Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: 100. Pr-721/2020-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, na temelju prijedloga sudske savjetnice Sanele Samardžić, u pravnoj stvari tužitelja V. M., OIB: ..., iz H., kojeg zastupa opunomoćenik K. V., odvjetniku u O., protiv tužene R. H., OIB: ..., za Ministarstvo, koju zastupa ODO u O., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. lipnja 2022., u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice A. J., 8. srpnja 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj R. H., OIB: ..., isplatiti tužitelju V. M., OIB: ..., iz H., 9.508,72 kuna (devet tisuća petsto osam kuna i sedamdeset dvije lipe) bruto uvećan za zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev kamata ne iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, tekućom:

- za listopad 2013. na iznos 653,71 kn od 16. studenog 2013. pa do isplate,

- za studeni 2013. na iznos 184,54 kn od 16. prosinca 2013. pa do isplate,

- za prosinac 2013. na iznos 584,36 kn od 16. siječnja 2014. pa do isplate,

- za siječanj 2014. na iznos 644,02 kn od 16. veljače 2014. pa do isplate,

- za veljaču 2014. na iznos 258,04 kn od 16. ožujka 2014. pa do isplate,

- za ožujak 2014. na iznos 433,23 kn od 16. travnja 2014. pa do isplate,

- za travanj 2014. na iznos 532,78 kn od 16. svibnja 2014. pa do isplate,

- za svibanj 2014. na iznos 605,83 kn od 16. lipnja 2014. pa do isplate,

- za lipanj 2014. na iznos 604,14 kn od 16. srpnja 2014. pa do isplate,

- za srpanj 2014. na iznos 578,62 kn od 16. kolovoza 2014. pa do isplate,

- za kolovoz 2014. na iznos 220,43 kn od 16. rujna 2014. pa do isplate,

- za rujan 2014. na iznos 485,05 kn od 16. listopada 2014. pa do isplate,

- za listopad 2014. na iznos 500,35 kn od 16. studenog 2014. pa do isplate,

- za studeni 2014. na iznos 621,47 kn od 16. prosinca 2014. pa do isplate,

- za prosinac 2014. na iznos 117,90 kn od 16. siječnja 2015. pa do isplate,

- za ožujak 2015. na iznos 228,97 kn od 16. travnja 2015. pa do isplate,

- za travanj 2015. na iznos 146,78 kn od 16. svibnja 2015. pa do isplate,

- za lipanj 2015. na iznos 311,16 kn od 16. srpnja 2015. pa do isplate,

- za srpanj 2015. na iznos 602,62 kn od 16. kolovoza 2015. pa do isplate,

- za kolovoz 2015. na iznos 322,88 kn od 16. rujna 2015. pa do isplate,

- za rujan 2015. na iznos 514,69 kn od 16. listopada 2015. pa do isplate,

- za listopad 2015. na iznos 357,15 kn od 16. studenog 2015. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom ukupnog iznosa od 549,09 kuna zajedno s zateznom kamatom, a koji obuhvaća potraživanja za svibanj 2016., srpanj 2016., kolovoz 2016., rujan 2016. i prosinac 2016.

III. Nalaže se tuženoj R. H., OIB: ..., naknaditi tužitelju V. M., OIB: ..., iz H., prouzročeni parnični trošak u iznosu 12.812,50 kuna (dvanaest tisuća osamsto dvanaest kuna i pedeset lipa), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 24. travnja 2018. i tijekom postupka navodi kako je zaposlenik MUP-a RH, Policijske uprave, P. p. D., na graničnom prijelazu E. na radnom mjestu prema rješenju o rasporedu, te da poslove odrađuje u turnusu 12-24-12-48. Ističe kako on i ostali zaposlenici na graničnom prijelazu E. unazad pet i više godina radi loše organizacije rada nisu u mogućnosti koristiti dnevnu stanku propisanu čl. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike sukladno kojem državni službenici koji rade u turnusu imaju pravo koristiti dnevnu stanku u trajanju od dva puta po 30 minuta ili 60 minuta odjednom, koji im se ima obračunati u radno vrijeme. Ističe kako službenici dnevnu stanku nisu mogli koristili na način i u vrijeme kako je to propisano zakonom i kolektivnim ugovorom jer kontinuirani manjak zaposlenika na graničnom prijelazu nije dozvoljavao nikakvo udaljavanje s njihovih radnih stanica, osim za obavljanje fizioloških potreba. Tužitelj navodi kako je nekada radio u noćnim smjenama, za državne praznike i blagdane, te smatra kako se vrijednost cijene sata rada treba uvećati i za rad obavljen na takav način. Dodaje kako je 23. studenog 2016. podnio O. d. o. u O. zahtjev za mirno rješenje spora koji je isto odbilo smatrajući zahtjev tužitelja neosnovanim. Tužitelj stoga na ime naknade odrađenih sati za vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena, na temelju čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike potražuje mjesečne iznose koji će se odrediti prema podacima tuženice ili provođenjem financijskog vještačenja, uvećane za zatezne kamate. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je podneskom od 3. srpnja 2019. specificirao tužbeni zahtjev tako da potražuje iznos od 10.057,81 kuna za razdoblje od listopada 2013. do prosinca 2016. zajedno s pripadajućom zateznom kamatom i troškovima postupka.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba protivna odredbama ZPP-a kojima je propisano kako tužba mora sadržavati određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te predlaže sudu naložiti ispravak i dopunu tužbe. Ističe kako tuženik nije dostavio dokaz da se obratio tuženici s zahtjevom za mirno rješenje spora. U odnosu na navode tužitelja o nemogućnosti korištenja dnevne stanke, tuženica ističe kako ne postoji niti jedan opravdani razlog da tužitelj ne koristi dnevnu stanku jer je na prijelazu E. služba organizirana u turnusima 12-24-12-48, te da preko navedenog graničnog prijelaza u prosjeku prijeđe oko 1500 vozila nad kojima se obavi granična kontrola na četiri prometne trake, te prosječno na graničnom prijelazu službu obavlja šest do sedam policijskih službenika u dnevnoj, odnosno pet do šest službenika u noćnoj smjeni. Službu na graničnom prijelazu organizira voditelj smjene pod kojom organizacijom se podrazumijeva raspored policijskih službenika po radnim mjestima, raspored radnih zadaća, kao i organiziranje korištenja dnevnog odmora na način da se ostvari pravo na korištenje dnevnog odmora sukladno kolektivnom ugovoru. Tuženica navodi kako su o korištenju stanke voditelji smjene vodili interne evidencije, odnosno o korištenju stanke nije bila vođena nikakva službena evidencija, dok je raspored korištenja ovisio o trenutnim poslovima na graničnom prijelazu. Primjera radi, tuženica uzima dan 8. ožujka 2017. na koji je evidentirano promet od 1686 vozila preko graničnog prijelaza. noćnoj smjeni je primjerice u vremenu od 1 do 2 sata evidentirano 10 vozila, od 2 do 3 sata - 8 vozila, od 3 do 4 sata - 9 vozila, te od 4 do 5 sati - 10 vozila, na četiriotvorene trake, pa smatra kako ne postoji razlog zbog kojeg službenici u tom periodu ne bi iskoristili dnevni odmor. U odnosu na dnevne smjene tuženica navodi kako bi se dnevni odmor trebao iskoristiti između 10 i 17 sati. Obzirom na broj policijskih službenika i opterećenje radnih mjesta brojem vozila također ne postoji razlog za nekorištenje dnevnog odmora. Navodi kako se, na primjer, na izlaznoj graničnoj kontroli teretnih vozila kontrola obavlja uglavnom samo skeniranjem putne isprave što prosječno traje jednu minutu. Pa je tako nasumično odabranog dana 8. ožujka 2017. u vremenu od 10 do 17 sati na toj radnoj stanici evidentirano 51 vozilo ili 8 po satu, a za što je potrebno utrošiti 8 minuta granične kontrole po satu. U odnosu na riječni prijelaz O. služba se obnaša od 7 do 19 sati gdje radi po jedan službenik u smjeni, dok tijekom smjene prosječno obavi graničnu kontrolu jednog broda za što mu je potrebno oko sat vremena, te nema razloga da u preostalom vremenu ne iskoristi dnevni odmor. U odgovoru na tužbu tuženica je predložila provođenje dokaza saslušanjem svjedoka J. J., načelnik PGP D., te više svjedoka voditelja smjene u PGP D. U daljnjem tijeku postupka tuženica je odustala od saslušanja svjedoka voditelja smjene, dok je predložila dopunu financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Smatrajući kako tužitelju nije

bilo onemogućeno korištenje dnevnog odmora, te da svoj zahtjev temelji samo na tome da u evidenciji rada nije navedeno korištenje dnevne stanke, tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnih troškova tuženici.

3. Tuženica se protivila preinaci tužbe, odnosno "specificiranom tužbenom zahtjevu" tužitelja koji je podneskom od 3. srpnja 2019. uredio tužbeni zahtjev. Tužitelj je u tužbi potraživao iznos koji će, kako je naveo, biti naknadno određen. Ovakva tužba ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupati, s obzirom na neodređenost tužbenog zahtjeva koji mora biti jasan, određen i ovršiv, osim u slučaju stupnjevite tužbe, o kojoj se ovdje ne radi. Iako sud nije pozvao tužitelja na uređenje tužbe, tužitelj je sam postavio određen tužbeni zahtjev i na taj način udovoljio zakonskim pretpostavkama za postupanje po istom. Stoga se u ovom slučaju ne može raditi o preinaci tužbe, a u smislu odredaba članaka 190. i 191. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje u tekstu: ZPP), pa se ovakav prigovor tuženice ukazuje neosnovanim.

4. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao zahtjev za mirno rješenje spora (list 4 spisa), Rješenje o prestanku državne službe tužitelja (list 8 spisa), Rješenje o rasporedu tužitelja u PU O. b., PP D. (list 11 spisa), Rješenje o premještaju tužitelja na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu u PU O. b., PP D. M. (list 12 spisa), evidenciju radnog vremena tužitelja od 1. listopada 2013. do 31. listopada 2016. (listovi 14 do 17 spisa), nalaz i mišljenje vještaka od 8. svibnja 2019. s prilozima (listovi 30 do 93 spisa), dopis PU O. b. od 2. rujna 2019. (stranica 105 spisa) i PU Osječko-baranjske, PP D. M. od 17. travnja 2019. s prilozima (stranica 144 do 152 spisa) i ostalu dokumentaciju u spisu, saslušan je svjedok J. J. (stranica 102 spisa), pročitani su zapisnici s iskazima svjedoka M. T., D. D. i M. B. u predmetu Pr-233/2018 (listovi 19 do 21 spisa), te je saslušana stalna sudska vještakinja G. R. (stranica 159 spisa).

5. Budući da je tuženik odustao od saslušanja tužitelja kao stranke u postupku, dok je tuženica odustala od prijedloga za saslušanjem svjedoka voditelja smjene, navedeni dokazi nisu provedeni.

6. Dokazni prijedlog tuženice za provođenje dopunskog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja sud je odbio raspravnim rješenjem od 7. lipnja 2022. iz razloga što nije bilo dodatne pisane dokumentacije koje bi vještakinja trebala uzeti u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja, a prigovori tuženice temelje se na navodima kako nalaz i mišljenje nije životan iz razloga što je vještakinja uzela kako tužitelj niti jednom kada je radio u turnusu nije koristio dnevnu stanku.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće zbog nemogućnosti korištenja dnevne stanke i to za razdoblje od listopada 2013. do prosinca 2016.

9. Tužitelj je u tužbi naveo kako se 23. studenog 2016. obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku sa zahtjevom za mirno rješenje spora koje je navedeni zahtjev odbilo. Člankom 186.a stavkom 1. ZPP-a propisano je kako je osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti se sa zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, dok je stavkom 5. propisano kako podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu sudu ukoliko zahtjev za mirno rješenje spora ne bude prihvaćen ili o njemu ne budu odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja. Tužitelj nije u spis dostavio odgovor tuženice, a iz priloženog zahtjeva za mirno rješenje spora proizlazi kako je isti zaprimljen 26. siječnja 2018., dok je tužba podnesena 24. travnja 2018., dakle, prije isteka roka od tri mjeseca. Iako je člankom 186.a stavkom 6. ZPP-a propisano kako će sud odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije isteka roka od tri mjeseca, budući da se u konkretnom slučaju radi o podnošenju tužbe samo tri dana prije isteka navedenog roka, svrha podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora ne bi bila ispunjena niti u slučaju da je tužitelj pričekao još tri dana za podnošenje tužbe, odnosno ne bi došlo do sklapanja nagodbe i izbjegavanja vođena sudskog postupka. Dodatno, ovaj sud smatra kako nije ovlašten odbaciti tužbu četiri godine nakon početka postupka, a nakon što je ista prošla kontrolu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženice, a što proizlazi i iz rješenja o rasporedu tužitelja u PU O. b., PP D. od 28. srpnja 2012. i rješenja o premještaju tužitelja na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu u PU O. b., PP D. M. od 20. svibnja 2016.

11. Među strankama je sporno je li tužitelju omogućeno korištenje dnevne stanke sukladno kolektivnom ugovoru.

12. Uvidom u rješenje o rasporedu tužitelja u PU O. ., PP D. od 28. srpnja 2012., rješenja o premještaju tužitelja u PU O. b., PP D. M. od 20. svibnja 2016. i rješenje o prestanku službe od 21. prosinca 2016. utvrđeno je kako je tužitelj od 1. kolovoza 2012. do 31. svibnja 2016. radio u Policijskoj postaji D. na radnom mjestu službenika za graničnu kontrolu, dok je od 1. lipnja 2016. do 13. siječnja 2017. radio u Policijskoj postaji D. M., takođerna radnom mjestu službenika za graničnu kontrolu.

13. Iz dopisa PP D. M. od 17. travnja 2019. proizlazi kako je, za vrijeme kada je radio u istoj postaji, tužitelju omogućeno korištenje dnevne stanke. Iz plana rada za razdoblje od lipnja 2016. do siječnja 2017. proizlazi kako je tužitelj koristio dnevnu stanku, dok u napomenama za pojedine dane stoji kako u radnom nalogu tužitelja stoji koristiti dnevnu stanku, dok u izvješću voditelja smjene nije navedeno vrijeme korištenja dnevne stanke.

14. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve navedene isprave, budući da su iste izdane od nadležnog tijela, te tijekom postupka nije dovedena u pitanje njihova vjerodostojnost.

15. Iz iskaza svjedoka J. J., načelnika PGP D., proizlazi kako su službenici na graničnom prijelazu dnevnu stanku koristili sukladno rasporedu voditelja koji je radio u toj smjeni. Prema saznanju svjedoka službenici su mogli koristiti pauzu ovisno od dana do dana i ovisno o broju službenika koji su radili na tom graničnom prijelazu, te su o korištenju pauze voditelji smjene vodili internu evidenciju, dok mu nije bilo poznato da li su se podaci o korištenju

pauze

unosili

u

tzv. kontrolne listove. Svjedok ističe kako se dnevna stanka nije mogla koristiti u prva tri sata i zadnja dva sata službe, te da su voditelji smjeni morali ocijeniti kada službenici mogu koristiti dnevnu stanku. Dodaj da kada bi službenik odlazio na dnevnu stanku, koja je tijekom smjene mogla biti organizirana na način da se koristi dva puta po pola sata, tada bi voditelj smjene uskakao na radnu stanicu s koje bi službenik otišao i to na način da bi se službenik odjavio sa svoje radne stanice, dok bi se voditelj smjene pod svojom lozinkom prijavio na tu radnu stanicu. Svjedok navodi i kako je njegovo radno mjesto bilo u postaji granične policije u D., te da nema neposrednih saznanja o svakodnevnom radu službenika na graničnom prijelazu E.. Dodaje kako je jednom ili dva puta mjesečno odlazio u kontrolu na granični prijelaz, te da je imao mogućnost uvida u video nadzor, međutim, navodi kako putem video nadzora nije pratio koriste li službenici pauzu jer to fizički nije moguće. Svjedok tvrdi kako nitko od službenika nikada nije rekao kako nije iskoristio dnevnu stanku, ali je bilo upita o tome kada će dobiti još ljudi jer ih je malo na graničnom prijelazu.

16. Iz iskaza svjedoka M. T., voditelja smjene i graničnog policajca na GP E., proizlazi kao su službenici dnevnu stanku u trajanju od ukupno jednog sata koristili ovisno o tome koliko ima posla, koliki je promet na graničnom prijelazu i koliko ima službenika u smjeni. Na graničnom prijelazu

uglavnom rade četiri službenika i voditelj smjene koji pokrivaju osim cestovnog i željeznički, te po potrebi i riječni promet. Po procjeni svjedoka da bi se moglo normalno raditi i koristiti pauzu potrebno je minimalno šest graničnih policajaca i voditelj. Navodi kako je nesporno da postoji manjak ljudi na tom graničnom prijelazu, te da su slali molbe nadređenima koji su im odgovarali kako nema dovoljno ljudi koje bi mogli poslati na granični prijelaz. Dodaje kako je unatrag godinu dana, nakon što su podignute tužbe, uputa da se pauza mora koristiti, a nadređenima nije bitno kako će to voditelj organizirati s obzirom na obujam posla. Svjedok ističe kako se danas i smanjuje broj ljudi, a kako bi službenici koristili pauzu ostali službenici u smjeni se raspoređuju na poslove službenika koji koristi pauzu, odnosno jedan službenik odrađuje poslove dva službenika istovremeno.

17. Iz iskaza svjedoka D. D., voditelja smjene na graničnom prijelazu E. – B., proizlazi kako se dnevna stanka u trajanju od sat vremena ili dva puta po pola sata koristila ovisno o poslu, kada nema prometa na granici. U dnevnoj smjeni je inače takva gužva da se pauza ne može koristiti u vremenu od 10 do 17 sati, kada bi se inače trebala koristiti zbog zabrane korištenja prva tri sata i zadnja dva sata. Svjedok posebno iskazuje kako je problem u dnevnoj smjeni kada faktički tri granična prijelaza pokriva pet radnika, iako ih je prema popisu sedam u smjeni zbog toga što je jedan uvijek na godišnjem, a jedan na stručnom osposobljavanju. Navodi kako ostatak radnika pokriva cestovni, riječni i željeznički granični prijelaz, pa kada dolazi vlak radnik koji je na cestovnom graničnom prijelazu mora se odjaviti u sustavu te otići na željeznički granični prijelaz. Ističe kako po propisima na vlak moraju uvijek ići dvojica policajaca, ali na njihovom graničnom prijelazu uvijek ide samo jedan, s obzirom na manjak ljudi. Redovito dnevno ima dva putnička vlaka, a nekada bude i jedan teretni, osim vikendom kada vlakovi ne voze. U toj situaciji kada službenika nema više od pola sata, uz manjak zaposlenih, službenici nisu u mogućnosti koristiti pauzu ni u trajanju od pola sata. Svjedok navodi kako se tada voditelj smjene mora odjaviti iz sustava kako bi mijenjao odsutnog službenika i prijaviti se na njegovom radnom mjestu i nastaviti raditi, a često se zbog manjka ljudi uopće ne može obaviti pregled teretnih vozila. Dodaje kako su obvezni pregledati veliki broj kamiona, i to svaki, osobito zbog migranata. Policijski službenici pregledavaju kamione kako bi provjerili nalaze li se u njima oružje, droga i eksplozivi, dok carinski službenici pregledaju prenose li putnici nedozvoljenu robu. Svjedok posebno ističe kako zbog nedovoljnog broja službenika na graničnom prijelazu službenici ne mogu koristiti pauzu. Dodaje kako u zadnje vrijeme temeljem posebnih uputa mora svakodnevno izrađivati evidenciju kada je tko od službenika koristio pauzu, iako službenici pauzu faktički ne koriste. Svjedok navodi kako na graničnom prijelazu u B. radi isti broj službenika kao na graničnom prijelazu E., dok na prijelazu u B. nema većeg kamionskog prometa za razliku od prijelaza u E.. U odnosu na korištenje pauze noću svjedok ističe kako je po noći manji promet i pauza bi se mogla koristiti, ali je još uvijek nedovoljno

ljudi

budući

da

bi

se

svatko

tko

koristi pauzu morao odjaviti iz sustava i zatvoriti traku na kojoj radi. U noćnoj smjeni radi manji broj ljudi iz razloga što tijekom mjeseca službenici ostvare veći broj sati od predviđenog pa nisu u rasporedu rada, te se dogodi da po noći rade samo trojica ili dvojica službenika plus voditelj, na četiri trake. Svjedok navodi kako na riječnom graničnom prijelazu obično radi jedna osoba, a zna se dogoditi da moraju izvršiti kontrolu na tri ili četiri kruzera, odnosno izvršiti kontrolu na četiristo do petsto ljudi. U odnosu na navode tuženice o prometu od 8. ožujka 2017. svjedok navodi kako se navedeni podaci odnose samo na jednu radnu stanicu, odnosno traku, a nije navedeno radi li se o kamionskom ili automobilskom prijevozu. Svjedok dodaje i kako je, ukoliko se radi o sumnjivoj osobi ili vozilu, potrebno osobe i vozilo izdvojiti s trake i izvršiti pregled, što zahtijeva puno više vremena, te takav pregled traje najmanje 15 minuta do pola sata. Navodi kako se on, kao i ostali voditelji smjene, usmeno žalio nadređenima na način organizacije rada i probleme koje postoje u radu.

18. Iz iskaza svjedokinje M. B., koja je zaposlena na poslovima policajca za graničnu kontrolu, proizlazi kako za vrijeme rada zbog nedostatka ljudi nije mogla koristiti predviđenu pauzu u trajanju od jednog sata. Ističe kako se u slučaju korištenja pauze mora odjaviti sa svoje radne stanice u vremenu koliko traje pauza. Osim što je radila na cestovnog prijelazu, pokrivala je i željeznički prijelaz preko kojeg su prelazila dva vlaka na dan. Navodi kako je obično u smjeni bilo tri ili četiri službenika plus voditelj smjene, te da su obično bile otvorene četiri radne jedinice plus peta od voditelja. Na graničnom prijelazu znalo je biti i većih gužvi, ovisno o dijelu dana i vremenskom periodu, dok je kamionski i promet osobnih vozila bio otprilike isti. Prema mišljenju svjedokinje na graničnom prijelazu mora biti zaposleno minimalno deset ljudi kako se posao odradio i ujedno službenicima omogućilo korištenje dnevne stanke.

