Poslovni broj: Usž-972/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja R. V., Z., kojeg zastupa opunomoćenik T. R., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, Službe za žalbe i zastupanje, Z., radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 1662/20-7 od 27. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I

Žalba tužitelja se usvaja.

Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 1662/20-7 od 27. listopada 2021.

II

Tužbeni zahtjev tužitelja se usvaja.

1. Poništava se rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, Službe za žalbe i zastupanje, klasa: UP/II-363-03/19-04/152, urbroj: 531-09-2- 1-20-2 od 24. ožujka 2020.

2. Poništava se rješenje Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, klasa: UP/I-363-02/19-08/6274, urbroj: 251-13-32-100/025-19-2VSO od 25. studenoga 2019.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-363-03/19-04/152, urbroj: 531-09-2-1-20- 2 od 24. ožujka 2020., kojim se odbija žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, klasa: UP/I-363-02/19-08/6274, urbroj: 251-13-32-100/025-19- 2VSO od 25. studenoga 2019., a kojim se tužitelj obvezuje za ozakonjenu nezakonito rekonstruiranu stambenu zgradu (svoj suvlasnički dio) u Z., na k.č.br. 2095 k.o. R., razlike obujma 73,28 mᶟ, platiti komunalni doprinos u iznosu od 5.935,68 kn, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu, kojom istu pobija u cijelosti zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe da nije bio u obvezi plaćanja komunalnog doprinosa u bilo kojem iznosu, te na zastaru utvrđivanja komunalnog doprinosa. Upire na članak 11. stavak 17. Odluke o komunalnom doprinosu ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 17/13.- pročišćeni tekst i 22/14.), prema kojoj se fizičkoj osobi obvezniku komunalnog doprinosa koja je pokrenula postupak za donošenje rješenja o izvedenom stanju za zgradu, odnosno za stan koji koristi za vlastite potrebe, umanjuje utvrđeni iznos komunalnog doprinosa za 300 mᶟ za ozakonjenje stana, odnosno 600 mᶟ za ozakonjenje zgrade, pri čemu ukazuje da predmetni objekt koristi za vlastite potrebe te da stoga, s obzirom na razliku u obujmu, nije u obvezi platiti komunalni doprinos. Konstatira da je oslobođenje, pored ostalog, vezano uz pokretanje postupka za objekt koji se koristi za vlastite potrebe, a niti na koji način nije vezano uz nekakvo daljnje vrijeme, daljnji rok korištenja nekretnine za vlastite potrebe nakon ozakonjenja. Pritom ukazuje na činjenicu da nije definirano što bi se trebalo smatrati korištenjem za vlastite potrebe, između ostalog u korelaciji s promjenom prebivališta, a niti na to daje odgovor prvostupanjski sud. Primjenu rečene Odluke, kako je to učinjeno osporenim aktom, a što je prihvatio i prvostupanjski sud u osporenoj presudu, tužitelj smatra ne samo nepravilnim, nego istodobno i nejasnim, jer nije jasno da bi neke naknadne promjene životnih okolnosti, životnih uvjeta na strani stranaka u pravcu preseljenja, vezano primjerice uz kvalitetu stanovanja, promjenu posla i sl., imale za posljedicu njihovo naknadno obvezivanje na plaćanje doprinosa kojeg su oslobođene pa se, uz sve navedeno, radi i o povredi stečenog prava koje se ovakvom odlukom ukida. Naime, ono što je mjerodavno jest vrijeme donošenja odnosno pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju, čime je postupak ozakonjenja dovršen. To što je nakon toga, u ovom slučaju nakon cca dvije godine, stranka promijenila prebivalište ne može i ne smije rezultirati naknadnim, nadasve nedopuštenim i nepravilnim obvezivanjem protivnim ne samo sadržaju, nego i smislu citiranog propisa, te ukidanjem temeljem rečene Odluke stečenog prava, a što je posljedično dovelo do povrede ustavnih i konvencijskih prava. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu i poništi osporenu presudu, te meritorno riješi ovu stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud povrijedio zakon na štetu tužitelja time što je odbio njegov tužbeni zahtjev.

6. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je rješenjem o izvedenom stanju od 29. svibnja 2014. (izvršno i pravomoćno 1. srpnja 2014.), povodom zahtjeva tužitelja te I. O., K. H. i I. H., ozakonjena nezakonito rekonstruirana – dograđena i nadograđena stambena zgrada na k.č.br. 2095 k.o. R. u Z., te da je tijelo koje je izdalo to rješenje, dana 30. listopada 2014. isto dostavilo prvostupanjskom tijelu na nadležni obračun komunalnog doprinosa, a koji obračun je izvršen ovdje osporenim prvostupanjskim rješenjem od 25. studenoga 2019. Prema spisu priloženoj obavijesti Ministarstva unutarnjih poslova od 5. prosinca 2019., u trenutku izdavanja rješenja o izvedenom stanju odnosno od 31. listopada 2001. tužitelj je imao prebivalište na adresi zgrade koja se ozakonjuje (…), koje prebivalište je promijenio tijekom postupka utvrđivanja komunalnog doprinosa tj. 6. ožujka 2017., kada se prijavio na novu adresu (…).

7. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je osporenom presudom odbio tužbene navode, u bitnom, uz obrazloženje da je za obračun komunalnog doprinosa relevantna adresa prebivališta u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja, koja ukazuje na činjenicu da tužitelj nešto više od dvije godine (prije donošenja tog rješenja) stan u zgradi koja je ozakonjena nije koristio za vlastite potrebe, a što je uvjet za umanjenje komunalnog doprinosa u smislu odredbe članka 11. stavka 17. Odluke o komunalnom doprinosu. Stoga, kako je u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja tužitelj imao prebivalište na adresi T. u. 2, a ne na adresi ozakonjene zgrade, V. u. 32, to nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 11. stavka 17. Odluke o komunalnom doprinosu, a kojom odredbom je propisano da će se obvezniku komunalnog doprinosa fizičkoj osobi koja je pokrenula postupak za donošenje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu stambenu zgradu ili stambeno-poslovnu zgradu koju koristi za vlastite potrebe, ili stan u višestambenoj zgradi, odnosno stambeno-poslovnoj zgradi, umanjiti utvrđeni iznos komunalnog doprinosa za 300 m[3] pri ozakonjenju stana u višestambenoj zgradi ili stambeno- poslovnoj zgradi, odnosno za 600 m[3] pri ozakonjenju zgrade.

8. Imajući u vidu citiranu podzakonsku odredbu, kao i utvrđeno činjenično stanje u predmetnoj stvari, ovaj Sud ne može ocijeniti pravilnim stajalište prvostupanjskog suda do kojeg je došlo zbog pogrešne primjene mjerodavnog materijalnog prava.

9. Naime, komunalni doprinos se, temeljem članka 22. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19), plaća nakon izvršnosti rješenja o izvedenom stanju, a nadležno javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje o izvedenom stanju mora podatke potrebne za utvrđenje ove obveze dostaviti nadležnom tijelu koje obvezu utvrđuje, u roku od 15 dana po izvršnosti rješenja o izvedenom stanju nezakonito izgrađene građevine.

10. Prema tome, za utvrđenje visine komunalnog doprinosa pa tako i za prosudbu uvjeta za oslobođenje/umanjenje od plaćanja ove obveze, relevantan je trenutak kad je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno, a ne trenutak u kojem nadležno tijelo utvrđuje obvezu plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenu zgradu. Stoga, a uvažavajući činjenicu da je tužitelj imao prijavljeno prebivalište na adresi stambene zgrade koja je predmet ozakonjenja, dakle da je u trenutku izvršnosti rješenja o ozakonjenju istu koristio za vlastite potrebe, to Sud nalazi da je u postupku pogrešno primijenjeno materijalno pravo, čemu tužitelj osnovano prigovara tijekom postupka i u žalbi.

11. S obzirom na izloženo, ovaj Sud je žalbene navode tužitelja ocijenio osnovanim, zbog čega je žalbu i tužbeni zahtjev usvojio, te je poništio osporenu presudu i upravna rješenja.

12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2., uz odgovarajuću primjenu članka 58. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 8. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović