REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
STALNA SLUŽBA U KRAPINI
Krapina, Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1
Poslovni broj 12 Pr-1559/2021-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sutkinji Romani Mališ, u pravnoj stvari tužitelja D.K., OIB ..., K. T., zastupanog po punomoćniku M.C., odvjetniku u Z., protiv tuženika P. G. d.o.o. za prijevoz, usluge, trgovinu i putničku agenciju, OIB …, K., zastupanog po punomoćnici R. P., dipl. iur., radi nedopuštenosti otkaza, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 11. svibnja 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 8. srpnja 2022., donio je, objavio je i
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:
"1. Utvrđuje se da tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 06. svibnja 2021. godine kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 11. veljače 2019. godine, te tuženikova Odluka kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava od 04. lipnja 2021. godine, nisu zakonite niti dopuštene, te da radni odnos tužitelja D. K. iz K. T., OIB:…, kod tuženika P. G. d.o.o. sa sjedištem u K., OIB: …, nije prestao, pa se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad na odgovarajuće radno mjesto na neodređeno vrijeme, sve u roku od 8 dana.
2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana."
kao neosnovanim.
II Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj i tuženik 11. veljače 2019. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto prometnika. Nadalje navodi, da je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 6. svibnja 2021. (dalje: Odluka o otkazu) tužitelju otkazao Ugovor o radu sklopljen 11. veljače 2019. Odluka o otkazu je uručena tužitelju 12. svibnja 2021., te je isti u zakonskom roku podnio tuženiku Zahtjev za zaštitu prava od 14. svibnja 2021., zaprimljen od strane tuženika 21. svibnja 2021., koji je donio novu Odluku od 4. lipnja 2021. kojom odbija Zahtjev za zaštitu prava tužitelja. Prvenstveno tužitelj ističe kako je Odluka o otkazu nedopuštena prvenstveno zato što Zakon o radu predviđa izvanredno otkazivanje ugovora o radu ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Navedeno znači da zakon uvjetuje opravdanost izvanrednog otkaza okolnostima ukoliko bi nastala osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa što dovodi do nemogućnosti nastavka radnog odnosa. Stoga bi iz samog obrazloženja odluke o otkazu moralo nedvojbeno proizlaziti da je odluci o otkazu prethodilo ponašanje radnika koje predstavlja tešku povredu radne obveze, odnosno da postoje okolnosti koje upućuju na povredu obveze iz radnog odnosa koja imaju posebno teški karakter opravdavajući donošenje najteže odluke o prestanku ugovora o radu, a to je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a što se ocjenjuje u svakom pojedinom slučaju u vezi s prirodom povrede i prirodom posla koji se obavlja. Iz samog obrazloženja odluke, takvi važni, opravdani, dokazani i obrazloženi razlozi ne proizlaze. Navodi iz pobijane Odluke o otkazu netočni su i kontradiktorni, razlogom otkaza ugovora o radu predviđena je povreda radne obveze. Sam tuženik u obrazloženju svoje Odluke o otkazu navodi kako su "njegovi vozači sakupljali novac s ciljem pomoći za podmirenje troškova pogreba preminulog oca njihovog kolege S. P.", dakle tužitelj nije sakupljao novac po nalogu poslodavca – što bi eventualno predstavljalo radni zadatak – nego se novac prikupljao po inicijativi pojedinaca – radnih kolega radi pomoći drugom kolegi. Ovdje se nipošto ne radi o obavljanju ili ne obavljanju (izvršavanju ili neizvršavanju) radnog zadatka – posla iz djelatnosti tuženika za koje je poslove tužitelj zaposlen kod tuženika, već o privatnoj odluci pojedinaca o sakupljanju dobrovoljnih priloga u svrhu financijske pomoći drugom kolegi. Sve i da je prilikom sakupljanja novaca za pomoć pri organizaciji sprovoda došlo do nesuglasica, isto predstavlja eventualni spor koji osobe koje su novac uplatile imaju riješiti među sobom, a ne nastalu situaciju podvesti pod domenu radnog prava, jer pogrebne usluge nisu djelatnost kojom se tuženik bavi niti je tuženik za navedenu djelatnost registriran. Tužitelj je na inicijativu svojih kolega sakupljao novac za pomoć kolegi kojem je otac preminuo. Novac je sakupljao do 26. travnja 2021. (s time da je od 12. travnja 2021. do 20. travnja 2021. koristio godišnji odmor po nalogu tuženika). Nakon povratka s godišnjeg odmora, radnik je i dalje sakupljao novac i čekao s predajom, a sve u nadi da će još netko od kolega sudjelovati u novčanoj pomoći. Tužitelj je bez odgode, na poziv D. B. 26. travnja 2021., također zaposlenika tuženika, odmah predao do tada sakupljeni novac. Nejasno je temeljem čega poslodavac zaključuje da je tužitelj sakupljeni novac namjeravao zadržati za sebe. Međutim, na temelju navedene pretpostavke tuženik je donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, što istu čini nedopuštenom. Radi navedenog tužitelj predlaže da se da se donese presuda kojom se utvrđuje da je tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu nezakonita i nedopuštena te da radni odnos nije prestao i da se tuženiku