Poslovni broj: Usž-1976/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja O. S., N., protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine P., P., radi prisilne naplate naknade za sufinanciranje nove katastarske izmjere i obnove zemljišnih knjiga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 5 UsI-3739/21-7 od 21. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 5 UsI-3739/21-7 od 21. veljače 2022.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II-931-01/21-1/21, urbroj: 2198/1- 07/2-21-2 od 26. listopada 2021., kojim se odbija žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o ovrsi Jedinstvenog upravnog odjela Općine P., klasa: UP/I-402-07/21- 70/196, urbroj: 2198/17-04/03-21-1 od 17. rujna 2021. Potonjim prvostupanjskim rješenjem utvrđuje se da je postalo izvršno rješenje istog tijela, klasa: UP/I-402- 07/20-70/226, urbroj: 2198/17-04/03-20-1 od 22. travnja 2020., jer tužitelj nije u ostavljenom roku platio naknadu za sufinanciranje nove katastarske izmjere i obnove zemljišnih knjiga u iznosu od 4.000,00 kn, pa se pristupa prisilnom izvršenju na način i pod uvjetima iz tog rješenja.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu u kojoj se poziva na zastaru izvršenja rješenja. Mišljenja je da Općina P. nije dala stvarne podatke, zbog čega prilaže ugovor o sufinanciranju katastarske izmjere i obnove zemljišnih knjiga za Općinu P. iz kojeg se jasno vidi godina 2009., a što ukazuje na apsolutnu zastaru. Stoga tužitelj predlaže ovom Sudu žalbu usvojiti.

3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, osporava žalbene navode te u cijelosti ostaje kod svih razloga iznesenih pred prvostupanjskim upravnim sudom i u dostavljenim podnescima. Dodatno ističe da je tužitelj uz predmetnu žalbu dostavio presliku Ugovora o sufinanciranju katastarske izmjere i obnove zemljišnih knjiga na području Općine P., broj: I/N-090065 (dalje: Ugovor), koji ne predstavlja vjerodostojnu ispravu jer je isti nepotpisan od strane suinvestitora, a niti pripada tužitelju, što je razvidno iz njegove preambule koju je tužitelj učinio nedostupnom. Stoga tuženik predlaže ovom Sudu žalbu tužitelja odbiti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

6. Naime, iz podataka sveza spisa proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem od 22. travnja 2020. tužitelju utvrđena obveza plaćanja udjela u sufinanciranju provedbe nove katastarske izmjere Općine P. i obnove zemljišne knjige za k.o. N. u iznosu od 4.000,00 kn, te da tužitelj u ostavljenom roku nije postupio po naredbi iz tog rješenja, slijedom čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za prisilno izvršenje, kako je to i zapriječeno točkom 3. izreke navedenog rješenja od 22. travnja 2020., a koje je izvršni naslov u ovoj stvari.

7. Tužitelj žalbom ne osporava činjenicu da nije platio naloženu obvezu, već se poziva na Ugovor sklopljen između Općine P. i nepoznatog suinvestitora dana 16. rujna 2009., zbog čega smatra da je nastupila zastara izvršenja naplate predmetne obveze.

8. Sud, međutim, nalazi neosnovanim navedeni žalbeni prigovor, jer izvršni naslov u ovoj stvari nije Ugovor iz 2009. godine, već prvostupanjsko rješenje kojim je tužitelju naloženo plaćanje utvrđene obveze, a koje je doneseno 22. travnja 2020., te ga je tužitelj, prema iskazanoj dostavi, zaprimio 3. srpnja 2020. pa kako protiv istog nije izjavio žalbu, to je rješenje postalo izvršno 20. srpnja 2020., što navodima žalbe ne osporava. Stoga u konkretnom slučaju nije nastupila zastara izvršenja u smislu članka 135. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21.), prema kojem se, po isteku roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno, rješenje ne može izvršiti, ako zakonom nije drukčije propisano.

9. Slijedom izloženog, žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u predmetnoj upravnoj stvari, radi čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 8. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović