REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn-723/2019

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirjani Rubić, u pravnoj stvari tužitelja Ž. L., O.:… iz S., kojeg zastupa

opunomoćenica J. M., odvjetnica iz odvetničkog društva L. i Č.,

j.t.d. S., protiv tužene R. H., O.:…, koju zastupa

O. S., radi naknade štete, nakon glavne i javne

rasprave, održane 5. svibnja 2022., u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja K. P., odvjetničke vježbenice u O. L. i Č. j.t.d. i zakonske zastupnice tužene M. P., na ročištu za objavu održanom 8. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 5.500,00 kn sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od 15. rujna 2015. pa do isplate.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnične troškove".

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi.

II. Dužan je tužitelj naknaditi parnične troškove tuženoj u iznosu od 1.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 3. prosinca 2019. predao ovom sudu tužbu radi naknade štete.

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je odvjetnik, da je protiv njega Ž. (dalje: Ž.) u S. povelo kazneni postupak koji se vodio pred

Ž. S. (dalje: Ž. S.) pod brojem K. 16/2001, da je 15. rujna

1996. lišen slobode, da je nakon toga sud donio rješenje o provođenju istrage, da je nakon završene istrage Ž. državno odvjetništvo protiv tužitelja podnijelo optužnicu broj K.-117/96 od 29. prosinca 2000., da je Ž. sud u S. proveo kazneni postupak u predmetu K. 16/01, da je 27. lipnja 2014. Ž. sud u S.

donio presudu kojom je tužitelja proglasio krivim za kaznena djela iz čl. 337. st. 4. K. i dr. i osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Nadalje, navodi da je sudac Ž. suda u S. M. P. H. odvjetničkoj komori

(dalje: H.) podnio disciplinsku prijavu protiv tužitelja i dostavio presudu Ž. suda u S. K. -16/01 od 27. lipnja 2014. te da je H. odvjetnička

komora 8. rujna 2014. donijela R. broj kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva jer je proglašen krivim i osuđen presudom Ž. suda u S. broj K. 16/01. V. sud R. H. je ukinuo

osuđujuću presudu Ž. suda u S. i protiv tužitelja odbio optužbu.

R. H. odvjetničke komore broj od 5. srpnja 2017. je ukinuto

rješenje od 8. rujna 2014. na način da je ''ukinuta obustava prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti''. Za vrijeme trajanja mjere zabrane obavljanja odvjetništva tužitelj nije mogao obavljati odvjetničke poslove, zastupati, sastavljati isprave, davati pravne savjete, čime je pretrpio štetu. Tužitelj navodi da je se tuženiku obratio u mirnom postupku, ali je tuženik odbio zahtjev tužitelja. U predmetu O. suda u

N. Z. poslovnog broja P.-217/2015 tužitelj je kao opunomoćenik zastupao

I. T. i A. T.. No, nakon donošenja rješenja H.-a tužitelj nije mogao poduzimati radnje u ovom predmetu, nije mogao pisati podneske, nije mogao zastupati T. pa tako nije mogao kao punomoćnik zastupati tu stranku 15. rujna 2015., čime je tužitelju nastupila šteta u iznosu od 5.500,00 kuna prema odredbi Tbr. 11.1. i 36.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženu obvezati na isplatu iznosa od 5.500,00 kn s pripadajućim kamatama i troškovima parničnog postupka. Ujedno je zatražio da ga sud oslobodi od plaćanja sudske pristojbe.

2.U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 7. srpnja 2021., tuženik predlaže odbaciti predmetnu tužbu kao nedopuštenu s obzirom da u konkretnom slučaju nije ostvarena pozitivna procesna pretpostavka propisana odredbom članka 186. a) Zakona o parničnom postupku (Narodne novine" 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., i 70/19 dalje: ZPP). Naime, kad se usporedi zahtjev za mirno rješenje spora od 25. listopada 2018. i predmetna tužba, evidentno je da zahtjev za mirno rješenje spora ne sadrži određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, kao ni dokaze kojima se utvrđuju činjenice na kojima tužitelj temelji takav zahtjev, a što mora sadržavati u skladu s odredbom članka 186. a) u vezi s odredbom članka 186. ZPP-a. Podredno, osporava se predmetni tužbeni zahtjev u cijelosti, predlaže isti odbiti i obvezati tužitelja na podmirenje parničnog troška tuženoj. Ističe se prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Naime, tužitelj potražuje naknadu štete na ime izmakle dobiti, budući da u predmetu O. suda u N. Z. poslovnog broja P. -217/2015 u