naloži da tužitelja vrati na rad na odgovarajuće radno mjesto na neodređeno vrijeme, uz naknadu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da navodi tužitelja iz tužbe pod točkom I i II tužbe nisu sporni dok u točci III tužbe tužitelj nerazumljivo i na isključiv način tumači da Zakon o radu (N.N. br. 93/2014, 127/2017, 98/2019 - dalje ZoR) uvjetuje opravdanost izvanrednog otkaza okolnostima ukoliko bi nastala osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa što dovodi do nemogućnosti nastavka radnog odnosa. U ovom fakultativnom sadržaju tužbe manifestira se tužiteljevo shvaćanje o pravnoj osnovi svog tužbenog zahtjeva prema kojem iz samog obrazloženja odluke o otkazu mora nedvojbeno proizlaziti da je istoj prethodilo ponašanje tužitelja koje predstavlja tešku povredu radne obveze, odnosno da postoje okolnosti koje upućuju na povredu obveze iz radnog odnosa. Nejasan je napor tužitelja jer je u obrazloženju pobijane odluke dano potpuno jasno i dostatno obrazloženje odlučnih činjenica i primijenjenih propisa temeljem kojih je donesena pobijana odluka, pri čemu je izvjesnost utvrđenih činjenica potkrijepljena i argumentacijom tuženika u odluci kojom je odbio zahtjev tužitelja za zaštitu prava tužitelja od 4. lipnja 2021. protiv odluke tuženika o izvanrednom otkazu. Indikativno je da tužitelj „preskače“ dio postupka koji je dokumentiran prepiskom između tužitelja i tuženika, a koji je prethodio donošenju odluke o izvanrednom otkazu. Iz kronologije te prepiske, upravo suprotno tvrdnji tužitelja proizlazi da je pobijanoj odluci prethodilo ponašanje tužitelja koje predstavlja, između ostalog, i tešku povredu radne obveze. Naime, tužitelju je 27. travnja 2021. osobno predana odluka o privremenom udaljenju zbog predmetne povrede obveza iz radnog odnosa, a nakon što je tužitelj 26. travnja 2021. putem e-maila dostavio izjavu s istim datumom rukovoditelju prometa tuženika D. B. i direktorici tuženika J. S., u kojoj tvrdi da novce koje su mu dostavljali vozači namijenjene za troškove sprovoda preminulog oca S. P. nije zadržao za sebe. Također, tužitelj propušta navesti da je protiv odluke o privremenom udaljenju podnio Zahtjev za zaštitu prava kojeg je tuženik zaprimio 30.04.2021. te da je tuženik 6. svibnja 2021. donio Odluku kojim se odbija taj zahtjev tužitelja, koja odluka je tužitelju dostavljena 12. svibnja 2021. Iz priloženih dokaza, a posebice iz odluke kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 29. travnja 2021. protiv odluke tuženika o privremenom udaljenju od 6. svibnja 2021., razvidno je da je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelju zbog toga što:
- je došlo do gubitka povjerenja vozača prema tužitelju koji im je bio nadređena osoba zbog čega je došlo do narušavanja međuljudskih odnosa u ovom važnom segmentu poslovanja tuženika;
- jer djelokrug rada tužitelja obuhvaća obavljanje poslova različitih vrsta transakcija gotovim novcem i vođenja financijske dokumentacije;
- jer se tužitelj tereti za počinjenje osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa iz članka 48. st. 2. toč. 23. i toč. 25. Pravilnika o radu tuženika;
- jer je odredbom čl. 79. st. 2. Pravilnika o radu propisano da nadređeni radnik svojim osobnim ponašanjem mora biti uzor i na taj način zadobiti poštovanje svojih podređenih. Tim zahtjevima mora podrediti svoje ophođenje s radnicima i način ponašanja;
- jer je odredbom čl. 95. st. 1. Pravilnika o radu tuženika propisano da su radnici dužni međusobno surađivati i uzajamno se pomagati u obavljanju poslova i izvršavanju drugih radnih obveza. U svojem ponašanju, radnici trebaju izbjegavati sve što bi moglo ometati normalni proces rada i/ili umanjivati ugled društva poslodavca, te ugled i/ili dostojanstvo drugih radnika. Formalnopravno glede prigovora tužitelja, tuženik skreće pažnju da iz sadržaja pobijane odluke sasvim jasno proizlazi da je tužiteljevo postupanje tretirano kao osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa, sukladno odredbama članka 48. stavak 2. točka 23. i točka 25., članka 79. stavak 2. i članka 95. stavak 1. Pravilnika o radu tuženika od 15. siječnja 2015. U obrazloženju pobijane odluke utvrđeno je da je opisanim postupanjem tužitelj počinio osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa iz članka 48. stavak 2. točka 23. cit. Pravilnika o radu tuženika kojom je propisano: „Osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa temeljem kojih poslodavac može radniku otkazati ugovor o radu bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka smatraju se naročito radnje i propuštanje radnika: (…) 23. povrede radnih obveza iz članka 40. st. 2., te povrede odredbi o pravilima rada i reda iz točke XI. ovog Pravilnika“. U obrazloženju pobijane odluke tuženik se pozvao na odredbu članka 48. stavak 2. točka 25. cit. Pravilnika o radu tuženika kojom je propisano: „Osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa temeljem kojih poslodavac može radniku otkazati ugovor o radu bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, smatraju se naročito radnje i propuštanje radnika: (…) 25. svako drugo nedopušteno ponašanje radnika ili kršenje radne discipline s