Poslovni broj: 12 Povrv-84/2022-11

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja D. d.o.o. R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. G., odvjetnik u S., protiv tuženika B. S. O. d.o.o. (ranijeg naziva – tvrtke B.-b. s. o. d.o.o.) S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u S., radi isplate iznosa od 20.156,82 kuna, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 24. svibnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 8. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. P. iz S. poslovni broj Ovrv- 6448/2019 od 24. lipnja 2019. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 20.156,82 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. prosinca 2018. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.689,46 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 24. lipnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.776,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 8. srpnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.138,00 kuna odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja javni bilježnik M. P. iz S. donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-6448/2019 od 24. lipnja 2019., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 20.156,82 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 8. prosinca 2018. do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, a povodom kojeg prigovora je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1167/2019 od 26. kolovoza 2019. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Isto tako, tim rješenjem Općinskog suda u Splitu određeno je da će se predmet ustupiti ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu na daljnji postupak.

3. Nakon pravomoćnosti rješenja od 26. kolovoza 2019. Općinski sud u Splitu dostavio je predmetni spis ovom sudu na daljnje nadležno postupanje te je kod ovog suda zaveden pod poslovnim brojem Povrv-628/2019.

4. Tužitelj u tužbi (prijedlogu za ovrhu) navodi da mu tuženik, na temelju računa br. 117/1/1 od 29. svibnja 2018., duguje iznos od 20.156,82 kuna, a koja tražbina da proizlazi iz Ugovora br. 00B-304870 od 27. travnja 2016. koji je sklopljen između tužitelja i tuženika za izradu izvedbene dokumentacije, isporuku, izgradnju, ugradnju i puštanje u rad za brodsku ledenicu detaljnije opisanu tim ugovorom. Predmetnim ugovorom da je ugovoreno plaćanje ukupne cijene od 23.000,00 eura plativo u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan ispostavljenog predračuna odnosno potpisanog zapisnika i ispostavljenog računa, na način da se prva rata (30% ugovorene cijene) plati po potpisu ugovora, druga rata (50% ugovorene cijene) da se plati sedam dana prije isporuke opreme temeljem predračuna izvršitelja, treća rata (10% ugovorene cijene) temeljem računa prodavatelja i zapisnika o finalnoj primopredaji odnosno uspješnom puštanju u rad isporuke, potpisan i ovjeren od strane naručitelja i izvršitelja, te četvrta rata (10% ugovorene cijene) po isporuci broda brodovlasniku (M.-u). Tužitelj nadalje navodi da je tuženik podmirio tri rate, dok je četvrta rata ostala nepodmirena, unatoč tome što je tuženik 7. prosinca 2018. brod isporučio brodovlasniku - Ministarstvu.

5. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je naveo da vjerodostojna isprava – račun koji je dostavljen uz prijedlog za ovrhu ne sadrži pravno relevantne podatke iz kojih bi se moglo zaključiti da je tuženik u obvezi isplatiti predmetni iznos, jer da je tužitelj sva potraživanja koja ima prema tuženiku naplatio pa da je stoga nejasno zašto je pokrenut ovaj postupak. Isto tako, tuženik prigovara priloženoj vjerodostojnoj ispravi – računu navodeći da je u istoj naznačeno više novčanih iznosa te da je tužitelj u računu drugačije označen nego u tužbi (prijedlogu za ovrhu), kao i da priloženi račun ne može biti vjerodostojan knjigovodstveni dokument kojim se dokazuje da je usluga ili isporuka izvršena bez dokumentacije iz koje je moguće utvrditi da je usluga izvršena ili roba isporučena.

6. Podneskom od 22. listopada 2019. tužitelj se očitovao na navode iz prigovora tuženika ističući da iz istih proizlazi kako tuženik ne osporava da su se stranke nalazile u predmetnom poslovnom odnosu, budući da tuženik tvrdi da je podmirio cjelokupnu tužiteljevu tražbinu. Međutim, tužitelj ističe da tuženik nije podmirio tražbinu tužitelja u cijelosti, već da je ostao dužan upravo utuženi iznos od 20.156,82 kuna uvećan za zatezne kamate, a navodi tuženika kako priloženi račun R 117/1/1 ne može biti vjerodostojan dokument kojim se dokazuje da je usluga ili roba izvršena bez dodatne dokumentacije, da su paušalni i usmjereni na odugovlačenje postupka.

7. U nastavku postupka, na ročištu održanom kod ovog suda 12. studenog 2019., tuženik je istakao da je predmetno potraživanje tužitelja plaćeno odnosno podmireno te je u dokazne svrhe predložio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka L. M., menadžera obalnog ophodnog broda predmetne novogradnje, i to upravo na okolnost da je predmetno potraživanje tužitelja plaćeno odnosno podmireno. Tužitelj se na tom ročištu usprotivio navodima tuženika da bi potraživanje tužitelja bilo u cijelosti plaćeno te je istakao da je ostao nepodmiren upravo onaj iznos koji je utužen u ovom postupku, a tuženik da za svoje navode plaćanja predmetne tražbine tužitelja predlaže neprikladno dokazno sredstvo.

8. U ovom predmetu sud je donio presudu pod poslovnim brojem Povrv- 628/2019-5 od 20. prosinca 2019., a kojom presudom je pod točkom I. izreke održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 20.156,82 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. prosinca 2018. do isplate te u dijelu kojim mu je naloženo naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.689,46 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. lipnja 2019. do isplate. Točkom II. izreke te presude ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kuna i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 806,25 kuna, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je u tom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Točkom III. izreke te presude tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.052,00 kuna.

9. Povodom žalbe tuženika, rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1311/2020-3 od 12. siječnja 2022. ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj Povrv-628/2019-5 od 20. prosinca 2019. u točkama I. i III. njene izreke te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

10. Dakle, točka II. izreke presude ovog suda poslovni broj Povrv-628/2019-5 od 20. prosinca 2019. je stekla svojstvo pravomoćnosti.

11. U ponovljenom postupku, predmet se nastavio voditi kod ovog suda pod poslovnim brojem Povrv-84/2022.

12. Podneskom od 22. travnja 2022. tužitelj je obavijestio sud da je pregledom podataka iz sudskog registra utvrdio da je tuženik tijekom ovog postupka (i to tijekom žalbenog postupka) promijenio tvrtku na način da ista sada glasi B. s. o. d.o.o. te da ga stoga tako sada označava, a radi čega da se predlaže ukinuti platni nalog i postupak nastaviti kao po tužbi. Međutim, s obzirom da je u prijedlogu za ovrhu tuženik uredno označen na način kako je njegova tvrtka u vrijeme podnošenja tog prijedloga bila upisana u sudskom registru i to B.-b. s. o. d.o.o. te da je tijekom ovog postupka došlo do promjene tvrtke (naziva) tuženika, da samo zbog toga nisu postojale smetnje za daljnji tijek ovog postupka u smislu članka 452. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP), već da se o platnom nalogu moglo odlučiti u skladu s odredbom članka 451. stavak 3. ZPP-a, a kako je to ovom presudom i odlučeno.

13. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: Ugovor br. OOB-304870 od 27. travnja 2016. (list 6-17 spisa), račun tužitelja br. 117/1/1 od 29. svibnja 2018. (list 18-19 spisa), članak – priopćenje s web portala Ministarstva od 7. prosinca 2018. (list 20-22 spisa), izvadak o prometu po transakcijskom računu tužitelja kod Privredne banke Z.d.d. od 6. rujna 2018. (list 34 spisa) te e-mail komunikaciju između tužitelja i zaposlenice tuženika T. M. u razdoblju od 28. studenog 2016. do 21. svibnja 2019. (list 35-43 spisa). Isto tako, u ponovljenom postupku, a sukladno uputi iz drugostupanjskog rješenja, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka L. M. Sud je smatrao suvišnim izvoditi ostale dokazne prijedloge predložene po tužitelju za saslušanjem z.z. tužitelja A. O., člana društva tužitelja D. J. i svjedoka T. M., kao i prijedlog za provođenje financijskog vještačenja te prijedlog da se od Porezne uprave zatraže podaci o tome je li tuženik za utuženu tražbinu koristio pravo na odbitak pretporeza, sve obzirom da je relevantne činjenice za donošenje odluke bilo moguće utvrditi iz dokaza koji su tijekom postupka izvedeni, a radi čega je te dokazne prijedloge tužitelja sud odbio kao suvišne, imajući pritom u vidu i odredbe članka 10. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP).

14. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

15. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 20.156,82 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime neplaćenog dijela utuženog računa broj 117/1/1 od 29. svibnja 2018., koji iznos predstavlja četvrtu ratu ukupno ugovorene naknade odnosno cijene za izvršene poslove izrade izvedbene dokumentacije, isporuke, izgradnje i ugradnje brodske ledenice za tuženika.

16. Odredbom članka 590. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Prema članku 613. stavak 1. ZOO-a, naknada se određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili kojim drugim aktom.

17. Iz dostavljenog Ugovora br. OOB-304870, koji je 27. travnja 2016. zaključen između tužitelja kao naručitelja i tuženika kao izvršitelja, razvidno je da se tim ugovorom tužitelj obvezao izraditi izvedbenu dokumentaciju, isporučiti, izgraditi, instalirati i pustiti u rad sustav brodske ledenice i to za brod tuženika – novogradnju br. ... Nadalje, u članku 3. ugovora stranke su za sve usluge i radove koje se tužitelj obvezao izvesti tuženiku po tom ugovoru, ugovorile ukupnu cijenu u iznosu od 23.000,00 eura, bez PDV-a, plativo u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan ispostavljenog predračuna odnosno potpisanog zapisnika i ispostavljenog računa. Ugovorenu cijenu tuženik se obvezao platiti tužitelju u četiri rate i to: prvu ratu – 30% (6.900,00 eura + PDV) po potpisu ugovora, temeljem predračuna tužitelja uz predočenje originala avansne bankarske garancije; drugu ratu – 50% (11.500,00 eura + PDV) sedam dana prije isporuke opreme, temeljem predračuna tužitelja; treću ratu – 10% (2.300,00 eura + PDV) temeljem računa prodavatelja i zapisnika o finalnoj primopredaji odnosno uspješnom puštanju u rad isporuke – brodske ledenice, potpisan i ovjeren od strane naručitelja i izvršitelja, te četvrtu ratu – 10% (2.300,00 eura + PDV) po isporuci broda brodovlasniku (M.-u).

18. Iz dostavljenog računa tužitelja broj 117/1/1 od 29. svibnja 2018. razvidno je da isti glasi na tuženika kao obveznika plaćanja tog računa te da je u računu navedena oznaka ugovora – narudžbe br. OOB-304870, objekt: nov …. Razvidno je i da je račun izdan s osnova opreme i radova na brodskoj ledenici prema ugovoru br. OOB-304870, koja ukupno ugovorena cijena za tu opremu i radove u iznosu od 23.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama, prema srednjem tečaju HNB-a na dan izdavanja računa 29.5.2018., iznosi ukupno 169.985,18 kuna bez PDV-a, odnosno 212.481,47 kuna s PDV-om. Nadalje, u računu je navedeno da je do izdavanja tog računa uplaćena prva i druga rata u ukupnom iznosu od 172.167,83 kuna s PDV-om (i to po prethodno izdanim računima 72/1/1 od 14. lipnja 2016. i 131/171 od 8. kolovoza 2016.), dok preostaje za uplatu treća i četvrta rata koje ukupno s PDV-om iznose 40.313,64 kuna. Prema tome, iz tog računa je razvidno kako je račun izdan na ukupan iznos od 40.313,64 kuna koji preostaje za uplatu. Isto tako, u računu je navedena napomena da se istim storniraju računi za plaćeni avans, kao i da je način plaćanja tog računa plaćanje na transakcijski račun tužitelja broj HR392340009117021457.

19. Iz dostavljenog članka s web portala Ministarstva (u daljnjem tekstu: M.) od 7.12.2018. razvidno je da je M. izdao priopćenje da je u vojarni "Admiral flote S.L. – B." u S., 7. prosinca 2018. održana svečanost primopredaje i imenovanja prototipa novog obalnog ophodnog broda (OOB) Hrvatske ratne mornarice, a koji brod će u floti obalne straže Hrvatske ratne mornarice ploviti pod imenom OOB-31 "O.". Nadalje, iz tog priopćenja proizlazi da je primopredaja predmetnog broda između izaslanstva tvrtke B., koja je izgradila taj prototip broda, zastupane po predsjedniku uprave T. D., i izaslanstva M.-a i Hrvatske vojske, koji su predvodili potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH D. K. te načelnik glavnog stožera OSRH general zbora M.

Š., izvršena potpisivanjem zapisnika o primopredaji.

