REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-452/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, po sucu Igoru Rakiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. C. iz Š., OIB: … zastupanog po punomoćniku Đ. M., odvjetniku u Š., protiv tuženika: 1. I. B., i 2. H. M. d. o. o. Z., , OIB: …, svi zastupani po punomoćnicima iz O. društava H. & partneri d. o. o. Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Pn-40/2016 od 20. siječnja 2022., 8. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Pn-40/2016 od 20. siječnja 2022.

II. Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana, a odbija žalba tužitelja, te se preinačuje toč. II. izreke rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Pn- 40/2016 od 20. siječnja 2022., na način da se sudi:

„ II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 5.625,00 kn sa zateznom kamatom počev od dana donošenja presude 20. siječnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena. “

III. Nalaže se tužitelju da tuženicima naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,50 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Dužan je tuženik I. B. kao glavni urednik dnevnog tiska“ S. D.“ u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 30.000,00 kn sa zateznim kamatama počev od 29. 04. 2016. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%.

II. Dužan je tuženik po pravomoćnosti presude objaviti ispriku tužitelju, te je dužan objaviti presudu u cijelosti i bez komentara u dnevnom tisku S. D., o svom trošku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Dužan je tuženik solidarno , u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju cjelokupni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%.“

2. Pobijanim rješenjem, u toč. I. utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari u odnosu prema tuženiku ad.2) H. M. d. o. o. ranije E. H. d. o. o. (EPH d. o. o. ) zastupan po predsjedniku uprave M. S., Z., , OIB: …, E. H. d. o. o. (E. d. o. o. ) zastupan po predsjedniku uprave M. S., Z., , OIB: … koji tuženik je pravni slijednik i S. D., S., OIB: … pa se proširenje tužbe na istog ne dopušta. U toč. II. odlučeno je da je tužitelj M. C. sin D., Š., OIB: … dužan naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn sa zateznom kamatom počev od dana donošenja presude 20. siječnja 2022. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

3. Protiv te odluke pravovremene i dopuštene žalbe podnijeli su tužitelj i tuženici.

4. Tužitelj žalbu podnosi iz svih žalbenih razloga, navodeći da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka pobijane presude, kao i rješenja su potpuno nerazumljivi i proturječni svom obrazloženju. Ukazuje kako se iz pobijane presude ne može utvrditi koji su razlozi meritornog odbijanja tužbe tužitelja prema I. B. i temeljem kojih materijalnih odredbi je prvostupanjski sud sudio i utvrdio da se radi o promašenoj pasivnoj legitimaciji, budući je propustio dati valjano i suvislo obrazloženje o primjeni materijalnog prava. Smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da je samo nakladnik odgovoran za štetu, a ne glavni urednik, jer je to u suprotnosti sa odredbom iz čl. 21. toč. 7. Zakona o medijima („Narodne novine“ broj 59/04, 84/11, 81/13, dalje: ZM). Navodi da je tužitelj proširio tužbu na trgovačko društvo S. D. i označio tog tuženika kao 2. tuženika, te se 1. tuženik protivio “preinaci“, ali se očitovao samo i jedino kao punomoćnik tuženika I. B., a ne S. D. koja je postojala i nije bila brisana u vrijeme proširenja tužbe i koja uopće nije imala priliku dati svoj odgovor na učinjeno proširenje, no sud nije pravovremeno reagirao te je time doveo tužitelja u procesnu situaciju da S. D. d.d. bude brisana i da H. M. d.o.o. postaje njen pravni slijednik, a imao je zakonsko uporište takvo proširenje dozvoliti i suditi bez obzira na protivljenje H. M. d.o.o., tim više što je propustio pravovremeno obavijestiti S. D. d.d. o proširenju tužbe te se ista o tomu nikad nije očitovala, već se punomoćnik H. M. d.o.o. kao njen univerzalni slijednik očitovao da se protivi proširenju na to društvo jer S. D. d.d. više ne postoji kao samostalni pravni subjekt. Ističe da u ovoj pravnoj situaciji tužitelj nije preinačio tužbu na pasivnoj strani jer nije umjesto prvog tuženika tužio drugu osobu koja bi trebala stupiti u parnicu umjesto dotadašnjeg tuženika, pa pristanak tuženika, preciznije punomoćnika I. B. na isto, uopće nije relevantan, a tim više što se nije upustio u raspravljanje o glavnoj stvari i što sud zapravo tada označenom novom tuženiku na kojeg je tužitelj proširio tužbu, nikad nije dao mogućnost da se očituje želi li stupiti u parnicu ili ne, dok je još postojao. Pobija odluku o troškovima parničnog postupka jer nije razumljivo kojim tuženicima tužitelj ima obvezu platiti trošak i izreka takvog rješenja je potpuno nezakonita, a i visina i opravdanost te konačno dosuda na teret tužitelja, obzirom na kompletan proces postupanja suda po tužbi. Predlaže usvajanje žalbe u cijelosti, ukidanje pobijane presude i rješenja te vraćanje predmeta na ponovni postupak i odlučivanje prvostupanjskom sudu.

5. Tuženik žalbu podnosi protiv odluke o troškovima postupka sadržane u toč.

II. pobijanog rješenja iz svih žalbenih razloga, navodeći, u bitnom, da prvostupanjski sud tuženicima nije dosudio troškove za šest radnji (četiri podneska i dva ročišta). Ukazuje kako je točno da, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa), odvjetniku pripada nagrada za sastavljanje obrazloženih podnesaka, ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku, međutim, nije točno da tuženicima ne pripada nagrada i za podneske od 19. veljače 2018., 30. siječnja 2019., 3. rujna 2021. i 26. studenog 2021. jer odvjetniku pripada nagrada i za sastavljanje ostalih podnesaka (Tbr. 8/3.). Navodi kako nije jasno zašto sud nije dosudio troškove postupka za ročišta od 8. svibnja 2018. i 22. prosinca 2021., budući da je iz zapisnika vidljivo da se raspravljalo o glavnoj stvari i da odvjetniku pripada nagrada. Napominje da sud nije odlučio koliko iznose troškovi postupka koji nisu bili potrebni za vođenje parnice, pa je taj način sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11., a u vezi s čl. 381. ZPP-a jer rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Također, izreka rješenja je nerazumljiva i proturječi razlozima rješenja jer nije jasno koliki iznos je tužitelj dužan isplatiti 1. tuženiku, a koliki 2. tuženiku koji nisu jedinstveni suparničari. Smatra da je bio u obvezi troškove postupka ili odvojeno dosuditi tuženicima ili uzeti u obzir Tbr. 36/1. Tarife i povisiti tarifne stavke za 10% (zastupanje više osoba). Predlaže usvajanje žalbe, preinačenje rješenja na način da se 1. i 2. tuženiku pravilno i zakonito dosude troškovi postupka i žalbe. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.125,00 kuna.

6. Sa tim je žalbama postupljeno prema odredbi čl. 359. ZPP-a.

7. Odgovori na te žalbe nisu podneseni.

8. Žalba tužitelja nije osnovana, a žalba tuženika je samo djelomično osnovana.

9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim traži naknadu neimovinske štete od tuženika jer je 30. siječnja 2016. na stranici broj 10 “S. D.” broj … objavljen tekst pod naslovom „ Zbog duga od 50 tisuća eura Blizanci ga pretukli:“, a autor teksta je V. U., u kojem su objavljene netočne i neosnovane informacije u odnosu na tužitelja, čime su teško i trajno povrijeđeni njegovo dostojanstvo, čast i ugled.

10. Prvostupanjski sud je odbio takav tužbeni zahtjev tužitelja, utvrdivši kako je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije koji su istaknuli tuženici jer je 1. tuženik glavni urednik novina „S. D.“, a sukladno odredbama čl. 21. ZM-a za štetu nastalu informacijom objavljenom u mediju odgovara njegov nakladnik. Nadalje, tužitelj je povukao tužbu u odnosu na 2. tuženika, s čime se isti suglasio pa je prvostupanjski sud to utvrdio pobijanim rješenjem jer isti nije bio nakladnik novina „S. D.“ u trenutku nastanka štetnog događaja, već je to bila „S. D.“, na koju je tužitelj predložio proširenje, odnosno preinaku tužbe, no obzirom da se tome usprotivio 2. tuženik kao pravni slijednik iste, prvostupanjski sud je utvrdio da takva preinaka nije dopuštena.

11. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP-a) ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, no djelomično je pogrešna odluka o troškovima postupka.

12. Prije svega, valja istaknuti da osporena odluka, u smislu ocjene osnovanosti žalbenog razloga ostvarenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, niti u izreci, a niti u obrazloženju ne sadrži takve nedostatke zbog kojih se pravilnost odluke ne bi mogla ispitati, jer je izreka dovoljno jasna i određena, a u obrazloženju odluke prvostupanjski sud navodi valjane razloge za svoje stajalište o neosnovanosti postavljenih zahtjeva.

12.1. Nije počinjena bitna povreda odredaba čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 192. ZPP-a jer tužitelj može preinačiti tužbu na način da umjesto prvobitnog tuženika tuži drugu osobu. U konkretnom slučaju prvobitni 2. tuženik je bio E. H. d.o.o. (E. d.o.o.), koji je promijenio tvrtku u H. M. d.o.o. odlukom skupštine društva od 23. lipnja 2016., te je kao takav i označen u ovom postupku. Tužitelj je na ročištu 8. svibnja 2018. tužbu preinačio na način da je kao tuženika označio trgovačko društvo S. D. d.d. Međutim, obzirom da je isto trgovačko društvo pripojeno društvu H. M. d.o.o. (2. tuženiku) time isti predstavlja njegova pravnog slijednika, a on nije dao svoj pristanak za stupanje u parnicu (kao ni 1. tuženik, oboje zastupani po istom punomoćniku). Stoga, obzirom da je uslijed pripajanja trgovačko društvo S. D. prestalo postojati, nije ni moglo stupiti u parnicu umjesto tuženika pa je u tom dijelu pravilna odluka prvostupanjskog suda.

12.2. Također, osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut u odnosu na 2. tuženika, u odnosu na kojeg je tužba i povučena. Pritom nije počinjena ni bitna povreda odredaba čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 193. ZPP-a jer je iz podneska tužitelja od 30. studenog 2016. razvidno kako u tužbi i tužbenom zahtjevu više nije obuhvaćen 2. tuženik, a 2. tuženik, koji se davanjem odgovora na tužbu upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, na povlačenje je pristao, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 193. st. 1. i 2. ZPP-a i utvrdio da je tužba u odnosu na tog tuženika povučena.

12.3. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

13. Također, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje te na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

14. O naknadi štete u konkretnom postupku odlučuje se sukladno odredbama Zakona o medijima dok se naknada određuje sukladno općim pravilima obveznog prava.

14.1. Odredbom čl. 21. ZM-a, propisana je odgovornost za štetu i razlozi za oslobođenje od odgovornosti za štetu počinjenu objavom informacije. U st. 1. navedenog članka pripisano je da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom, a u st. 7. da ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, autorizacija ne isključuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri.

14.2. Odredbom čl. 22. st. 1. ZM-a, propisano je da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava, dok je odredbom čl. 24. st. 2. ZM- a, propisano da je glavni urednik odgovoran, u skladu sa zakonom, za sve objavljene informacije. Odgovornost glavnog urednika odnosi se i na uredničku obradu objavljene informacije (izbor naslova, podnaslova, teksta ispod fotografije i slično).

14.3. Odredbom čl. 24. st. 2. ZM-a ne propisuje se odgovornost glavnog urednika za naknadu štete, već je odgovornost za naknadu štete kako nakladnika tako i glavnog urednika propisana čl. 21. ZN-a, s tim da je odgovornost glavnog urednika propisana čl. 21. st. 7. ZN-a. Međutim, da bi se mogla primijeniti odredba čl. 21. st. 7. ZN-a, koja propisuje solidarnu odgovornost za naknadu štete, kao novčane satisfakcije, potrebno je da se radi o autoriziranom članku. Tako u odluci broj Rev- 2074/2010-2 od 13. travnja 2011. Vrhovni sud Republike Hrvatske navodi:“ Iz sadržaja te odredbe (misli se na odredbu čl. 21. st. 7. ZM-a) proizlazi da za postojanje solidarne odgovornosti glavnog urednika i nakladnika moraju biti kumulativno ispunjene pretpostavke, da je informacija autorizirana, da pojedini dijelovi informacije sadrže očevidne uvrede i klevete, te da nakladnik i glavni urednik nisu postupali u dobroj vjeri.“ Isto shvaćanje zauzeto je i u odluci poslovni broj: Rev- 692/2008 od 17. lipnja 2008.

14.4. U konkretnom slučaju ne radi se o autoriziranoj informaciji, jer to tužitelji niti ne tvrde, pa se ne može primijeniti niti navedena odredba na odgovornost glavnog urednika za naknadu neimovinske štete koju su tužitelji pretrpjeli objavom sporne informacije, već je za naknadu neimovinske štete isključivo odgovoran nakladnik, stoga i ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda da tuženik kao glavni urednik ne odgovara niti primjenom općih načela o izvanugovornim odnosima prouzročene štete (odredbe ZOO-a) jer ZM ne upućuje na takvu odgovornost glavnog urednika za naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti objavom neistinitih informacija u mediju. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 1. tuženika kao neosnovan.

15. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno odlučno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, žalba tužitelja je odbijena, a presuda prvostupanjskog suda potvrđena prema odredbi čl. 368. st 1. ZPP-a.

16. Međutim, predmet žalbenog postupka je i rješenje o troškovima parničnog postupka, u odnosu na koje je žalba tužitelja neosnovana, a žalba tuženika djelomično osnovana. Naime, u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tuženiku, osim već dosuđenog parničnog troška, pripada i trošak sastava podnesaka od 19. veljače 2018 i 26. studenog 2021., i to 25 bodova po svakom podnesku, budući da se radi o podnescima iz Tbr. 8/3 Tarife. Tuženiku ne pripada trošak zastupanja na ročištu dana 22. prosinca 2021. jer isti tuženik nije pravovremeno zatražio, dok mu je trošak zastupanja na ročištu dana 8. svibnja 2018., u odnosu na koji u žalbi navodi da mu nije dosuđen, priznat pobijanom odlukom, pa u tom dijelu žalba tuženika nije osnovana. Stoga tuženiku pripada sveukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 kuna. Zbog svega navedenog valjalo je, sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a preinačiti odluku o parničnom trošku.

17. Kako je tuženik djelomično uspio sa svojom žalbom, valjalo mu je priznati trošak žalbenog dijela postupka sukladno uspjehu od 10% u tom dijelu postupka u iznosu od 62,50 kuna za sastav žalbe, sukladno čl. 166. st. 2. ZPP-a. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.000,00 kuna, jer nije dokazao da mu je navedeni trošak nastao, odnosno da je pozvan na njenu uplatu.

U Puli-Pola 8. srpnja 2022.

Sudac

Igor Rakić