putem telefona obavješten da je pristupila jedna muška osoba radi počinjenog kaznenog djela prijetnje, učinjenog od strane druge muške osobe. Naime, sjeća se da je toga dana kada je zaprimio ovu obavijest bila subota, dakle, bio je dan vikenda kada nije radio i nije bio u policijskoj postaji, a u telefonskom razgovoru mu je spomenuti D. K. ukratko rekao da je pristupila jedna muška osoba za koju je kasnije saznao da se zove A. Č. i da je rekao kako mu druga muška osoba prijeti, odnosno da mu je uputila prijetnje u svezi jedne djevojke s kojom je tada bio. U tom razgovoru je D. K. upitao da li je spomenuti A. Č. izjavio da se boji prijetnje koju mu je ta muška osoba uputila, na što mu je kolega rekao da on to nije rekao, odnosno da se ne boji tih prijetnji, a kako je smatrao da je kod kaznenog djela prijetnje bitno obilježje tog djela da se oštećena osoba boji, odnosno da ima strah zbog upućene prijetnje, saopćio je D. K. da s obzirom da je prijavitelj rekao je da se ne boji upućenih prijetnji, da onda u tom slučaju nema svrhe podnositi kaznenu prijavu. Nadalje, sjeća se da mu je D. K. rekao kako je ta osoba koja je došla podnijeti kaznenu prijavu tražila da mu se saopći adresa stanovanja muške osobe koja mu je prijetila jer da bi s njim htio to razriješiti sam, na što je rekao D. K. da adresu i takve podatke ne može dati. U svezi podnesene prijave koju je spomenuti A. Č. tada podnio nije se od strane policije ništa poduzimalo u smislu poduzimanja službenih radnji jer je već idućeg dana, dakle u nedjelju, došlo do tragičnog događaja u kojem su tjelesno ozlijeđeni A. Č. i spomenuta djevojka, a sam događaj se dogodio na području PP O.. U slučaju kada se radi o kaznenoj prijavi zbog kaznenog djela prijetnje i ukoliko se radi o ozbiljnoj prijetnji ubojstvom ili nekim težim zlom, ili prijetnje oružjem ili eksplozivnim sredstvom, tada je praksa takva da se od strane policije povodom tako podnesene prijave pokuša pronaći osoba koja prijeti, pokušaju se osigurati svjedoci prijetnji i izvrši radnja pretrage kuće u kojoj boravi osoba koja prijeti. U konkretnom slučaju, kako je to već naprijed naveo, s obzirom da je dobio informaciju da je podnositelj prijave izjavio da se ne boji upućenih mu prijetnji, nikakve naprijed navedene radnje nisu poduzete od strane policije, a osim toga u trenutku kada je od strane kolege K. bio obavješten telefonom o ovoj prijavi, tom prilikom nije dobio informaciju da je ta prijava uopće podnesena, odnosno da je povodom te prijave sačinjen zapisnik o zaprimanju prijave.

7.10. Da je u postupanja policije po navedenoj prijavi A. Č. došlo do određenih propusta proizlazi i iz preslike dopisa Ravnateljstva policije, Ureda glavnog ravnatelja policije od 23. srpnja 2014. (list 15), u kojem je navedeno da je obavljen nadzor rada u PP N. na okolnost postupanja policije po zaprimljenoj kaznenoj prijavi A. Č. od 19. listopada 2013., kojom prilikom su utvrđene manje nepravilnosti u taktici postupanja policijskih službenika koje, po mišljenu Ravnateljstva policije, nisu bile od značaja za kasniji tijek događaja, odnosno uporabu vatrenog oružja od strane G. B. prema tužiteljici i A. Č., koje mišljenje se ne može prihvatiti jer je u suprotnosti sa provedenim dokazima i utvrđenim činjenicama.

8. Na temelju navedenih utvrđenja sud smatra da je povodom navedenih prijava koje su tužiteljica i A. Č. podnosili zbog prijetnji smrću koje im je upućivao G. B. došlo do određenih propusta u postupanju djelatnika PP S. i PP N.. Naime, iz iskaza tužiteljice i iz spisa Općinskog suda u Virovitici posl. br. K-499/13 proizlazi da je tužiteljica tijekom 2013. godine u više navrata podnosila prijave zbog ozbiljnih prijetnji smrću koje su joj upućivane od strane G. B. u razdoblju od ožujka 2013. do 10. rujna 2013., a krim. istraživanje u prethodnom postupku trajalo sedam mjeseci prije nego što je 15. listopada 2013. protiv G. B. bila podignuta optužnica zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, iako se radilo o kaznenom djelu koje je, zbog svoje naravi i težine, zahtijevalo žurno postupanje djelatnika policije, što je je uključivalo i provođenje određenih dokaznih radnji, koje su temeljem odredbe čl. 212. Zakona o kaznenom postupku (NN-152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, dalje ZKP/08) djelatnici policije bili ovlašteni poduzeti u slučajevima kad postoji opasnost od odgode i prije započinjanja kaznenog postupka i za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do pet godina, što između ostalog uključuje pretragu doma u kojem je stanovao G. B., privremeno oduzimanje predmeta i obavljanje očevida, što su djelatnici policije propustili učiniti.

8.1. Da je bilo istovjetnih propusta u postupanju i djelatnika PP Našice, a povodom navedene prijave A. Č. od 19. listopada 2013. zbog prijetnji smrću upućenih od strane G. B., a koje prijetnje su nesporno imale veze i s tužiteljicom, utvrđeno je ne samo iz navedenog spisa Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama posl. br. Pn-10/2019, već i iz iskaza tužiteljice i svjedoka D. K. i M. T.. Naime, iz iskaza tužiteljice i svjedoka D. K. i M. T. utvrđeno je da u svezi podnesene prijave od strane djelatnika policije nije ništa poduzimalo u smislu poduzimanja službenih radnji. Sud smatra da su i u tom slučaju djelatnici policije, a sukladno citiranoj odredbi čl. 212. ZKP/08, bili ne samo ovlašteni već i dužni poduzeti dokazne radnje privremenog oduzimanja predmeta te obavljanje očevida i pretrage doma i drugih prostorija prije započinjanja kaznenog postupka, budući da se i u ovom slučaju radilo o kaznenom djelu prijetnje smrću iz čl. 139. st. 2. KZ, a nema sumnje da je postojala opasnost od odgode postupanja, na što ukazuje činjenica da je prethodno tužiteljica, u razdoblju od ožujka 2013. do 10. rujna 2013. godine, u PP Slatina podnosila više prijava zbog prijetnji smrću koje joj je upućivao isti počinitelj G. B., koja činjenica je djelatnicima PP Našice mogla biti poznata i lako dostupna, u slučaju da su te činjenice provjerili u operativnom sustavu. Kada se radi o prijavi zbog kaznenog djela prijetnje i ukoliko se radi o ozbiljnoj prijetnji smrću, ili nekim težim zlom, tada su djelatnici policije dužni odmah pokušati pronaći osoba koja prijeti, izvršiti radnju pretrage kuće u kojoj ta osoba boravi i privremeno oduzeti predmete koji su pogodni da ta osoba ostvari djelo kojim prijeti, što su u konkretnom slučaju djelatnici policije propustili učiniti.