kojem je kao opunomoćenik zastupao I. T. i A. T., istog nije

mogao zastupati na raspravi od 15. rujna 2015. zbog čega da mu je nastupila šteta u iznosu od 5.500,00 kuna. Međutim, tužitelj nije dostavio dokaz o tome je li odvjetničku djelatnost obavljao samostalno, u zajedničkom uredu ili u odvjetničkom društvu. Naime, ukoliko je u razdoblju od 8. rujna 2014. do 5. srpnja 2017. (za koje vrijeme je bila na snazi odluka kojom se tužitelju obustavlja obavljanje odvjetništva) tužitelj bio član i osoba ovlaštena za zastupanje u javnom trgovačkom društvu koje obavlja odvjetničke poslove, sve radnje koje bi tužitelj u tom razdoblju kao odvjetnik mogao poduzimati bile bi isključivo u ime i za račun javnog trgovačkog društva. Dakle, eventualna šteta o kojoj tužitelj govori, ako je uopće i nastala, bila bi šteta trgovačkog društva, budući da članovi javnog trgovačkog društva sve radnje u okviru poslovanja društva poduzimaju u ime i za račun društva, a sve u skladu s relevantnim odredbama Zakona o trgovačkim društvima, Zakona o obveznim odnosima i Zakona o odvjetništvu. Nadalje, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer tužitelj potražuje naknadu štete koja mu je nastala uslijed odluke o obustavi obavljanja odvjetništva, a koju odluku nije donijela RH, već H. odvjetnička komora. Ističe se i kako tužitelj nije dokazao da su ostvarene materijalno-pravne pretpostavke odgovornosti tužene za eventualnu štetu koju je pretrpio tužitelj jer u postupanju pravosudnih tijela prilikom vođenja kaznenog postupka protiv tužitelja nije bilo elemenata nezakonitog, odnosno nepravilnog rada. Na temelju odredbe članak 59. Zakona o odvjetništvu, sud je bio dužan obavijestiti H. o izricanju osuđujuće presude odvjetniku. Dakle, tužena nije donijela odluku kojom se tužitelju obustavlja obavljanje odvjetništva, a sama okolnost da je protiv tužitelja vođen kazneni postupak i da je taj postupak završen presudom kojom je odbijena optužba nije od značaja za postojanje odštetne odgovornosti tužene jer se vođenje kaznenog postupka u slučaju kada je postupak završen odbijajućom presudom ne može smatrati protupravnom štetnom radnjom. Predlaže se predmetnu tužbu odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te tužitelju naložiti plaćanje parničnog troška tuženoj.

3.Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to: zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora od 25. listopada 2018. (list 4 spisa), odgovor tuženika od 3. prosinca 2018. (list 5 spisa), dopis H. odvjetničke komore broj: od 15. veljače 2022. (list 16-17

spisa), spis O. suda u N. Z. poslovnog broja P.-217/2015, kao i

I. odvjetnika H.-a, time da je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka M. P., R. L., L. P. i I. T. jer kraj

postignutih činjeničnih utvrđenja izvođenja tih dokaza nije smatrao potrebnim.

3.1. Stranke su popisale parnični trošak.

4.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.Radi se o sporu male vrijednosti, zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl. 457. do 467. ZPP-a jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn.

6.Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženiku radi naknade štete i to izmakle dobiti tužitelja radi nemogućnosti da kao opunomoćenik – odvjetnik poduzima radnje u predmetu O. suda u N. Z. P. -217/2015 u

kojem su ga opunomoćili da ih zastupa I. T. i A. T. pa da tako nije mogao kao punomoćnik zastupati te stranke na ročištu održanom 15. rujna 2015. čime da je tužitelju nastupila šteta u iznosu od 5.500,00 kuna, a sve radi R. H. odvjetničke komore broj od 8. rujna 2014. kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva jer je bio proglašen krivim i osuđen presudom Ž. suda u S. pod poslovnim brojem K-16/01, a koja je kasnije ukinuta odlukom VSRH.

