Poslovni broj: 9 P Ob. 244/19-52

Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radića 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Bojani Skenderović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz O. društva P. i drugi d.o.o. V., protiv tužene K. L. K. B. iz Š., OIB: …, zastupane po punomoćnici I. M., odvjetnici u V., radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 26. lipnja 2022. godine u prisutnosti parničnih stranaka i punomoćnika parničnih stranaka, dana 8. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja M. B. iz V., OIB: … koji glasi:

"I/ Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužitelja M. B., V., OIB: … i tuženice K. L. K. B., Š., T., OIB: … čini pravo građenja osnovano na čkbr. 236/1, k.o. Ž., upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu kao teret na čkbr. 236/1, u zk.ul. 1434, k.o. Ž., u naravi livada B. površine 1238 m2 pod brojem Z-5080/2006 te kao posebno zemljišnoknjižno tijelo u poseban zk.ul. 1487, k.o. Ž. kao pravo građenja s poslovnom zgradom D. sa 162 m2 i dvorište sa 1076 m2 izgrađeno na pravu građenja.

II/Tuženica K. L. K. B., Š., T., OIB: … dužna je, temeljem ove Presude, trpjeti brisanje svojeg prava u zemljišnim knjigama koje se vode kod Općinskog suda u Varaždinu i to:

- kao nositelja prava građenja upisanog kao teret na čkbr. 236/1, k.o. Ž. u zk.ul. 1434 u ½ dijela te

- kao nositelja prava građenja s poslovnom zgradom D. sa 162 m2 i dvorištem sa 1076 m2 sagrađenim na pravu građenja upisano u zk.ul. 1487, k.o. Ž. u ½ dijela i upis tužitelja M. B., V., OIB: …

- kao nositelja prava građenja upisanog kao teret na čkbr. 236/1, k.o. Ž. u zk.ul. 1434 u ½ dijela te

- kao nositelja prava građenja s poslovnom zgradom D. sa 162 m2 i dvorištem sa 1076 m2 sagrađenim na pravu građenja upisano u zk.ul. 1487, k.o. Ž. u ½ dijela.

III/ Nalaže se tuženici K. L. K. B., Š., T., OIB: … da naknadi tužitelju M. B., V., OIB: … troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dana donošenja ove Presude, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja M. B. iz V., OIB: … koji glasi:

" I/ Nalaže se tuženici K. L. K. B., Š., T., OIB: … da tužitelju M. B., V., OIB: … isplati iznos od 300.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dana donošenja ove Presude, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II/ Nalaže se tuženici K. L. K. B., Š., T., OIB: … da naknadi tužitelju M. B., V., OIB: … troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dana donošenja ove Presude, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

III/ Nalaže se tužitelju M. B., V., OIB: … da tuženoj K. L. K. B., Š., T., OIB: … naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 45.000,00 kn (slovima: četrdeset pet tisuća kuna) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu radi utvrđenja bračne stečevine i podredno isplate u kojoj navodi da su on i tuženica bračni drugovi, koji su brak zaključili 26. svibnja 2007. godine u V.. Prema navodima tužitelja, između stranaka vodi se, pred ovim sudom, i postupak radi razvoda braka pod posl. brojem: P Ob- 158/2019. Zajedno su živjeli od svibnja 2006. godine pa tužitelj tvrdi da su i prije sklapanja braka živjeli u izvanbračnoj zajednici. Nadalje, se u tužbi tvrdi kako su tijekom trajanja izvanbračne i bračne zajednice parnične stranke stekle pravo građenja na čkbr. 236/1, k.o. Ž. i poslovnu zgradu D. površine 162 m2 i dvorište površine 1076 m2 sagrađene na pravu građenja. Tuženica kao stjecatelj prava građenja i Općina T. B., kao osnivač prava građenja, zaključili su dana 09.12.2005. godine Ugovor o osnivanju prava građenja. Temeljem navedenog ugovora o osnivanju prava građenja dana 04.08.2006. godine pravo građenja je upisano kao teret na čkbr. 236/1, k.o. Ž. te kao posebno zk. tijelo u poseban zk.ul. 1487, k.o. Ž. (upis pod brojem Z-5080/06). Kao nositelj prava građenja upisana je tuženica. Tuženica je nadalje, kao korisnik kredita dana 08.08.2006. godine sa S. G.-S. bankom d.d., kao kreditorom, zaključila Ugovor o kreditu br. …. Temeljem navedenog Ugovora o kreditu na pravu građenja je uknjiženo založno pravo u iznosu od 141.160,22 EUR. Rok korištenja kredita je bio ugovoren kao 30.05.2007. godine, dospijeće prve rate 30.07.2007. godine, a rok otplate kredita je bio 30.06.2017. godine. Parnične stranke su, prema navodima u tužbi, tijekom trajanja braka otplatile navedeni kredit, te su za vrijeme bračne zajednice, obje parnične stranke bile zaposlene. Financijska sredstva dobivena temeljem Ugovora o kreditu od 08.08.2006. godine iskorištena su za izgradnju poslovne zgrade (objekta dječjeg vrtića) D. 162 m2 i dvorišta od 1076 m2 na pravu građenja. Zgrada je upisana u zemljišne knjige u zk.ul. 1487, k.o. Ž. temeljem Prijavnog lista Ureda za katastar V. dana 02.05.2007. godine (upis pod poslovnim brojem Z-3238/2007). Pozivom na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tužitelj je isticao da upis u zemljišne knjige ima, konstitutivan učinak, jer do upisa postoje prava i obveze iz obvezno pravnog odnosa, a od upisa prava i obveze iz stvarno pravnog odnosa, zbog čega smatra da je pravo građenja stečeno tek trenutkom upisa u zemljišne knjige. Isto tako, tužitelj ukazuje na odredbe Obiteljskog zakona o pravnom statusu bračne stečevine te na odredbe o učincima izvanbračne zajednice, tvrdeći kako izvanbračna zajednica parničnih stranaka nikad nije prestala, nego je nastavljena brakom i smatra se kontinuitetom, pa se i imovina stečena u izvanbračnoj, pa zatim i bračnoj zajednici dijeli popola. Primjenom citiranih odredaba pozitivnog prava na činjenično stanje, tužitelj zaključuje kako pravo građenja opisano pod točkom 3. tužbe, unatoč postojećem zemljišnoknjižnom upisu, predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka. Podredno, temeljem čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku, tužitelj ističe i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u kojem potražuje od tuženice isplatu iznosa od 300.000,00 kuna, koji predstavlja ½ dijela vrijednosti poslovne zgrade D. površine 162 m2 i dvorišta površine 1076 m2 sagrađenih na pravu građenja za vrijeme trajanja bračne zajednice. Investicija je izvršena sredstvima dobivenim temeljem Ugovora o kreditu od 8. kolovoza 2006. godine, koji je otplaćivan za vrijeme trajanja braka.