9. Navedeni propusti u postupanju djelatnike policije predstavlja pravnu osnovu za odgovornost tužene za štetu koju je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela, sukladno Zakonu o sustavu državne uprave (NN-150/11 i 12/13, dalje ZSDP) i odredbi čl. 1045. ZOO. Naime, odredbom čl. 14. ZSDP određeno je da za štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska. Opisano nepravilno postupanje djelatnika policije je u uzročno posljedičnoj vezi sa štetom koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju. Naime, nema sumnje da su opisani propusti u postupanju djelatnike policije doveli do toga da je G. B. mogao upotrijebiti vatreno oružje kojim je nanesena šteta tužiteljici, jer da je od strane djelatnika policije učinjeno sve što su po citiranoj odredbi čl. 212. ZKP/08 bili ovlašteni poduzeti, tada je od G. B. moglo biti oduzeto vatreno oružje kojim je na štetu tužiteljice počinjeno kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju te bi u tom slučaju izostala šteta koju tužiteljica trpi iz predmetnog štetnog događaja.

10. Na okolnost osnovanosti visine tužbenog zahtjeva izvedeni su dokazi saslušanjem tužiteljice te kombinirano medicinsko vještačenje po vještacima dr. med. D. Č., kirurgu, i prim. dr. sc. M. K. S., psihijatrici, stalnim sudskim vještacima liječničke struke.

10.1. U iskazu tužiteljica je navela da to se tiče zdravstvenog stanja, a vezno za ozljede koje je zadobila u štetnom događaju, da je nakon prvotnog liječenja još uvijek pod stalnom liječničkom kontrolom, odnosno često odlazi na liječničke kontrole i prima stalnu terapiju, imala je dvije operacije očiju i u skoro vrijeme mora otići na još jednu operaciju očiju, dosta vida je izgubila na lijevom oku, u nozi ima strano tijelo, odnosno puščano zrno koje nije izvađeno i „šeta“ po tijelu, svakodnevno trpi jake glavobolje, ima stalne bolove lijeve strane lica, šum u uhu i ne čuje na lijevo uho. Nadalje, zbog zadobivenih ozljeda glave i oštećenja lica mišića nije u mogućnosti u potpunosti otvoriti usta. U svakom slučaju nalazi se na čestim liječničkim kontrolama zbog svih posljedica koje i danas trpi. Niti dan danas ne može normalno funkcionirati zbog posljedica štetnog događaja, naime, i dan danas ju je strah, vrti joj se i znalo se dogoditi da vozi bicikl i jednostavno padne, a automobil ne može voziti duže od tri sata neprekidno, naime, ako duže vozi zbog vida koji joj je vrlo slab može lako izazvati prometnu nesreću jer joj je slabo u glavi i vrti joj se te gubi ravnotežu. I dan danas se liječi od posljedica ozljeda koje je zadobila u štetnom događaju, koje liječenje provodi u SR Njemačkoj, gdje trenutno živi i radi.

10.2. U kombinirani vještačkom nalazu i mišljenju od 14. veljače 2022. navedeno je da se tužiteljica u anamnezi žali da joj je nakon operacije na kostima glave smanjen opseg zagriza ustiju, što joj pravi probleme kod hranjenja jer otežano grize hranu. Teško joj je sažvakati i gutati krutu hranu. Ima pogoršanje vida na daljinu i ne vidi dalje do 50 m. Po noći ne može voziti auto. Pri dužem čitanju se umara te mora napraviti stanku da bi se odmorila. Ima česte glavobolje te mora uzimati lijekove protiv bolova (Brufen). Zbog čestih vrtoglavica ne može voziti bicikl. Lijeva strana lica joj je utrnuta uz osjećaj bockanja. Ima šum u lijevom uhu i ima osjećaj da slabije čuje na lijevo uho. Ima osjećaj slabosti u rukama. Povremeno ima bolove u obje nadlaktice osobito pri težem fizičkom naporu te mora stati sa istim i odmoriti. Često joj se javlja osjećaj utrnutosti uz bolove u lijevoj nozi osobito pri dužem stajanju i hodanju. Otežano pamti i brzo zaboravlja. Kao dijete imala je problema sa vidom zbog čega je liječena. Iz statusa glave naznačeno je da ima spušten kapak lijevog oka, lijeva zjenica ne reagira na svjetlo, lijevo oko u divergenciji. Ožiljak na desnom kapku, oko lijevog oka dužine 2 cm. Hipotrofija mišića lijeve strane lica, što dovodi do asimetrije uz hipoesteziju. Uz desnu stranu nosa, u donjem dijelu, sanirani keloid i ožiljak dužine 1,5 cm. U lijevoj sljepoočnoj regiji ispred uha udubina zbog defekta kosti promjera 2 cm sa keloidnim ožiljkom. Zagriz, tj. udaljenost gornji-donji sjekutići 2,5 cm (pri max. otvaranju usta). U jugulumu vrata keloidni ožiljak nakon traheotomije. Na nadlaktici lijeve ruke sprijeda sanirani ožiljak keloidnog tipa dužine 8 cm, postranično 13 cm i straga 5 cm, uz nekoliko točkastih ožiljaka. Hipotrofična muskulatura nadlaktice i podlaktice, kao i lijevog ramenog obruča. Na lijevoj podlaktici sprijeda keloidni ožiljak dužice 5 cm i straga 4 cm. Na desnoj nadlaktici postranično keloidni ožiljak dužine 5 cm. GMS lijeve šake slabija uz hipotrofiju mišića tenara i hipotenara. Iznad lijevog koljena keloidni ožiljak 3x1 cm (na RTG sn. zaostao metak u desnoj potkoljenici). U osobnom zdravstvenom kartonu tužiteljice vidljivo je da je provodila vježbe oba oka na Odjelu za očne bolesti OB u Virovitici od 17. travnja do 24. travnja 1998. U 5. mjesecu 2003. godine oftalmolog ordinirao očale, a u 2. mjesecu 2011. godine ordinirane leće također zbog korekcije vida. Nadalje, u osobnom zdravstvenom kartonu nije vidljivo da je tužiteljica imala težu ozljedu glave kao i extremiteta prije predmetnog štetnog događaja. U osobnom zdravstvenom kartonu zabilježeno je da je tužiteljica provela med. rehabilitaciju u Spec. bolnici za med. rehabilitaciju u Lipiku od 17. veljače do 10. ožujka 2014. godine.

