Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 12 Gž-767/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Dubravki Bosilj kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H.-O. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB:... zastupanog po punomoćniku K. L., zaposleniku tužitelja, protiv tuženice J. P. iz Z., OIB:... radi isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-5777/2017-30 od 18. ožujka 2022., dana 8. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se žalba tužitelja, preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-5777/2017-30 od 18. ožujka 2022. u toč. I. i III. izreke te se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. D. iz Z. poslovni broj: Ovrv-2274/17 od 5. svibnja 2017. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 31.383,00 kn (tridesetijednu tisuću tristoosamdeset i tri kune) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. a od 1. kolovoza 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku:

- na iznos od 951,00 kuna od 1. kolovoza 2014. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 1. kolovoza 2015. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 27. siječnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 28. srpnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 1. rujna 2014. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 14. kolovoza 2015. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 1. rujna 2016. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 1. listopada 2014. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 1. listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 1. listopada 2016. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 21. listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 1. studenog 2014. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 1. studenog 2016. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 24. studenog 2015. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 1. prosinca 2014. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 28. siječnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 1. prosinca 2016. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 1. siječnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 1. ožujka 2015. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 1. ožujka 2016. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 1. siječnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 1. travnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 1. travnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 1. svibnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 1. siječnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 25. travnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 1. svibnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 1. lipnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 26. svibnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 1. lipnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 1. srpnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 1. srpnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 951,00 kuna od 30. lipnja 2015. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Tužena je dužna tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 3.401,99 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 18. ožujka 2022. do isplate u roku od 15 dana.

III. Nepobijana toč. II. izreke ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč.I izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. D. iz Z., poslovni broj: Ovrv-2274/17 od 5. svibnja 2017. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 31.383,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose preciziranim u tom dijelu izreke, toč. II izreke isti platni nalog je ukinut i u dijelu kojim je tuženici naloženo platiti tužitelju iznos od 456,00 kn sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2017. do isplate i u tom dijelu se utvrđuje da je tužba povučena, toč. III. izreke tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

2. Navedenu presudu u dijelu pod toč. I. i III. izreke, pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog svih zakonskih žalbeni razloga iz čl. 353. st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – odluka US RH, 123/08 – ispr. 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14 – odluka US RH - dalje: ZPP) koji se primjenjuje u ovom postupku osnovom čl. 117. ZPP/19 (NN 70/19), uz prijedlog sudu da preinači pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda tako da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja ili podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja tužena osporava navode iste te predlaže odbiti žalbu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu. Smatra da dostavljena joj obavijest o promjeni najamnine za slobodno ugovorenu najamninu od one koje je ugovorena u Ugovoru o najmu nije dokumenat na temelju kojeg se može potraživati najamnina veća od Ugovorene.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet ovog spora, nakon što je tužitelj tijekom postupka povukao tužbeni zahtjev za iznos od 456,00 kn je zahtjev tužitelja kao osobe ovlaštene za upravljanje nekretninom u najmu tužene temeljem Ugovora o najmu stana od 11. listopada 2001. zaključenog između H. d.d. DP E. - Z. (koja je sa H.-D. d.o.o zaključila Ugovor o zakupu svoje dugotrajne i materijalne imovine 10. prosinca 2002. te istome dala na upravljanje i gospodarsko korištenje dugotrajnu materijalnu i nematerijalnu imovinu - time i predmetni stan) isplata neplaćenih mjesečnih iznosa slobodno ugovorene najamnine za trosobni stan br. 59 površine 90,62 m2 na adresi u Z.

6. Obrazlažući pobijanu presudu sud je odbio prigovor tužene o već presuđenoj stvari, obzirom da je presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Povrv-1862/15 odlučeno o tražbini tužitelja za mjesec studeni i prosinac 2013., siječanj, veljaču i ožujak 2014. što nije predmet ovog spora. Iz Ugovora o najmu od 11. listopada 2001. kao nesporno sud utvrđuje da je između Hrvatske elektroprivrede d.d. DP E. - Z. kao najmodavca i tužene kao najmoprimca zaključen Ugovor o najmu predmetnog stana koji je tuženoj i predan, time da je najamnina bila ugovorena u visini od 380,00 kn mjesečno, time da se ista ne može mijenjati prije isteka roka od 1 godine. Prednje je sukladno čl. 10. st. 1. Zakona o najmu stanova (NN 91/1996, 48/1998, 66/1998, 22/2006, 68/2018, 105/2020 - dalje ZNS). Istom Zakonskom odredbom u st. 2. propisano je da nakon proteka roka iz st. 1. najamnina se može ugovoriti za daljnje razdoblje najviše do iznosa koji odgovara iznosu do 20% većem od prosječne slobodno ugovorene najamnine u istom naselju odnosno županiji za stan koji se po površini, opremljenosti i položaju može usporediti sa stanom u najmu. Iz priložene Odluke tužitelja o povećanju iznosa najamnina za stanove u vlasništvu H.-a d.d. utvrđeno je da je tužitelj jednostrano povećao najamnine na razinu prosječnih slobodno ugovorenih najamnina u istom naselju odnosno Županiji sukladno ZNS i to za iznos koji je porezna uprava u poreznom nadzoru kod tužitelja koristila kao poreznu osnovicu za utvrđivanje porezne obveze i izračuna primitaka u naravi, temeljem koje Odluke je tužitelj obavijestio tuženu obaviješću od 9. rujna 2013. u kojoj se navodi da je nova najamnina za stan u najmu tužene 1.407,00 kn od 1. studenog 2013. Kako je tužitelj tuženicu samo obavijestio o povećanju najamnine iako je bio dužan tuženoj prije predložiti visinu novog iznosa najamnine u kojem slučaju bi tužena imala pravo sukladno čl. 11. st. 2. ZNS-a visinu najamnine utvrđivati putem suda, tužbeni zahtjev je odbijen, odnosno ukinut je platni nalog u dijelu kojim tužitelj potražuje utuženi iznos od 31.383,00 kn.

7. Tužitelj u žalbi opisno ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ističući da presuda proturječi utvrđenom činjeničnom stanju i nejasno je kojim se odredbama materijalnog prava sud rukovodio kod donošenja pobijane presude. Ističe da je potraživanje tužitelja usklađeno s tržišnom vrijednosti i sa načelom jednake vrijednosti činidaba sukladno zakonskim normama.

8. Sud prvog stupnja je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo. U spisu je priložen podatak pribavljen od strane G. Z., Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada, Sektor za upravno- pravne poslove, Odjela za stambene odnose i statusa prognanika izbjeglica i povratnika kojim se navodi da je prosječna najamnina za stan koji se po površini, opremljenosti i položaju može usporediti sa 3-sobnim stanom površine od 90,62 m2 na adresi u Z. 178,52 €. Nije sporno da je tužitelj tuženoj dostavio Odluku od 9. rujna 2013. o povećanju najamnine na iznos od 1.407,00 kn počevši od 1. studenog 2013., kao što nije sporno da je Ugovor o najmu stana od 11. listopada 2001. između tužene kao najmoprimca i H. d.d. DP E. - Z., Ugovor sa slobodno ugovorenom najamninom. Nije sporno ni to da je do povećanja slobodno ugovorene najamnine došlo po proteku više od jedne godine računajući od dana sklapanja Ugovora o najmu, a niti da izmjena visine najamnine o kojoj je tužitelj obavijestio tuženu nije protivna čl. 10. st. 2 ZNS-a, odnosno manja je od prosječno slobodno ugovorene najamnine u Zagrebu za približno istovrsni stan. Prema iznijetom obavijest tužitelja tuženoj o novoj visini najamnine može i mora se smatrati prijedlogom tužitelja o novopredloženoj najamnini, pa je tužena imala pravo u roku od 30 dana od dana primitka obavijesti (što je rok koji dospijeva prije datuma od kojeg tužitelj mijenja visinu najamnine) putem suda zatražiti utvrđivanje njene visine sukladno čl. 12. st. 2. ZNS-a i tek bi u tom slučaju do donošenja odluke suda imala pravo plaćati ugovorenu najamninu u visini određenoj Ugovorom od 12. rujna 2001. kao predujam novo predložene najamnine. U spisu nema podataka, niti tužena tijekom postupka navodi da bi nakon primitka obavijesti o novom iznosu najamnine koji je usklađen sa prosječnom visinom najamnine u istom mjestu, pokrenula spor i tražila da sud utvrdi iznos slobodno ugovorene najamnine za stan tužitelja koji je u njenom najmu.

9. U odnosu na u spisu priloženu odluku Županijskog suda u Osijeku Gž-861/16 donesenu u sporu između istih stranaka kao i sad u ovom postupku i glede istog predmeta spora samo za drugo razdoblje, na koju odluku se tužena poziva, valja reći da je pogrešno stajalište toga suda da se slobodno ugovorena najamnina nakon isteka godine dana od dana zaključenja Ugovora o najmu može ugovoriti za daljnje razdoblje najviše do iznosa koji odgovara iznosu do 20% većem od prvotno ugovorenog iznosa jer je isto ne proizlazi iz čl. 10 st. 2. ZNS, obzirom da je u toj odredbi propisano da se nakon roka od 1. godine slobodno ugovorena najamnina može mijenjati i ugovoriti najviše do iznosa koji odgovara iznosu do 20% većem od prosječne slobodno ugovorene najamnine u istom naselju za usporedivi stan po površini, opremljenosti i položaju, što je tužitelj u ovom postupku i dokazao dostavljenom potvrdom od strane G. Z., Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada, Sektor za upravno-pravne poslove, Odjela za stambene odnose.

9.1. Prema čl. 4. st. 2. ZNS-a ugovor o najmu stana sklapa se u pisanom obliku, a sukladno čl. 286. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) zahtjev zakona da ugovor bude sklopljen u određenom obliku važi i za sve kasnije izmjene i dopune ugovora, iz čega proizlazi da su stranke izmjenu iznosa najamnine trebale ugovoriti u pisanom obliku. U konkretnom slučaju tužitelj je tuženu obavijestio u pisanom obliku o izmjeni visine najamnine, na ovu obavijest tužena nije u zakonskom roku od 30. dana zatražila od suda utvrđenje neke druge visine najamnine smatrajući da je ista predložena po tužitelju suprotno čl. 11. st. 2. ZNS-a pa se mora smatrati da je na isto pristala, a pisana obavijest o novo predloženoj najamnini postala je sastavni dio pisanog Ugovora.

10. Prema iznijetom ovaj sud je preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev usvojio osnovom čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

11. Obzirom na preinačenje prvostupanjske odluke valjalo je odlučiti i o troškovima ovog postupka. Prema odredbi čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određeni zahtjev stranke bez raspravljanja, time da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Tužitelj je na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava naveo da „potražuje naknadu troškova parničnog postupka prema već ranije dostavljenim specifikacijama punomoćnika tužitelja za zastupanje po punomoćniku – odvjetniku“. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj određeno zatražio tek trošak podneska od 13. prosinca 2021. u iznosu od 1.250,00 kn kao i trošak koji je odmjeren rješenjem o ovrsi u iznosu od 2.152,99 kn, dok ostale troškove zastupanja na pojedinom ročištu i troškove sastava podnesaka dostavljenih tijekom postupka nije zatražio radi čega je valjalo tužitelju dosuditi jedino zatražene točno određene troškove u ukupnom iznosu od 3.402,99 kn.

U Varaždinu, 8. srpnja 2022.

Sutkinja

Dubravka Bosilj v.r.