težim posljedicama“. U obrazloženju pobijane odluke glede povrijeđenih odredbi o pravilima rada i reda iz toče XI. cit. Pravilnika, tuženik se pozvao na odredbu članaka 79. stavak 2. Pravilnika o radu kojom je propisano: „Nadređeni radnik odgovara za posljedice izdanih naloga, a svojim osobnim ponašanjem mora biti uzor i na taj način zadobiti poštovanje svojih podređenih. Tim zahtjevima mora podrediti svoje ophođenje sa radnicima i način ponašanja i unatoč svojoj obvezi da, prema potrebi, i stegovnim mjerama osigura obavljanje djelatnosti za poslodavca“. Također, tuženik se u pobijanoj odluci pozvao i na odredbu članka 95. stavak 1. Pravilnika o radu, kojom je propisano: "Radnici su dužni međusobno surađivati i uzajamno se pomagati u obavljanju poslova i izvršavanju drugih radnih obveza. U svojem ponašanju, radnici trebaju izbjegavati sve što bi moglo ometati normalni proces rada i/ili umanjivati ugled društva poslodavca, te ugled i/ili dostojanstvo drugih radnika". S tim u vezi, člankom 15. priloženog Ugovora o radu od 11. veljače 2019., propisano je da se na prava i obveze primjenjuje i Pravilnik o radu, čije su norme prethodno citirane. Apsolutno je neistinita tvrdnja tužitelja da je na inicijativu svojih kolega sakupljao novac za pomoć kolegi kojem je otac preminuo. Prije svega, tužitelj ovdje ublažava ono što je naveo u zahtjevu za zaštitu prava protiv pobijane odluke, da je stekao naklonost ostalih kolega zbog čega mu je povjereno sakupljanje novca. Također, pojednostavljuje stvar kad govori o kolegijalnom, a ne i o hijerarhijskom odnosu u kojem je tužitelj bio nadređen vozačima koji su prometovali na teritorijalnom području pod nadležnošću prometnog ureda u kojem je on uredovao. Ipak, nasuprot toj tvrdnji stoji notorna činjenica da se novac uobičajeno u takvim slučajevima sakupljao u svim prometnim uredima tuženika, pa se tako u konkretnom slučaju i skupljao na drugim prometnim uredima od vozača koji su prometovali na područjima tih ureda. Prometnik N. P. prikupljao je novac na prometnom uredu u Z., prometnik M. L. prikupljao je novac na prometnom uredu u P. i prometnik R. K. na prometnom uredu u K.. Novac je u konkretnom slučaju prikupljao i vozač L. C. od vozača s područja D. i Z.. O navedenom je tuženik naveo u odluci kojom je odbio zahtjev za zaštitu prava tužitelja protiv ovdje pobijane odluke. Tužitelj nadalje tvrdi da je novac sakupljao do 26. travnja 2021. s time da je od 12. travnja do 20. travnja 2021. koristio godišnji odmor po nalogu tuženika, a nakon povratka s godišnjeg odmora da je i dalje sakupljao novac i čekao s predajom, sve u nadi da će još netko od kolega sudjelovati u novčanoj pomoći. Tako „zgodno“ posložene činjenice tuženik nije prihvatio ni u odluci kojom je odbio zahtjev za zaštitu prava tužitelja protiv pobijane odluke. Istina je da je tužitelj poslan na godišnji odmor tjedan dana kasnije od predviđenog rasporeda, upravo zbog nedostatka raspoloživih prometnika i potrebe da se zamijeni odsutni prometnik S. P. kojem je preminuo otac i za kojeg se prikupljao novac. Tužitelj je koristio godišnji odmor od 12. travnja pa do 19. travnja, a ne do 20. travnja kako to tvrdi. 20. travnja 2021. (utorak), tužitelj je nastavio raditi. Neuvjerljivi su prima facie navodi tužitelja da je nakon povratka s godišnjeg odmora i dalje sakupljao novac i čekao s predajom u nadi da će još netko od kolega sudjelovati u novčanoj pomoći. Naime, samorazumno je bilo očekivati da je tužitelj i s pažnjom koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek na njegovom mjestu trebao tijekom primopredaje poslova s prometnikom P. N. predati i prikupljeni novac prije odlaska na godišnji odmor, a logično kad je već predao mobitel, ključeve i sve ostalo o čemu je vodio brigu u svom prometnom uredu. U tom kontekstu treba usporediti i činjenicu da prometnik N. P. koji je preuzeo poslove tužitelja nije zatekao nikakav prikupljeni novac u istom uredu niti je imao saznanja da bi se prikupljeni novac tamo nalazio „i to cijelo vrijeme“ dok je tužitelj bio na godišnjem odmoru. Neuvjerljivost tvrdnje tužitelja da je bez odgode na poziv D. B. 26. travnja odmah predao do tada prikupljeni novac, očigledna je iz njegovog zahtjeva za zaštitu prava od 29. travnja 2021. protiv odluke tuženika o njegovom privremenom udaljenju s posla. U točci III. tog zahtjeva tužitelj priznaje da ga je tuženik usmeno obavijestio o problemu u vezi prikupljanja novčane pomoći za kolegu S. P., a koji sakupljeni iznos je istom predao odmah „nakon što je to bio u mogućnosti“, dakle, ne na poziv D. B.. Tuženik napominje kao u pobijanoj odluci da je tužitelj prikupljeni novac predao S. P. tek nakon što mu je to naložio njegov rukovoditelj D. B. kojeg su o manjku tog i tako prikupljenog novca obavijestili vozač Z. G.i interni kontrolor Z. S. . Pouzdanost činjenice da je tužitelj predao prikupljeni novac S. P. isključivo zato što ga je na to upozorio njegov rukovoditelj D. B. proizlazi i iz činjenice da ostali prometnici koji su prikupljali novac, nisu upozoreni u svezi toga. Obzirom je tužitelj u Odluci kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava tužitelja protiv pobijane odluke, ukazao da je