2. Tužena je u odgovoru na tužbu potvrdila da je sa tužiteljem bila u braku te je napomenula da su stranke u međuvremenu, dana 27.5.2020. pravomoćno okončale postupak razvoda braka. Istodobno, tužena je osporila sve ostale točke predmetne tužbe. Prije svega, tužena napominje, da je već iz samih isprava koje prileže tužbi, vidljivo da je pravo građenja osnovano na čk.br. 236/1, u zk.ul. 1434, k.o. Ž., a koje je pravo predmet ove tužbe, vlastita imovina tužene. Tužena je tvrdila kako je ona do 23.05.2006. bila u braku sa svojim prvim suprugom D. N. te je za vrijeme ovog braka živjela sa njim u Z.. Opisala je i kako je nakon razvoda još do 9.6.2006. ostala živjeti u Z., budući je do tada radila kao odgajateljica u dječjem vrtiću Ž.. Tek u lipnju 2006. se tužena vratila u Š., gdje je došla živjeti kod svojih roditelja na adresi, Š., T. B.. Tužena navodi i da je tek u ljeto 2006., nakon preseljenja u Š., upoznala tužitelja u trgovini Z., gdje je došla kupiti računalo za svoj vrtić M. o., u kojoj trgovini je tužitelj bio zaposlen kao trgovac. Nakon nekog vremena, tužitelj i tužena su započeli svoju ljubavnu vezu, koja se, prema njenom stajalištu, ni na koji način ne može poistovjetiti sa „životnom zajednicom“ kakva je potrebna da bi se uopće moglo raditi o izvanbračnoj zajednici. Tako je navodila da, iako su započeli ljubavnu vezu, tužitelj i tužena sve do dana svojeg vjenčanja (26.5.2007.) nisu stanovali zajedno, već na odvojenim adresama, pa tako prije sklapanja njihova braka između njih nije postojala nikakva životna zajednica, a time ni izvanbračna zajednica. No, prema njenom stajalištu, čak i da jest, tužena je bila nositelj prava građenja koje je predmetom ove tužbe gotovo dvije godine prije nego što je uopće poznavala tužitelja. Tužena je naime dana 9.12.2005. godine kao stjecatelj prava građenja, a radi gradnje dječjeg vrtića u sklopu ustanove Dječji vrtić M. o. kojeg je tada već bila vlasnica, sklopila sa Općinom T. B. U. o osnivanju prava građenja, kojim je ugovorom zasnovala pravo građenja na građevinskom zemljištu u vlasništvu Općine T. B.. Predmetni Ugovor o osnivanju prava građenja sklopljen je u vrijeme kada se tužena nalazila u braku sa svojim prvim suprugom, a što je vidljivo iz priložene presude o razvodu braka od 23.5.2006. i u tom trenutku tužitelja nije niti poznavala. Iz navedenog razloga smatra da je prvopostavljeni tužbeni zahtjev na utvrđenje „da bračnu stečevinu čini pravo građenja osnovano na čkbr. 236/1 k.o. Ž. …“ u cijelosti neosnovan. Nadalje, iznosi stajalište i kako činjenica da je ovo pravo, stečeno na temelju pravnog posla od 9.12.2005., upisano u zemljišne knjige tek 4.8.2006. (kako proizlazi iz priloženog z.k. izvatka), apsolutno ne mijenja na činjenici da isto i dalje predstavlja vlastitu imovinu tužene. Jednako tako, prema njenom mišljenju, potpuno je neosnovan i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži od tužene isplatu iznosa od 300.000,00 kn, na ime „1/2 dijela vrijednosti poslovne zgrade Dravska površine 162 m2 i dvorišta površine 1076 m2 sagrađenih na pravu građenja za vrijeme trajanja bračne zajednice“. Tužena pojašnjava da, investicija jest, između ostalog, izvršena sredstvima dobivenim temeljem Ugovora o kreditu od 8.8.2006., koji je otplaćivan za vrijeme trajanja braka, međutim, ova investicija nije investicija tužene, već investicija ustanove D. vrtić M. o. (koja je pravna osoba, različita od tužene …) , a kredit kojeg je ova ustanova podigla, otplaćivan je od strane te iste ustanove D. vrtić M. o., a ne od strane tužene niti tužitelja. Dakle, tužena smatra, kao što je iz samog Ugovora o kreditu vidljivo, da kredit nije uzela ona, nego ustanova D. vrtić M. o., a koja ustanova je predmetni kredit i u potpunosti sama i otplatila. Stoga, ocjenjuje kako nema govora da je tužena prije, a ni nakon sklapanja braka sa tužiteljem otplaćivala predmetni kredit, obzirom da ona ovaj ugovor u svojstvu korisnika kredita nikad nije niti sklopila niti pak je ona platila i jednu ratu ovog kredita. Tužena ujedno ističe kako tužitelj postupkom pokrenutim kod Trgovačkog suda u Varaždinu, br. P-257/2019 dana 21.11.2019. potražuje utvrđenje suvlasništva nad osnivačkim pravima ustanove D. vrtić M. o., (a koja je ustanova osnovana dana 20.1.2005. u vrijeme kada je tužena još bila u braku sa svojim prvim suprugom). Iz svega prethodno navedenog, jasno je vidljivo kako pravo građenja osnovano Ugovorom o osnivanju prava građenja dana 9.12.2005. na čkbr. 236/1, k.o. Ž., upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu kao teret čk.br. 236/1, zk.ul. 1434, k.o Ž., dana 4.8.2006. nije i ne može biti bračna stečevina stranaka, obzirom da je čl. 36., st. 1 Obiteljskog zakona propisano da bračnu imovinu čini imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a bračna zajednica stranaka započela je 26.5.2007. godine, dok izvanbračna zajednica nije postojala niti dana. Obzirom na sve prethodno navedeno, tužena predlaže da naslovni sud odbije u cijelosti ovu tužbu i tužbeni zahtjev, te obveže tužitelja na snošenje prouzročenog parničnog troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao ispis iz matice vjenčanih na listu 8 spisa, z.k. izvatke na listovima 9 i 10 spisa, ugovor na listovima 11-14 spisa, ugovor o kreditu na listovima 15-21 spisa. Pročitana je presuda na listovima 32-36 spisa, presuda na listu 37 spisa, odjava na listu 39 spisa, ugovor na listovima 40-41 spisa, uplatnica na listu 42 spisa, ispis tablice na listovima 43-50 spisa, građevinska dozvola na listovima 58-60 spisa, sudska praksa na listovima 65-66 spisa, zahtjev za sklapanje ugovora s obavijesti o dodijeli ugovornog odnosa na listovima 67-72 spisa, rješenje o nasljeđivanju na listovima 73-74 spisa, potvrdu o zatvaranju štednog računa na listu 75 spisa, uporabnu dozvolu na listovima 76-77 spisa, rješenje na listovima 78-80 spisa, ugovor na listovima 81-83 spisa, potvrdu na listu 84, račun na listu 89 spisa, priznanicu na listu 90 spisa, pročitao je dokumentaciju u kuverti na listu 110 spisa, dopis OTP banke na listovima 111, 117 i 129 spisa, izvršen je uvid u promet po kreditu na listovima 126-150 spisa, saslušani su svjedoci G. K., K. K., A. K., M. B., B. P., E. K., G. P., M. P., B. P., S. J., T. Š. te je pročitan dopis OTP banke na listu 186 spisa. Konačno, tijekom ovog postupka saslušane su i parnične stranke u svrhu dokazivanja.