19. Sud je prihvatio iskaze navedenih svjedoka ocijenivši njihove iskaze istinitim i vjerodostojnim. Iskazi svjedoka M. T., D. D. i M. B. (predloženi od strane tužitelja) nisu u suprotnosti s iskazom svjedoka J. J. (predloženog od strane tuženice) u odnosu na činjenice koje se odnose na organizaciju rada i manjak službenika na graničnom prijelazu E.. Iako su navedeni svjedoci predloženi od strane tužitelja također tužitelji u istovrsnim postupcima, sud je njihove iskaze našao logičnim i uvjerljivim jer osim činjenice da suglasno iskazuju, u spisu ne postoji materijalna dokumentacija iz koje bi proizlazilo što suprotno, pa niti iskaz svjedoka tuženice, J. J., nije izričito u suprotnosti s njihovim iskazima. Naime, svjedok J. J. je naveo kako su službenici prema njegovom saznanju pauzu mogli koristiti od dana do dana, ovisno o broju službenika koji su radili na graničnom prijelazu, dok ostali svjedoci ne spominju kako baš niti jednog dana nisu mogli iskoristiti pauzu, već da općenito nisu bili u mogućnosti koristiti pauzu propisanu kolektivnim ugovorom u trajanju od jednog sata.

20. Na okolnost utvrđivanja visine potraživanja provedeno je financijsko vještačenj, te je zadatak vještaka bio je utvrditi broj sati koje bi tužitelj ostvario na ime stanke za razdoblje od 1. listopada 2013. pa do podnošenja tužbe, te vrijednost tih sati uvećano za dodatke propisane čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, bez dodatka za prekovremeni rad. Iz nalaza i mišljenja proizlazi kako razlika isplaćene plaće i plaće koja bi trebala biti isplaćena tužitelju, ukoliko niti jedan dan rada u turnusu nije koristio dnevnu stanku, iznosi 10.057,81 kuna, za razdoblje od 1. listopada 2013. do 31. siječnja 2017., kada tužitelju prestaje državna služba. Prilikom izrade nalaza i mišljenja vještakinja je za rad u turnusu od 12 sati tužitelju obračunala jedan sat prisutnosti na radu više, dok je u situacijama kada je tužitelj radio manje od 12 sati obračunala prisutnost na radu od 30 minuta.

21. Tužitelj nije imao primjedbi na nalazi i mišljenje vještakinje, te je sukladno njemu i specificirao tužbeni zahtjev.

22. Tuženica prigovara nalazu i mišljenju navodeći kako vještakinja neutemeljeno utvrđuje da tužitelj za cjelokupno utuženo razdoblje kada je bio u smjeni nije koristio niti jednu dnevnu stanku. Tuženica također navodi kako i sam tužitelj u svom iskazu navodi da se za svaku smjenu i za svakog službenika vodi evidencija o cjelodnevnom angažmanu putem tzv. kontrolnog lista, pa nije jasno iz kojih razloga vještak nije izvršio uvid u tu dokumentaciju. Dodaje kako voditelj smjene podnosi dnevno izvješće o postupanju tijekom smjene, te da niti jedno dnevno izvješće ne sadrži opasku da se na graničnom prijelazu zbog intenziteta prometa nije mogla koristiti dnevna stanka niti za jedan dan, a kamoli za cjelokupno utuženo razdoblje kako to utvrđuje vještak. Tuženica navodi i kako je vještak bio dužan utvrditi koliko je službenika u spornom razdoblju obavljalo graničnu kontrolu. Dodaje kako su nalaz i mišljenje nestručno izrađeni iz razloga što je istim utvrđeno kako tužitelj čak niti u noćnim smjenama nije mogao koristiti stanku iako je opće poznata činjenica da između 1 i 4 sata gotovo i nema prometa vozila. U odnosu na razliku plaće za 2016. godinu kada je tužitelj bio raspoređen u Policijsku postaju D. M., tuženica navodi kako je u tom dijelu nalaz naročito nejasan iz razloga što je za to razdoblje uredno sačinjena i vođena evidencija korištenja dnevne stanke. Stoga je tuženica predložila dopunu nalaza i mišljenja na temelju

činjenica,

a

ne

izračuna

umnoška broja sati rada s pripadajućom satnicom.