tužitelj u više navrata upozoravan zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa zbog istovrsnih djela, a da je in concreto riječ o prijevarnom postupanju tuženik podsjeća da je tužitelju dao pisano upozorenje od 24. travnja 2019. zbog toga što zaprimljeni obračun vozača B. D. nije položio kod poslodavca već ga je zadržao kod sebe. Također, da je tužitelj priznao da je umirovljenicima za punjenje umirovljeničkih karti naplaćivao 50,00 kuna bez znanja tuženika, iako tuženik ovaj postupak nije naplaćivao, čime je povrijedio poslovni ugled tuženika, da to mogu posvjedočiti umirovljenici kojima je tuženik vratio novac, K. H., V. T., M. T., B. U., S. U., B. I., Ž. M. i B. N.. U svezi doktrinarne teze tužitelja da zakon uvjetuje opravdanost izvanrednog otkaza okolnostima ukoliko bi nastala osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa, tuženik ukazuje da prema hrvatskoj judikaturi izvanredni otkaz u nekim slučajevima ne mora biti rezultat povrede radne obveze, već može biti i rezultat postojanja nekih drugih osobito važnih činjenica zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć. Makar iz dosad obrazloženog proizlazi utemeljenost pobijane odluke zbog osobito teške povrede radne obveze tužitelja, opstoji u smislu čl. 116. ZoR-a i druga važna činjenica temeljem koje se može izvanredno otkazati ugovor o radu. Naime, tužitelj se moralno diskreditirao u svojoj radnoj sredini i to na radnom položaju u kojem je bio nadređen vozačima od kojih je u konkretnom slučaju prikupljao novac koji je pokušao prisvojiti, uslijed čega je izazvao njihov revolt, što objektivno negativno utječe na međuljudske odnose tužitelja i vozača i na normalan proces rada u ovom važnom procesu rada kao glavnoj djelatnosti tuženika. Temeljem svega predlaže se tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan te mu naložiti da nadoknadi tuženiku parnični trošak iz ovog spora.
3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid, odnosno pročitana je slijedeća dokumentacija: Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 6. svibnja 2021. (list 5-6 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 14. svibnja 2021. (list 7-9), Odluka tuženika od 4. lipnja 2021. (10-13), Odluka o privremenom udaljenju radnika od 27. travnja 2021. (list 21), Izjava tužitelja od 26. travnja 2021. (list 22-23), Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 29. travnja 2021. (list 24), Odluka tuženika od 6. svibnja 2021. s povratnicom (list 25-27), Upozorenje radniku o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza od 24. travnja 2019. (list 54), Izjava (list 55), Ugovor o radu od 11. veljače 2019. (list 62-64), Obavijest sindikalnom povjereniku o namjeravanoj odluci o otkazu od 30. travnja 2021. (list 71-72), Očitovanje i Izjava o suglasnosti na odluku o izvanrednom otkazu radniku D. K. od 3. svibnja 2021. (list 73), Pravilnik o radu (list 28-33 i 75-128), saslušani su svjedoci D. B. i S.P., te su u svrhu dokazivanja saslušani tužitelj osobno i zakonski zastupnik tuženika J. S..
3.1. Svjedok D. B. iskazao je da se sjeća da ga je nazvao interni kontrolor Z. S. i to u ponedjeljak, čini mu se da je to bio datum 20. travanj 2021. koji ga je obavijestio da vozač G. Z. sumnja da tužitelj nije predao novac koji su skupljali u svrhu pripomoći zbog smrti oca S. P.. Neformalno je pravilo da se samoinicijativno skuplja novac u takvim situacijama. Nakon te obavijesti kontaktirao je tužitelja da provjeri informacije i od tužitelja je saznao da novac još uvijek nije predan. Nekakvo je pravilo bilo da se prikupljeni novac preda čak i prije sahrane, ali s obzirom na koronu to se poremetilo pa se novac u takvim slučajevima predavao i par dana nakon sahrane. K. je rekao da je novac još uvijek kod njega, a gdje točno konkretno ne zna, a niti su o tome raspravljali. Tog 20. travnja razgovarao je s K. telefonom, budući je isti bio u prometnom uredu u S. T. , negdje oko 9-10 sati, a novac je proslijedio oko 14,00 sati u Prometni ured u Zabok, autobusnom linijom preko vozača. O svemu tome obavijestio je i poslodavca i to direktoricu J. S. i to nakon razgovora s K.. Slijedeći dan tužitelj je bio pozvan na razgovor u upravu kojem je i on bio prisutan, kojom prilikom se razgovaralo o slučaju i zašto novci nisu bili predani ranije. Koliko se sjeća sahrana oca S. P. bila je 1. ili 2.4., sada više ne zna točno. Koliko se sjeća u travnju je K. bio na godišnjem i to nekih 5-6 dana odnosno nakon Uskrsa 2021. Koliko se sjeća tužitelju je bio produžen godišnji za jedan dan na način da se nije vratio u ponedjeljak nego u utorak. O razgovoru kod uprave s tužiteljem više se ne sjeća konkretno, odnosno ne sjeća je li bilo govora o otkazu, odnosno o vrsti otkaza koji bi se tužitelju uručio. Ne sjeća se da bi netko rekao tužitelju da je kradljivac. Nakon par dana zvao je tužitelja da dođe kod njega na razgovor i to s obzirom na sve okolnosti da bi bilo bolje za njega da sam uruči otkaz. Tužitelja je samoinicijativno zvao na razgovor čisto ljudski. Misli da se tužitelj s nekim konzultirao i nakon nekog vremena odlučio je da neće dati otkaz. Bio je nadređen tužitelju, a tužitelj je kao radnik bio problematičan.
Na posebno pitanje punomoćnice tuženika "kakva iskustva imate s tužiteljem kao radnikom", odgovorio je da je imao situaciju da je zadržavao novac koji je vozač predao od utrška prodanih karata, bila je situacija kada je umirovljenicima naplaćivao naknadu za produženje čipova za ostvarivanje nekih pogodnosti, a što se inače ne naplaćuje. U vezi tih situacija tužitelj je imao pisano upozorenje poslodavca. Ne zna koliko dugo je tužitelj bio prije otkaza zaposlenik tuženika, pripravnički staž obavio je pod nadzorom, a nakon što je počeo samostalno raditi primijećeno je zadržavanje novaca, npr. dogodilo bi se jednom u mjesecu, pa nakon toga dva mjeseca ništa. Sankcija prema tužitelju nije bilo nikakvih, ali ga je kao rukovoditelj upozoravao. U situacijama, smrt roditelja uobičajeno je da se prikupljaju novci radi pomoći. Novac se prikuplja ovisno na području kojeg prometnog ureda živi konkretna osoba. Novac predaje osobi onaj tko ga je i prikupljao. Naložio je tužitelju da preda novac jer je iz tog razloga i prikupljao. Nije nekog drugog prometnika pozvao da preda taj novac. Tužitelju nije naložio da prikuplja novac. Tužitelj je prikupljao novac jer je bio prometnik na tom području, a vozači su mu samoinicijativno predavali taj novac.
3.2. Svjedok S. P. iskazao je da u tvrtki imaju praksu da kada umre bliski srodnik, npr. roditelj, supružnik, u prometnom uredu skuplja se pripomoć. Osobno je prikupljao pripomoć u prometnom uredu u Z.. Kada je njegov otac umro, kolege su prikupljali pripomoć u prometnom uredu Z., i to njegov zamjenik, u prometnom uredu u P. i K. te i vozači s područja D. koji su prikupljeni novac dali njemu osobno kada se vratio na posao. Od vozača je čuo da se u prometnom uredu u S. T. prikupljala pripomoć i to D. K.. Sjeća se da je pripomoć koju su kolege prikupili dobio 12.4. kad se vratio na posao, a iz prometnog ureda S. T. dva tjedna nakon 12.4. Praksa je da se ta pripomoć koja se prikupi preda u roku nekih 4-5 dana. Sjeća se da su ga zvali vozači s područja S. T.je li mu bila predana pripomoć, pa je rekao da nije, pa su ga zvali ponovno za tjedan dana, kada je rekao da nije primio njihovu pripomoć i da nema namjeru zvati nikoga. Nakon još tjedan dana ponovno ga je zvao jedan od vozača i ponovno je rekao da nije dobio pripomoć i da ne misli nikoga zvati, ali je taj vozač obavijestio upravu firme i nakon toga koliko se sjeća ili isti dan ili drugi dan, K. mu je poslao novac. Radilo se o iznosu od 450,00 kn, sjeća da su bile dvije novčanice od 200,00 kn i jedna od 50,00 kn. Njegova su iskustva s tužiteljem što se tiče posla pozitivna, tužitelj je obavljao svoj posao, osim što je bila situacija s "penzionerskim kartama" kada je tužitelj naplaćivao produženje tih karata, a penzionerske karte plaćaju se prilikom izrade čip kartice, dok se produženje ne naplaćuje. Vozač koji ga je zvao da skupljaju novac je G. Z., koji je u konačnici o svemu obavijestio kontrolora Z. S., a koji je nakon toga obavijestio rukovoditelja putničkog prometa D. B.. Koliko se sjeća na spisku je bilo 8 ili 9 vozača koji su dali pripomoć u prometnom uredu u S. T..
3.3. Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj je iskazao da je unazad 5 godina bio zaposlen kod tuženika kao prometnik, a u vrijeme otkaza radio je u Prometnom uredu u S. T.. Opis radnog mjesta je rad s vozačima i putnicima, izdavanje putnih radnih listova vozačima, karata za primanje obračuna od vozača, briga o voznom parku kao i briga o odnosu vozača i putnika. 2.4.2021. preminuo je otac prometnika u Prometnom uredu u Z. – S. P., to je bilo u petak, a u ponedjeljak je počeo skupljati novce za pripomoć, dobrovoljni prilog za kolegu. Novac se skupljao tjedan dana, a on je 12.4. poslan na godišnji odmor. Inače je na godišnji odmor trebao ići 5.4., ali njegov nadređeni, D. B. obavijestio ga je da zbog obima posla na godišnji ide 12.4. Na godišnjem je trebao biti tjedan dana i vratiti se u ponedjeljak, ali ga je nadređeni B. u petak nazvao da se godišnji produžuje još jedan dan i da se vraćam u utorak. Novac koji se do tada skupio kao pripomoć ostavljen je u prometnom uredu S. T.. Kada se vratio s godišnjeg odmora, na nagovor vozača u smislu da još pričekaju da se nešto skupi, rekao je da će još tjedan dana pričekati ako se još što skupi na ime pripomoći, a sve to iz razloga jer su u to doba bili i uskršnji praznici. Tih tjedan dana više se ništa nije skupilo, te je iznos od 480,00 kn koliko su do tada prikupili poslao autobusnom linijom u 14,45 h iz S. T. za Z., u ponedjeljak. Ranije tog ponedjeljka zvao ga je B. i pitao ga je li su novci proslijeđeni S., rekao je da ne, da danas šalje u Z.. Nakon nekih sat vremena nazvali su ga iz K., glavni prometnik D. V. koji mu je rekao da on od sutra više nije na rasporedu i da sutra u 7 sati dođe u K.. Na njegov upit "zašto" V. mu je rekao da će sve vidjeti sutra. Imao je razgovor s upravom, J. S., I. P., a bio je prisutan i B. i tom prilikom upitan je o skupljanju novaca i zašto ga nije predao i u konačnici mu je rečeno da je kradljivac, da je taj novac htio zadržati za sebe i da je to slučaj za izvanredni otkaz. Rečeno mu je da će kroz par dana dobiti odluku i sve papire i on sam otišao kući. Nakon par dana opet ga je nazvao B. da dođe u K. kod njega na razgovor. Došao je do njega i rekao mu da bi bilo najbolje da napiše izjavu da dobrovoljno da otkaz kako mu se ne bi stvorili problemi jer da u slučaju da mu se uruči izvanredni otkaz više nikad neće moći raditi u struci i da će oni inzistirati na tome da ne bude zaposlen u niti jednoj firmi na mjestu prometnika koja se bavi prijevozom ljudi. Rekao je da neće napisati i potpisati takvu izjavu i da mu se da izvanredni otkaz i da ću se dalje konzultirati. Izvanredni otkaz uručen mu je 12. svibnja 2021. Poslao je zahtjev za zaštitu prava kroz par dana. Inicijativa za skupljanje pomoći došla je od drugih prometnika s time da nigdje nije bilo zabilježeno koliko dugo će se novci skupljati. U inicijativi sudjelovali su prometnici i vozači i to njih nekih 7-8 iz prometnog ureda S. T. od ukupno koliko je njemu poznato 18 zaposlenih. Nekoliko vozača znalo ga je moliti da ih pričeka dan dva, a potom bi ih slijedeći dan pitao, rekli su da nisu donijeli da će slijedeći put. Uobičajeno se skupljao novac u prostorijama prometnih ureda kada bi umro neki član obitelji. U takvim slučajevima vozači su priloge predavali prometnicima. Ne zna jesu li i u drugim prometnim uredima skupljali takve priloge, ali ako su se dogovarali, vjerojatno jesu. Nakon odlaska na godišnji odmor N. P. nije došao u prometni ured u S. T. već mu je na autobusnom kolodvoru u Z. predao ključeve, a dokumenti i novac ostali su u prometnom uredu. Nikoli je rekao da se svi novci nalaze u drugoj ladici u prometnom uredu u S. T.. U opisu njegovog radnog mjesta je i rad s novcima. Nadređena je osoba vozačima u prometnom uredu u kojem je radio. Sada više, a s obzirom da je prošlo više od godine dana ne može reći imena vozača koji su ga molili da se novac skuplja još daljnjih tjedan dana. U novom radnom odnosu je od 1. lipnja 2021. Novac koji je predao, predao je u ponedjeljak, kako je i planirao.
3.4. Saslušana u svrhu dokazivanja z.z. tuženika iskazala je da je tužitelj radio na radnom mjestu prometnika. Ukupno postoje 6 prometnih ureda i oni su po potrebi mijenjali mjesto rada, u slučaju bolovanja, godišnjih odmora. Prometnik je odgovoran za svoje prometno područje, na svakom području ima određeni broj vozača, zadužen je za kontrolu vozača, kontrolu predaje obračuna, za kontrolu potrošnje goriva, prometne dokumentacije koja se nalazi u autobusu, prometne opreme koja se nalazi u autobusu. Prometnik je zadužen za predaju rasporeda vozačima, a vozači po završetku rada dođu se kod prometnika novčano zadužiti. Prometnici su dužni taj novac po završetku položiti na FINU ili banku. Konkretno, upoznata je s tri situacije kada je došlo do povrede radne obveze, dvije za ne predaju novaca, a jedna za neovlašteno naplaćivanje karata. U dva slučaja tužitelj je dobio usmeno upozorenje, a u jednom slučaju pisano upozorenje. Preko tih povreda tužitelja u tvrtki se prešlo preko toga samo zato jer je otac tužitelja bio njihov dugogodišnji zaposlenik koji je od njih otišao u mirovinu, a također je i brat tužitelja zaposlen kod njih i jedan je od najboljih vozača, i brat tužitelja je zatražio razgovor kod nje i kolege, a s obzirom na financijsku situaciju tužitelja i obiteljsku situaciju kod tužitelja (rođenje trećeg djeteta, kupnja kuće), odlučili su ga usmeno upozoriti o čemu je tužitelj bio upoznat jer je u više navrata obavljala s njim razgovor. Tužitelj je i dao izjavu koju su priložili u spis i rečeno mu je da više se neće tolerirati ni jedna povreda radne obveze, bez obzira na brata i situaciju. Svojim radnjama tužitelj je narušio poslovni ugled poslodavca, narušio je međuljudske odnose u toj mjeri da vozači kad su predali polog drugi dan su kontaktirali internu kontrolu je li je njihov polog stvarno predan, došlo je do nepovjerenja njegovog podređenog prema tužitelju kao nadređenog. Takvi narušeni međuljudski odnosi remete radnu disciplinu i proces rada koji je u njihovoj djelatnosti izuzeto bitan. U vezi konkretnog slučaja obaviještena je od upravitelja da tužitelj nije predao novac za sahranu očevog kolege. S obzirom na njegove dosadašnje povrede pretpostavili su o čemu se radi, pa su zvali tužiteljevog kolegu N. P.. Utvrdili su da je tužitelj predao ključeve, a da se dokumentacija ostavlja u uredu. N. P. izjavio je da se nikakvi novci nisu nalazili u uredu, a niti konkretno u drugoj ladici. Tužitelj je pozvan na razgovor kojem su bili prisutni još i I. P. i D. B. gdje su mu prezentirane i prošle povrede i da se to više ne može tolerirati, da je toliko narušeno povjerenje i međuljudski odnosi da će se pristupiti otkazivanju ugovora o radu. Donijeta je odluka o privremenom udaljenju, zatražena je izjava svih priloženih vozača i prometnika i na temelju toga je donijeta odluka o izvanrednom otkazu. U opisu radnog mjesta tužitelja nije bilo prikupljanje pomoći za kolege, ali je u opisu radnog mjesta savjesnost, odgovornost, poštenje. Prikupljeni novac tužitelj nije bio u obvezi položiti u banku. Poslovni ugled tuženika nepredavanjem priloga za pripomoć narušen je na način da tužitelj nije imao obraza pravovremeno predati novac za pomoć, već nakon 20 dana nakon sahrane, te se tuženik pitao kakve to zaposlenike ima. Uobičajeno je da se novac koji se prikuplja preda isti dan ili u dva dana za bilo koju situaciju, a ne samo radi smrti.
4. Na temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan. 5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovora na tužbu te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da između istih nesporno da je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu prometnika, da je 6. svibnja 2021. Ugovor o radu otkazan Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu te da je protiv te Odluke tužitelj podnio Zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik odbio svojom Odlukom od 4. lipnja 2021.
6. Sporno je između stranaka je li tuženik imao opravdani razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.
7. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 6. svibnja 2021. utvrđeno je da se tužitelju otkazuje izvanredno ugovor o radu zbog osobito teške povrede radnog odnosa i osobito važne činjenice zbog kojih uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa više nije moguć. Nadalje, u obrazloženju Odluke u bitnome je navedeno da je poslodavac 26. travnja 2021. obaviješten da su njegovi vozači sakupljali novac s ciljem pomoći za podmirenje troškova pogreba za preminulog oca njihovog kolege S. P. koji poslodavca radi kao prometnik na autobusnom kolodvoru u Z., da je za prikupljanje novca bio zadužen tužitelj koji je obavljao poslove prometnika u prometnom uredu S. T., da je tužitelju od vozača s područjem djelovanja njegovog prometnog ureda dostavljen u ukupnom iznosu od 450,00 kn, da je prikupljeni novac tužitelj trebao predati S. P. što međutim nije učinio, te ga je pritajio očito s namjerom da ga prisvoji jer mu je tužitelj dostavio novac tek 26. travnja 2021. i to nakon što mu je to naložio njegov rukovoditelj D. B. kojeg su o manjku tog i tako prikupljenog novca obavijestili vozač Z. G. i interni kontrolor Z. S.. Ovako postupanje tužitelja tretira se prijevarnim budući je tek 26. travnja 2021. predao prikupljeni novac S. P. i to isključivo zato što ga je na to upozorio njegov rukovoditelj D. B., nadasve jer je sprovod oca S. P. bio 3. travnja 2021., imajući u vidu i okolnost da je S. P. posvjedočio da mu prikupljeni novac uručen 26. travnja 2021., po dvije novčanice u apoenima od 200,00 kn i jedna novčanica u apoenu od 50,00 kn, a ne novčanicama koje su predavali vozači dajući manje iznose u apoenima 30, 50 ili 100,00 kn, pa iz tog slijeda događaja životno logično proizlazi da je tužitelj kao nadređena osoba vozačima koji prometuju na području njegovog prometnog ureda iskoristio svoj položaj na način da je pokušao prisvojiti njihov novac koji su mu isti dostavljali na ime pomoći za premilog oca S. P.. Osim toga da je na djelu prijevarno postupanje tužitelja potvrđuje i činjenica da je tužitelj u više navrata upozoravan zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa činjenjem istovrsnih djela što je sve provjerljivo u pohranjenim evidencijama poslodavca. Osobito važna činjenica zbog kojih je opravdan razlog poslodavca da tužitelju izvanredno otkaže ugovor o radu u smislu čl. 116. st.1. Zakona o radu, manifestira se u tome što je ovakvim postupanjem tužitelja došlo do gubitka povjerenja vozača prema tužitelju koji im je nadređen, a time i posljedično do narušavanja međuljudskih odnosa u važnom segmentu poslovanja poslodavca. Gubitak povjerenja poslodavca u tužitelja također je važna činjenica zbog kojeg je opravdan razlog za izvanrednim otkazivanjem Ugovora o radu tužitelja, a naročito zbog naravi poslova radnog mjesta tužitelja u okviru kojih mu je povjereno obavljanje različitih vrsta transakcija gotovim novcem i vođenje financijske dokumentacije. Opisanim postupanjem tužitelj je počinio osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa iz čl. 48. st.2. toč. 23. i toč. 25. Pravilnika o radu poslodavca opisane kao povrede odredbi o pravilima rada i reda iz točke XI. Pravilnika, te kao nedopušteno ponašanje radnika ili kršenje radne discipline s težim posljedicama. U pogledu prekršenih povredi odredbi o pravilima rada i reda iz točke XI. Pravilnika, odredbom čl. 79. st.2. Pravilnika o radu propisano je da nadređeni radnik svojim osobnim ponašanjem mora biti uzor i na taj način zadobiti poštovanje svojih podređenih. Tim zahtjevima mora podrediti svoje ophođenje s radnicima i način ponašanja. Odrednom čl. 95. st.1. Pravilnika propisano je da su radnici dužni međusobno surađivati i uzajamno se pomagati u obavljanju poslova i izvršavanju drugih radnih obveza. U svojem ponašanju, radnici trebaju izbjegavati sve što bi moglo ometati normalni proces rada i/ili umanjivati ugled društva poslodavca, te ugled i/ili dostojanstvo drugih radnika.