4. Nakon provedenog dokaznog postupka među parničnim strankama nije sporno da su stupili u brak 26. svibnja 2007. godine. Nesporno je da je tužena, kao stjecatelj prava građenja sa Općinom T. B., kao osnivačem prava građenja, zaključila 09.12.2005. godine (prije nego su se stranke poznavale) Ugovor o osnivanju prava građenja. Temeljem navedenog ugovora o osnivanju prava građenja dana 04.08.2006. godine pravo građenja je, također nesporno, upisano kao teret na čkbr. 236/1, k.o. Ž. te kao posebno zk. tijelo u poseban zk.ul. 1487, k.o. Ž. (upis pod brojem Z-5080/06), a kao nositelj prava građenja u zemljišnim knjigama nesporno je upisano isključivo tužena. Nadalje, nesporno je da je tužena kao zakonska zastupnica ustanove D. vrtić M. o. potpisala dana 08.08.2006. godine sa S. G.-S. bankom d.d., kao kreditorom, Ugovor o kreditu br. … i da tužitelj nije bio potpisnik ovog ugovora. Temeljem navedenog Ugovora o kreditu na pravu građenja je također nesporno uknjiženo založno pravo u iznosu od 141.160,22 EUR. Rok korištenja kredita je bio ugovoren kao 30.05.2007. godine, dospijeće prve rate 30.07.2007. godine, a rok otplate kredita je bio 30.06.2017. godine. Tijekom trajanja braka nesporno je ovaj kredit otplaćen, koji je, prema istoznačnim navodima stranaka, otplaćivala ustanova D. vrtić. Nadalje, među parničnim strankama nije sporno da su financijska sredstva dobivena temeljem Ugovora o kreditu od 08.08.2006. godine iskorištena za izgradnju poslovne zgrade (objekta dječjeg vrtića) D. 162 m2 i dvorišta od 1076 m2, na pravu građenja. Zgrada je isto tako nesporno upisana u zemljišne knjige u zk.ul. 1487, k.o. Ž. temeljem Prijavnog lista Ureda za katastar Varaždin dana 02.05.2007. godine (upis pod poslovnim brojem Z-3238/2007).

5. Sporno je među parničnim strankama da li su prije stupanja u brak bili u izvanbračnoj zajednici. Sporno je, isto tako, da li je pravo građenja na čkbr. 236/1 k.o. Ž. zasebna imovina tužene ili je imovina stečena tijekom trajanja izvanbračne zajednice. Nadalje, sporno je i da li tužitelj, koji je nesporno u vrijeme kada je vršena gradnja zgrade vrtića i kada je otplaćivan kredit podignut za ovu namjenu bio u braku sa tuženom, ima pravo od tužene, kao jedine nositeljice osnivačkog prava ustanove D. vrtića M. o., potraživati da trpi uknjižbu prava građenja sa poslovnom zgradom i dvorištem sagrađenim na pravu građenja u ½ dijela, odnosno da li ima podredno pravo potraživati od tužene na isplatu.

5. Razmatranje prve sporne okolnosti postojanje izvanbračne zajednice stranaka, koja je prethodila sklapanju braka, sud je započeo od čl.3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 116/03, 17/04,136/04, 107/07, 61/11, 25/13 i 05/15, u daljnjem tekstu: ObZ-a/03) koji je određivao da se odredbe tog Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. S obzirom da je “životna zajednica” pravni standard te da Zakon ne upućuje koje su to konkretne komponente životne zajednice, koje čine njezin bitan sadržaj, pri odlučivanju o njezinom postojanju u smislu odredbe čl. 3. ObZ-a/03 potrebno je stoga bilo utvrditi da li je u spornom izvanbračnom (su)životu postojala emocionalna, imovinska, seksualna povezanost para, jesu li se međusobno upoznavali s rodbinom i prijateljima, odlazili na zajednička putovanja, odnosno ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91,91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 u daljnjem tekstu ZPP) ocijeniti da li je sporna zajednica između stranaka u voljnom, emocionalnom, ekonomskom i socijalnom smislu imala sva obilježja bračne zajednice.

