REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-1795/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sudcu Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja Damira Perišića, OIB 57418390381, iz Dugopolja, Ruđera Boškovića 19, kojeg zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, protiv tužene OTP banke d.d., OIB 52508873833, iz Splita, Domovinskog rata 61, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Anić & Anić u Splitu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. travnja 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu radi objave, dana 8. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 40664/07 od 11.1.2007. godine, kojeg su zaključili Damir Perišić, OIB 57418390381, iz Dugopolja, Ruđera Boškovića 19 i Societe Generale – Splitska banka d.d., R. Boškovića 16, OIB 69326397242, sada OTP banka d.d., OIB 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, u dijelu u kojem je, u članku 1., ugovoreno kako se kredit odobrava u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 15.300,00 CHF te isplaćuje prema prodajnom deviznom tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita, članak 8., b), 1., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim ratama u valuti CHF, a rate se plaćaju u kunskoj protuvrijednosti, određenog korištenjem kreditorovog prodajnog deviznog tečaja važećeg za valutu Ugovora (dalje, samo: „prodajni devizni tečaj“), članak 8., d), 1., u dijelu u kojem je ugovoreno kako će ukoliko korisnik kredita/poslodavac zakasni s uplatom mjesečne rate i izvrši plaćanje/uplatu nakon dana određenog za ispunjenje obveze kreditor prihvatiti/primijeniti prodajni devizni tečaj, važeći na dan kad mu je omogućeno raspolaganje prenesenim/uplaćenim novčanim sredstvima, članak 8., d),

3., u dijelu u kojem banka zadržava pravo obračuna i naplate iznosa nastalog uslijed razlike tečajeva zbog izvršenih prijevremenih ili zakašnjelih plaćanja/uplata.

II Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 10. Ugovora o kreditu broj 40664/07 od 11.1.2007. godine, kojeg su zaključili Damir Perišić, OIB 57418390381, iz Dugopolja, Ruđera Boškovića 19, i Societe Generale – Splitska banka d.d., R. Boškovića 16, OIB 69326397242, sada OTP banka d.d., OIB 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da se utvrđuje odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktom kreditora.

III Nalaže se tuženoj, u roku 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 54.935,86 kuna, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 7,71 kn od 11.04.07. - na

iznos 32,19 kn od 10.05.07. - na iznos

28,38 kn od 14.05.07. - na iznos 17,90

kn od 16.07.07. - na iznos 31,54 kn od

14.08.07.

- na iznos 31,17 kn od 18.09.07. - na

iznos 19,49 kn od 24.10.07. - na

iznos 35,97 kn od 05.12.07. - na

iznos 26,54 kn od 10.12.07. - na

iznos 61,62 kn od 23.01.08.

- na iznos 167,72 kn od 19.03.08.

- na iznos 188,43 kn od 07.07.08. - na

iznos 65,79 kn od 18.08.08. - na iznos

39,13 kn od 10.09.08. - na iznos 78,26

kn od 14.10.08.

- na iznos 100,63 kn od 19.11.08. - na

iznos 163,51 kn od 02.01.09. - na

iznos 134,30 kn od 10.01.09. - na

iznos 202,66 kn od 09.03.09. - na

iznos 142,99 kn od 18.03.08.

- na iznos 142,40 kn od 10.04.08. - na

iznos 134,49 kn od 11.05.08. - na

iznos 176,91 kn od 15.06.09.

- na iznos 175,17 kn od 10.07.09. - na

iznos 203,96 kn od 25.08.09. - na

iznos 90,14 kn od 01.10.09.

- na iznos 167,09 kn od 10.10.09. - na

iznos 178,63 kn od 13.11.09. - na

iznos 173,27 kn od 14.12.09. - na

iznos 204,21 kn od 13.01.10. - na

iznos 222,58 kn od 10.02.10. - na

iznos 236,14 kn od 22.03.10. - na

iznos 185,57 kn od 14.04.10. - na

iznos 267,03 kn od 14.05.10. - na

iznos 260,40 kn od 10.06.10.