8. U svom iskazu tužitelj ne osporava da se sakupljao novac kao pripomoć, dobrovoljni prilog za kolegu kojem je preminuo otac, te da se novac skupljao tjedan dana, a da je on poslan na godišnji odmor 12. travnja i da je novac koji se do tada skupio kao pripomoć ostavljen u uredu S. T., a kad se vratio s godišnjeg odmora da je na nagovor vozača u smislu da još pričekaju da se nešto skupi, još tjedan dana pričekao, a sve to iz razloga jer su u to doba bili i uskršnji praznici, ali kako se više ništa nije skupilo u tih tjedan dana iznos od 480,00 kn koliko su do tada prikupili poslao je autobusnom linijom u 14,45 iz S. T. za Z. u ponedjeljak.
9. Saslušani svjedoci D. B. i S. P. suglasno su iskazivali na okolnost da je bila praksa, a što je poznato tuženiku, kada umre bliski srodnik radnika da se u prometnom uredu skuplja pripomoć, da se ista preda čak i prije sahrane odnosno par dana nakon sahrane, te je S. P. pripomoć od kolega dobio 12. travnja kad se vratio na posao, a iz prometnog ureda S. T., dva tjedna nakon 12.4. U dva navrata vozači s područja S. T. zvali su S. P. je li mu predana pripomoć, nakon čega je jedan od vozača obavijestio upravu, a nakon toga mu je isti ili slijedeći dan K. poslao novac i to iznos od 450,00 kn i to dvije novčanice od 200,00 kn i jedna od 50,00 kn.
10. Slijedom provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj počinio povredu koja mu se stavlja na teret, navedenu povredu on niti ne spori, ali isto opravdava činjenicom da je bio na godišnjem odmoru, da prikupljanje pomoći nije u opisu radnog mjesta, kao niti eventualno polaganje pomoći na banku. Ovdje valja istaknuti da poslodavac nije dužan trpjeti u radnom procesu radnika koji svojim postupcima uzrokuje zapravo nepovjerenje između radnika, u konkretnom slučaju podređenih radnika spram nadređenog im radnika, uzimajući u obzir da su radnici međusobno postupali solidarno kada su u konkretnom slučaju prikupljali pripomoć zbog smrtnog slučaja u obitelji kolege kada je i životno logično da se ta pripomoć uruči kolegi neposredno nakon događaja. Opravdanje tužitelja da je bio na godišnjem odmoru nije relevantno jer upravo je poanta prikupljanja pripomoći da se bez obzira o prikupljenoj količini, da se ista preda čim prije osobi kojoj je namijenjena te je tužitelj i prije odlaska na godišnji odmor trebao isto predati. Da novac nije ostavljen u ladici prometnog ureda kako to tvrdi tužitelj, jasno je jer sam tvrdi da je poslao iznos od 480,00 kn, a S. P. iskazao je da je primio iznos od 450,00 kn i to dvije novčanice od 200,00 kn i jednu od 50,00 kn. S obzirom da je u opisu radnog mjesta tužitelja i rad s gotovinom, a da je i Pravilnikom o radu tuženika propisano da nadređeni radnik svojim osobnim ponašanjem mora biti uzor i na taj način zadobiti poštovanje svojih podređenih, očito je da je isto izgubljeno s obzirom da su vozači u dva navrata kod S. P. provjeravali je li mu uručena pripomoć, ponašanje kako je opisano u Odluci o izvanrednom otkazu Ugovora o radu predstavlja osobito tešku povredu iz radnog odnosa. Izvanredni otkaz Ugovora o radu najteža je mjera koja se može izreći radniku i u svojoj je biti namijenjena za najteže slučajeve kršenja obveza iz radnog odnosa, a pri tome valja voditi računa o interesima i okolnosti zbog kojih radni odnos više nije moguć. Poslodavac ima autonomiju u odlučivanju na koji će način sankcionirati tešku povredu iz radnog odnosa i samostalno procjenjuje je li nastavak radnog odnosa s pojedinim radnikom moguć ili ne. Navedeni gubitak povjerenja u tužitelja je poslodavac dodatno obrazložio u odluci o otkazu. Uslijed utvrđenog ponašanja tužitelja, tuženik je izgubio povjerenje u njegov rad, odnosno isto je trajno i nepopravljivo narušeno, a poslodavac redovito za vrijeme trajanja radnog odnosa mora imati povjerenje u radnika te očekivati da će radnik ispunjavati sve obveze iz radnog odnosa i da ih neće kršiti osobito jer se radilo o postupanju s novcima koje je i inače bilo u opisu radnog mjesta tužitelja. Radi navedenog, a temeljem čl. 116. st.1. Zakona o radu sud je utvrdio da je tuženik imao opravdani razlog za izvanredni otkaz zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a kada uz uvažavanje tih okolnosti i interesa obiju stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.
11. Budući tuženik nije tražio troškove, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
U Krapini 8. srpnja 2022.
S u t k i n j a
Romana Mališ, v.r.
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se predaje u 3 primjerka putem ovoga suda, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.
Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.
Dostaviti:
1. Odvjetnik M.C.
2. P. G. d.o.o., K.
Za točnost otpravka-
ovlašteni službenik:
Lidija Grgić