20. Iz dostavljenog izvatka o prometu po transakcijskom računu tužitelja kod Privredne banke Z. d.d. od 6. rujna 2019. razvidno je da je na bankovnom računu tužitelja toga dana evidentirana uplata od strane tuženika i to u iznosu od 20.156,82 kuna, pri čemu je kao opis plaćanja naveden račun br. 117/1/1 (R 117852) NB. …. Isto tako, vidljivo je da je broj bankovnog računa tužitelja kod te banke, jednak broju transakcijskog računa koji je naveden u računu tužitelja br. 117/1/1 od 29. svibnja 2018., kao bankovni račun na koji je potrebno izvršiti plaćanje po računu tužitelja br. 117/1/1.

21. Prema dostavljenoj e-mail komunikaciji između tužitelja i zaposlenice tuženika T. M. u razdoblju od 28. studenog 2016. do 21. svibnja 2019., razvidno je da je između istih vođena e-mail prepiska vezano uz predmetnu brodsku ledenicu za tuženikov brod – novogradnju NOV. …, pri čemu je također razvidno i da je tužitelj e- mail porukom od 22. siječnja 2019. tražio od navedene djelatnice tuženika informacije o uplati četvrte rate – nakon isporuke broda, dok je e-mail porukom od 21. svibnja 2019. tužitelj obavijestio da uvidom u otvorene stavke postoji otvoreni dug tuženika u iznosu od 20.156,82 kuna upravo po računu br. 117/1/1 od 29.5.2018., uz naznaku da se ta poruka smatra posljednjim upozorenjem vezanim uz plaćanje tog iznosa.

22. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, a niti u daljnjem tijeku ovog postupka, nije osporio postojanje ugovornog odnosa između stranaka sukladno priloženom Ugovoru br. OOB-304870 od 27.4.2016., kao što ničim nije osporio ni navode tužitelja da bi brod koji je predmet tog ugovora bio isporučen brodovlasniku – M.-u 7. prosinca 2018., a što također proizlazi i iz dostavljenog priopćenja M.-a. Isto tako, tuženik nije osporio niti dostavljenu e-mail komunikaciju između tužitelja i djelatnice tuženika T. M., kao što nije osporio ni činjenicu da je na bankovnom računu tužitelja 6. rujna 2018. evidentirana uplata tuženika u iznosu od 20.156,82 kuna, a koji iznos predstavlja polovinu iznosa na koji je izdan račun tužitelja broj 117/1/1, i za koji uplaćeni iznos od 20.156,82 kuna je upravo kao opis plaćanja naveden utuženi račun tužitelja broj 117/1/1.

23. Po ocjeni ovog suda, ispravama koje je dostavio u spis tijekom ovog postupka, tužitelj je dokazao da je izvršio sve ugovorene poslove sukladno sklopljenom ugovoru broj OOB-304870 od 27. travnja 2016. te da stoga s osnovom potražuje od tuženika plaćanje utuženog iznosa, koji predstavlja preostalu četvrtu ratu ukupno ugovorene cijene. Naime, uzimajući u obzir da tuženik nije osporio navode tužitelja da bi tuženik 7. prosinca 2018. predmetni brod, na koji se odnosi sklopljeni ugovor između stranaka, isporučio brodovlasniku M.-u to stoga sud smatra utvrđenim i da je tužitelj u cijelosti izvršio sve ugovorom preuzete obveze, jer da tomu nije tako onda niti tuženik taj brod ne bi mogao predati brodovlasniku M.-u. Isto tako, i iznos na koji je izdan utuženi račun tužitelja broj 117/1/1 od 40.313,64 kuna, a koji prema tom računu predstavlja treću i četvrtu ratu, u skladu je s odredbama članka 3. sklopljenog Ugovora kojim su stranke ugovorile ukupnu cijenu i uvjete plaćanja iste. Pritom je potrebno još jednom naglasiti kako je u Ugovoru navedeno da su treća i četvrta rata jednake (10% od ukupno ugovorene cijene) pa je stoga plaćanjem dijela tog računa od strane tuženika dana 6. rujna 2018. (a što je dakle bilo prije predaje broda M.-u dana 7. prosinca 2018.) u iznosu od 20.156,82 kuna zapravo podmirena treća rata, a iz čega proizlazi da po tom računu preostaje za isplatu upravo još iznos od 20.156,82 kuna koji predstavlja preostalu četvrtu ratu ukupno ugovorene cijene. Plaćanje dijela računa tužitelja broj 117/1/1 od strane tuženika, po ocjeni ovog suda, također potvrđuje da je tužitelj u cijelosti izvršio sve obveze preuzete sklopljenim ugovorom, budući da se izdani račun tužitelja broj 117/1/1 odnosi na plaćanje treće i četvrte rate po sklopljenom Ugovoru, a za koje rate je u Ugovoru navedeno da se treća rata plaća u finalnoj primopredaji odnosno uspješnom puštanju u rad brodske ledenice, dok se četvrta rata plaća po isporuci broda brodovlasniku.

24. Budući da iz naprijed navedene dokumentacije priložene spisu nedvojbeno proizlazi da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o djelu temeljem kojeg je tužitelj za tuženika izvršio ugovorene poslove izrade izvedbene dokumentacije, isporuke, izgradnje, ugradnje i puštanja u rad brodske ledenice za tuženikov brod – novogradnju br. …., to je stoga teret dokaza u ovom postupku da nema dugovanja prema tužitelju na ime naknade-cijene za te obavljene poslove, odnosno da je ugovorena cijena u cijelosti plaćena tužitelju, bio na tuženiku.

25. Tuženik uz podneseni prigovor protiv rješenja o ovrsi, a ni u daljnjem tijeku ovog postupka nije ponudio ili predočio sudu niti jedan pisani dokaz, odnosno dokument ili ispravu (kao što je primjerice izvod o promjenama stanja na računu tuženika kod banke, potvrde o uplati i dr.), kojim bi isti dokazao svoje navode o plaćanju dužne tražbine tužitelju. Tuženik je na okolnost dokazivanja činjenice plaćanja utuženog potraživanja kao jedini dokazni prijedlog predložio saslušanje svjedoka L. M., projekt menadžera obalnog ophodnog broda predmetne novogradnje.

26. Sukladno uputi iz ukidnog rješenja Visokog trgovačkog suda RH, u ovom ponovljenom postupku izveden je dokaz saslušanjem svjedoka L. M. U svom iskazu danom na ročištu od 24. svibnja 2022. svjedok L. M. u bitnom je naveo da je u odnosu na predmetni projekt, koji se odnosio na javni natječaj s M.-om kojeg je dobio tuženik, on bio imenovan kao projekt manager odnosno direktor projekta te mu je stoga predmet spora poznat. Potvrdio je da je između stranaka sklopljen Ugovor o izradi i montaži brodske ledenice za brod radne oznake NOV…., a koji brod kasnije primopredajom dobiva ime "O.". Također, potvrdio je da je taj brod predan M.-u krajem 2017. U odnosu na potraživanje tužitelja izjavio je da može potvrditi kako tužitelju nije u cijelosti plaćena ugovorena cijena. Naime, da je bilo predviđeno plaćanje tužitelju u četiri rate, od čega da su tri rate plaćene, dok posljednja četvrta rata da nije plaćena, a zbog čega ista nije plaćena da mu nije poznato. To pogotovo iz razloga što je ista trebala biti plaćena tužitelju, a sve obzirom da je tužitelj uredno odradio ugovoreni posao. S tim u svezi, naveo je da je s tužiteljem potpisan primopredajni zapisnik te da je ledenica uredno puštena u rad. Prisjetio se i da je nakon primopredaje broda, a s obzirom da je postojao garantni rok od jedne godine, tužitelj nekakve manje primjedbe vezano uz rad ledenice uredno otklonio u garantnom roku. Nadalje, iskazao je da su sukladno sklopljenom ugovoru sve rate tužitelju trebale biti plaćene putem bankovnog računa, jer je to tako i ugovoreno, a da nikakvih plaćanja u gotovini nije bilo niti je to predviđeno ugovorom. Napomenuo je i da je četvrta rata trebala biti plaćena nakon primopredaje broda.