10.3. U svom mišljenju vještak dr. med. D. Č. navodi da je u štetnom događaju koji se dogodio 20. listopada 2013. tužiteljica zadobila prostrijelnu ranu desne strane lica (uz nos) i lijeve jagodične regije, višeiverni prijelom lijeve gornje čeljusti (Le Fort II), lijeve jagodice, lijeve očne jame i baze lubanje u srednjem dijelu lijevo, slobodni dijelovi kosti utisnuti u mozak, nagnječenje mozga lijevog sljepoočnog režnja, otok mozga, prostrijelna rana lijeve nadlaktice, višekomadni, otvoreni prijelom lijeve nadlaktične kosti II-III stupnja, strijelna rana desne nadlaktice sa stranim metalnim tijelom, prostrijelna rana desne podlaktice, strijelna rana lijeve nadkoljenice sa stranim metalnim tijelom, koje ozljede je vještak u ukupnosti okvalificirao kao osobito teška tjelesna ozljeda. Nakon štetnog događaja tužiteljica je primljena u Hitni bolnički prijem OŽB u Našicama, gdje je učinjena inicijalna dijagnostika i započeto liječenje. Zbog teškog općeg stanja i složenosti ozljeda tužiteljica je hitno premještena u KBC Osijek. Po stabilizaciji stanja dijagnosticiraju se gore navedene ozljede, učini se operativno zbrinjavanje ozljeda glave po maksilofacijalnom kirurgu (repozicija i osteosinteza, plastika dna lijeve očne jame titanskom mrežicom, traheotomija, plastika strijelnih rana lica) te strijelnih rana extremiteta po traumatologu (revizija i debridman rana, odstranjenje metalnih stranih tijela desne nadlaktice i stabilizacija prijeloma lijeve nadlaktične kosti vanjskim fiksatorom). Potom je tužiteljica primljena u JIL. Kako je tijekom daljnjeg boravka došlo do poboljšanja općeg i lokalnog statusa premještena je na odjel Traumatologije 25. listopada 2013. 15. studenog 2013. odstrani se vanjski fixator prijeloma lijeve nadlaktice te učini AO reosteosinteza ovog prijeloma. Postavljeni sekundarni šavi. U postoperativnom tijeku tužiteljica je redovito kontrolirana po maksilofacijalnom kirurgu, neurokirurgu, oftalmologu, traumatologu i CT praćenje sanacije ozljeda glave. Kako je postop. tijek uredan i dođe do poboljšanja tužiteljica je otpuštena na kućno liječenje 21. studenog 2013. sa preporukom uzimanja lijekova protiv bolova kao i lijekova prep. po oftalmologu i MFK. Preporučeno je i redovito previjanje rana u nadl. amb uz razgibavanje slobodnih zglobova i extremiteta. Preporučena je pomoć i njega druge osobe. 29. studenog 2013. odstrane se klipse rane lijeve nadlaktice. Rehabilitacija provedena u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Lipiku od 17. veljače do 10. ožujka 2014. godine. Može se reći da je liječenje u užem smislu završeno na kt. pregledu maksilofacijalnog kirurga 4. studenog 2014., iako će tužiteljica još obavljati dodatne preglede zbog tegoba sa vidom i spuštenim gornjim kapkom lijevog oka te će imati još dva korektivna operativna zahvata na lijevom oku koja su učinjena na Očnoj klinici Sveučilišne klinike u Münchenu. 15. prosinca 2016. OP. LA kombinirana divergencjia – Op (+4/-3) sa trnspozicijom 1 MB prema gore. 25. rujna 2017. resekcija hvatišta prednjeg levatora i resekcija levatora (lijevo oko). Što se tiče duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti vještak je mišljenja da su nakon završetka liječenja kod tužiteljice zaostale slijedeće posljedice: otežano pamćenje i zaboravljivost, vanjska i unutrašnja oftalmoplegija lijevog oka (spušteni gornji kapak, zjenica ne reagira na svjetlo), pareza n. facijalisa lijevo, slabost mišića lijeve strane lica uz asimetriju, smanjen opseg zagriza ustiju, razmak gornji – donji sjekutići 2,5 cm, otežano žvakanje i gutanje hrane, zbog slabijeg vida lijevog oka ne može navečer voziti auto, pri dužem čitanju se umara i mora praviti stanke kako bi se odmorila, ima česte glavobolje i stoga uzima lijekove protiv bolova, ima vrtoglavice zbog kojih ne može voziti bicikl, trne joj lijeva strana lica uz osjećaj bockanja, slabije čuje na lijevo uho, ima osjećaj slabosti u rukama, pri težem fizičkom naporu kada radi rukama javljaju se umor i bolovi i tada se mora odmoriti, hipotroija mišića lijeve nadkoljenice, pri dužem hodu i stajanju u lijevoj nozi se jave trnci, umor i bolovi, ograničenje pokreta u lijevom laktu i lijevoj podlaktici u lakom stupnju, slabost mišića lijevog ramenog obruča, lijeve nadlaktice i lijeve podlaktice, GMS lijeve šake slabija uz hipotrofiju mišića tenara i hipotenara. Zbog gore navedenih posljedica tužiteljica mora ulagati pojačane napore pri svakodnevnim radnim i životnim aktivnostima (npr. pri dužem stajanju, hodanju, obradi vrta i okućnice, pri peglanju, nabavi i pripremi hrane, pri aktivnostima vezanim uz radni odnos – tužiteljica radi kao njegovateljica, pri čitanju, radu na PC-u, pri hranjenju i sl.) u odnosu na zdravu osobu iste životne dobi. Osim fizičkih bolova tužiteljica je trpjela i druge neugode (5 operacija, dugotrajno mirovanje, vršenje nužde u krevetu, aplikaciju urinarnog katetera, izlaganje RTG zračenju, infuziona terapija, uzimanje antibiotika i lijekova protiv bolova, vađenje šavi, kt. pregledi raznih specijalist i sl.). Može se reći da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 14 dana, srednjeg intenziteta 26 dana, slabog intenziteta 70 dana. Tuđa pomoć i njega bili su potrebni tužiteljici 2 tjedna po 8 h/dan, 2 tjedna 6h/dan, 5 tjedana po 4h/dan te još 5 tjedana po 2h/dan. Ožiljci koji su zaostali nakon završetka liječenja na licu, kao i spušteni gornji kapak lijevog oka, mogu se ocijeniti kao naruženje u srednjem stupnju uvijek vidljivo trećim osobama, dok se ožiljci zaostali na lijevoj i desnoj ruci te lijevoj nozi mogu ocijeniti kao naruženje u srednjem stupnju ponekada vidljivo trećim osobama.