23. Na navedene prigovore vještakinja se očitovala na način da je izjavila kako je nalaz i mišljenje sačinila po nalogu suda, te je osnova vještačenja nekorištena dnevna pauza na način da se ista izračuna tako što će se za svaki dan rada u turnusu obračunati jedan sat, a što je ista i učinila. Za potrebe vještačenja koristila je svu dokumentaciju dostavljenu po tuženici do dana izrade nalaza i mišljenja, a istu je priložila uz nalaz i mišljenje. Navedena dokumentacija odnosi se na rad tužitelja u PP D. M., dok za rad tužitelja u PP D., granični prijelaz E., nije dobila nikakvu dokumentaciju. Za vrijeme kada je tužitelj radio u PP D. M. vještakinja navodi kako je koristila dokumentaciju koja se zove Plan rada za određeni mjesec. Pa tako kada u istoj primjerice za rad tužitelja u turnusu od 20. – 21. srpnja 2016. nije navedeno korištenje dnevne stanke, vještakinja je uzela kako tada tužitelju nije bio omogućeno korištenje dnevne stanke, te je utvrdila razliku od jednog sata rada.

24. Prije svega, valja napomenuti kako vještak provodi vještačenje na okolnosti koje mu naloži sud. Činjenice u postupku utvrđuje sud, a ne vještak. Zadatak vještaka bio je utvrditi broj i vrijednost sata rada kada bi eventualno tužitelj bio onemogućen koristiti dnevnu stanku svaki put kada je radio u turnus. Rješenjem kojim je određeno vještačenje naloženo je i tuženici dostaviti svu dokumentaciju potrebnu za predmet vještačenja. Kako je tuženica dostavila dokumentaciju koja se odnosi samo na rad tužitelj u PP D. M., vještakinja je uzela u obzir samo tu dokumentaciju. Nisu osnovani prigovori tuženice da vještakinja nije uzela u obzir evidenciju o cjelodnevnom angažmanu putem tzv. kontrolnog lista, budući da je istu, ukoliko je posjeduje, bila dužna dostaviti sama tuženica. Kako je vještakinja stručno i argumentirano obrazložila nalaz i mišljenje i otklonila stavljene prigovore tuženice, sud dani nalaz i mišljenje ocjenjuje nepristranim i izrađenim u skladu s pravilima struke te ga prihvaća u cijelosti u odnosu na visinu vrijednosti sata rada tužitelja za svaki pojedini mjesec.

25. Tužitelj svoj zahtjev temelji na navodima kako mu nije omogućeno korištenje dnevne stanke, dok tuženica tvrdi kako je tužitelju korištenje dnevne stanke omogućeno. Budući da se radi o negativnoj činjenici nekorištenja dnevne stanke, tužitelj tu činjenicu samu po sebi ne može dokazivati. Negativne činjenice dokazuju se posrednim putem, dokazivanjem pozitivnih činjenica koje isključuju postojanje negativne činjenice. Dakle, u konkretnom slučaju na tuženici je teret dokazivanja pozitivne činjenice korištenja dnevne stanke. Zbog proteka vremena i nepostojanja pisane dokumentacije o korištenju dnevne stanke, sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi koje je dana tužitelj koristio dnevnu stanku, a koje dane istu nije koristio, te je primjenom čl. 221.a ZPP-a, a nakon što je izveo sve dokaze predložene od strane tuženice (uz odbijanje očito neosnovanog dokaznog prijedloga za provođenjem dopunskog vještačenja), utvrdio kako tužitelj niti jedan dan kada je radio nije koristio dnevnu stanku.

26. Slijedom svega navedenog u postupku je utvrđeno kako je tužitelj u razdoblju od 1. kolovoza 2012. do 31. svibnja 2016. radio u Policijskoj postaji Dalj, na graničnom prijelazu Erdut, u turnusima od po 12 sati (nekada i manje od 12 sati), te da je u navedenom razdoblju na tom graničnom prijelazu postojao manjak službenika, slijedom čega tužitelj nije mogao koristiti dnevnu stanku na način propisan zakonom i kolektivnim ugovorom.

27. Člankom 52. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/2009., 61/2011. i 73/2013., dalje: ZOR/09), kao i čl. 73. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014., dalje: ZOR/14) koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, propisano je kako radnik koji radi najmanje šest sati dnevno, ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, te se vrijeme odmora ubraja u radno vrijeme.

28. Člankom 10. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/2013.) ugovoreno je kako službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, dok je st. 2. istog članka ugovoreno da službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla.

29. Člankom 5. ZOR/09, kao i člankom 7. ZOR/14. propisano je kako je poslodavac obvezan radniku dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću.

30. Pa kako je u postupku utvrđeno da je tužitelj radio u vrijeme kada je trebao koristiti dnevnu stanku, tuženica je dužna na ime naknade plaće isplatiti tužitelju 9.508,72 kuna, za razdoblje od 1. listopada 2013. do 31. svibnja 2016., kako je i odlučeno pod točkom I. izreke presude.

31. Visina dosuđenog iznosa utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja vještaka, na čiju matematičku točnost stranke nisu imale primjedbi, zbrajajući vrijednosti odrađenih sati u dosuđenom razdoblju.

32. U odnosu na potraživanja tužitelja za razdoblje od svibnja 2016. do prosinca 2016. utvrđeno je kako u tom razdoblju tužitelj uopće nije radio u PP D., granični prijelaz E., na kojoj činjenici se i temelji tužbeni zahtjev. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka uopće ne spominje rad u PP D. M., niti predlaže bilo kakve dokaze koji se odnose na rad u navedenoj policijskoj postaji. Vještakinja je prilikom izračuna uzela u obzir rad u PP D. M. isključivo iz razloga što je razdoblje rada u toj postaji vremenski obuhvaćeno tužbenim zahtjevom i nalogom za vještačenje. Stoga je odbijen dio zahtjeva koji se odnosi na razdoblje od svibnja 2016. do prosinca 2016. u ukupnom iznosu od 549,09 kuna uvećan za zatezne kamate, kako je i odlučeno pod točkom II. izreke presude.

33. Sukladno čl. 84. st. 3. ZOR/09 i članku 92. st. 3. ZOR/14 ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Dakle, tuženica šesnaestog dana u mjesecu dolazi u zakašnjenje, te od kada tužitelj ima pravo potraživati zatezne kamate.

34. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 75/15. – dalje: ZOO) osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u dosuđenim bruto iznosima. Naime, odredbom članka 45. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15.) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga takva obveza poslodavca nije dospjela, odnosno tuženica nije došla u zakašnjenje za isplatom tog iznosa pa tužitelju ne pripada pravo potraživati kamate na te iznose.

35. Tužitelj je u ovom parničnom postupku u cijelosti uspio s pravnom osnovom, dok s visinom tužbenog zahtjeva nije uspio s cca 5,5 %, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi, te mu sukladno odredbi članka 154. stavka 5., a u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: OT) i vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja svake radnje. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po opunomoćeniku – odvjetniku, i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora – 100 bodova (Tbr. 28. OT); sastav tužbe – 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. OT); za zastupanje na ročištima održanim 16. listopada 2018., 15. siječnja 2019., 1. listopada 2019. i 7. lipnja 2022. – po 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. OT) budući da se na istim raspravljalo o glavnoj stvari; za sastav podnesak od 3. srpnja 2019. – 25 bodova (umjesto zatraženih 100 bodova) sukladno Tbr. 8. t. 3. OT, budući da podnesak kojim se samo uređuje tužbeni zahtjev ne predstavlja obrazloženi podnesak; za sastav podneska od 27. kolovoza 2019. kojim se tužitelj očituje na nalaz i mišljenje vještaka – 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. OT), kao i za sastav odgovora na žalbu – 100 bodova (Tbr. 10. t. 4. OT), što ukupno iznosi 825 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću boda sukladno Tbr. 50. OT iznosi 8.250,00 kn. Navedeni iznos uvećan za porez na dodatnu vrijednost iznosi 10.312,50 kn. Nadalje, osnovan je i zahtjev za naknadu troška predujma za vještačenje u iznosu od 2.500,00 kuna. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 12.812,50 kn. O trošku za pristup ročištu za objavu presudu sud nije odlučivao u presudu budući da je u trenutku donošenja presude navedeni trošak neizvjestan. Ukoliko opunomoćenik tužitelja pristupi na ročište za objavu presude, o istom trošku sud će odlučiti naknadno pisanim rješenjem. Sud smatra kako su svi navedeni priznati troškovi bili potrebni za vođenje parnice. Budući da tužitelju uređenim tužbenim zahtjevom nije potraživao kamate na parnični trošak, iste nisu ni dosuđene.

36. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 8. srpnja 2022.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u jednom primjerku nadležnom županijskom sudu putem ovog suda.

Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. tužitelju po opunomoćeniku

2. tuženici

Nakon pravomoćnosti:

1. poreznoj upravi

Broj zapisa: eb30e-b5864

Kontrolni broj: 056f7-0b4fb-77779

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=LJILJANA JAKŠA, L=OSIJEK, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.