6. Iskazujući kod ovoga suda stranke su iznosile kontrarne navode obzirom na kvalitetu njihova odnosa prije stupanja u brak. Tako je tužitelj tvrdio da su se upoznali u travnju 2006. godine te da su živjeli u izvanbračnoj zajednici već od svibnja 2006. godine, a onda su se dana 24. svibnja 2006. zaručili. Istodobno tužena je tvrdila da nikada nije bila u izvanbračnoj vezi sa tužiteljem te da nije živjela s njim prije nego je stupila u brak s njim 26. svibnja 2007. U tom smislu svjedoci G. i K. K. kumovi tužitelja, koji su narušenim odnosima sa tuženom, te otac tužitelja, iskazujući na sudu, tvrdili su kako su stranke već tijekom 2006. godine živjele zajedno te da je njihova veza otpočetka bila ozbiljna, dok je otac tužitelja tuženu upoznao na Uskrs 2006. godine, a par mjeseci nakon toga da su stranke, prema njegovim navodima, počele živjeti zajedno. Istodobno stric i strina tužene B. i B. P., njena majka E. K. te sestra tužene i njen suprug G. i M. P. te prijateljica tužene A. K. svjedočili su da je tužena sve do udaje živjela sa svojom majkom. Tvrdnje svih svjedoka i stranaka o trenutku započinjanja zajedničkog života sud je ocijenio subjektivnim i usmjerenim na uspjeh pojedine stranke u postupku. U tom smislu ovi dijelovi iskaza svjedoka i stranaka ocijenjeni su nevjerodostojnima

7. Naime, ovdje valja ukazati i da prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci poslovni broj Revr. 1121/07 od 22. studeni 2007, koje je jednako i stajalištu ovoga suda, za postojanje trajnije izvanbračne zajednice muškarca i žene i nije od odlučnog značaja činjenica da partneri žive na istoj adresi. Stoga, ovaj sud nalazi da činjenica da li su partneri živjeli zajedno, nije odlučna, nego je odlučno da je među njima postojala životna zajednica, koju bi se moglo okarakterizirati kao izvanbračnu zajednicu.

8. Razmotrili se slika koju je sud dobio iz iskaza svjedoka i stranaka o odnosu parničnih stranaka tijekom 2006. i u prvoj polovici 2007. godine, sud nalazi kako najprije nedvojbeno proizlazi da je tužena do 23. svibnja 2006. godine bila u braku sa drugom osobom. U tom smislu sve do formalnog razvoda braka, nikako nije mogla biti u izvanbračnoj zajednici sa tužiteljem. Pored toga, sagleda li se situacija u kojoj se tužena našla neposredno nakon razvoda u smislu promjene životne okoline, vidljivo je da je iz Z. gdje je do tada živjela selila te je mijenjala i posao i mjesto stanovanja. U ovakvim životnim okolnostima, prema stajalištu suda, realan je njen prikaz koji potvrđuje i njena majka, da je prije svega bila fokusirana na pronalazak posla (radi osiguranja osnovne egzistencije), nadalje na provedbu već ranije započetog projekta ispunjenja uvjeta za gradnju zgrade za ustanovu D. vrtić (koju je već osnovala) na prava građenja u odnosu na kojeg je već imala pravnu osnovu. Pribava potrebne dokumentacije i ostvarenje jednog ovakvog projekta, istodobno sa zaposlenjem u okviru okolnosti smrti oca, kada je i njena majka trebala dodatno njenu pomoć, prema ocjeni ovoga suda, njen fokus usmjerili su primarno na brigu za majku i na njeno ostvarenje u poslovnom smislu. Stoga sud ocjenjujem vjerodostojnom njenu tvrdnju da je vezu s tužiteljem, kojeg je upoznala u svibnju 2006. godine intenzivirala tek krajem 2006. godine, nakon njenog povratka iz Š. i N., gdje je bila radi uređenja dokumentacije potrebne za provedbu ostavinske rasprave iza pokojnog oca. U tom smislu sud ocjenjuje da je tek krajem 2006. godine započela veza između stranaka, koja bi se mogla okarakterizirati kao izvanbračna zajednica i koja je u konačnici završila brakom. Iako stranke prilikom iskazivanja navode da čak i u braku imaju odvojene račune i odvojene obveze plaćanja određenih troškova (on plaća režijske troškove, a ona nabavu hrane) i njih i djece, a niti je tužitelj na bilo koji način sudjelovao u osiguranju povrata kredita Ustanove M. o. u kojem je tužena imala jedino osnivačko pravo, zbog čega ne možemo govoriti o ekonomskoj zajednici stranaka prije stupanja u brak, ipak sud nalazi da je intenziviranjem veze, kako to naziva tužena, došlo do novog stupnja emocionalne povezanosti partnera i zajedničke odluke o stjecanju imovine. Naime, prvotnu uključenost isključivo tužene u proces dobivanja kredita te naknadu uključenost i tužitelja potvrđuje u svom iskazu i svjedok T. Š. djelatnik A. koja je sudjelovala u pregovorima i ostvarenju kredita. Ovaj navod svjedoka sud ocjenjuje vjerodostojnim i temeljem njega sud zaključuje o imovinskoj zajednici stranaka, koja nije postojala od početka pregovora, ali koja je uslijedila naknadno. Isto tako, sud je temeljem navoda stranaka i svjedoka utvrdio i da je izvjesno vrijeme prije stupanja u brak donesena odluka o ovom činu, a da je tome prethodilo i upoznavanje članova obitelji. Iako je dakle prije kraja 2006. došlo do ostvarenja pojedinih komponenti u smislu upoznavanja obitelj, odlaska članova obitelji i kumova na sprovod oca tužene i odlaska na more k sestri tužitelja, sud ocjenjuje da tek od kraja 2006. možemo govoriti o vezi koja je u voljnom, emocionalnom, ekonomskom i socijalnom smislu mogla biti okarakterizirana izvanbračnom zajednicom. Tek od ovog perioda imamo ispunjene nabrojane komponente, koje jednu vezu čine izvanbračnom zajednicom. Ovdje se posebno napominje kako se u konkretnom slučaju radi o izvanbračnoj zajednici stranaka, koja je nakon nepunih 6 mjeseci promijenila oblik, sklapanjem braka stranaka u kojem je braku rođeno troje zajedničke djece. Sud ocjenjuje da, s obzirom na kontinuitet zajednice, a osobito s obzirom na povećanje njene kvalitete u pogledu pravnog statusa, treba smatrati da se pri odluci o imovinskim pravima stranaka, radi i o kontinuitetu imovine koja predstavlja izvan/bračnu stečevinu u periodu od prosinca 2006. pa do razvoda.

9. Nadalje, sud je razmatrao i spornu okolnost da li je pravo građenja na čkbr. 236/1 upisano u z.k.ul.br. 1434 k.o. Ž. zasebna imovina tužene ili je imovina stečena tijekom trajanja izvanbračne zajednice. Kao što sam tužitelj u tužbi navodi pravo građenja je ograničeno stvarno pravo na nečijem zemljištu koje ovlašćuje svoga nositelja da na površini toga zemljišta ili ispod nje ima vlastitu zgradu, a svagdašnji vlasnik tog zemljišta dužan je to trpjeti (članak 280. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 dalje ZV), dok je prema stavku 2. istog članka pravo građenja u pravnom smislu izjednačeno s nekretninom. Pravo građenja prema odredbi članka 286. stavak 1. ZV-a osniva se na temelju pravnog posla vlasnika nekretnine, koja se opterećuje.

10. Uvidom u Ugovor o osnivanju prava građenja (na listovima 11-14 spisa) proizlazi kako su sudionici ovog pravnog posla i potpisnici ugovora Općina T. B. kao Osnivač prava građenja te ovdje tužena kao Stjecatelj prava građenja (kao fizička osoba). Člankom 3. Ugovora tužena je primila u posjed nekretninu te se obvezala da će istu upotrijebiti u svrhu izgradnje građevine za potrebe obavljanja djelatnosti predškolskog odgoja i naobrazbe pod nazivom D. vrtić M. o. u naselju B., prema idejnom rješenju ovlaštenog arhitekta M. P.. Stjecatelj prava građenja, ovdje tužena, obvezala se da izgrađeni objekt koristi isključivo u svrhu obavljanja djelatnosti predškolskog odgoja i naobrazbe, a prema programu rada predškolske ustanove D. vrtić M. o.. Ovaj ugovor zaključen je dana 9. prosinca 2015. godine.

11. Odredbom članka 287. stavak 1. ZV-a propisano je da se, na temelju valjanog pravnog posla, kojemu je cilj osnutak prava građenja, osniva to pravo izvođenjem iz vlasništva nekretnine, koja se njime opterećuje, a na način određen zakonom. Pravo građenja osniva se, prema čl. 288.st.1. ZV-a, dvostrukim upisom toga prava u zemljišnu knjigu, i to njegovim upisom kao tereta na zemljištu koje opterećuje te njegovim upisom kao posebnoga zemljišnoknjižnoga tijela u za to novoosnovanom zemljišnoknjižnom ulošku. Stavkom 3. istog članka određeno je da se zgrada, bude li izgrađena, upisuje u zemljišnu knjigu kao da je izgrađena na pravu građenja, s time da se nositelj prava građenja upisuje kao vlasnik u list B, u tom novoosnovanom zemljišnoknjižnom ulošku.

12. Vratimo li se na konkretnu situaciju parničnih stranaka temeljem spomenutog Ugovora o osnivanju prava građenja sklopljenog između Općine B. i tužene dana 04.08.2006. godine pravo građenja je stoga upisano kao teret na čkbr. 236/1, k.o. Ž. u vlasništvu Općine te kao posebno zk. tijelo u poseban zk.ul. 1487, k.o. Ž. (upis pod brojem Z-5080/06). Kao nositelj prava građenja nesporno je upisana tuženica. U okviru utvrđenja suda o zasnivanje izvanbračne zajednice tek krajem 2006. godine sud nalazi da pravo građenja upisano kao teret na čkbr. 236/1 k.o. Ž. jest zasebna imovina tužene, koju je ona stekla prije stupanja u izvanbračnu zajednicu, a potom i u brak sa tužiteljem.

13. Naime, pravni status bračne stečevine uređen je odredbama čl. 247.-249 (ObZ /03), odnosno istovjetno i čl. 34. - 38.Obiteljskog zakona (NN 103/15 i 98/19 dalje ObZ). Sukladno navedenim odredbama, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Ako drugačije nije ugovoreno, bračni drugovi su suvlasnici u bračnoj stečevini u jednakim dijelovima (čl. 249. ObZ/03 jednako i čl.36.st.3. ObZ). Izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke određene zakonom stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih odnosno odredbe drugih zakona (čl.11.st.2.ObZ-a).

14. Primijene li se ove istovjetne zakonske odredbe na konkretnu situaciju proizlazi kako je tužena tijekom 2005., dakle prije nego je uopće upoznala tužitelja, poduzela niz koraka koji su u konačnici doveli do sklapanja Ugovora o osnivanju prava građenja 9. prosinca 2005. godine. Ona je svoj rad i potrebna sredstva uložila u pribavu ovog prava prije nego je stupila u izvanbračnu ili bračnu zajednicu i prije nego je uopće poznavala tužitelja. Iako je formalno u zemljišnim knjigama pravo građenja upisano tek 4. kolovoza 2006. godine, u kojem trenutku je prema ZV-u, to pravo osnovano, ipak sud ocjenjuje značajnim da je u trenutku formalnog upisa prava građenja u zemljišne knjige tužena svoj trud, rad i potrebna sredstva za pribavu ovog prava već uložila, sa znatnim odmakom te ocjenjuje da se u konkretnom slučaju radi o njenoj zasebnoj imovina. Naime, točno je da se pravo građenja stječe tek dvostrukim upisom tog prava u zemljišnu knjigu međutim, sud nalazi da je za ocjenu postojanja bračne odnosno izvanbračne stečevine ključno da li je jedan bračni, odnosno izvanbračni drug, svoj rad i sredstva za pribavu nekog prava ulagao tijekom trajanja te bračne odnosno izvanbračne zajednice. Kako je pravni osnov stečen prije nego su se stranke uopće upoznale i u vrijeme kada je tužena bila u braku sa trećom osobom, ovdje nikako ne možemo govoriti o u stjecanju tog prava radom tijekom niti izvanbračne niti bračne zajednice. To tim više jer je početak izvanbračne zajednice parničnih stranaka sud utvrdio krajem 2006. godine, a ne već u kolovozu 2006. godine, kada je ovo pravo osnovano.

15. Podredno, temeljem čl. 188. st. 2. ZPP-a koji propisuje da tužitelj može dva i više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan, tužitelj je istaknuo i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u kojem potražuje od tuženice isplatu iznosa od 300.000,00 kuna koji, prema njegovu mišljenju, predstavlja ½ dijela vrijednosti poslovne zgrade D. površine 162 m2 i dvorišta površine 1076 m2 sagrađenih na pravu građenja za vrijeme trajanja bračne zajednice. Tužitelj, kao što je navedeno, ističe da je investicija u gradnju zgrade vrtića izvršena sredstvima dobivenim temeljem Ugovora o kreditu do 8. kolovoza 2006. godine, koji je otplaćivan za vrijeme trajanja braka. Obzirom na ovu okolnost među parničnim strankama nije sporno da investicija jest izvršena sredstvima dobivenim temeljem Ugovora o kreditu od 8.8.2006., koji je otplaćen za vrijeme trajanja braka.

16. Uvidom u Ugovor o dugoročnom kreditu reg. br. (… na listovima 15-21 spisa), vidljivo je da je dana 8.8.2006. ustanova D. vrtić M. o., kao korisnik kredita, sklopila je sa S. G. – S. bankom d.d., kao kreditorom Ugovor o kreditu br. …, a koji je uzet radi financiranja izgradnje objekta dječjeg vrtića na predmetnom pravu građenja na čk.br. 236/1, upisanoj u zk.ul. 1434, k.o. 331392, Ž.. Isto tako, D. vrtić M. o. uz ovaj Ugovor o kreditu sklopio je dana 7.8.2006. i Ugovor o izdavanju garancije broj 02/06 sa agencijom G. d.o.o. (list 40 i 41 spisa), u kojem ugovoru je također jasno navedeno da se njime osigurava „povrat kredita broj 3276/06 kojeg je radi izgradnje dječjeg vrtića M. o. sklopio D. vrtić M. o. sa S. G. – S. bankom d.d.“ Investicija je, kako to istoznačno navode stranke prilikom davanja iskaza, u cijelosti otplaćena iz sredstava ustanove D. vrtić M. o..

17. Iz priložene materijalne dokumentacije sud je, dakle utvrdio da investicija za gradnju zgrade vrtića nije bila investicija tužene, nego investicija ustanove D. vrtić M. o., a kredit kojeg je upravo ova ustanova podigla, otplaćivan je nesporno od strane ustanove D. vrtić M. o., a ne od strane stranaka. Na ovaj način tužena kao fizička osoba tijekom braka nije izvršila investiciju niti ju otplatila tijekom trajanja braka. Upisom poslovne zgrade D. sa 162 m² i dvorišta sa 1076 m², koja je izgrađena na pravu građenja, a temeljem prijavnog lista ureda za katastar V. , povećan je opseg imovine ustanove, te je nedvojbeno došlo i do povećanja vrijednosti osnivačkog prava u ustanovi D. vrtić M. o.. Stoga, tužitelj kao bivši bračni drug jedine nositeljice osnivačkog prava ustanove D. vrtić M. o., svoja prava eventualno može ostvarivati kroz utvrđenje da u bračnu stečevinu stranaka ulaze osnivačka prava u ustanovi D. vrtić, u odnosu na koje potraživanje je već postavio tužbeni zahtjev na Trgovačkom sudu u Varaždinu u predmetu posl. broj P.257/19 i o kojem pravu je odlučivanje u tijeku.

18. Temeljem provedenih dokaza obzirom na ovu spornu činjenicu sud je dakle iz samog Ugovora o kreditu utvrdio da kredit nije uzela tužena, nego ustanova D. vrtić M. o., a koja ustanova je predmetni kredit u potpunosti sama i otplatila, slijedom čega ne možemo govoriti da je tužena prije, a ni nakon sklapanja braka sa tužiteljem otplaćivala predmetni kredit, obzirom da ona ovaj ugovor u svojstvu korisnika kredita nikad nije niti sklopila niti pak ga je ona otplatila.

19. Rezimirajući iznijeto sud nalazi kako pravo građenja osnovano Ugovorom o osnivanju prava građenja dana 9.12.2005. na čkbr. 236/1, k.o. Ž., upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Varaždinu kao teret čk.br. 236/1, zk.ul. 1434, k.o Ž., upisano u zemljišne knjige dana 4.8.2006. nije imovina koju je tužena, kao izvan/bračne drug, stekla radom za vrijeme trajanja izvan/bračne zajednice niti potječe iz te imovine, nego upravo suprotno predstavlja njenu zasebnu imovinu. Nadalje, prema utvrđenju ovoga suda izvanbračna zajednica stranaka započela je krajem 2006. godine, te je nastavljena stupanjem u brak 26.5.2007. godine. Konačno, utvrđenje je ovoga suda da Ugovor o kreditu reg. br. … tužena nije sklopila u svojstvu korisnika kredita, niti ga je otplaćivala, obzirom da je korisnik predmetnog kredita ustanova D. vrtić M. o., koja ustanova je predmetni kredit samostalno u cijelosti i isplatila, na koji način tužena nije investirala niti stekla isključivo za sebe dio bračne stečevine na čiji udio bi imao pravo tužitelj, isplatom od tuženice. Ostale dokaze sud nije posebno ocjenjivao, jer je temeljem prikazanih dokaza imao dovoljno osnove za donošenje meritorne odluke.

20. Kako je u ovome predmetu sud odlučivao o utvrđivanju bračne stečevine stranaka, to je o troškovima postupka odlučio slobodno, sukladno čl. 366. st. 1. ObZ, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, odnosno o uspjehu tužene u cijelosti. Sud je tako ocijenio da je tužitelj obvezan naknaditi tuženoj trošak u iznosu od 45.000,00 kn, a koji se odnosi na trošak sastav odgovora na tužbu, sastava podnesaka 30.9.2020. po Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa), zastupanja na ročištima od 3.9.2021., 21.1.2022., 7.4.2022., 26.5.2022. po Tbr. 9/1 Tarife u iznosima od po 5.000,00 kn, kao i trošak sastava podnesaka od 1.12.2020. i 6.9.2021. godine Tbr. 8/3 Tarife u iznosima od po 500,00. Pored toga, sud je tuženoj priznao trošak PDV-a u iznosu od 9.000,00 kn te troškove zastupanja na ročištima od 18.9.2020. i 9.3.2021. po Tbr. 9/2 Tarife u iznosima od po 2.500,00 kn.

Sud je tuženoj trošak zastupanja na ročištima od18.9.2020. i 9.3.2021. priznao po Tbr. 9/2 Tarife budući je na ovim ročištima raspravljano samo o procesnim pitanjima.

21. Slijedom svega odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu, 8. srpnja 2022.

S u t k i nj a :

Bojana Skenderović,

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

DNA

1. OD P. i dr, V.

2. I. M. odvjetnica u V.