- na iznos 3.101,71 kn od 17.02.11. - na

iznos 769,34 kn od 14.04.11.

- na iznos 3.155,42 kn od 02.02.12. - na

iznos 2.981,09 kn od 05.06.12.

- na iznos 12.314,93 kn od 28.07.17.

- na iznos 28.179,45 kn od 22.08.18.

IV Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, nadoknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 16.625,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 24. travnja 2019. tužitelj je ustao protiv tužene radi utvrđenja ništetnih i bez pravnog učinka odredbi Ugovora o kreditu broj 40664/07 od 11. siječnja 2007. te radi isplate iznosa od 25.130,27 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, a sve kao posljedica ništetnosti tih odredbi. Navodi kako mu je označenim javnobilježničkim ugovorom odobren kredit u iznosu od 15.300,00 CHF, koji mu je isplaćen u kunama prema prodajnom tečaju tužene, uz ugovorenu kamatnu stopu u visini od 5,15% godišnje, kao promjenjivu i to isključivo temeljem jednostrane odluke banke. Dodaje kako je ugovor sklopljen uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, bez navođenja točnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se oni mijenjati. S tim u vezi, smatra kako su u predmetni ugovor ugrađene nepoštene i ništetne odredbe o švicarskom franku uz koji je vezana glavnica i jednostrana promjena kamatnih stopa, čime je, zbog nemogućnosti posebnog pregovaranja i ugovaranja, prouzročena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja, što znači da je tužena postupila suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima, načelu savjesnosti i poštenja, kao temeljenom načelu obveznog prava te u suprotnosti zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u pozitivne propise Republike Hrvatske. Pored iznesenog, navodi kako je zbog ovakvog postupanja tužene, a radi kolektivne zaštite interesa potrošača, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen parnični postupak pod poslovnim brojem P-1401/2012 u kojem je, odlučujući po žalbi, Visoki Trgovački sud RH presudom broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrdio da je Splitska banka d.d. u vremenu od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila interese i prava potrošača-korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima u kojima su sadržane ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovita kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Osim toga, presudom broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Visoki Trgovački sud RH potvrdio je presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tužena u vremenu od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima u kojima su sadržane ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica, a da se prije i u vrijeme zaključenja ugovora potrošače nije u cijelosti informiralo o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tužena postupala suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Na kraju navodi kako je na temelju raspoložive dokumentacije financijskim izračunom utvrdio razliku neosnovan naplaćenih iznosa, kako s osnova ništetne odredbe o valuti, tako i s osnova onih o promjenjivim kamatama i to u iznosu od 25.130,27 kn.

2. U svom odgovoru od 6. veljače 2020. tužena je u cijelosti osporila osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, ističući pored toga prigovor zastare potraživanja. U bitnom navodi kako je neutemeljeno pozivanje tužitelja na odluke Visokog trgovačkog suda RH, budući svaki korisnik kredita mora dokazati da se u njegovom slučaju postupalo u suprotnosti sa zakonskim odredbama i s tim u vezi naglašava kako su ugovorne odredbe jasne, razumljive i uočljive te rezultat slobodne volje ugovornih strana, stoga nemaju osnove tvrdnje kako su ugovorne strane u neravnopravnom položaju.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj 40664/07 od 11. siječnja 2007., početnog otplatnog plana od 15. siječnja 2007. do 10. siječnja 2014., plana otplate kredita od 10. veljače 2007. do 10. travnja 2013., salda po kreditu od 18. siječnja 2018., konta po kreditu od 23. kolovoza 2018., obavijesti o promjenama kamatnih stopa, pregledom konto kartice, pregledom vještva sudskog vještaka za financije i računovodstvo Zlatka Cvitanovića od 17. lipnja 2021. s prilozima te njegovim dopunama vještva od 11. siječnja 2021. i 8. veljače 2021. Preostali dokazni prijedlozi stranaka nisu prihvaćeni, jer ih sud smatra suvišnim.

4. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti i visine tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost istaknutog prigovora zastare potraživanja.

7. Pregledom Ugovora o kreditu broj 40664/07 od 11. siječnja 2007 razvidno je kako je tužitelj, kao korisnik kredita, sklopio s nespornim pravnim prednikom tužene Societe Generale – Splitska banka d.d. Split, kao kreditorom, ugovor o kreditu koji mu je u skladu s člankom 1. i 4. odobren u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 15.3000,00 CHF prema prodajnom deviznom tečaju kreditora na dan korištenja, uz redovitu kamatu od 5,15%, koja je u skladu s čl. 10. promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Odredbom iz članka 8. stranke su ugovorile kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema kreditorovom prodajnom deviznom tečaju koji vrijedi za valutu ugovora te kojom banka zadržava pravo obračuna i naplate iznosa nastalog zbog razlike tečajeva uslijed prijevremenih ili zakašnjelih uplata.

8. Odredbama iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je kako se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

Trgovac je dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz čl. 87. ZZP/03.

9. Odredbom iz čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako činidba, kao objekt ugovorne obveze, mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Po odredbi iz čl. 272. činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su sudionici ugovora ostavili trećoj osobi da ju odredi, a ukoliko je činidba nemoguća, nedopuštena ili neodređena, odnosno neodrediva, ugovor je ništetan,

kako propisuje odredba iz čl. 270. st. 1. ZOO.

10. Uzimajući u obzir sporno pitanje osnovanosti tužbe, odnosno jesu li odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, odnosno ništetne i s tim u vezi ne proizvode pravne učinke, prije svega valja navesti kako je zbog istovjetnog postupanja protiv tužene i niza drugih banaka s područja Republike Hrvatske, a radi zaštite potrošača, odnosno korisnika kredita, vođen postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 koji je pravomoćno okončan presudama Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske. Presudom broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske utvrdio je kako je Societe Generale – Splitska banka d.d. Split, (označena kao tužena pod 7), u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovita kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ova presuda potvrđena je revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. Nadalje je valjalo cijeniti presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je utvrđeno kako je tužena u vremenu od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima i nepoštene ugovorne odredbe u ugovornom potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, kao trgovac nije u cijelosti informirala potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene o potpunoj obavijesti, a u tijeku pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupala suprotno odredbama iz članaka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama iz članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) te suprotno odredbama ZOO. S tim u vezi, Visoki trgovački sud RH naložio je svim tuženima u tom postupku pa tako i ovdje tuženoj, prekinuti s gore opisanim postupanjem i u roku od 60 dana ponuditi potrošačima izmjenu ugovornih odredbi kojima je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postupku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovite kamate na dan sklapanja ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti presuda te zabranio svim tuženima pa tako i ovdje tuženoj, svako takvo ili slično buduće postupanje.

11. Nadalje, valjalo je cijeniti odredbu iz čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP) po kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe udruga, tijela, ustanova ili drugih organizacija koje su osnovane u skladu sa zakonom, a koje se u sklopu svoje registrirane djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, a kojom su utvrđena postupanja i propuštanja te povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati. S tim u vezi, valjalo je cijeniti i sadržaj odredbe iz čl. 138.a ZZP (NN broj 79/09) po kojoj odluka, donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog

Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, jasno je kako su odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati bile sastavni dio standardnog, unaprijed formuliranog ugovora o kreditu, sastavljenog od banke koja o tim odredbama nije pregovarala sa svakim pojedinim potrošačem, odnosno budućim korisnikom kredita koji nije imao utjecaj na njihov sadržaj, već mu je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati u kontekstu cjeline ugovora u vrijeme njegovog sklapanja, tako da su te ugovorne odredbe imale za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku kao drugu ugovornu stranu,

a što je svakako suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zloupotrebe prava.

12. U konkretnom slučaju utvrđen je istovjetan način postupanja tužene, jer je predmetni ugovor unaprijed formulirala i standardizirala te tužitelju, kao budućem korisniku kredita, po službenim osobama dala na uvid osnovne uvjete sklapanja kredita, poput odobrenja ukupnog iznosa, roka njegove isplate i iznosa mjesečnih anuiteta, bez posebnih uputa ili informacija o švicarskom franku, a svakako bez mogućnosti posebnog pregovaranja o ključnim elementima budućeg pravnog posla pa tako i vezivanja odobrenog iznosa uz valutu CHF i o visini promjenjive kamatne stope, odnosno o uvjetima i načinu njezine promjene, čime je utjecala na neravnopravan odnos ugovornih strana. Na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu valutnog tečaja i kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene tečaja i kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduće ugovorne obveze nisu bile određene niti odredive. Nesporno je da je tužena dostavljala tužitelju podatke iz kojih je bilo razvidno mijenjanje, odnosno povećanje prvotno ugovorene kamatne stope, ali korisnik kredita nije bio upoznat o parametrima koji utječu na te promjene, niti je na njih imao kakvog utjecaja.

13. Slijedom iznijetog, odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj ugovornoj kamati, sadržane u predmetnom ugovoru o kreditu imale su za posljedicu značajnu neravnotežu odnosa i položaja njegovih sudionika i to na štetu tužitelja kao korisnika kredita, odnosno potrošača, stoga su bile nepoštene, a pored toga, činidba kao objekt ugovorne obveze neodređena i nerazumljiva, tako da ih primjenom citiranih odredbi ZZP/03 i ZOO sud smatra ništetnim, radi čega je prihvaćen ovaj zahtjev tužitelja te odlučeno kao u točkama I i II izreke presude.

14. Na okolnost utvrđenja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva, odnosno utvrđenja razlike iznosa kojeg je tužitelj platio tuženoj po osnovi ugovora o kreditu i dospjelim mjesečnim anuitetima, u skladu s gore označenim ugovornim ništetnim odredbama, u odnosu na otplatni plan koji je sastavljen po prvotno ugovorenim odredbama o tečaju i kamatnoj stopi, proveden je dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za financije i računovodstvo Zlatku Cvitanoviću, koji je u tu svrhu imao na raspolaganju predmetni spis i njemu priloženu dokaznu građu.

15. Pregledom vještva od 17. lipnja 2021. te njegovih dopuna od 11. studenog 2021. i 8. veljače 2022., razvidno je kako je po vještaku tužena predmetnim ugovorom odobrila tužitelju kredit u iznosu od 15.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom deviznom tečaju tužene za tu valutu na dan korištenja kredita, kako je kamatna stopa ugovorena u visini od 5,15% godišnje, a promjenjiva u skladu s odlukom banke. Također je utvrdio kako je za vrijeme otplate kredita kamatna stopa mijenjana tako da se u utuženom razdoblju kretala u rasponu od 5,15% godišnje (uz anuitet od 217,69 CHF) prilikom sklapanja ugovora, potom je od 10. ožujka 2007. iznosila 6,90% (anuitet od 230,57 CHF), a od 10. svibnja 2009. iznosila 8,90% (anuitet od 241,23 CHF). U skladu s iznesenim, a uzimajući u obzir povećanja anuiteta po osnovi promjene tečaja CHF te radi promjenjive kamate, vještak nalazi kako je tužitelj do otkaza kredita 14. ožujka 2013. pretplatio iznos od 14.384,82 kn, dok je nakon otkaza kredita pretplatio ukupan iznos od 40.494,37 kn i to po osnovi zatezne kamate iznos od 12.314,93 kn, a po osnovi glavnice iznos od 28.179,45 kn, što bi značilo da je do ispunjenja tražbine ukupno pretplatio iznos od 54.879,19 kn.

16. Podneskom od 30. ožujka 2022. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev, tako da je zbog ukupne pretplate zatražio isplatu iznosa od 54.935,86 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća pojedine tražbine,

odnosno od svakog pretplaćenog mjesečnog iznosa. Postupajući po prigovoru tužene, sud je na ročištu 13. travnja 2022. dopustio preinaku tužbe unatoč odredbi iz čl. 190. st. 1. ZPP po kojoj je to moguće do zaključenja prethodnog postupka. U ovom slučaju valjalo je cijeniti iznimku sadržanu u st. 2. istog članka po kojoj se tužba može preinačiti do zaključenja glavne rasprave, ako je tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Naime, predmet spora je utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi i temeljem toga isplata pretplaćenih iznosa, a ovaj sud, kao ni tužitelj, ne raspolažu stručnim znanjem potrebnim za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva, radi čega je i proveden dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem. Dakle, tužitelj je preinačio tužbu u skladu s nalazom sudskog vještaka, što znači da je tužba opravdano preinačena nakon zaključenja prethodnog postupka, čime su se ostvarile pretpostavke iz odredbe čl. 109. st. 2. ZPP.

17. Što se tiče prigovora zastare potraživanja, valja navesti kako se on drži neutemeljenim i proizvoljnim. Naime, odredbom iz čl. 323. st. 1. ZOO propisano je kako je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, u smislu odredbe iz čl. 241. ZOO tijek zastarnog roka prekinut je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača te zastara pojedinačnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka i to od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je parnični postupak koji je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen pod poslovnim brojem P-1401/2012, pravomoćno okončan presudama Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., rok za zastaru potraživanja od pet godina počinje teći od označenih dana, što znači da u odnosu na predmetnu tužbu zaprimljenu 24. travnja 2019. nije nastupila zastara potraživanja.

18. Na kraju svega valja navesti kako je posljedica ništetnosti vraćanje onog što je stečeno bez osnove, kako to propisuje odredba iz čl. 323. st. 1. ZOO, stoga predmetna tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporište, radi čega je osnovan zahtjev tužitelja za vraćanjem, odnosno isplatom novčanog iznosa od 54.935,86 kn, zajedno sa zateznom kamatom koja mu pripada u skladu s odredbom iz čl. 1115. ZOO i to na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO. Naime, zatraženi novčani iznos odstupa od vještakovog utvrđenja za 56,67 kn (54.935,86 kn - 54.879,19 kn), a razlog tome je umanjenje pretplata za veljaču i ožujak 2007. te lipanj i srpanj 2008., koje je vještak prikazao u dopuni vještva od 11. studenog 2021. (prema Tablici br. 4., list 155 spisa), bez posebnog obrazloženja, iako za tim umanjenjima u ovom slučaju nije bilo potrebe, jer predmet spora nije prebijanje potraživanja stranaka, niti je tužena isticala prijeboj u tijeku postupka. S tim u vezi, vještakovo utvrđenje ukupne preplate uvećano je za njegovo iskazano umanjenje u označenim mjesecima, tako

da je zahtjev tužitelja radi isplate glavnice u iznosu od 54.935,86 kn valjalo prihvatiti u cijelosti i odlučiti kao u točki III izreke ove presude.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 24. travnja 2019. i četiri obrazložena podneska od 3. ožujka 2020., 12. listopada 2021. te 14. siječnja i 30. ožujka 2022., kao i zastupanja na ročištima održanim 12. siječnja 2021. te 1. veljače i 13. travnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn za svaku nabrojanu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT). Također mu je priznat i trošak zastupanja na ročištu 3. studenog 2021. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9. toč. 2. OT), dok se u više zatraženom dijelu njegov zahtjev za ovo zastupanje ne drži osnovanim i nužnim za vođenje i okončanje parnice, jer se tom prilikom raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Dakle, priznat mu je trošak zastupanja po punomoćniku u iznosu od 8.500,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV, trošak vještačenja u iznosu od 4.500,00 kn i trošak sudske pristojbe u iznosu od 1.500,00 kn (sudske pristojbe tužbe 601,00 kn i ove presude u iznosu od 899,00 kn),

20. U skladu s iznesenim, tuženoj je valjalo naložiti naknadu parničnog troška tužitelja u iznosu od 16.625,00 kn sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja ove odluke do isplate, kako je i odlučeno u točki IV izreke presude.

Split, 8. srpnja 2022.

Sudac

Branko Malenica

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem

ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tužene

Broj zapisa: eb30e-ba2f5

Kontrolni broj: 0ea36-94e75-6d784

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=BRANKO MALENICA, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.