10.4. U danom iskazu vještak dr. D. Č. u cijelosti je ostao kod vještačkog nalaza i mišljenja danog u zajedničkom vještačkom nalazu od 14. veljače 2022. Nakon što je završila hospitalizacija u KBC Osijek, koja je trajala od 20. listopada do 21. studenog 2013., tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 tjedna po 8 sati na dan, 2 tjedna po 6 sati na dan, 3 tjedna po 4 sata na dan te 3 tjedna po 2 sata na dan. Dakle 10 tjedana po izlasku iz bolnice, tj. od 21. studenog 2013. do 29. siječnja 2014. Nadalje, tužiteljica je još imala dvije operacije na lijevom oku u Sveučilišnoj klinici u bolnici u Münchenu. Nakon svake operacije trebala joj je tuđa pomoć i njega 1 tjedan po 4 sata na dan i 1 tjedan po 2 sata na dan. Znači za prvi boravak koji je bio od 14. prosinca do 17. prosinca 2016. tuđa njega i pomoć je tužiteljici trebala od 17. prosinca do 30. prosinca 2016. Drugi boravak je bio od 24. rujna do 26. rujna 2017. i tada su joj tuđa njega i pomoć bili potrebni od 26. rujna do 9. listopada 2017., i to u prvom tjednu 4 sata dnevno, a u drugom tjednu po 2 sata dnevno. Navedene dvije operacije koje je tužiteljica imala na lijevom oku 2017. godine u Sveučilišnoj klinici u bolnici u Münchenu smatraju liječenjem tužiteljice od posljedica zadobivenih u štetnom događaju, pa stoga može reći da se liječenje tužiteljice u užem smislu može smatrati završenim 15. listopada 2017., a sve to s obzirom na dodatnu medicinsku dokumentaciju na temelju koje je i utvrdio da je tužiteljica naknadno imala još dvije operacije na lijevom oku. Tužiteljica je bila svjesna činjenice da će posljedice ozljeđivanja u štetnom događaju biti i određeni stupanj naruženosti i da je zbog toga počela trpjeti duševne bolove već nakon prve operacije radi saniranja tjelesnih ozljeda koje je zadobila u štetnom događaju, a do koje operacije je došlo 20 listopada 2013. Nakon toga tužiteljica je imala još jednu operaciju u Osijeku 15. studenog 2013., a nakon toga imala je i operaciju radi postavljanja trahostome kako bi joj se omogućilo disanje, što je također ostavilo ožiljak na prednjem dijelu vrata. Tužiteljica je, a kako je to i naveo u svom nalazu, trpjela bolove jakog intenziteta u ukupnom trajanju od 14 dana, koje bolove je počela trpjeti već neposredno nakon ozljeđivanja u štetnom događaju i trajali su kontinuirano idućih 14 dana, nakon čega su ti bolovi prešli u bolove srednjeg intenziteta u trajanju do 26 dana, kako je to i naveo u svom nalazu. Tužiteljica je trpjele i duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti, do koje je došlo kao posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju, a tužiteljica je bila svjesna da će morati ulagati pojačane napore zbog smanjenja životne aktivnosti već u trenutku nakon zaključenja bolničkog liječenja, odnosno od 21. studenog 2013. pa nadalje. U svom nalazu se očitovao o tome u čemu se očituje to smanjenje životne aktivnosti tužiteljice i kod tih navoda u cijelosti ostaje. Činjenica što je tužiteljica tijekom 2017. godine bila podvrgnuta još dvije operacije lijevog oka nije dodatno posebno utjecala na svijest tužiteljice o svojoj naruženosti, ovo neovisno o tome što se radi o mlađoj ženskoj osobi, naime, tužiteljica je bila svjesna svoje naruženosti kao posljedice štetnog događaja još 2014. godine nakon što su bile završene operacije kojima je u to vrijeme bila podvrgnuta, te s toga ostaje kod svojih navoda da je duševne bolove zbog naruženosti tužiteljica počela trpjeti upravo od tada kada su te operacije bile okončane i kada su se posljedice naruženosti mogle vidjeti, odnosno ostale trajne.

10.5. U vještačkom nalazu i mišljenju vještakinja prim. dr. sc. M. K. S. u bitnom je navela da je u psihičkom statusu ispitanica prisvjesna, uredno orijentirana, na pregled se dovezla, komunicira uredno, afektom je anksiozna, intrapsihički napeta, niskog praga tolerancije na frustracije, održanih voljnih dinamizama, bez naznaka psihotičnih simtoma u vidu sumanutih ideja ili obmana osjetila, u sadržaju opisi stradavanja, tjelesnih ozljeda koje opisuje sa posramljenosti, sadržaji autentični sa afektivnim praćenjem, pažnja hipovigilna, klinički primjetna kognitivno mnestička oštećenja, smetnje datiranja, prisjećanja, koncentracije. Uvid očuvan. Ne iskazuje agresivne pulzije. Tijekom ispitivanja učinjen je uvid u sadržaj sudskog spisa te je provedena psihijatrijska obrada na osnovu čega se donosi završno mišljenje:

