Poslovni broj: 10 Gž-722/2023-3.

 

                                                                                                                

 

 

                                                

 

 

 

             REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod             

                                                                

                                                                            Poslovni broj: 10 Gž-722/2023-3.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A   I    R J E Š E N J E

 

             

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravoj stvari tužitelja – protutuženika A. H. iz O., OIB …, zastupan po F. D., odvjetniku u R., protiv tuženika - protutužitelja J. A. iz S. K., OIB: …, zastupan po D. D., odvjetniku u Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda Sesvetama, poslovni broj: 1 P-478/2022-30., od 23. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o   i    r i j e š i o    j e

 

 

Žalba tužitelja – protutuženika A. H. se prihvaća, te se presuda Općinskog suda Sesvetama, poslovni broj: 1 P-478/2022-30., od 23. ožujka 2023.:

 

- preinačuje u točki II. izreke i sudi:

 

Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika -protutužitelja J. A. koji glasi:

 

"Utvrđuje se ništetnim Ugovor o zajmu od dana 28. travnja 2014.g. sklopljen između tužitelja-protutuženika A. H. iz O., OIB: … i tuženika –protutužitelja J. A. iz S. K., OIB: … na kojem je potpis tuženika ovjeren kod Javnog bilježnika V. K. iz Z., broj ovjere: OV-5146/14."

 

- ukida u točki I. i III. izreke i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

             

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika koji glasi:

 

"1 Nalaže se tuženiku J. A. iz S. K. OIB: …, da isplati tužitelju A. H. iz O., OIB: …, iznos od 590,000,00 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću na taj iznos od dana 01. siječnja 2015. g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena za razdoblje od 01. siječnja 2015.g. do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od petnaest dana.

2. Nalaže se tuženiku J. A. iz S. K. OIB: …, da isplati tužitelju A. H. iz O., OIB: … parnični trošak ovog postupka uvećan za zakonske zatezne kamate koje počinju teći od dana donošenja prvostupanjske presude sve u roku od 15 dana", (točka I. izreke); utvrđen je ništetnim Ugovor o zajmu od dana 28. travnja 2014.g. sklopljen između tužitelja-protutuženika i tuženika –protutužitelja na kojem je potpis tuženika ovjeren kod Javnog bilježnika V. K. iz Z., broj ovjere: OV-5146/14. (točka II. izreke); tužitelju – protutuženiku je naloženo da tuženiku – protutužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 9.074,91 EUR (68.374,90 kn), sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci (točka III. izreke).

 

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj – protutuženik (dalje: tužitelj), zbog razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima. Traži trošak sastava žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Suprotno žalbenim navodima, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

6. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.

 

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 78.306,46 EUR (590.000,00 kn), i naknadi parnični trošak, sve sa zakonskom zateznom kamatom i protutužbeni zahtjev tuženika –protutužitelja (dalje tuženik), kojim je tražio  da se utvrdi ništetnim Ugovor o zajmu, koji su 28. travnja 2014., zaključiti tužitelj i tuženik, uz naknadu parničnog troška.

 

8. Pobijanom presudom, točkom I. izreke, tužbeni zahtjev je odbijen, točkom II. izreke, protutužbeni zahtjev je prihvaćen, a točkom III. izreke, tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak

 

9. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je protutužbeni zahtjev osnovan, pa izreka presude, u točki II., u kojoj je naveden sadržaj protutužbenog zahtjeva, nije nerazumljiva, niti proturječi razlozima presude.

 

10. Suprotno žalbenim  navodima prilikom prihvaćanja (protu)tužbenog zahtjeva, nije potrebno u izreci presude navoditi da se prihvaća (protu)tužbeni zahtjev, pa ga potom citirati, nego je dovoljno izreći sadržaj sudske zaštite, dok se u izreku presude, kojom se odbija (protu)tužbeni zahtjev unosi da se (protu)tužbeni zahtjev odbija i nastavno se isti citira, kako je pravilno navedeno u izreci prvostupanjske presude.

 

11. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev, a prihvatio protutužbeni zahtjev, temeljem slijedećih utvrđenja;

 

- da su stranke bile vlasnici trgovačkih društava, odnosno tužitelj vlasnik H.-M. d.o.o., a tuženik vlasnik B. v. d.o.o.,

 

- da su ta trgovačka društva 28. studenoga 2008. zaključili Ugovor o izvođenju radova na izgradnji doma za starije i nemoćne, i to H.-M. d.o.o. kao izvođač radova, a B.v. d.o.o kao naručitelj radova,

 

-  da je H.-M. d.o.o., kao garantni polog za realizaciju Ugovora o izvođenju radova na izgradnji doma za starije i nemoćne, uplatio sa svog računa na račun B. v. d.o.o., iznos od 79.633,69 EUR - 600.000,00 kn (po tvrdnji tužitelja), odnosno iznos od 57.336,25 EUR - 432.000,00 kn (po tvrdnji tuženika), 

 

- da do realizacije navedenog ugovora nije došlo, oba trgovačka društva otišla su u stečaj i brisana su iz Registra,

 

- da su 28. travnja 2014., tužitelj, kao zajmodavatelj, i tuženik, kao zajmoprimatelj, zaključili Ugovor o zajmu, kojim zajmodavatelj daje zajmoprimatelju beskamatno iznos od 78.306,46 EUR (590.000,00 kn), koji iznos se zajmoprimatelj obvezuje vratiti najkasnije do 31. prosinca 2014.

 

12.  Zaključak prvostupanjskog suda, temeljem navedenih utvrđenja, a obzirom da su u poslovnoj suradnji bila trgovačka društva stranaka, koja su, kao ugovorne strane, zaključila Ugovor o građenju staračkog doma, da je isplata išla s računa jednog trgovačkog društva na račun drugog trgovačkog društva, te da tuženik, kao fizička osoba, nije preuzeo dug svog trgovačkog društva, je da se potraživanje tužitelja odnosi na isplatu koje je trgovačko društvo tužitelja isplatilo trgovačkom društvu tuženika, odnosno da se ne radi o Ugovoru o zajmu između fizičkih osoba, da je Ugovor o zajmu prividan ugovor i da za posljedicu ima ništetnost.

 

13. Tužitelj u žalbi osporava navedeni zaključak prvostupanjskog suda, ističe da posljedica prividnog ugovora nije ništetnost, nego da takav ugovor nema učinka, pa je pravno nepostojeći, sukladno članku 285. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO), zbog čega je protutužbeni zahtjev trebalo odbiti. Dalje navodi da su tuženik i on, kao osobe bez pravnog znanja, zaključeni ugovor pogrešno označili kao Ugovor o zajmu, a da je njihov stvarni dogovor i prava volja bilo da zaključe pravni posao temeljem kojeg će tuženik tužitelju nadoknaditi (isplatiti) novčani iznos koji je tužitelj, kao jamac platac, za obveze svog trgovačkog društva H. M.d.o.o., platio P.B.Z, i za koji je oštećen pokušavajući za tuženika i njegovo trgovačko društvo izvesti građevinske radove.

 

14. Osnovano se ukazuje žalbom da je prividan ugovor nepostojeći, te da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda, da je posljedica prividnosti ugovora, ništetnost tog ugovora.

 

15. Odredbom članka 285. stavak 1. ZOO-a je propisano da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama.

 

16. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, već to da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, on je pravno nepostojeći pravni posao, pa ne može biti niti ništetan, odnosno, protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

 

17. Prividan ugovor je nepostojeći ugovor, jer kod njegovog sklapanja nije postojala suglasnost volje da takav postoji i u ičemu djeluje, a bez koje suglasnosti, sukladno članku 247. ZOO, (kojom zakonskom odredbom je propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora), ugovor ne nastaje.

 

18. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava protutužbeni zahtjev trebalo odbiti, pa je prvostupanjska presuda u tom dijelu preinačena, sukladno članku 370. točka 3. ZPP-a i protutužbeni zahtjev je odbijen.

 

19. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da "kad je tužbeni zahtjev ograničen na utvrđenje ništetnosti prividnog Ugovora, nije od značaja da li su stranke time htjeli prikriti neki drugi pravni posao".

 

19.1. Zbog navedenog pogrešnog pravnog stava, prvostupanjski sud nije utvrđivao da li prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, a u kojem slučaju  taj drugi ugovor važi ako su ispunjeni uvjeti za njegovu pravnu valjanost, kako se osnovano iznosi u žalbi. 

 

20. Tužitelj je dužan dokazati eventualno postojanje nekog drugog prikrivenog ugovora prividnim ugovorom, te na osnovi tog prikrivenog ugovora tražiti ispunjenje ugovorne obveze.

 

21. Tvrdnja tužitelja tijekom prvostupanjskog postupka, a koju iznosi i u žalbi, je da mu je tuženik dužan iznos od 78.306,46 EUR (590.000,00 kn), koji iznos je tužitelj, kao jamac platac, platio PBZ d.d. za svoje društvo H. M. d.o.o., a nakon neuspjelog građevinskog posla sa društvom tuženika B. v. d.o.o., pa da je Ugovor o zajmu ustvari prikrivao Ugovor o priznanju duga sa ugovorenim rokom povrata.

 

22. Zbog pogrešnog pravnog stava prvostupanjskog suda, činjenično stanje je u odnosu na tužbeni zahtjev pogrešno i nepotpuno utvrđeno, pa se ne može ispitati da li je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen.

 

23. Stoga je prvostupanjska presuda u odnosu na tužbeni zahtjev ukinuta, sukladno članku 370 ZPP-a i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

24. U nastavku postupka prvostupanjski sud će utvrditi da li prividan Ugovor o zajmu prikriva Ugovor o priznanju duga, te će nakon toga donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu.

 

25. U novoj odluci odlučit će o troškovima postupka.

 

26. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

Slavonski Brod, 14. ožujka 2024.

 

Predsjednik vijeća                                                   

mr. sc. Zlatko Pirc