REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 91 Pž-1848/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Gugić, Kovačić & Krivić u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-598/2017-63 od 9. studenog 2021., 8. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 598/2017-63 od 9. studenog 2021. u točkama I. i III. njene izreke i sudi:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 16.187,17 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 4.881,12 kn od 24. rujna 2010. do isplate i na iznos od 11.306,05 kn od 17. srpnja 2013. do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 9.931,25 kn (devettisućadevetstotridesetjednu kunu i dvadesetpet lipa), u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-598/2017-63 od 9. studenog 2021. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 16.187,17 kn sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu iznosa od 4.049,08 kn s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate. Točkom III. izreke odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti.

2. Pod istim poslovnim brojem prvostupanjski sud je donio rješenje kojim je utvrdio da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 305,21 kn u dijelu u kojem potražuje od tuženika isplatu invalidske mirovine za štetu u razdoblju od 21. svibnja 2009. do 31. kolovoza 2010.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv presude u točkama I. i III. njene izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u vidu troška sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Presuda u pobijanom dijelu ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a) te vodeći računa o razlozima zbog kojih se može pobijati presuda u sporovima male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

7. Iz podataka u spisu proizlazi da je predmet spora isplata razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad koja je nastala zbog ozljede na radu osiguranici tužitelja Ankici Boroš od 21. svibnja 2009. do 31. kolovoza 2010. te od 1. rujna 2010.d o 30. lipnja 2013. u ukupnom iznosu od 20.236,25 kn. Prvostupanjski sud je utvrdio da je između stranaka sporno postojanje uzročno-posljedične veze između ozljeda osiguranika tužitelja zadobivenih u prometnoj nesreći s njegovim umirovljenjem, odnosno jesu li ozljede zadobivene u prometnoj nesreći pridonijele njegovom umirovljenju, visina tužbenog zahtjeva i nastanak štetnog događaja.

8. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza Ankice Boroš, ocijenivši ga suglasnim sa ispravama u spisu, prijavom ozljede na radu, medicinskom dokumentacijom i nalazom i mišljenjem vještaka, utvrdio da je 18. siječnja 2008. doživjela prometnu nezgodu prilikom puta sa posla na način da je pala i udarila s rukom i glavom na cestu te da joj je rečeno kako ju je u prolazu zakvačio auto i vjerojatno neko vrijeme vukao po cesti nakon čega je otišla do liječnika gdje su je uputili na slikanje glave i ruke.

9. Uvidom u Nalaz i mišljenje prof. dr. Borisa Božića, dr. med. neurokirurga, prvostupanjski sud je zaključio da su ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi od 18. siječnja 2008. osnovni razlog nastalog invaliditeta osiguranice tužitelja koji je potvrđen po vještacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, ali ne u 100% iznosu, nego 80%, dok se 20% veže za kompresiju nervus medianusa, profesionalnu bolest, odnosno da je glavni čimbenik njenog invaliditeta posljedica vezane za doživljenu ozljedu šake u štetnom događaju od 18. siječnja 2008. koje su u postotku od 80% pridonijele njenom umirovljenju.

10. Prvostupanjski sud je zaključio i da se u konkretnom slučaju u pogledu utvrđivanja visine naknade štete trebaju primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 79/07 i 35/08; dalje: ZOMO), a ne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, konkretno odredba članka 27. stavka 3. tog Zakona. To iz razloga jer sud nije ovlašten utvrđivati visinu invalidske mirovine za slučaj povrede na radu kako bi se na taj način mogla utvrditi razlika između invalidske mirovine koja je već utvrđena u postupku kod tužitelja i invalidske mirovine koja bi se utvrdila u ovom postupku kao u slučaju povrede na radu. Zaključio je da se o tome uvijek odlučuje u upravnom postupku te da je parnični sud vezan pravomoćnom odlukom donesenom u tom postupku sukladno odredbi članka 12. stavka 1. ZPP-a.

11. Slijedom svega navedenog, ocijenio je osnovanim tužbeni zahtjev u visini od 80%, odnosno 16.187,14 kn, a neosnovan u iznosu od 20%, odnosno u visini od 4.049,08 kn.

12. Tuženik u žalbi u bitnom navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Ističe da je nejasan zaključak prvostupanjskog suda da su svjedoci Mario Draganić i Đurđica Draganić međusobno različito iskazivali o nastanku štetnog događaja, zbog čega nije prihvatio istinitom njihove iskaze. Ukazuje da su oba svjedoka navela da su na cesti ispred njih vidjeli biciklistkinju, da ju je vozač automobila zaobišao i da su tek kasnije ugledali osiguranicu tužitelja na podu. Ističe i da iz Službene bilješke ne proizlazi da bi njegov osiguranik prouzročio predmetnu prometnu nezgodu, već da je on izvršio radnju njenog pretjecanja nakon čega se vratio na desnu stranu, uključio desni pokazivač smjera i skrenuo na parkiralište poduzeća Metal-Invest d.o.o. te da je tek po zaustavljanju vozila i izlaska iz njega čuo pad s bicikla i zajedno sa majkom ponudio pomoć stradaloj biciklistkinji. Ističe i da iz Službene bilješke proizlazi da je osiguranica tužitelja navela da nije bilo svjedoka očevidaca predmetnog štetnog događaja da bi u iskazu danom na ročištu održanom 14. veljače 2012. navela da su joj kasnije rekli da ju je vjerojatno zakvačio automobil te da ne zna kako se našla na cesti. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešnim tumačenjem odredbe članka 12. ZPP-a pogrešno utvrdio vezanost za odluku upravnog tijela, odnosno odluku donesenu u upravnom postupku kojom je osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu, odnosno utvrđena invalidnost i uzrok invalidnosti. Ističe da prvostupanjski sud nije vezan rješenjima tužitelja u pogledu visine nastale štete, dok tužitelj nije ničim dokazao uzročno posljedičnu vezu između umirovljenja osiguranice tužitelja i predmetne prometne nezgode. Ukazuje i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Zakon o mirovinskom osiguranju, ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, te da iz obrazloženja presude nije jasno zašto prvostupanjski sud smatra da je primjenjiv Zakon o mirovinskom osiguranju, niti je jasno koju je odredbu materijalnog prava primijenio prilikom ocjene štete. U odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka is

13. Uzimajući u obzir žalbene navode tuženika, za njega je i u žalbenoj fazi postupka sporna odgovornost njegovog osiguranika za nastanak predmetnog štetnog događaja, postojanje uzročno-posljedične veze između ozljeda osiguranice tužitelja zadobivenih u predmetnom štetnom događaju i njenog umirovljenja te i pitanje primjene materijalnog prava, tj. treba li primijeniti propise Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09 i 75/09; dalje: ZOOP) koji su bili na snazi u trenutku nesreće (2008. godine), ili propise s područja mirovinskog osiguranja koji su bili na snazi u trenutku svake isplate, koje predstavljaju ovdje utuženu glavnicu.

14. Osnovano tuženik u žalbi ukazuje na to da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je o tužbenom zahtjevu odlučio primjenom ZOMO, a ne ZOOP-a.

15. Naime, na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 9. lipnja 2022. promijenjeno je pravno shvaćanje prihvaćeno na 26. Sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 5. prosinca 2016. tako da promijenjeno shvaćanje glasi:

U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine. Takvo pravno shvaćanje obvezno je za sva vijeća i suce pojedince ovog suda sukladno odredbi članka 40. stavka 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20).

16. Odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

17. Stvarnom štetom u smislu odredbe stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.).

18 .Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

19. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tuženik smatra da tužitelj od njega kao društva za osiguranja, ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.

20. Kako je prema rješenju tužitelja (list 4. spisa) Ankici Boroš zbog ozljede na radu određena invalidska mirovina, u konkretnom slučaju valjalo je primijeniti upravo odredbu članka 27. ZOOP. Budući da je iz podataka u spisu razvidno da je tužitelj svojoj osiguranici Ankici Boroš u utuženom razdoblju isplatio mirovinu uslijed 100% ozljede na radu (list 18. spisa), odnosno invalidska mirovinu je isplaćivao na temelju povrede (ozljede) na radu, u tom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju. Zbog navedenog razloga, tužitelj nije dokazao da trpi štetu, kako je to pravilno i ukazivao tuženik pa je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan (tako i u presudi ovog suda poslovni broj Pž-183/2020-2 od 11. svibnja 2022. i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev1354/2016-2 od 18. svibnja 2021.).

21. Budući da u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da mu je nastala šteta kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu, ovaj sud se nije ni upuštao u ocjenu ostalih žalbenih navoda glede ispunjenja ostalih pretpostavki za štetu (odgovornost osiguranika tuženika i uzročno posljedične veze između umirovljenja osiguranice tužitelja i nastalog štetnog događaja) budući da pretpostavke odgovornosti za štetu moraju biti kumulativno ispunjene. Stoga, kako u konkretnom slučaju tužitelju nije nastala šteta kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu, irelevantni su tuženikovi žalbeni navodi glede ispunjenja, odnosno neispunjenja ostalih pretpostavki odgovornosti za štetu.

22. Stoga je primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a valjalo preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

23. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka (članak 166. stavak 2. ZPP-a).

24. Tuženik ima pravo na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a na troškove zastupanja na ročištu od 10. svibnja 2017., 28. rujna 2017. i 27. rujna 2021., svako prema Tbr. 9/1 i 42. Tarife i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa) u iznosu od 937,50 kn, sastava podneska od 12. lipnja 2017., 25. listopada 2017. i 4. svibnja 2020., svaki prema Tbr. 8/3 i 42. Tarife u iznosu od 312,50 kn te zastupanja na ročištu za objavu presude prema Tbr. 9/3 i 42. Tarife u iznosu od 468,75 kn što sa troškom predujma za vještačenje u iznosu od 4.000,00 kn sudskom pristojbom na odgovor na tužbu prema Tarifnom broju 1. stavak 2. Tarife sudskih pristojbi koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 26/03-pročišćeni tekst i 125/11) u traženom iznosu od 150,00 kn i troškom sastava žalbe prema Tbr. 10/1 i 42. Tarife u iznosu od 1.562,50 kn ukupno iznosi 9.931,25 kn (točka II. izreke ove presude).

25. Tuženik nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 5. svibnja 2017. u iznosu od 750,00 kn uvećano za PDV jer je navode iz tog podneska mogao iznijeti neposredno na ročištu održanom 10. svibnja 2017. Također, nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 27. rujna 2021. jer je navode iz tog podneska mogao iznijeti neposredno na ročištu održanom istog dana. Stoga sastav tih podnesaka nije bio trošak potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a. Nema pravo ni na naknadu troška sastava podneska od 12. lipnja 2017., 25. listopada 2017. i 4. svibnja 2020. u punoj vrijednosti jer oni ne predstavljaju podneske u smislu Tbr. 8/1 Tarife, već ostale podneske u smislu Tbr. 8/3 Tarife.

Zagreb, 8. srpnja 2022.

Sudac Nevenka

Marković

Broj zapisa: eb30e-b0f94

Kontrolni broj: 06fc0-700fc-cb01b

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=NEVENKA MARKOVIĆ, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.