7.Nije sporno na koji način je vođen i kako je završio predmet Ž.

suda u S. pod poslovnim brojem K-16/01 te kada je i koja rješenja donio H. postupajući po disciplinskoj prijavi suca Ž. suda u S..

Presudom Ž. suda u S. pod poslovnim brojem K-16/01 od 27.

lipnja 2014. ovdje tužitelj Ž. L. bio je proglašen krivim zbog počinjenja više kaznenih djela radi čega mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine.

Rješenjem H.-e broj od 8. rujna 2014. utvrđeno je kako je odvjetniku Ž. L. obustavljeno obavljanje odvjetništva danom primitka te odluke do drugačije odluke disciplinskih tijela, a ovo rješenje doneseno je po zaprimanju gore označene presude Ž. suda u S., kako proizlazi iz

podneska disciplinskog tužitelja H. od 8. rujna 2014. Ovdje treba napomenuti da je u skladu s odredbom članka 59. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj 9/94., 117/08., 50/09., 75/09. i 18/11. – dalje: ZO) sud odnosno drugo državno tijelo dužno obavijestiti Komoru o pokretanju prekršajnog odnosno kaznenog postupka i određivanju pritvora protiv odvjetnika, izricanju osuđujuće presude odvjetniku i o odluci kojom se pravomoćno završava kazneni ili prekršajni postupak protiv odvjetnika.

Čitanjem presude V. suda R. H. pod poslovnim brojem

U.-1/15-4 od 15. srpnja 2015. utvrđeno je kako je odbijen priziv Ž. L.

podnesen protiv gore označenog rješenja H. od 8. rujna 2014.

Presudom i rješenjem V. suda R. H. pod poslovnim

brojem I. K.-646/14-17 od 23. svibnja 2017. preinačena je presuda Ž. suda u S. od 27. lipnja 2014. te je odbijena optužba protiv ovdje tužitelja Ž. L.

radi počinjenja kaznenih djela koji su mu stavljani na teret, dok iz rješenja H. broj od 5. srpnja 2017. proizlazi kako je označenog dana ukinuto rješenje

Izvršnog odbora H. od 8. rujna 2014. kojim je Ž. L. obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva.

Nesporno je da je u razdoblju od 8. rujna 2014. do 5. srpnja 2017. tužitelju bila na snazi mjera zabrane obavljanja odvjetništva.

8.Sporno je je li tužba dopuštena, sporna je pasivna legitimacija tuženika i osnovanost tužbenog zahtjeva.

9. Kao što je uvodno navedeno, nije sporno da je tužitelju rješenjem H. -e od 8. rujna 2014. obustavljeno obavljanje odvjetništva danom primitka te odluke do pravomoćnog okončanja disciplinskog postupka ili do drugačije odluke disciplinskih tijela, koja odluka je donesena po zaprimanju presude Ž. suda u S. pod poslovnim brojem K-16/01 od 27. lipnja 2014.

Nije sporno da je odvjetnik Ž. L. osnivač i član O. društva

L. i Č. j.t.d., a pored njega još je niz članova. Tužitelj je bio jedan od članova-osnivača odvjetničkog društva L. i dr. u likvidaciji iz S. (ranije L.

i dr. j.t.d., odnosno L. i P. odvjetničko društvo), a ujedno jedan od članova- osnivača odvjetničkog društva L. i Č. j.t.d.

10. Među strankama je sporno je li ispunjena procesna pretpostavka dopustivosti tužbe.

U skladu s odredbom članka 186. a) stavak 1. ZPP-a osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv R. H. dužna se prije podnošenja tužbe obratiti nadležnom D. odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

Tužitelj je uz tužbu priložio zahtjev za mirno rješenje spora koji je podnio nadležnom D. odvjetništvu u S., koji je zaprimljen 25. listopada 2018. i u kojem je naveo da je u predmetu Ž. suda u S. poslovni broj K-16/01

presudom V. suda R. H. poslovni broj K. -646/14 odbijena

optužba te da je tužitelj pretrpio imovinsku i neimovinsku štetu u iznosu od 15.170.000 kn pa je predložena isplata tog iznosa.

Ovaj sud smatra da nema mjesta odbačaju tužbe u ovoj pravnoj stvari, budući da je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora naveo broj kaznenog postupka koji se pred Županijskim sudom u Splitu vodio protiv njega i koji je završio na povoljan način za njega te da je pretrpio štetu u iznosu koji je veći od iznosa koji traži u ovom postupku radi čega sud nalazi da je tužitelj u zahtjevu naveo sve bitne činjenice o kojima ovisi zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva kao i određen novčani iznos te je time, i bez obzira što iznos nije identičan iznosu koji potražuje u ovom postupku, ispunio procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe za naknadu štete u ovom postupku.

11.Nadalje, sporna je pasivna legitimacija tuženika. Disciplinski postupak Hrvatske odvjetničke komore pokrenut je vezano za predmet Ž. suda u

S. pod poslovnim brojem K-16/01, što je i rezultiralo rješenjem H.

odvjetničke komore od 8. rujna 2014. kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva.

Naime, tužitelj je presudom Ž. suda u S. 27. lipnja 2014.

proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora od dvije godine, nakon toga je po disciplinskoj prijavi iz tog predmeta H. odvjetnička komora donijela rješenje kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva, a naknadno je prema tužitelju optužba odbijena.

H. odvjetnička komora je R. od 5. srpnja 2017. ukinula svoje

R. od 8. rujna 2014. na način da je ukinuta obustava prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti. Dakle, postoji uzročno posljedična veza između vođenja kaznenog postupka pred Ž. sudom u S. i donošenja rješenja H. -a,

što znači da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

Sud smatra kako u predmetu Ž. suda pod poslovnim brojem K-16/01

nije bilo nezakonitog ili nepravilnog rada suca prilikom obnašanja sudačke dužnosti u smislu odredbe iz članka 105. stavak 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18. i 126/19.) budući je odluku donijelo vijeće Ž. suda u S. po provedenom zakonitom i neovisnom postupku u kojem nije nađeno okolnosti koje bi ukazivale na nepravilan ili nezakonit rad suca u obnašanju sudačke dužnosti, slijedom čega nije nađeno mjesta primjeni gore citirane odredbe, a ujedno je bilo suvišno izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka predloženih po tužitelju.

Pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ili neutemeljenog uhićenja zajamčeno je međunarodnim pravom o ljudskim pravima i slobodama te odredbom iz članka 25. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske po kojoj svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen, ima u skladu sa zakonom pravo na odštetu i javnu ispriku. Tako je navesti kako je odredbom čl. 14. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. dalje ZKP/08) osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna te druga prava utvrđena zakonom.

Ovaj je postupak bio propisan i ranijim Zakonom o kaznenom postupku (Narodne novine 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 115/08. dalje ZKP/97) u Glavi XXX a na temelju odredbe čl. 573.al. 3. ZKP/08 odredbe Glave XXX ZKP/97 su i nadalje u primjeni do donošenja posebnog zakona.

Prema čl. 476. st. 1. ZKP/97 (čl. 494.st.1.) pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba prema kojoj je bila pravomoćno izrečena kazanena sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena, osim ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zato što je u novom postupku oštećenik kako tužitelj, odnosno privatni tužitelj odustao od progona ili što je oštećenik odustao od prijedloga a do odustanka je došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom.

Prema čl. 478 st. 3. ZKP/97 tužba se podnosi protiv RH.

Dakle, nakon što je odlukom VSRH preinačena osuđujuća odluka Ž.

suda u S. tako što je prema tužitelju odbijena optužba, slijedilo bi kako tužitelj temeljem naprijed citiranih odredbi ZKP/97,/08 ima pravo na naknadu štete ukoliko se utvrdi da ju je pretrpio.

12.Pregledom spisa O. suda u N. Z. poslovnog broja P.-

217/2015 utvrđeno je da u istom uz tužbu I. T. i maloljetnog A.

T. zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici I. T. prileži opća punomoć od 5.kolovoza 2005. koju su spomenuti tužitelji (dakle I. T. kao tužiteljica a ujedno i majka i zz drugotužitelja A. T.) ispustili odvjetnicima

Ž. L. i M. M. iz S.,. Dakle, tužitelj u tom

predmetu nije bio jedini punomoćnik spomenutih stranaka.

Na raspravi održanoj pred tim sudom 15. rujna 2015. za tužitelje bio je prisutan zamjenik opunomoćenika tužitelja I. B., odvjetnik u Z..

U tom je predmetu naime priložena zamjenička punomoć „U S. 4. prosinca 2006.“ kojom Ž. L., odvjetnik i član uprave odvjetničkog društva L. i dr. j.t.d. daje ovlast odvjetniku I. B. iz Z. za zastupanje u predmetu P.- 830/06 (kasnije P.-217/2015), a priložena zamjenička punomoć opskrbljena je štambiljem odvjetnika Ž. L., kao i O. društva L. i dr. javno

trgovačko društvo S. (list 75 spisa O. suda u N. Z. poslovnog broja P.-217/2015).

Prileži tom spisu i zamjenička punomoć od 10. rujna 2009. koju je odvjetnik Ž. L. iz odvjetničkog društva L. i dr. j. t. d. ispustio odvjetnicima u

Z. I. B. i S. V., također opskrbljena je štambiljem odvjetnika

Ž. L., kao i O. društva L. i dr. javno trgovačko društvo S.

(list 89 tog spisa), a zamjenička punomoć istog sadržaja ispuštena je i 25. listopada 2012. odvjetnici iz Z. Z. S. K. (list 113).

U tom su predmetu na rasprave i pristupali navedeni odvjetnici kao zamjenici, a podnesci tužitelja sastavljani su na memorandumu odvjetničkog društva L. i dr. jtd, odnosno L. i Č. j.t.d., kako je to razvidno iz priloženog spisa.

13.Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZO-a dva ili više odvjetnika upisanih u imenik odvjetnika Komore mogu osnovati odvjetnički ured sa svojstvom pravne osobe (odvjetničko društvo), koje se osniva kao javno trgovačko društvo ili kao društvo s ograničenom odgovornošću (st. 2.). Na odvjetničko društvo se na odgovarajući način primjenjuje Zakon o trgovačkim društvima (st. 3.). U odredbi čl. 29. st. 1. ovog Zakona propisano je da pravnu pomoć u odvjetničkom društvu mogu pružati samo odvjetnici i odvjetnički vježbenici, a odvjetnici koji rade u odvjetničkom društvu ne moraju biti članovi društva (st. 2.). Prema odredbi čl. 30. st. 2. ZO-a odvjetnik koji radi u društvu dužan je pružati one oblike pravne pomoći koje mu odredi društvo, ako ugovorom sklopljenim između društva i odvjetnika nije drugačije određeno. Nije sporno da je tužitelj član i osnivač odvjetničkog društva L. i Č .

j.t.d. S., kao ni da je tužitelj bio član i osnivač odvjetničkog društva L. i dr. u likvidaciji, ranije L. i dr. j.t.d., odnosno L. i P. odvjetničko društvo

Na raspravi od 15. rujna 2015. u predmetu P.-217/2015 tamošnje tužitelje je temeljem zamjeničke punomoći ranije citirane, a datirane 4. prosinca 2006., što je bilo u vrijeme kada je tužitelj bio član i osnivač odvjetničkog društva L. i dr. j.t.d. zastupao i pristupio na to ročište I. B., odvjetnik u Z..

Stoga ni tužitelju ni odvjetničkom društvu nije nastala bilo kakva šteta koja bi bila u uzročno-posljedičnoj vezi s donošenjem rješenja H.-a.

Kako je na spornu raspravu na temelju zamjeničke punomoći ispuštene od strane odvjetnika Ž. L., kao odvjetnika i člana uprave tadašnjeg odvjetničkog društva L. i dr. j.t.d. pristupio I. B., odvjetnik u Z., nije došlo do gubitka zarade u visini troškova zastupanja ni tužitelju ni odvjetničkom društvu.