Ispitanica je zadobila teške i po život opasne strijelne multiple ozljede kranijuma te niz tjelesnih strijelnih rana s ozljedama kostiju i mekih tkiva, također životno ugrožavajućih. Ispitanica prije štetnog događaja nije bila u psihijatrijskom tretmanu niti je prema dostupnim podacima imala psihičkih poteškoća. Uredno je osobno i radno funkcionirala. Njeno intelektualno funkcioniranje je obzirom na obrazovanje te ostale dostupne podatke bilo prosječno. Nema podataka o ranijim somatskim oštećenjima. Nakon stradavanja nije psihijatrijski liječena. Aktualno provedenim pregledom te naknadno učinjenom i psihologijskom obradom nedvojbeno se utvrde simptomi organskog poremećaja ličnosti nakon moždane traume (F07.9), organskog afektivnog i kongnitivnog poremećaja (F06.3, F06.9) kao i simptomi trajnih promjena ličnosti nakon katastrofalnog događaja (F62.0). Nisu primjetne agravacjia, simulacija niti disimulacija. Nema podataka o eventualnim premorbidnim psihičkim smetnjama niti poremećaju ličnosti. Organski poremećaj ličnosti je karakteriziran znatnom promjenom uobičajenih obrazaca premorbidnog ponašanja. Aficirano je izražavanje emocija potreba i impulsa. Kognicija može biti nedostatna uglavnom ili isključivo u područjima planiranja osobnog djelovanja i predviđanja vjerojatnih osobnih i socijalnih posljedica. Smanjena je sposobnost istrajnosti u aktivnostima koje su usmjerene nekom cilju, osobito onih koja uključuju dulja razdoblja i odgođenu gratifikaciju, promijenjeno je emocionalno ponašanje, karakterizirano emocionalnom labilnošću, lakim promjenama raspoloženja do razdražljivosti, ljutnje i agresije te apatije. Simptomi se isprepliću s disforičnim ili depresivnim fazama (F06.3). Psihoorgansko oštećenje kognicije podrazumijeva pad intelektualnih i mnestičkih sposobnosti uvjetovan traumatskim oštećenjem mozga koje je verificirano u radiološki, a koja lokalizacija temporalno i frontalno odgovara kliničkoj slici. Ispitanica iskazuje simptome u vidu kronificiranog posttraumatskog stresnog poremećaja koji simptomi su verificirani tijekom pregleda u okviru ovog vještačenja te su i psihologijski verificirani, a prema DSM V klasifikaciji bolesti i poremećaja. Kod nje se ne nalazi naznaka simulacije ili agravacije. Ona je autentična tijekom pregleda. Po stradavanju, s obzirom na gubitak svijesti, ispitanica nije trpjela primarni strah. Po uspostavi kvantitativne i kvalitativne svijesti razvija intenzivan sekundarni strah koji traje do kraja liječenja, nakon čega prerasta u opisane psihičke smetnje, razvoj posttraumatskog stresnog poremećaja te organski uvjetovanih poremećaja svih aspekata ličnosti. Ispitanica ima trajna oštećenja, nedostupna korekciji, opisano oštećenje mozga dovelo je do promjene cjelokupne osobnosti ispitanice i njenog ponašanja, ona više nikada neće biti ista osoba niti je moguća obnova nastalih oštećenja. Prema dostupnim podacima štetni događaj nije potencirao ili zakomplicirao od ranije prisutne psihičke i somatske smetnje već je uvjetovao prvo manifestiranje opisanih oštećenja, koja su u direktno uzročno posljedično vezani sa stradavanjem u štetnom događaju. Funkcionalne sposobnosti ispitanice su oštećene. Ona ima teškoće u učenju novih sadržaja, oštećenje pamćenja, njena pažnja je oštećena, ekspresija emocija je oštećena zbog čega ima poteškoće u socijalnim interakcijama, njeni nagoni, potreba za zadovoljstvom kao i cjelokupni emocionalni život su deprivirani. Zaostale su trajne psihičke posljedice štetnog događaja koje se očituju i u fizičkim reakcijama, kao što su lupanje srca ili preznojavanje u okviru prisjećanja na štetni događaj, nemogućnosti opuštanja muskulature, osjećaju stalne napetosti, povremene razdražljivosti, izbjegavanje osjećaja, povremena potpuna emotivna distanciranost, disocijacija, osjećaj afektivnog zaravnjenja, teškoće koncentracije, samopodcjenjivanje, krivnja, izraženi sram, gubitak interesa u kojima je ranije uživala (ples), osjećaj prekida veze i emotivne bliskosti s nekim ljudima, sklonost povlačenju iz socijalnih i obiteljskih aktivnosti, smetnje prosnivanja. Po život opasna teška ozljeda mozga sa svim posljedicama zasigurno predstavlja trajno oštećenje duševnog integriteta i manifestira se u nizu uočljivih i objektiviziranih simptoma. Ispitanica, unatoč ulaganju dodatnih napora i osiguranja dodatne podrške, više ne uspijeva neutralizirati taj utjecaj, pa njene smetnje vidljivo kontinuirano ograničavaju njeno osobno i socijalno funkcioniranje u više područja. Trajno oštećenje duševnog zdravlja iznosi 40 % (duševne boli). S. B. iskazuje simptome kronificiranog PTPS-a u komorbiditetu s psihoorganskim oštećenjima cjelokupne ličnosti. Ona je ostala bez svijesti u trenutku ozljeđivanja te razvija intenzivan sekundarni strah, koji trpi od uspostave svijesti do kraja bolničkog liječenja. Oštećenje psihičkog zdravlja (duševne boli) je trajno i iznosi 40 %.

11. Sud u cijelosti prihvaća kombinirani vještački nalaz i mišljenje medicinskih vještaka jer je dan u skladu sa pravilima struke i vještine, utemeljen je na vjerodostojnoj medicinskoj dokumentaciji i neposrednom liječničkom pregledu tužiteljice te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogao ispitati. Na temelju utvrđenja koja proizlaze iz provedenog medicinskog vještačenja, sud smatra visinu tužbenog zahtjeva, specificiran podneskom tužiteljice od 23. travnja 2022., u cijelosti osnovanom.

11.1. Naime, s obzirom da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 14 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 26 dana te slabog intenziteta u trajanju od 20 dana, sud smatra da tužiteljici, uzimajući u obzir pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., temeljem kojeg su novčani iznosi naznačeni u Orijentacionim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH od 29. studenog 2002., br. Su-1331- VI/02 i br. Su-1372-11/02, povećani za 50 %, sud smatra da bi tužiteljici za pretrpljene fizičke bolove pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 31.600,00 kn, no s obzirom da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku, NN-53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 129/19, dalje ZPP), sud je po tom osnovu tužiteljici dosudio novčani iznos od 25.000,00 kn, koliko tužiteljica potražuje u specificiranom tužbenom zahtjevu.

11.2. Nadalje, cijeneći da je provedenim vještačenjem utvrđeno da su kod tužiteljice, kao posljedica zadobivenih ozljeda, zaostali ožiljci nakon završetka liječenja, i to na licu te spušteni gornji kapak lijevog oka, koje je kao po vještaku ocijenjeno kao naruženje u srednjem stupnju uvijek vidljivo trećim osobama, dok su ožiljci zaostali na lijevoj i desnoj ruci te lijevoj nozi ocijenjeni kao naruženje u srednjem stupnju ponekada vidljivo trećim osobama, sud smatra da bi tužiteljici, uzimajući u obzir navedeno pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV- 47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., pripadalo pravo na pravičnu novčanu naknadu uslijed duševnih bolova koje trpi zbog naruženosti u iznosu od 66.000,00 kn, no s obzirom da u parničnom postupku sud, sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP, odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, sud je po tom osnovu tužiteljici dosudio novčani iznos od 50.000,00 kn, koliko tužiteljica potražuje u specificiranom tužbenom zahtjevu.

11.3. Zahtjev za naknadom štete zbog pretrpljenog straha sud smatra u cijelosti osnovanim. Naime, provedenim vještačenjem utvrđeno je da po stradavanju, s obzirom na gubitak svijesti, tužiteljica nije trpjela primarni strah, a da se po uspostavi kvantitativne i kvalitativne svijesti kod tužiteljice razvija intenzivan sekundarni strah koji je trajao do kraja liječenja (15. listopada 2017.), slijedom čega sud smatra da, s obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje straha, uzimajući u obzir navedeno pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., tužiteljici na ime naknade štete zbog pretrpljenog straha pripada pravična novčana naknada u iznosu od 45.000,00 kn, koliko tužiteljica i potražuje u specificiranom tužbenom zahtjevu.

11.4. Nadalje, zahtjev za naknadom štete za duševne bolove koje tužiteljica trpi uslijed smanjenja životne i radne aktivnosti sud smatra također u cijelosti osnovanim. Naime, provedenim vještačenjem utvrđeno da je kod tužiteljice došlo do smanjenja životne i radne aktivnosti jer su nakon završetka liječenja kod tužiteljice zaostale posljedice: otežano pamćenje i zaboravljivost, vanjska i unutrašnja oftalmoplegija lijevog oka, pareza n. facijalisa lijevo, slabost mišića lijeve strane lica uz asimetriju, smanjen opseg zagriza ustiju, razmak gornji – donji sjekutići 2,5 cm, otežano žvakanje i gutanje hrane, zbog slabijeg vida lijevog oka ne može navečer voziti automobil, pri dužem čitanju se umara i mora praviti stanke kako bi se odmorila, ima česte glavobolje i stoga uzima lijekove protiv bolova, ima vrtoglavice zbog kojih ne može voziti bicikl, trne joj lijeva strana lica uz osjećaj bockanja, slabije čuje na lijevo uho, ima osjećaj slabosti u rukama, pri težem fizičkom naporu kada radi rukama javljaju se umor i bolovi i tada se mora odmoriti, hipotroija mišića lijeve nadkoljenice, pri dužem hodu i stajanju u lijevoj nozi se jave trnci, umor i bolovi, ograničenje pokreta u lijevom laktu i lijevoj podlaktici u lakom stupnju, slabost mišića lijevog ramenog obruča, lijeve nadlaktice i lijeve podlaktice, GMS lijeve šake slabija uz hipotrofiju mišića tenara i hipotenara, zbog kojih će tužiteljica mora ulagati pojačane napore pri svakodnevnim radnim i životnim aktivnostima (npr. pri dužem stajanju, hodanju, obradi vrta i okućnice, pri peglanju, nabavi i pripremi hrane, pri aktivnostima vezanim uz radni odnos – tužiteljica radi kao njegovateljica), pri čitanju, radu na PC- u, pri hranjenju, te da su pored toga i funkcionalne sposobnosti tužiteljice oštećene, naime, ima teškoće u učenju novih sadržaja, oštećenje pamćenja, pažnja je oštećena, ekspresija emocija je oštećena zbog čega ima poteškoće u socijalnim interakcijama, njeni nagoni, potreba za zadovoljstvom, kao i cjelokupni emocionalni život su deprivirani, te da su zaostale trajne psihičke posljedice štetnog događaja koje se očituju i u fizičkim reakcijama, kao što su lupanje srca ili preznojavanje u okviru prisjećanja na štetni događaj, nemogućnosti opuštanja muskulature, osjećaju stalne napetosti, povremene razdražljivosti, izbjegavanje osjećaja, povremena potpuna emotivna distanciranost, disocijacija, osjećaj afektivnog zaravnjenja, teškoće koncentracije, samopodcjenjivanje, krivnja, izraženi sram, gubitak interesa u kojima je ranije uživala (ples), osjećaj prekida veze i emotivne bliskosti s nekim ljudima, sklonost povlačenju iz socijalnih i obiteljskih aktivnosti, smetnje prosnivanja te da po život opasna teška ozljeda mozga sa svim posljedicama predstavlja trajno oštećenje duševnog integriteta i manifestira se u nizu uočljivih i objektiviziranih simptoma, da unatoč ulaganju dodatnih napora i osiguranja dodatne podrške, više ne uspijeva neutralizirati taj utjecaj, pa njezine smetnje vidljivo kontinuirano ograničavaju njeno osobno i socijalno funkcioniranje u više područja, slijedom čega je ocijenjeno da trajno oštećenje duševnog zdravlja tužiteljice iznosi 40 % (duševne boli) te da iskazuje simptome kronificiranog PTPS-a u komorbiditetu s psihoorganskim oštećenjima cjelokupne ličnosti, sud smatra, uzimajući u obzir navedeno pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., da bi tužiteljici zbog duševnih bolova koje trpi uslijed smanjenja životne i radne aktivnosti te trajnog oštećenja duševnog zdravlja od 40 %, pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 150.000,00 kn, no s obzirom da u parničnom postupku sud, sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP, odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, sud je po tom osnovu tužiteljici dosudio novčani iznos od 100.000,00 kn, koliko tužiteljica potražuje u specificiranom tužbenom zahtjevu.

11.5. Nadalje, provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljici uslijed posljedica ozljeđivanja, nakon završenog bolničkog liječenja u KBC Osijek, koje je trajalo do 21. studenog 2013., bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 tjedna po 8 sati na dan, 2 tjedna po 6 sati na dan, 3 tjedna po 4 sata na dan te još 3 tjedna po 2 sata na dan. Tužiteljica je imala još dvije operacije na lijevom oku u Sveučilišnoj klinici u bolnici u Münchenu (prvi boravak u bolnici trajao je od 14. prosinca 2016. do 17. prosinca 2016., a drugi boravak u bolnici trajao je od 24. rujna do 26. rujna 2017.) te joj je nakon svake operacije nakon završetka bolničkog liječenja trebala tuđa pomoć i njega 1 tjedan po 4 sata na dan i još 1 tjedan po 2 sata na dan. Slijedom navedenog, cijeneći da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega ukupnom trajanju od 406 sati, sud smatra da bi tužiteljici po tom osnovu, a temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO, pripadala naknada u iznosu od ukupno 11.368,00 kn, cijeneći da vrijednost jednog sata tuđe pomoći i njege na ovom području, po slobodnoj ocjeni suda, iznosi 28,00 kn, koji iznos pomnožen sa 406 sati tuđe pomoći i njega koja je tužiteljici bila potreba, daje iznos od navedenih 11.368,00 kn. S obzirom da u parničnom postupku, a sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP, sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, sud je po osnovu tuđe pomoći i njege tužiteljici dosudio novčani iznos od 5.000,00 kn, koliko tužiteljica potražuje u specificiranom tužbenom zahtjevu.

12. Što se tiče prigovora tužene vezano za zastaru utužene tražbine, sud smatra istaknuti prigovor neosnovanim. Naime, tužena neosnovano smatra da je nastupila zastara utužene tražbine jer da se štetni događaj zbio 19. listopada 2013., a kako je do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 27. srpnja 2020., odnosno tužbe 16. studenoga 2020., proteklo više od tri godine subjektivnog roka, u svakom slučaju više od pet godina objektivnog roka, zahtjev za mirno rješenje spora, tako i tužba, podneseni su poslije nastupa zastare. Nije sporno da je do štetnog događaja došlo, kako je to razvidno iz preslike zapisnika ŽDO u Bjelovaru br. KR-DO-443/13 od 21. listopada 2013., dana 20. listopada 2013. ( a ne 19. listopada 2013., kako to pogrešno tužena navodi), međutim, činjenica što je od nastanka štetnog događaja pa do podnošenja tužbe (tužba podnesena 16. studenoga 2020.) proteklo više od pet godina nije od relevantnog značaja za nastup zastare utužene tražbine.

12.1. Ovo stoga što se u konkretnom slučaju, kada je riječ o zastari utužene tražbine, ima primijeniti odredba čl. 231. st. 1. ZOO, kojom je određeno da kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. Prema navedenoj zakonskoj odredbi potraživanje naknade štete prouzročene kaznenim djelom počinje teći od dana kada je kazneno djelo počinjeno, a ne od dana kada je oštećena osoba saznala za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

12.2. Da je šteta koja je u štetnom događaju nastala za tužiteljicu prouzročena kaznenim djelom proizlazi iz preslike zapisnika ŽDO u Bjelovaru br. KR-DO-443/13 od 21. listopada 2013., iz kojeg je utvrđeno da je u štetnom događaju, koji se dogodio 20. listopada 2013. na državnoj cesti D2, između mjesta Orahovica i Feričanci, uporabom vatrenog oružja u tužiteljicu ispaljeno više hitaca, uslijed čega je ista zadobila, kako je to medicinskim vještačenjem nesporno utvrđeno, više prostrijelnih rana glave, lijeve i desene ruke te lijeve natkoljenice, koje ozljede su bile opasne po život te su u svojoj ukupnosti okvalificirane kao osobito teška tjelesna ozljeda.

12.3. Nije sporno da je navedene ozljede u štetnom događaju tužiteljici zadao G. B. uporabom vatrenog oružja, a s obzirom na način na koji je tužiteljica zadobila navedene ozljede i dinamiku štetnog događaja, kako to proizlazi iz iskaza A. Č., svjedoka događaja koji je i sam ozlijeđen u štetnom događaju, čiji svjedočki iskaz je sadržan u obrazloženju pravomoćne presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, posl. br. Pn-10/19 od 23. rujna 2019., proizlazi da su u radnjama počinitelja djela sadržana sva bitna obilježja kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz čl. 111. toč. 4. u svezi čl. 34. st. 1. KZ/11. Naime, isti je u svom svjedočkom iskazu između ostalog naveo "… njegova djevojka S. došla je sa svojim automobilom u Đ. odakle ga je trebala voziti na vlak, jer se u ponedjeljak trebao javiti na posao. Usput su se još skrenuli kod njegove sestre u F., a kada su nastavili sa vožnjom, uočili su da iza njih ide netko sa dugim svjetlima. S. je rekao da se makne udesno kako bi ih taj automobil obišao. Prilikom obilaženja uočili su da automobilom upravlja G. B., a pored njega je sjedila još jedna osoba. Nakon toga je u više navrata bilo međusobnih obilaženja budući je G. B. kočio, te su ga oni morali obići. Kada su shvatili da ih neće ostaviti na miru, zaustavili su automobil, te je tužitelj rekao G. B. da ih ostavi na miru. Međutim, ponovno je bilo ometanja prolaska vozilom, tako da je ponovno morao izići iz automobila, a izašla je i S. da ga uvjeri da ih ostavi na miru. Tada mu je G. rekao neka uzme njen automobil i odveze se kuda hoće, a nju će ubiti. Ponovno su se nakon toga vratili u automobil s tim što je on sjeo za volan. U jednom mimoilaženju vidio je da G. repetira pištolj, te je pomislio da će pucati u zrak jer nije mogao nikako vjerovati da bi pucao po njima. Kada su ga obišli i nastavili s vožnjom, on je počeo pucati po njima, te je u jednom trenutku S. jauknula, a on je vidio krv na ruci. Htio ju je zbog toga što brže odvesti na hitnu u O., ali je B. ponovno pretekao njihovo vozilo i stao ispred njih. Izišao je iz vozila i počeo pucati po S.. Nakon toga je i tužitelj istrčao van, da bi došao do njega i pokušao ga odvratiti od pucnjave. Kada mu se približio, opalio je u njega, te je bio pogođen u nadlakticu. Nakon toga je ispalio još jedan metak u S., te sjeo u svoj automobil i otišao. Tužitelj je uspio zvati hitnu pomoć, ali je nakon toga B. okrenuo svoj automobil i pošao prema njima, te se zaustavio, izišao i ponovno pucao u S. u predjelu glave. Kada je ispalio zadnji hitac, B. je otišao".

12.4. Utvrđenja koja proizlaze iz ovako danog iskaza A. Č. i navedene preslike zapisnika ŽDO u Bjelovaru br. KR-DO-443/13 od 21. listopada 2013., u kojem su konstatirani materijalni tragovi zatečeni na mjestu događaja, koji z kojih nedvojbeno proizlazi da je u štetnom događaju ispaljeno više hitaca iz vatrenog oružja te da je tom prilikom tužiteljicom zadobila više prostrijelnih rana, cijeneći pri tome sve okolnosti koje su prethodile štetnom događaju, a vezano za prijetnje smrću koje je G. B. u više navrata tijekom 2013. godine upućivao tužiteljici te da je protiv G. B. bila podignuta optužnica ODO u Virovitici br. K-DO-493/13 od 15. listopada 2013., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, jer da je od ožujka 2013. do 10. rujna 2013. godine, nezadovoljan time što je tužiteljica raskinula ljubavnu vezu s njim, u cilju da ustraši tužiteljicu, istoj slao sms poruke i učestalo nazivao prijeteći joj da će je ubiti, nesporno ukazuju da su radnjama G. B. u navedenom štetnom događaju ostvarena sva bitna obilježja kvalificiranog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 111. toč. 4. u svezi čl. 34. st. 1. KZ/11. da je za navedeno kazneno djelo je zapriječena kazna zatvora najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora, zastara kaznenog progona za isto djelo nastupa protekom 40 godina od počinjenja djela (čl. 81. st. 1. toč. 1. KZ/11).

12.5. S obzirom na sve navedeno, utvrdivši da je šteta koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju prouzročena kaznenim djelom za koje zastara kaznenog progona nastupa protekom 40 godina od počinjenja kaznenog djela, utvrđeno je da zahtjev tužiteljice za naknadom štete nije zastario jer je tužba podnesena 16. studenoga 2020., dakle prije nastupa zastare kaznenog progona. Potrebno je istaknuti da činjenica što počinjenje navedenog kvalificiranog kaznenog djela ubojstva u pokušaju, iz čl. 111. toč. 4. u svezi čl. 34. st. 1. KZ/11, nije utvrđeno pravomoćnom presudom u kaznenom postupku nije od relevantnog značaja za donošenje meritorne odluke u ovom postupku. Ovo stoga što do pokretanja kaznenog postupka nije došlo iz procesnih razloga, odnosno uslijed smrti počinitelja G. B., koji je, kako je to razvidno iz smrtnog lista Matičnog ureda Donji Miholjac od 8. studenoga 2013. (list 12 spisa Općinskog suda u Virovitici br. K-499/13), umro 20. listopada 2013.. Slijedom toga, sud je u parničnom postupku ovlašten utvrđivati da li je navedeno kazneno djelo počinjeno, budući se to pitanje u ovom postupku pojavljuje kao prethodno pitanje o čijem rješenju ovisi odluka o postavljenom tužbenom zahtjevu.

13. S obzirom na sve navedeno, utvrdivši da za naknadu štete koju je u štetnom događaju pretrpjela tužiteljica postoji odgovornost tužene, sud je temeljem odredbe čl. 1045. ZOO tužbeni zahtjev u cijelosti usvojio te tuženu obvezao da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od ukupno 225.000,00 kn, i to na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje za pretrpljene fizičke bolove, pretrpljeni strah, duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti i duševne bolove zbog naruženosti iznos od 220.000,00 kn, dok je na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege tužiteljici dosuđen iznos od 5.000,00 kn.

13.1. Na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužena je dužna temeljem odredbe čl. 1103. ZOO tužiteljici platiti zakonske zatezne kamate počevši od, kako to tužiteljice u postavljenom tužbenom zahtjev potražuje, dana podnošenja tužbe 16. studenoga 2020. Naime, odredbom čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

13.2. Na dosuđeni iznos imovinske štete tužena je dužna tužiteljici platiti zakonske zatezne kamate počevši od dana donošenja presude 8. srpnja 2022., s obzirom da je visina dosuđene imovinske štete utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, kojim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade imovinske štete.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 129/19), temeljem koje odredbe je sud obvezao tuženu da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 50.375,00 kn, i to 2.500,00 kn za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora (Tbr. 28. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN-142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje Tarifa), 2.500,00 kn na ime nagrade punomoćnice za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), 15.000,00 kn za zastupanje na ročištima održanim 3. veljače, 31. ožujka, 19. svibnja i 7. srpnja 2021. te 18. svibnja i 15. lipnja 2022. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 500,00 kn na ime nagrade punomoćnice za pristup na ročište za objavu presude od 8. srpnja 2022. (Tbr. 9. toč. 3. Tarife), 10.000,00 kn za sastav obrazloženih podnesaka od 23. studenoga 2020., 17. veljače i 24. kolovoza 2021. te 26. travnja 2022. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 7.625,00 kn na ime PDV-a od 25 % (Tbr. 42. Tarife), 7.800,00 kn za troškove medicinskih vještačenja, 1.850,00 kn za sudsku pristojbu na tužbu (Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, NN-53/19 i 92/21, dalje Uredba) te 2.600,00 kn za sudsku pristojbu na presudu (Tbr. 2. st. 1. Uredbe).

14.1. Slijedom navedenog, sud je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova usvojio do iznosa od 50.375,00 kn, dok je zahtjev za isplatom iznosa od 9.612,50 kn sud kao neosnovan odbio.

U Slatini, 8. srpnja 2022.

S u d a c :

Josip Bočkai, v.r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi rješava županijski sud.

Dostaviti:

1. I. S., odvjetnica iz S. - punomoćnica tužiteljice.

2. ODO u V., Građansko upravni odjel - z.z. tužene.