27. Dakle, iz naprijed navedenog iskaza svjedoka L. M., koji je bio direktor projekta izgradnje tuženikovog broda NOV…. (kasnije imena O.) na koji je ugrađena predmetna brodska ledenica, sasvim jasno i nedvojbeno proizlazi da je tužitelj uredno izvršio sve svoje ugovorne obveze prema tuženiku te da je predmetni brod uredno predan M.-u. Isto tako, svjedok je potvrdio da je četvrta rata, a s obzirom na predaju broda M.-u, trebala biti plaćena tužitelju, ali da ista nije plaćena, a sva plaćanja između stranaka da su se trebala vršiti putem bankovnog računa. Dakle, niti iz iskaza naprijed navedenog svjedoka, a kojeg je predložio sam tuženik i to upravo na okolnost dokazivanja svojih navoda o podmirenju dužne tražbine tužitelju, ne proizlazi osnovanost takvih navoda tuženika.

28. Na kraju, a u odnosu na navode iz prigovora tuženika koji se odnose na to da je u utuženom računu tužitelja broj 117/1/1 naznačeno više novčanih iznosa te da je u tom računu tužitelj drugačije naznačen nego u prijedlogu za ovrhu, ističe se kako takve navode tuženika ovaj sud smatra neosnovanim i paušalno iznesenim. Naime, iz samog računa broj 117/1/1 je razvidno da je u istom kao izdavatelj računa naznačen upravo tužitelj te da je u tom računu ujedno naveden i broj OIB-a tužitelja, a koja oznaka tvrtke i broj OIB-a tužitelja je jednaka i u prijedlogu za ovrhu. Isto tako, u tom računu je kao iznos koji ostaje za uplatu naveden upravo iznos od 40.313,64 kuna, a koji račun je tuženik uostalom i djelomično podmirio, kako to proizlazi iz izvoda Privredne banke Z. d.d. od 6. rujna 2018.

29. Kod takvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu male vrijednosti, sukladno odredbama članka 8. ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, dok s druge strane navodi tuženika nisu osnovani. Budući da tuženik kao naručitelj nije dokazao da je tužitelju u cijelosti platio ugovorenu naknadu (cijenu), zaračunatu po utuženom računu, za obavljene poslove izrade izvedbene dokumentacije te izgradnje, ugradnje i puštanja u rad brodske ledenice za tuženikov brod NOV. …, a niti je dokazao da bi njegova obveza prestala na jedan od drugih zakonom propisanih načina o prestanku obveze, to je stoga sud, a sukladno odredbama članaka 590. i 613. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 9. ZOO-a, usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim isti potražuje od tuženika isplatu iznosa od 20.156,82 kuna, a na ime preostalog neplaćenog dijela ugovorene naknade za naručene i obavljene poslove izrade i isporuke brodske ledenice za tuženika.

30. Prema odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Isto tako, odredbom članka 173. stavak 1. ZOO-a propisano je da je dužnik dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen ugovorom, dok odredba članka 183. stavak 1. ZOO-a propisuje da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Budući da je tijekom postupka utvrđeno da je brod na kojem je ugrađena predmetna brodska ledenica 7. prosinca 2018. predan M.-u kao brodovlasniku to stoga, a sukladno odredbama članka 3.2. Ugovora br. OOB – 304870 kojim je propisano da plaćanje četvrte rate dospijeva po isporuci broda brodovlasniku (M.-u), tužitelj s pravom potražuje od tuženika plaćanje zakonskih zateznih kamata na glavnice tražbine od 8. prosinca 2018. do isplate. Upravo stoga, tuženika je trebalo obvezati da tužitelju plati i zakonske zatezne kamate koje na glavnicu tražbine od 20.156,82 kuna teku od 8. prosinca 2018. do isplate i to po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora, jer se u konkretnom slučaju radi o odnosu iz takvog ugovora.

31. Radi navedenog, a temeljem odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a, održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 20.156,82 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. prosinca 2018. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

32. Platni nalog iz rješenja o ovrsi održan je na snazi i za nastale troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 1.689,46 kuna, a koji se sastoje od troškova javnobilježničke nagrade u iznosu od 551,57 kuna s pripadajućim PDV-om po stopi od 25% u iznosu od 137,89 kuna, sukladno članku 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 8/11 i 142/12), kao i troškova tužitelja zastupanog po odvjetniku za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.000,00 kuna, sukladno Tbr. 11. t. 1. i Tbr. 50. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje OT), sve to zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj nastali trošak teku po stopi kao i za glavno potraživanje, propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a, od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate. U konkretnom slučaju radi se o nastalim troškovima koji su bili potrebni za vođenje postupka i na čiju naknadu, s pripadajućim zateznim kamatama, tužitelj ima pravo u smislu odredbi članka 14. stavak 4. i članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

33. Slijedom svega naprijed navedenog, a temeljem odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

34. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi OT-a te odredbi Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19), a sve to obzirom na vrijednost predmeta spora od 20.156,82 kuna. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvojen, tuženik je dužan naknaditi tužitelju sve opravdane troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

35. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi za sastav obrazloženog podneska od 21. listopada 2019. (zaprimljen kod suda 22. listopada 2019.), kojim se tužitelj očitovao na navode iz prigovora tuženika, u iznosu od 1.000,00 kuna, sukladno Tbr. 8. točka 1. u vezi s Tbr. 50. OT-a, zatim za zastupanje na ročištima od 12. studenog 2019. i 24. svibnja 2022. u iznosu od po 1.000,00 kuna za svako ročište, sukladno Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 50. OT-a, zatim za zastupanje na ročištu od 29. ožujka 2022. u iznosu od 500,00 kuna, sukladno Tbr. 9. t. 2. u vezi s Tbr. 50. OT-a, za zastupanje na ročištu od 26. travnja 2022. u iznosu od 250,00 kuna, sukladno Tbr. 9. t. 5. u vezi s Tbr. 50. OT-a, zatim za sastav podneska od 22. travnja 2022. u iznosu od 250,00 kuna, sukladno Tbr. 8. točka 3. u vezi s Tbr. 50. OT-a, kao i za pristup na ročište za objavu presude od 20. prosinca 2019. u iznosu od 500,00 kuna, sukladno Tbr. 9. točka 3. u vezi s Tbr. 50. OT-a, te trošak sudske pristojbe za presudu u zatraženom iznosu od 276,00 kuna, sukladno Tar.br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi.

36. Tužitelju nisu kao osnovani priznati zatraženi troškovi za sastav podnesaka od 23. prosinca 2019. i 16. siječnja 2020. u iznosu od po 250,00 kuna za svaki od tih podnesaka, a sve obzirom da je tim podnescima tužitelj samo dostavio dokaz o uplati sudskih pristojbi pa stoga sud smatra kako se ne radi o troškovima koji su bili nužni za vođenje postupka i koji bi trebali pasti na teret tuženika. Isto tako, tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu tuženika od 13. siječnja 2020. u iznosu od 1.000,00 kuna te trošak sudske pristojbe za odgovor na žalbu u iznosu od 138,00 kuna, a sve obzirom da je žalba tuženika na koju je tužitelj podnio taj odgovor usvojena od strane višeg suda te ovaj sud smatra da navedeni troškovi i nisu bili potrebni za vođenje (žalbenog) postupka. Također, tužitelju nije priznat više zatraženi trošak za zastupanje na ročištu od 29. ožujka 2022. u iznosu od 500,00 kuna, budući da su na tom ročištu stranke ostale kod već ranije iznesenih navoda te se zapravo raspravljalo samo o procesnim pitanjima, zbog čega tužitelju za to ročište pripada naknada troška po Tbr. 9. t. 2. OT-a (50%), odnosno 500,00 kuna koliko mu je i priznato, a ne 1.000,00 kuna koliko je zatraženo. Tužitelju nije priznat ni više zatraženi trošak za zastupanje na ročištu od 26. travnja 2022. u iznosu od 750,00 kuna, obzirom da je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja pa stoga tužitelju za isto pripada naknada troška po Tbr. 9. t. 5. OT-a (25%), odnosno 250,00 kuna koliko mu je i priznato. Tužitelju nije priznat ni više zatraženi trošak za sastav podneska od 22. travnja 2022. u iznosu od 750,00 kuna, jer se po ocjeni ovog suda ne radi o jednom od podnesaka iz Tbr. 8. t. 1. OT-a, već o ostalom podnesku za koji tužitelju pripada naknada troška po Tbr. 8. t. 3. OT-a odnosno 250,00 kuna koliko mu je i priznato. Na kraju, tužitelju nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude od 8. srpnja 2022. u iznosu od 500,00 kuna, a sve obzirom da na to ročište za tužitelja nije nitko pristupio.

37. Slijedom navedenog, tužitelju je kao osnovan priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 4.776,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 4.138,00 kuna trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Splitu 8. srpnja 2022.

Sudac

Paško Bačić,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od osam dana od dana dostave ove presude. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo pod uvjetima iz članka 467. ZPP-a.