Članovi društva koje je osnovano kao javno trgovačko društvo, naime, solidarno odgovaraju za obveze odvjetničkog društva. Javno trgovačko društvo je trgovačko društvu u koje se udružuju dvije ili više osoba zbog trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom, a svaki član društva odgovara vjerovnicima društva neograničeno solidarno cijelom svojom imovinom (članak 68. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima – "Narodne novine" broj: 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13., 110/15. i 40/19.). Prema odredbi članka 78. ovog Zakona svaki član društva ima pravo i obvezu voditi poslove društva.

Tužitelj u ovom slučaju vezano za zastupanje tužitelja I. T. i A.

T. (koji su pored tužitelja opunomoćili i odvjetnicu M. M.) u predmetu

O. suda u N. Z. poslovnog broja P.-217/2015 nije dokazao da mu

je postupanjem tuženika vezano za obustavu prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti nastala bilo kakva šteta koju bi tuženik trebao naknaditi. Dakle, u predmetu O. suda u N. Z. poslovnog broja P. -217/2015 tužitelju

nije izmakla nikakva dobit koju bi isti dokazao, a koju bi mu tužena u vidu naknade štete trebala naknaditi.

14.Stoga je tužbeni zahtjev trebalo u cijelosti odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

15.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 163. i 164. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti izgubio spor pa ga je trebalo obvezati na naknadu troškova kojima je bila izložena tužena. Tuženoj je sud priznao trošak sastava odgovora na tužbu od 75 bodova i zastupanja na raspravi od 5. svibnja 2022. od 75 bodova (ukupno 150 bodova). Ukupan broj bodova od 150 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.). Iznos koji se tim postupkom dobije (1.500,00 kn) predstavlja trošak koji je trebalo priznati tuženoj i koji je dužan podmiriti tužitelj, zbog čega je odlučeno kao u točci II. izreke rješenja. Na dosuđeni trošak tuženiku pripada kamata od presuđenja pa do isplate što je utemeljeno na odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. dalje: OZ).

Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

16.Sud je odbio prijedlog tužitelja za oslobađanje od plaćanja sudske pristojbe kao neosnovan, radi čega je riješeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

Naime, pogrešno tužitelj smatra da time što je tužena R. H., u

smislu odredbe članka 11. stavak 1. točka 1. ZPP-a, oslobođena od plaćanja sudske pristojbe i tužitelj kao druga stranka u postupku automatski mora biti oslobođen od plaćanja sudske pristojbe jer u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 11. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine 118/18 dalje ZSP).

Također je reći i kako prema odredbi članka 172. ZPP-a pravo na oslobođenje od plaćanja troškova postupka i pravo na stručnu pomoć stranka ostvaruje na način i uz uvjete propisane posebnim propisom kojim se uređuje besplatna pravna pomoć, a uvjeti i postupak za ostvarivanje pravne pomoći propisani su odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“ br. 143/13., 9 8 / 1 9 – dalje: ZBPP).

Odredbe ZBPP-a propisuju da je oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi vrsta sekundarne pravne pomoći koja se pokreće podnošenjem zahtjeva nadležnom uredu državne uprave koji temeljem članka 17. stavak 1. ZBBP-a o zahtjevu odlučuje rješenjem. Dakle, za odlučivanje o zahtjevu za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi nije nadležan sud, pa kako tužitelj i ne tvrdi da je oslobađanje zatražio od nadležnog tijela niti je dostavio o d l u k u kojom se oslobađa od plaćanja sudskih pristojbi ovaj sud je mi š ljenja da je upravo tužitelj dužan platiti sudsku pristojbu na tužbu jer je odredbom članka 3. ZSP-a određeno da je pristojbu dužna platiti osoba na čiji se zahtjev, ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom, a za podneske koje podnosi, a prema odredbi članka 4. ZSP-a obveza plaćanja pristojbe nastaje (za tužbe, pravne lijekove, prigovore i sl.) u trenutku predaje.

Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci

U Splitu 8. srpnja 2022.

SUTKINJA

Mirjana Rubić v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira što na isto nije pristupila

- od dana primitka pisanog prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA: